Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-193/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Gorana Škugora, suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Gašparuš-Horvat, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupan po punomoćniku Bojanu Nikoliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri iz Osijeka, protiv 1. tuženika AR iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužene ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Ivanu Kalauzu odvjetniku iz Vinkovaca, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-672/23-55 od 30. siječnja 2024., u sjednici vijeća 4. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-672/23-55 od 30. siječnja 2024. i za navedeno sudi:

1. Nalaže se 1. tuženiku AR i 2. tuženoj ŽR solidarno isplatiti tužitelju Euroherc osiguranju d.d. iznos od 47.966,13 eur sa zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Euroherc osiguranja d.d. koji glasi:

Nalaže se 1. tuženiku AR i 2. tuženoj ŽR solidarno isplatiti tužitelju Euroherc osiguranju d.d. iznos od 5.733,70 eur sa zateznom kamatom tekućom od za razdoblje od 19. rujna 2017. do isplate te isplatiti zateznu kamatu na iznos od 47.966,40 eur za razdoblje od 19. rujna 2017. do 25. ožujka 2019.

3. Nalaže se 1. tuženiku AR i 2. tuženoj ŽR solidarno isplatiti tužitelju Euroherc osiguranju d.d. trošak postupka u iznosu od 10.452,32 eur, sa zateznom kamatom tekućom od 30. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se 1. tuženiku AR i 2. tuženoj ŽR solidarno isplatiti tužitelju Euroherc osiguranju d.d. daljnji troška žalbenog postupka u iznosu od 781,25 eur, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tuženika AR i 2. tužene ER za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 859,38 eur.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-672/23-55 od 30. siječnja 2024. u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je naloženo 1. tuženiku OR isplatiti tužitelju Euroherc osiguranju d.d. iznos od 5.735,41 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2019. do isplate te se u navedenom dijelu tužba u ovoj pravnoj stvari odbacuje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I./ Tuženik AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je tužitelju Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, na ime stjecanja bez osnove isplatiti ukupan iznos od 28.347,36 eura (slovima: dvadeset osam tisuća tristo četrdeset sedam eura i trideset šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe tj. 26. ožujka 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II./ Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na tuženika OR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao neosnovanim.

III./ Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika ŽR iz [adresa], E.

[adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao neosnovanim.

IV./ Svaka strana snosi svoje troškove postupka."

2. Prvostupanjsku presudu pobija tužitelj u dijelu u kojem nije uspio u sporu u odnosu na I. tuženika AR a u dijelu u kojem nije usvojen njegov zahtjev preko dosuđenog iznosa od 28.347,36 eur do utuženog iznosa od 59.435,24 eur (za iznos od 31.087,88 eur) za nedosuđeni iznos zatezne kamate za razdoblje od 19. rujna 2017. do 26. ožujka 2019. te pod točkama III. i IV. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe kako je prvostupanjski sud ponovo počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) jer nije postupio po uputi iz rješenja ovog suda poslovni broj Gž-299/2023-4 od 7. rujna 2023. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se 1. tuženika AR i 2. tuženika ŽR obveže na solidarnu isplatu tužitelju cjelokupno utuženog potraživanja od 59.435,24 eur sa zatraženom zateznom kamatom uz obvezu solidarne naknade parničnog troška. Potražuje i trošak sastava žalbe od 1.139,61 eur.

3. Prvostupanjsku presudu pobijaju i 1. i 2. tuženici u dijelu pod točkama I. i IV. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome ističu kako je ranija prvostupanjska presuda postala pravomoćna u odnosu na 1. tuženika za iznos 5.735,41 eur u kojem dijelu tužitelj nije uredio svoj tužbeni zahtjev u nastavku postupka, a o navedenom u pobijanoj presudi nema razloga te stoga izrijeka presude proturječi razlozima presude čime su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. i 11. ZPP. Predlažu preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. Potražuju i trošak sastava žalbe od 859,38 eur.

4. Žalbe su osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim od 1. i 2. tuženika kao nasljednika iza pokojnog ČR potražuju isplatu iznosa od 59.435,24 eur sa zateznom kamatom tekućom od 19. rujna 2017., sve temeljem stjecanja bez osnove s obzirom na činjenicu da je pravomoćna presuda po kojoj je ČR isplaćivana naknada štete povodom uložene revizije tužitelja odlukom Vrhovnog sud Republike Hrvatske broj Rev-1088/13-2 od 19. rujna 2017. ukinuta u cijelosti te je cjelokupni predmet vraćen na ponovno odlučivanje Općinskom sudu u Vinkovcima.

6. Ispitujući pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, utvrđeno je kako stranke osnovano ističu kako je ponovo počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP zato što izreka presude ponovo nije razumljiva, u presudi nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, dok su navedeni razlozi nejasni i proturječni, posljedično čemu se pobijana presuda ne može ispitati.

6.1. Iako je ovaj drugostupanjski sud u svom rješenju poslovni broj Gž-299/2023-4 od 7. rujna 2023. jasno ukazao prvostupanjskom sudu kako u smislu odredbe čl. 338. st. 3. ZPP izreka presude mora sadržavati odluku suda o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih potraživanja, prvostupanjski sud u ponovnoj odluci ponovo čini isti bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer i nadalje iz izreke prvostupanjske presude nije jasno s kojim to „preostalim“ dijelom tužbenog zahtjeva odbija tužitelja u odnosu na 1. tuženika AR, kao i s kojim se to tužbenim zahtjevom tužitelj odbija u odnosu na 2 tuženu ŽR.

6.2. Nadalje osnovano 1. i 2. tuženici u svojoj žalbi ističu kako je prvostupanjski sud pri donošenju presude u odnosu na 1. tuženika AR propustio cijeniti činjenicu da je u odnosu na njega ranija prvostupanjska presuda postala pravomoćna za iznos od 5.735,41 eur s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 20219. do isplate, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP.

6.3. Iz stanja spisa proizlazi kako je ovaj drugostupanjski sud svojim rješenju poslovni broj Gž-299/2023-4 od 7. rujna 2023. ukinuo presudu Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-388/19-45 od 19. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke dok navedena presuda nije bila pobijana žalbom u dijelu pod točkom I. kojim je 1. tuženiku AR naložena isplata tužitelju Euroherc osiguranju iznosa od 5.735,41 eura/43.213,48 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26.ožujka 2019. do isplate.

6.4. Stoga je zbog počinjene bitne povrede odredbe čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP a temeljem odredbe čl. 369. st. 2. ZPP rješenjem valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu točke I. izreke za već pravomoćno dosuđeni iznos i u tom dijelu odbaciti tužbu kako je i odlučeno u izreci rješenja sadržanog u ovoj drugostupanjskoj presudi.

7. Kako je u ovoj pravnoj stvari prvostupanjska presuda već jednom bila ukinuta, to je u smislu odredbe čl. 366.a st. 2. i 3. ZPP u svezi s čl. 373.a st. 3. ZPP ovaj drugostupanjski sud ovom presudom preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu jer su za to ispunjenje pretpostavke iz čl. 373.a st. 1. i 2. ZPP.

8. U postupku među strankama nije sporno:

- da je presudom Općinskog suda u Vinkovcima broj P-1144/08-108 od 31. kolovoza 2012. Euroherc osiguranju d.d. Zagreb naloženo da ČR iz [adresa] isplatiti na ime izgubljene zarade iznos od 71.282,99 kuna sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31. listopada 2011. do isplate, te da mu na ime izgubljene zarade isplaćuje mjesečnu rentu u iznosu od 3.480,51 kunu počev od 31. listopada 2011. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti isplatom do 10- og u mjesecu za svaki prethodni mjesec s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 75.800,00 kuna;

- da je navedena presuda potvrđena odlukom Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-

66/13-5 od 19. veljače 2013.;

- da je povodom uložene revizije Euroherc osiguranja d.d., Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Rev-1088/13-2 od 19. rujna 2017. ukinuo naprijed navedene presude Županijskog suda u Vukovaru i Općinskog suda u Vinkovcima u cijelosti, te je cjelokupni predmet vraćen na ponovno odlučivanje Općinskom sudu u Vinkovcima, koji je postupak nastavio pod poslovnim brojem Pn-189/19;

- da je odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1088/13-2 od 19. rujna 2017. dostavljena punomoćnicima ČR **.**.2018.

- da je ČR preminuo dana **.**.2018.

- da su zakonski nasljednici ČR, roditelji ŽR i AR preuzeli postupak u predmetu Općinskog suda u Vinkovcima pod poslovnim brojem Pn-189/19;

- da je u navedenom postupku presudom od 12. prosinca 2019. naloženo tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb da isplati tužiteljima AR i ŽR na ime izgubljene zarade iznos od 13.922,04 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 31. listopada 2011. do isplate, te na ime rente za izgubljenu zaradu iznos od 3.480,51 kuna mjesečno počev od 31. listopada 2011. do 24. lipnja 2018. sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 24. lipnja 2018., dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva radi naknade štete na ime izgubljene zarade u iznosu od 57.360,95 kuna tužitelj odbijen kao neosnovan;

- da je presuda Općinskog suda u Vinkovcima pod poslovnim brojem Pn-189/19 od 12. prosinca 2019. potvrđena odlukom Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-17/20. od 16.ožujka 2020. dok je prijedlog za dopuštenje revizije odbačen odlukom Vrhovnog suda RH broj Revd-1484/2020-2 od 25. studenog 2020.

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari u odnosu na 1. tuženika AR i 2. tuženu ŽR podnesena 26. ožujka 2019.

9. Suprotno stavu tužitelja po utvrđenju ovog drugostupanjskog suda osnova vraćanja stečenog bez osnove temeljem odredaba čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) koju je tužitelj Euroherc osiguranje d.d. imao temeljem odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1088/13-2 od 19. rujna 2017. nastala je prema ČR za vrijeme njegova života jer je dostavljena njegovim punomoćnicima **.**.2018. (ČR preminuo dana **.**.2018.), a ne u odnosu na njegove nasljednike, 1. tuženika AR i 2. tuženu ŽR protiv kojih je tužitelj u ovome postupku podnio tužbu, 26. ožujka 2019.

10. Posljedično navedenom suprotno stavu tužitelja, obveza u odnosu na 1. tuženika AR i 2. tuženu ŽR, kao nasljednike ČR može se temeljiti samo na odredbama odgovornosti nasljednika za dugove ostavitelja u smislu odredbe članka 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15 - u daljnjem tekstu: ZN).

10.1. Posljedično navedenom neosnovano tužitelj smatra kako su 1. i 2. tuženici još za života njihova prednika i zbog činjenice da su nakon njegove smrti kao nasljednici nastavili postupak u predmetu u kojem je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku, postali nesavjesni stjecatelji u smislu odredbe čl. 1115. ZOO, već su za potraživanje tužitelja koje je nastalo u odnosu na njihova prednika za vrijeme njegova života, saznali danom podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.

10.2. Podredno, a s obzirom na žalbene navode tužitelja valja ukazati kako je činjenica da su 1. i 2. tuženici u ovome postupku nakon smrti ČR preuzeli kao tužitelji postupak pred Općinskim sudom u Vinkovcima pod poslovnim brojem Pn-189/19 ne mijenja pravnu osnovu odgovornosti 1. i 2. tuženika u ovoj pravnoj stvari te je ishod navedenog postupka odlučan isključivo u pogledu utvrđenja imovinskih prava koje su nakon smrti ČR temeljem presude donesene u navedenom postupku ostvarili njegovi nasljednici, a koja odlučna činjenica je u postupku pred prvostupanjskim sudom i utvrđena i temeljem provedenog financijskog vještačenja.

11. Prvostupanjski sud je uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Vukovaru Stalna služba u Vinkovcima poslovni broj O-1258/18 UPP-OS-VK: 99/18 od 11. rujna 2018. pravilno je utvrdio da je navedenim rješenjem utvrđena ostavinska imovina pokojnog ČR da je njegovim jedinim nasljednikom proglašen 1. tuženik AR nakon što se 2. tužena ŽR prihvatila nasljedstva koje joj je temeljem zakona pripalo te potom svoj nasljedni dio ustupila AR.

12. Osnovano tužitelj u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno na temelju navedenog zaključio kako je zbog činjenice da je u konkretnom slučaju ŽR svoj nasljedni dio ustupila AR, AR jedini zakonski nasljednik iza pok. JR koji odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine u smislu odredbe čl. 139. st. 3. ZN.

13. Odgovornošću za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine u smislu odredbe čl. 139. st. 3. ZN obuhvaćeni su svi nasljednici jer 2. tužena ŽR kao nasljednica na koju je u smislu odredbe čl. 129. st. 1. i 2. ZN prešla ostavina ostavitelja kao i prava i obveze koje iz toga proizlaze, trajno ostaje nasljednikom u smislu odredbe čl. 129. st. 3. ZN, jer se nasljednog prava nije valjano odrekla. Samo nasljednik koji se odrekao nasljedstva ne odgovora za ostaviteljeve dugove što jasno proizlazi iz odredbe čl. 139. st. 2. ZN, slijedom čega su razlozi na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak u odnosu na 2. tuženu ŽR pogrešni i suprotni odredbama čl. 129. st. 3. i 139. st. 2. ZN.

14. Prvostupanjski sud je u postupku cijeneći sadržaj rješenja o nasljeđivanju kojim je utvrđen opseg naslijeđene imovine kako i utvrđeni iznos koji je 1. i 2. tuženicima u ovome postupku pravomoćno dosuđen u postupku koji su preuzeli nakon smrti sina a koji je vođen pred Općinskim sudom u Vinkovcima pod poslovnim brojem Pn-189/19, izvedenim financijskom vještačenjem i saslušanjem vještaka pravilno utvrdio vrijednost naslijeđene imovine u iznosu od 53.701,54 eura.

15. Neosnovano 1. i 2. tuženici u žalbi osporavaju visinu potraživanja na temelju tvrdnje da tužitelj dostavljenim potvrdama o izvršenim plaćanjima koje nisu izdane od strane financijske institucije nije dokazao visinu potraživanja prije zaključenja prethodnog postupka, s obzirom da je financijskim vještačenjem utvrđeno da su iznosi koje je tužitelj (kao tuženik temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Vinkovcima broj P-1144/08-108 od 31. kolovoza 2012.) platio, naplaćeni u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne sudske presude, a što je tužitelj i dokazao dostavom tog zahtjeva 1. i 2. tuženika (prilažući isti uz tužbu).

16. Kako su a u smislu odredbe čl. 139. st. 3. ZN 1. i 2. tuženici su u ovome postupku dokazali visinu vrijednosti naslijeđene imovine, neosnovana je tvrdnja tužitelja da neovisno o tome odgovaraju za cjelokupan iznos koji je on isplatio ČR od 59.435,24 eur. Tuženici kao nasljednici u ovome postupku solidarno odgovaraju za isplatu do utvrđene visine naslijeđene imovine u iznosu od 53.701,54 eura, dok je u preostalom dijelu preko navedenog iznosa, tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje isplatu daljnjeg iznos od 5.733,70 eur, neosnovan.

16.1. Nadalje, kako je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-388/19-45 od 19. siječnja 2023. (kako je već obrazloženo pod točkom 6.3. i 6.4. ove presude) već je naloženo 1. tuženik AR, tužitelju Euroherc osiguranju d.d. isplatiti iznos od 5.735,41 eura/43.213,48 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom 26. ožujka 2019., odgovornost 1. i 2. tuženika kao nasljednika ograničena je na solidarnu isplatu preostalog iznosa od 47.966,13 eur zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na navedeni iznos tekućom od 26. ožujka 2019. do isplate (sve kako je i obrazloženo u pogledu tijeka kamate pod točkom 10.2. ove presude).

17. Slijedom svega navedenog, a temeljem odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP prvostupanjska presuda preinačena je na način kako je presuđeno pod točkom I. stavkom 1. i 2. izreke ove drugostupanjske presude.

18. Kako je zbog preinake prvostupanjske presude došlo i do promjene omjera uspjeha stranaka u sporu to je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP i čl. 155. ZPP u svezi s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je preinačiti i odluku o trošku postupka.

19. Utvrđujući u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP omjer uspjeha stranaka u sporu utvrđeno je kako je tužitelj uspio u pogledu osnova svog zahtjeva u cijelosti, a u pogledu visine s 90,35 % (119,35 : 2 = 95,17), dok 1. i 2. tuženici nisu uspjeli osporiti osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, dok su u pogledu visine uspjeli s 9,65 % (9,65 : 2 = 4,82), što u konačnici daje uspjeh tužitelja u sporu od 90,55 % (95,17 - 4,82).

20. Tužitelju pripada nagrada za sastav tužbe po Tbr. 7/1 Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 - dalje: Tarifa) od 500 bodova (1.000,00 eur), za zastupanje na ročištima po Tbr. 9/1 Tarife od 11. lipnja 2019., 28. svibnja 2020., 6. svibnja 2021., 6. prosinca 2022. i 19. prosinca 2022. od 500 bodova svako (ukupno 5.000,00 eur) te sastav podnesaka od 2. rujna 2021. i 30. studenog 2022. od 500 bodova svaki (2.000,00 eur), sastav žalbe od 2. veljače 2023. po Tbr. 10/1 Tarife od zatraženih 500 bodova (1.000,00 eur), što ukupno iznosi 9.000,00 eur uvećano za pripadajući PDV od 2.250,00 eur, što u zbroju iznosi 11.250,00 eur, koji iznos se umanjuje razmjerno uspjehu tužitelja u sporu od 90,55 %, što daje iznos od 10.186,87 eur. Navedenom iznosu valja pribrojiti trošak financijskog vještačenja kao nužno potreban za vođenje ovog postupka koji je tužitelj platio u iznosu od 265,45 eur, što u konačnici daje iznos od 10.452,32 eur na isplatu kojeg troška su solidarno obvezani 1. i 2. tuženici, zajedno s obvezom isplate zatezne kamate na navedeni iznos temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP od dana donošenja prvostupanjske presude, prema kamatnoj stopi koja je određena čl. 29. st. 2. ZOO.

20.1. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi sastava podnesaka od 5. ožujka 2020. i 6. svibnja 2020. kojima „požuruje“ postupanje prvostupanjskog suda jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP. Tužitelju nije dosuđen zatraženi trošak sudskih pristojbi jer iz stanja spisa ne prileži dokaz da je i jednu pristojbu platio u ovome postupku. Tužitelju nije dosuđen niti trošak prometnog vještačenja jer iz stanja spisa proizlazi kako su isti platili 1. i 2. tuženici.

21. Slijedom navedenog je temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu odluke o trošku na način kako je odlučeno u točki I., stavku 3. izreke ove drugostupanjske presude.

22. Ostali žalbeni navodi stranka nisu cijenjeni jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).

23. Kako je tuženik s žalbom od 9. veljače 2024. u cijelosti uspio u odnosu na solidarnog dužnika (2. tuženu u odnosu na koju je zahtjev bio u cijelosti odbijen) to je 1. i 2. tuženicima naloženo solidarno isplatiti tužitelju daljnji trošak žalbenog postupka u iznosu od 625,00 eura uvećano za pripadajući PDV od 156,25 eur, odnosno ukupno 781,25 eur.

24. Zahtjev 1. i 2. tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je u cijelosti je u istome nisu uspjeli (čl. 166. st. 2. ZPP u svezi čl. 154. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 4. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos