Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1169/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Denisu Meczneru, odvjetniku iz Samobora, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833 iz Splita, Domovinskog rata 61, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukina & partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2129/21-25 od 3. rujna 2024., 4. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2129/21-25 od 3. rujna 2024. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I Odbija se dio tužbenog zahjteva koji glasi:

„Nalaže se Tuženiku OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da isplati tužiteljici TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope u ukupnom iznosu od 1.010,20 EUR/7.611,25 HRK sa zatraženim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose dospjele od 06.10.2008.g.do 10.07.2018.g. II Nalaže se tužitelju da plati tuženiku parnični trošak u iznosu od 656,25 EUR sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi nadan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

1.1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

Odbacuje se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: „I Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke dio odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu br. 12186/08 kojom je propisano da je kamatna stopa promjenjiva i da se može povećavati i smanjivati aktom

Kreditora, a koja glasi cit:

„Kamatna stopa…je promjenjiva može se povećavati ili smanjivati aktom Kreditora…“ .

2. Protiv navedene presude i rješenja žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ističe kako je spor u ovoj pravnoj stvari proizašao iz kredita zaključenog između stranaka u valuti EUR pa stoga prvostupanjski sud neosnovano primjenjuje utvrđenja iz presuda proizašlih iz kolektivne parnice broj P-1401/12 u pogledu odluke o tužbenom zahtjevu koji tužiteljica postavlja, neosnovano nalazeći osnovanim prigovor zastare koji je istaknuo tuženik. Predlaže žalbu usvojiti i preinačiti prvostupanjsku presudu te usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška, podredno ukinuti presudu i rješenje te predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Potražuje i trošak sastava žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Tužiteljica svoje potraživanje prema tuženoj temelji na činjeničnim navodima tužbe kako je 14. veljače 2008. kao korisnica kredita, sklopila s prednikom tuženika Splitskom bankom d.d. kao davateljem kredita, Ugovor o kreditu br. 12186/08. Vrijednost kredita izražena je u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 25.000,00 EUR po kupovnom deviznom tečaju Kreditora za EUR na dan korištenja kredita, člankom 5. određeno je kamatna stopa od 9,69%, te je određen rok otplate kredita od 120 mjeseci. Za navedenu odredbu o kamatnoj stopi tvrdi da je ništetna odredba jer je nepoštena, nerazumljiva te se o njoj nije moglo, a niti se pojedinačno pregovaralo.

4.1. Tužiteljica kao pravni osnov svog tužbenog zahtjeva ističe povredu odredaba čl. 269. st. 2., čl. 270. st. 1. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (NN, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) te traži utvrđenje ništetnosti u smislu odredaba čl. 323. st. 1. i čl. 324. ZOO i čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) i čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19) i posljedično navedenom isplatu onoga što je tuženik neosnovano stekao.

4.2. Tužiteljica potom u prilog osnovanosti svog tužbenog zahtjeva ističe i presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u sporu tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv 8 tuženih banaka, koja presuda je djelomično potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.

5. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku odluku u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("NN“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Presuda i rješenje naime, ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.

6. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku odluku po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. No, tužiteljica osnovano ističe da sud prvog stupnja u postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prava u ovoj pravnoj stvari.

8. Prvostupanjski sud svoju odluku očito donosi polazeći od pravnog stava kako se tužiteljica može pozvati na pravna utvrđenje iz presuda donesenih u postupcima proizašlih iz kolektivnih parnica koje su se odnosile na kredite u CHF, sukladno odredbi čl. 502.c ZPP i kada se radi o kreditu u EUR-ima i na tome temelji razloge svoje presude.

9. Tužiteljica u žalbi osnovano ističe kako je spor u ovoj pravnoj stvari proizašao iz kredita zaključenog između stranaka u valuti EUR pa stoga prvostupanjski sud neosnovano primjenjuje utvrđenja iz presuda proizašlih iz kolektivne parnice broj P- 1401/12 i broj Pž-7129/13, kako u pogledu odluke o pravu tužiteljice na utvrđenje ništetnost dijela odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, tako i u pogledu prava na isplatu, kao i u pogledu istaknutog prigovora zastare, jer takvi krediti (u valuti EUR) nisu bili obuhvaćeni činjeničnim navodima u tužbi u navedenim postupcima pa se stoga niti presude donesene u postupcima kolektivne zaštite potrošača ne mogu primjenjivati u ovoj pravnoj stvari.

9.1. Zbog takvog pogrešnog pravnog pristupa suda prvog stupnja nisu utvrđene sve odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice, a koji zahtjev prema činjeničnim navodima tužbe prema tuženoj postavlja s osnova ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu kojima je ugovorena kamatna stopa kao promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tužene pri čemu nije navedeno u kojim slučajevima, na koji način i prema kojim parametrima se utvrđuje ili mijenja kamatna stopa.

10. Stoga je osnovan žalbeni razlog koji ističe tužena iz čl. 355. ZPP, pa je prvostupanjsku presudu i rješenje valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja (čl. 370. ZPP). Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o trošku jer još uvijek nije izvjestan konačni uspjeh stranka u ovome postupku.

11. U ponovnom postupku sud prvog stupnja otkloniti će nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će prije svega polazeći od činjenice kako je pogrešan njegov pravni stav da se može pozvati na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima proizašlih iz kolektivnih parnica koje su se odnosile na kredite u CHF. Pitanje ništetnosti odredaba zaključenog Ugovora o kreditu koje ističe tužiteljica ocijenit će temeljem razloga na koje se tužiteljica poziva u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima i Zakona o zaštiti potrošača, nakon čega će biti u mogućnosti donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku, imajući pri tome u vidu i ostale žalbe navode koje tužiteljica ističe u svojoj žalbi.

12. Temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

U Velikoj Gorici 4. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos