Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-884/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Gašparuš - Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Adeli Budinić Kušeta, odvjetnici u Malom Lošinju, protiv tuženika Grada Malog Lošinja, OIB: 72167903884, Mali Lošinj, Riva lošinjskih kapetana 7, zastupanog po punomoćniku Damiru Kralju Anzelu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri d.o.o. Rijeka, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Malom Lošinju poslovni broj P-804/2022-23 od 12. lipnja 2024., u sjednici vijeća 4. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Malom Lošinju poslovni broj P-804/2022-23 od 12. lipnja 2024. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

''I. Utvrđuje se da je tužitelj BŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-grad, koji je na skici lica mjesta iz Nalaza geodetskog vještaka Jasmine Jurinčić, ing. geod., broj. V140 iz listopada 2023. godine označen crvenom ispunom i slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-A.

II. Ovlašćuje se tužitelj BŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] da na temelju ove presude zatraži i ishodi izradu prijavnog lista temeljem kojeg će se izvršiti cijepanje postojeće nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad na način da dio navedene nekretnine koji je na skici lica mjesta iz Nalaza geodetskog vještaka Jasmine Jurinčić, ing. geod. broj. V140-2023 iz listopada 2023. godine označen crvenim ispunom i slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-A kao novoformirana čestica pripadne u vlasništvo tužitelja, te da potom ishodi na temelju ove presude i prijavnog lista uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici na svoje ime u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju uz istovremeni izbris tog prava s imena tuženika, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.226,56 € (dvijetisućedvjestodvadesetšesteuraipedesetšestcenta), u roku od 15 (petnaest) dana, uvećano za zakonsku zateznu kamatu, koja teče od presuđenja pa sve do isplate.''

2. Protiv navedene prvostupanjske presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnome ističe kako je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza pogrešno utvrdio kako su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva od strane tužitelja na nekretninama bivšeg društvenog vlasništva do 17. studenog 1999., pa se stoga rok za stjecanje prava vlasništva trebao računati počevši od 8. listopada 1991. Ističe i kako tužitelj ni po osnovu stjecanja prava vlasništva građenjem nije mogao steći pravo vlasništva na spornoj nekretnini. Predlaže žalbu usvojiti i preinačiti prvostupanjsku presudu te odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovni postupak. Potražuje i trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eur.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na dijelu nekretnine (pobliže opisane u točki I. izreke prvostupanjske presude) za koje tvrdi da ga je stekao dosjelošću i građenjem, a koji zahtjev tuženik osporava ističući kako nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva od strane tužitelja ni po jednom od navedenih osnova, ističući pri tome činjenicu da je sporna nekretnina bila društveno vlasništvo te da nije protekao zakonom propisani rok za stjecanje vlasništva dosjelošću od strane tužitelja i njegova prednika.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Presuda naime, ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.

6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, no osnovano tuženik ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo utvrđujući kako je tužitelj dokazao zakonom propisane pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću na dijelu sporne nekretnine:

7. Prvostupanjski sud svoju odluku donosi nakon što utvrđuje da:

- je tuženik uknjižen kao isključivi vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica];

- je prijeporna nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva te da je društveno vlasništvo u Republici Hrvatskoj prestalo postojati 8. listopada 1991.;

- da se prijeporna nekretnina nalazi u [adresa] na adresi [adresa], da je u naravi uređeno dvorište sjeveroistočno od kuće kbr. 40, da je sa svih strana omeđeno kameno

– betonskim zidovima, te suhozidom na sjevernoj strani, da se do kuće kbr. 40 koja je nesporno vlasništvo tužitelja (koja nije sagrađena na spornoj nekretnini), da se na sporni dio nekretnine pristupa sa sjeveroistočne strane iz Veloselske ceste kroz metalna vrata;

- sporni dio nekretnine zajedno sa ostalim dijelom dvorišta kuće (sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica]) čini jedinstvenu cjelinu te između istih nema vidljive granice;

- se kuća počela graditi početkom 1970-ih godina, da je gradnju kuće nadzirao njegov sada pok. otac LŽ na kojeg da se i vodila građevinska dozvola, a da je kuća dovršena 1980. ili 1981., te su odmah sa početkom gradnje kuće počeli koristiti i dvorište odnosno prijepor, a obzirom da do kuće nije postojao drugi prilaz, da je preko prijepora dovožen građevinski materijal za gradnju kuće, da je prilaz kući odmah betoniran kako bi kamioni mogli ući u dvorište, da su po dovršetku gradnje kuće postavili i kapiju na ulaz sa Veloselske ceste, a da je njegov otac uredio dvorište odmah nakon dovršetka gradnje kuće na način da je posadio naranče, grožđe, cvijeće, te da je oduvijek smatrao da je prijeporna nekretnina njegovo vlasništvo, tim prije što mu nitko nikada nije prigovarao zbog korištenja prijepora, a niti osporavao pravo na posjed;

- iz odobrenja za gradnju broj 04/2-UP-1708/1- 1971 od 6. siječnja 1972. izdanog od pravnog prednika tuženika, tadašnje Općine Mali Lošinj proizlazi da je tužiteljevom ocu CŽ odobrena izgradnja kuće na predjelu [adresa] dok iz rješenja broj 04/3- 2317/1-1971 od 11. prosinca 1971. koje je također izdao pravni prednik tuženika, proizlazi da je tužiteljevom ocu dodijeljeno na korištenje isto zemljište na kojem mu je i odobrena gradnja kuće;

- je darovnim ugovorima od 16. siječnja 1978. i 30. prosinca 1993., tužiteljev otac LŽ darovao tužitelju sve nekretnine koje je i sam posjedovao i kojih je bio vlasnik;

- je pravni prednik tužitelja LŽ najkasnije od 1975., bio je posjednik k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – grad, a od koje nekretnine je cijepanjem nastala i k. č. br. [katastarska čestica].

