Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-317/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Nicole Kwiatkowski, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-99/2024-18 od 29. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Addiko Bank d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-99/2024-18 od 29. veljače 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Addiko Bank d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I/ Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 6. Ugovora o kreditu broj 016- 125/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 20.01.2006., sklopljenom između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, u dijelu u kojem je iskazana promjenjiva kamatna stopa, u dijelu koji glasi:

"Ugovorne strane su suglasne da je Banka od 01.10.2006. (prvi listopada dvijetisućešeste) ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. ili drugog akta Banke..................................

Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promjenjivom kamatnom stopom“, utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 2. Iznos, Namjena i Korištenje kredita Ugovora o kreditu broj 016-125/2006, sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi:

"...u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 119.800,00 CHF (slovima: devetnaesttisuća osamsto švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita...", te se utvrđuje da je ništetan dio odredbe članka 3. Kamatna stopa Ugovora o kreditu broj 016-125/2006, sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazan način otplate u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi:

"Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.".

II/ Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. naknaditi tužitelju NŠ trošak parničnog postupka u iznosu od 1.026,54 € u roku od 15 dana.

III/ Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika Addiko bank d.d. za naknadom troška parničnog postupka."

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, uz obvezu naknade troškova tuženiku, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Za trošak žalbenog postupka zahtijeva naknadu od 312,50 eur.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnima dijela odredbi o ugovorenoj promjeni kamatne stope sukladno odluci banke i odredbi kojima su glavnica kredita i otplata anuiteta vezani za tečaj CHF iz ugovora o kreditu koje je tužitelj 20. siječnja 2006. zaključio s prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. u iznosu od 119.800,00 CHF u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju za devize tuženika na dan korištenja kredita, na rok od trideset godina, uz promjenjivu kamatnu stopu od 3,99 % godišnje. Tužitelj se u svezi ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni povrede na koje upire tuženik. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te se presuda može ispitati.

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

6.1. Na žalbene navode tuženika kako je prvostupanjski sud propustio saslušati svjedoke, prvenstveno djelatnike tuženika na okolnost sklapanja ugovora o kreditu s tužiteljem, valja odgovoriti kako isti nisu osnovani jer je sam tuženik na ročištu koje je održano nakon donošenja presude i rješenja ovog suda poslovni broj Gž-567/2022 od 19. listopada 2023. jasno naveo da nema dokaznih prijedloga te predložio zaključiti glavnu raspravu u skladu s kojom dispozicijom stranke je sud postupio jer niti tužitelj nije imao dokaznih prijedloga te također predložio zaključiti glavnu raspravu.

7. Tako je sud prvog stupnja utvrdio da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika (Slavonska banka d.d.):

- 20. siječnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 016-125/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, kao i da se radilo o namjenskom kreditu za kupnju stana pri čemu je tuženik isplatio tužitelju iznos od 119.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, a da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je određena u skladu s odlukama prednika tuženika;

- da se o ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i kriterijima za promjenu iste tijekom trajanja ugovornog odnosa i o valutnoj klauzuli nije pregovaralo, niti je tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

8. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud polazi od presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 i Rev- 2221/2018 te utvrđuje da su djelomično ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

9. Na daljnje žalbene navode tuženika valja odgovoriti da se sud prvog stupnja pravilno pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz navedenih presuda u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništave ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici, jer se tužitelj na njih pozvao. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

10. Dakle, imajući u vidu naprijed izneseni sadržaj citiranih odredbi ZPP i ZZP, a da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđene ništetnim, prvostupanjski sud nije ni bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništavim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Ovo stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

11. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba, koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako, da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

12. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene) kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, dakle samo s ugovorenom kamatnom stopom od 3,99 % i bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju HNB-a.

13. Neosnovano tuženik u žalbi prigovara nedostatku pravog interes jer istovremeno nije postavljen i kondemnatorni zahtjev a svoj zahtjev temelji na utvrđenjima iz kolektivne presude. Prvostupanjski sud je pravilno polazeći od odredbe čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje ZOO) prema kojoj se na ništetnost može pozivati svaka zainteresirana osoba, utvrdio postojanje pravnog interesa s obzirom na posljedice ništetnosti u smislu odredbe čl. 323. ZOO, kako bi u odnosu na tuženika mogao ostvarivati neka eventualna materijalna prava koja mu pripadaju, što nužno ne mora biti ostvareno kroz ovaj parnični postupak kako to očito ali neosnovano smatra tuženik.

14. I odluka o trošku pravilna je i zakonita te u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Neosnovano tuženik osporava primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) za radnje koje su u postupku poduzete prije njezina stupanja na snagu s obzirom da je u istoj propisano kako odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi uz vrijeme dospijeća odvjetničke nagrade (Tbr. 52/1 Tarife), koju je stoga pravilno primijenio prvostupanjski sud.

15. Ostali žalbeni razlozi nisu cijenjeni jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).

16. Stoga, jer nisu osnovani žalbeni navodi tuženika, a ne postoje ni oni na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu kako je to i presuđeno pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude.

17. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. ZPP.

U Velikoj Gorici 4. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos