Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-198/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Martine Budinski Modronja predsjednice vijeća, Zlatane Bihar članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Alenke Lešić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici, odvjetnici Dubravko Žic i Sanja Žic Paliska, odvjetnici u Novigradu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu, radi ispravka upisa u zemljišnu knjigu, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj: P- 4/2021-15 od 14. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj P-4/2021-15 od 14. prosinca 2021.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
»I/ Utvrđuje se da je pogrešan upis tuženika Republike Hrvatske na poslovnom prostoru zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], zgrada i dvorište površine 5182 m2, katastarska općina: [katastarska općina], [adresa], upisanoj u z.k. uložku br. [broj ZK uloška], etažno vlasništvo s neodređenim omjerima, u zemljišnoj knjizi označenoga kao:
1. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) 1. OBJEKAT "A" U PRIZEMLJU ZGRADE: AP-3 -poslovni prostor površine sa 35,20 m2 a što je označeno u planu posebnih dijelova zgrada sa svjetlosmeđom bojom,
na temelju rješenja posl.br. Z-27536/2017, od 19. listopada 2020., te se nalaže ispraviti zemljišnoknjižno stanje na način da se tužitelj JL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uknjiži s pravom vlasništva te nekretnine, uz istovremeni upis brisanja prava vlasništva Republike Hrvatske.
II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati parnični trošak u ukupnom iznosu od 22.235,00 kuna, u roku od 15 (petnaest) dana.
III/ Tuženik se odbija sa svojim zahtjevom za naknadu parničnog troška.«
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05 , 2/07- odluka USRH, 84/08, 96/08- odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13,43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je neosnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud ne nalazi da bi ista bila obuhvaćena nekom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, pa tako ni onom iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju žalbom ukazuje tuženica, budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih je ne bi bilo moguće ispitati.
5.1. Protivno žalbenim navodima, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava koje prileže spisu i samih isprava, pa tako niti u odnosu na sadržaj ugovora broj 41/91 od 17. listopada 1991., odnosno Aneksa tom ugovoru.
6. Nakon što je u pojedinačnom ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud odbio prijedlog tužitelja da se isti upiše kao vlasnik nekretnine – prizemnog poslovnog prostora površine 35,20 m2 u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kao vlasnika tog prostora upisao tuženicu, tužitelj je upućen na ovu parnicu u smislu odredbe članka 195. stavak 5. i 6. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 – dalje: ZZK).
7. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno:
- da je 17. listopada 1991. između MEĐIMURJE-INVEST Čakovec, Sajmište bb, kao prodavatelja i GRADITELJ ZAGREB, [adresa], kao kupca, sklopljen ugovor o kupoprodaji, kojim je kupcu prodan poslovni prostor površine 35,20 m2 u prizemlju zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],
- da je MEĐIMURJE TEGRA d.d. Čakovec, Mihovljanska 70, kao slijednik društva MEĐIMURJE-INVEST ČAKOVEC d.d., s kupcem GRADITELJ ZAGREB, [adresa], sklopilo aneks tom ugovoru, kojim je kupcu dana tabularna izjava za uknjižbu prava vlasništva predmeta prodaje,
- da je očitom omaškom u pisanju kao datum sklapanja tog aneksa naznačen dan 30. travnja 1991., a da je isti najranije sklopljen u lipnju 1997., budući da se u članku 2. tog aneksa spominje datum 1. lipnja 1997. kao dan pripajanja društva MEĐIMURJE-
INVEST Čakovec društvu DD Niskogradnja Hidrotehnika,
- da je društvo MEĐIMURJE-INVEST Čakovec osnovano 30. srpnja 1990. i da je njegov osnivač MEĐIMURJE ČAKOVEC,
- da se, prema izjavi nekadašnjeg direktora društva MEĐIMURJE-INVEST Čakovec UL, prodaja svih poslovnih prostora, stanova i garažnih mjesta društva MEĐIMURJE ČAKOVEC obavljala preko društva MEĐIMURJE-INVEST,
- da su sva poduzeća u bivšem polovnom sustavu GK MEĐIMURJE ČAKOVEC provela postupak pretvorbe u skladu s odredbama Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“ broj 19/91, 83/92, 84/92, 94/93, 2/94, 9/95 i 21/96 – dalje: Zakon o pretvorbi),
- da sporna nekretnina nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe tih poduzeća,
- da nema dokaza kada je točno proveden postupak pretvorbe poduzeća MEĐIMURJE ČAKOVEC,
- da je GK MEĐIMURJE ČAKOVEC 24. ožujka 1992. donijelo odluku da se, u postupku pretvorbe društvenog vlasništva, iz vrijednosti imovine svih društava u njegovom sastavu izuzimaju stanovi,
- da je GRADITELJ ZAGREB osnovan kao privatno poduzeće aktom o osnivanju od 15. ožujka 1990.,
- da je njegov osnivač ČL iz [adresa],
- da je, prema aktu o osnivanju, sjedište tog poduzeća bilo na adresi [adresa].,
- da je točno neutvrđenog dana, Odlukom direktora društva, promijenjeno sjedište društva GRADITELJ na način da je umjesto u [adresa] novo sjedište društva u [adresa],
- da je Odlukom od 30. ožujka 1994. osnivač ČL promijenio postojeći oblik organiziranja pravnog subjekta GTP GRADITELJ s p.o. sa sjedištem u [adresa] u društvo s ograničenom odgovornošću, tako da skraćena tvrtka društva glasi GTP GRADITELJ d.o.o. [adresa],
- da je akt o osnivanju privatnog poduzeća iz 1990. usklađen sa Zakonom o trgovačkim društvima 10. listopada 1995. i sastavljen u novom obliku kao Izjava o usklađenju, u kojoj izjavi se kao sjedište društva sada navodi [adresa],
- da je ugovorom od 6. travnja 1993. GRADITELJ [adresa], 1/2 dijela spornog poslovnog prostora (površine 17,50 m2) prodao PL iz [adresa], dok je preostalu 1/2 dijela tog prostora (površine 17,50 m2) prodao LL ugovorom od 30. siječnja 1995.,
- da je PL svoju polovicu predmetnog poslovnog prostora, na temelju ugovora od 24. svibnja 2006., prodala tužitelju, dok je LL svoju polovicu istog poslovnog prostora tužitelju prodao na temelju ugovora od 26. siječnja 2017.
8. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da je sporni poslovni prostor prodan poduzeću GRADITELJ prije pretvorbe društvenog poduzeća MEĐIMURJE ČAKOVEC, odnosno MEĐIMURJE-INVEST ČAKOVEC, pa da te pravne osobe sporni poslovni prostor nisu mogle procijeniti u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi.
8.1. S druge strane, kako je poduzeće GRADITELJ osnovano kao privatno poduzeće, isto nije bilo obveznik pretvorbe prema Zakonu o pretvorbi i moglo je neometano raspolagati svojom imovinom, pa tako i spornim poslovnim prostorom.
8.2. Imajući na umu sve navedeno, shvaćanje je prvostupanjskog suda da nije ispunjena predmnijeva iz članka 65. stavak 1. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 96/13 i 18/16) o vlasništvu tuženice. Tužitelj, s druge strane, raspolaže ispravama koje upućuju na postojanje knjižnog prava na spornoj nekretnini iako isto nije upisano u zemljišnim knjigama.
8.3. Uz to, kako je tužitelj u neprekinutom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu sporne nekretnine osobno i preko svojih prednika još od 1991. godine, prvostupanjski sud smatra da su na strani tužitelja ispunjene i pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredbi članka 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 32/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 148/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14
– dalje: ZVDSP).
9. Iako je u pravu tuženica kada ističe da je u aneksu ugovora o prodaji broj 49/91, koji je sklopljen između društva MEĐIMURJE TEGRA d.d., kao pravnog slijednika društva MEĐIMURJE-INVEST i društva GRADITELJ Zagreb, kao dan njegova sklapanja naznačen 30. travnja 1991., pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se radi o očitoj omašci u pisanju datuma sklapanja tog aneksa. To stoga što je ugovor o prodaji broj 49/91 sklopljen 17. listopada 1991., što se u članku 2. aneksa spominje dan 1. lipnja 1997. kao dan pripajanja poduzeća Međimurje Invest Čakovec poduzeću DD Niskogradnja Hidrotehnika, pa je logično da je predmetni aneks sklopljen najranije 2. lipnja 1997.
9.1. Da se radi o očitoj omašci u pisanju dana sklapanja aneksa proizlazi i iz sadržaja ugovora o kupoprodaji od 24. svibnja 2006. koji je sklopljen između PL i tužitelja, odnosno ugovora o kupoprodaji od 26. siječnja 2017. koji je sklopljen između LL i tužitelja, jer se u oba navedena ugovora posebno navodi kako je „štamparskom“ greškom došlo do pogrešnog upisa datuma sklapanja aneksa ugovora o prodaji od 17. listopada 1991.
10. Iako iz sadržaja isprava u spisu proizlazi da je društveno poduzeće MEĐIMURJE-INVEST ČAKOVEC osnovano kao društveno poduzeće i da je njegov osnivač DP GK MEĐIMURJE ČAKOVEC (akt o osnivanju od 30. srpnja 1990.), kao što iz spisa proizlazi da su sva trgovačka društva u poslovnom sastavu GK MEĐIMURJE ČAKOVEC provela postupak pretvorbe, pravilno je prvostupanjski sud zaključio, jer tuženica suprotno nije dokazala, da je postupak pretvorbe tog društvenog poduzeća proveden nakon što je sporna nekretnina prodana kupcu GRADITELJ [adresa] , odnosno nakon 17. listopada 1991.
11. Naime, spisu prileži jedino Odluka Upravnog odbora GK MEĐIMURJE ČAKOVEC od 24. ožujka 1992. o izuzimanju svih stanova, izuzev dva stana u [adresa], iz vrijednosti imovine u postupku pretvorbe i njihovom prijenosu na gospodarenje Općinskom fondu za stambeno komunalne poslove, kao i potvrda Centra za restrukturiranje i prodaju (dalje: CERP) da sporna nekretnina nije navedena kao imovina procijenjena u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenih poduzeća u sastavu GK MEĐIMURJE ČAKOVEC.
11.1. Kako je Zakon o pretvorbi donesen 18. travnja 1991. i stupio je na snagu osmog dana od dana objave u „Narodnim novinama“, poduzeća u sastavu GK MEĐIMURJE ČAKOVEC su pretvorbu mogla obaviti prije prodaje spornog prostora Graditelju, međutim to su mogla učiniti i kasnije, s obzirom na to da je odredbom članka 9. Zakona o pretvorbi bila propisana obveza poduzeća pretvorbu obaviti najkasnije do 30. lipnja 1992.
11.2. Tuženica, osim činjenice da je pretvorba obavljena, nije dostavila dokaz o tome kada je ista obavljena, odnosno da je obavljena prije 17. listopada 1991., a isprave u spisu ukazuju na to da su određene radnje u cilju pretvorbe obavljane u ožujku 1992., dakle, nakon sporne prodaje.
11.3. Pored takvog stanja stvari, i ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je sporni prostor Graditelju Zagreb prodan prije pretvorbe poduzeća MEĐIMURJE-INVEST, pa da isti nije mogao biti procijenjen u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe tog poduzeća, odnosno poduzeća Niskogradnja Hidrotehnika Čakovec, kojem društvu je ono pripojeno 1. lipnja 1992.
12. U odnosu na društveno poduzeće GRADITELJ ZAGREB, ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da se radilo o privatnom poduzeću koje je bilo izuzeto od obveze pretvorbe prema Zakonu o pretvorbi.
12.1. Naime, iz povijesnog izvatka iz sudskog registra razvidno je da je to društvo osnovano kao privatno poduzeće, aktom o osnivanju od 15. ožujka 1990.
12.2. Iako je njegovo sjedište, prema aktu o osnivanju, bilo početno u [adresa], odlukom osnivača ČL isto je promijenjeno na adresu [adresa], s kojim sjedištem je to društvo poslovalo najkasnije do 9. listopada 1995., kada je njegov osnivač donio odluku odnosno izjavu o usklađenju s odredbama Zakona o trgovačkim društvima, u kojoj izjavi se prvi puta kao sjedište navodi [adresa].
12.3. Kako je to poduzeće spornu nekretninu od MEĐIMURJE-INVEST ČAKOVEC kupilo 17 listopada 1991., za zaključiti je da je odluka o promjeni sjedišta tog poduzeća (iz [adresa], 13. divizije b.b. u [adresa]) donesena prije 17. listopada 1991.
12.4. Iz svega navedenoga proizlazi da je društvo GTP Graditelj d.o.o. sa posljednjim sjedištem u [adresa] osnovano i djelovalo kao privatno poduzeće, da je ono spornu nekretninu kupilo 17. listopada 1991. od društvenog poduzeća MEĐIMURJE-INVEST ČAKOVEC, da je tu nekretninu u svojoj imovini imalo sve do 6. travnja 1993., kada je 1/2 dijela iste prodalo PL, odnosno do 30. siječnja 1995., kada je drugu polovicu dijela iste nekretnine prodalo LL.
12.5. S obzirom na to da se radilo o privatnom poduzeću, isto nije bilo obveznik pretvorbe, pa u odnosu na njega nije ni primjenjiva predmnijeva prava vlasništva iz Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske na koju se tuženica tijekom postupka poziva.
13. Imajući na umu sve navedeno i ispravama dokazani slijed stjecanja od GK MEĐIMURJE ČAKOVEC do tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje neupisanog knjižnog prava tužitelja na spornoj nekretnini, pri čemu ovaj sud prihvaća i zaključak prvostupanjskog suda da su se od dana stupanja društva GRADITELJ ZAGREB u posjed sporne nekretnine (30. prosinca 1991. – članka 4. Ugovora o prodaji broj 49/91) do dana podnošenja prijedloga (14. veljače 2017.) u svakom slučaju ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredbe članka 28. stavak 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 i 91/96), odnosno članka 159. stavak 2. ZVDSP.
14. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu tuženice valjalo je odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi.
15. Budući da tuženica sa žalbom nije uspjela, odbijen je i njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP u vezi članka 154. stavak 1. ZPP).
Sisak, 4. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Martina Budinski Modronja