7.1. Na temelju navedenog prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj, računajući i posjed njegovog pravnog prednika, posjednik prijeporne nekretnine od 1975. do danas, da ga u korištenju prijepora nitko nikada nije ometao, a niti mu osporavao pravo posjeda prijepora, slijedom čega su po mišljenju prvostupanjskog suda i tužiteljev pravni prednik i tužitelj, zakoniti i istiniti i pošteni posjednici prijeporne nekretnine.

7.2. Kvalificirani posjed tužitelja prvostupanjski sud temelji i na činjenici da je uvidom u prijavni list broj UP-I-492/1979 od 13. lipnja 1979. utvrdio da je tužiteljev pravni prednik LŽ zajedno sa izvjesnim AŽ bio vlasnik parcele 409, da je navedenim prijavnim listom ista nekretnina cijepana na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] te je i nadalje ostala uknjižena kao posjed CŽ i ČŽ.

7.3. Prvostupanjski sud smatra kako je pravni prednik tuženika time što je izradio navedeni prijavni list te ga 14. lipnja 1979. dostavio na provedbu Općinskom sudu u Malom Lošinju, potvrdio svoje pravo na posjed prijepora te je na taj način potvrđena zakonitost posjeda pravnog prednika tužitelja, a u smislu odredbe čl.18. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP).

8. Osnovano tuženik osporava pravilnost ovakvog utvrđenja prvostupanjskog suda jer je odredbom čl. 18. st. 1. ZVDSP propisano da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed), a što znači da posjed koji se ne zasniva na valjanoj pravnoj osnovi (titulusu) nije zakonit. Neosnovano prvostupanjski sud utvrđuje da bi činjenica izrade prijavnog lista od 14. lipnja 1979. te dostava na provedbu Općinskom sudu u Malom Lošinju, potvrdila pravo na posjed prijepora te bi na taj način bila potvrđena zakonitost posjeda pravnog prednika tužitelja, jer navedeno ne predstavlja valjani naslov stjecanja vlasništva, već se samo radilo o promjeni posjednika i utvrđivanju promjene površina čestica koje su koristili posjednici istih u tom trenutku, što jasno proizlazi i iz obrazloženja navedenog prijavnog lista na koji se prvostupanjski sud poziva.

9. Stoga tuženik u žalbi osnovano ističe kako tužitelj nije dokazao da bi bio kvalificirani posjednik kako to pogrešno utvrđuje prvostupanjski sud, zaključujući kako su tužitelj i njegov pravni prednik posjedovali prijepor duže od potrebnog vremena od 20 godina prije nego što je ukinuta odredba čl. 388. st.4. ZVDSP (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/1997, U-I-235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997, U- I-1054/1997 od 17. studenoga 1999.), odnosno u vremenskom periodu od 1975. do 14. prosinca 1999. (kada je odluka Ustavnog suda RH stupila na snagu).

10. Tužitelju je kao poštenom posjedniku za dosjedanje na spornoj nekretnini u smislu odredbe čl. 159. st. 3. i 4. ZVDSP potreban protek vremena od četrdeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, koje u periodu od utvrđenog početka dosjedanja 1975. do 14. prosinca 1999., nije proteklo. Stoga se s obzirom na nespornu činjenicu da je sporna nekretnina bila društveno vlasništvo koje je preneseno u vlasništvo tuženika, rok od 40 godina potreban na stjecanje prava vlasništva računa od 8. listopada 1991. do dana podnošenja tužbe. Kako je tužba podnesena 14. lipnja 2022., isti nije istekao, slijedom čega je zahtjev tužitelja za utvrđenjem njegova vlasništva temeljem dosjelosti na spornoj nekretnini, pravilnom primjenom materijalnog prava, utvrđen neosnovanim.

11. No, kako je tužitelj u navodima svoje tužbe kao činjenični i pravni osnov svog zahtjeva naveo i stjecanje vlasništva građenjem, osnovanost čega je tuženik također osporavao tijekom postupka (a što navodi i u svojoj žalbi), a u pogledu kojeg osnova u presudi od strane prvostupanjskog suda nisu utvrđivanje činjenice temeljem kojih bi se moglo utvrđivati osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja po navedenom pravnom osnovu, osnovan je žalbeni razlog iz čl. 355. ZPP, pa je prvostupanjsku presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja (čl. 370. ZPP).

12. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o trošku postupka jer još uvijek nije izvjestan konačni uspjeh stranaka u sporu.

13. U ponovnom postupku sud prvog stupnja otklonit će nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će u nastavku postupka biti u mogućnosti donijeti novu i na zakonu utemeljenju presudu nakon što na temelju izvedenih dokaza utvrdi da li je tužitelj po osnovu građenja na tuđem zemljištu u spornom razdoblju mogao steći vlasništvo sporne nekretnine.

14. Temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

U Velikoj Gorici 4. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos