REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Poslovni broj P-655/2019-47
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli-Pola, po sucu Tamari Došen kao sucu pojedincu u građansko pravnoj stvari tužitelja GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Veri Miloš, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika ZAGREBAČKE BANKE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Borisu Porobiji, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane 13. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, objavljene 4. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu broj 3208564037 na ime preplaćenog kredita temeljem promjene zatezne kamate iznos od 6.537,00 eura zajedno sa zateznom kamatom kako slijedi
-na iznos od 36,21 eura od 15.11.2007.
-na iznos od 35,50 eura od 15.12.2007.
-na iznos od 36,48 eura od 15.01.2008.
-na iznos od 36,22 eura od 15.02.2008.
-na iznos od 69,51 eura od 15.03.2008.
-na iznos od 68,95 eura od 15.04.2008.
-na iznos od 66,53 eura od 15.05.2008.
-na iznos od 67,21 eura od 15.06.2008.
-na iznos od 66,38 eura od 15.07.2008.
-na iznos od 66,07 eura od 15.08.2008.
-na iznos od 65,88 eura od 15.09.2008.
-na iznos od 68,22 eura od 15.10.2008.
-na iznos od 69,57 eura od 15.11.2008.
-na iznos od 67,22 eura od 15.12.2008.
-na iznos od 72,85 eura od 15.01.2009.
-na iznos od 72,72 eura od 15.02.2009.
-na iznos od 72,57 eura od 15.03.2009.
-na iznos od 70,81 eura od 15.04.2009.
-na iznos od 70,70 eura od 15.05.2009.
-na iznos od 69,73 eura od 15.06.2009.
-na iznos od 69,65 eura od 15.07.2009.
-na iznos od 92,92 eura od 15.08.2009.
-na iznos od 93,73 eura od 15.09.2009.
-na iznos od 92,25 eura od 15.10.2009.
-na iznos od 92,75 eura od 15.11.2009.
-na iznos od 92,35 eura od 15.12.2009.
-na iznos od 94,13 eura od 15.01.2010.
-na iznos od 95,17 eura od 15.02.2010.
-na iznos od 94,58 eura od 15.03.2010.
-na iznos od 95,59 eura od 15.04.2010.
-na iznos od 97,67 eura od 15.05.2010.
-na iznos od 97,86 eura od 15.06.2010.
-na iznos od 100,32 eura od 15.07.2010.
-na iznos od 99,88 eura od 15.08.2010.
-na iznos od 105,28 eura od 15.09.2010.
-na iznos od 101,58 eura od 15.10.2010.
-na iznos od 101,99 eura od 15.11.2010.
-na iznos od 105,22 eura od 15.12.2010.
-na iznos od 105,16 eura od 15.01.2011.
-na iznos od 103,51 eura od 15.02.2011.
-na iznos od 103,88 eura od 15.03.2011.
-na iznos od 103,54 eura od 15.04.2011.
-na iznos od 105,45 eura od 15.05.2011.
-na iznos od 109,97 eura od 15.06.2011.
-na iznos od 115,08 eura od 15.07.2011.
-na iznos od 105,53 eura od 15.08.2011.
-na iznos od 96,77 eura od 15.09.2011.
-na iznos od 93,58 eura od 15.10.2011.
-na iznos od 93,37 eura od 15.11.2011.
-na iznos od 93,34 eura od 15.12.2011.
-na iznos od 95,30 eura od 15.01.2012.
-na iznos od 95,59 eura od 15.02.2012.
-na iznos od 94,38 eura od 15.03.2012.
-na iznos od 93,84 eura od 15.04.2012.
-na iznos od 93,79 eura od 15.05.2012.
-na iznos od 94,01 eura od 15.06.2012.
-na iznos od 92,73 eura od 15.07.2012.
-na iznos od 92,05 eura od 15.08.2012.
-na iznos od 89,57 eura od 15.09.2012.
-na iznos od 90,86 eura od 15.10.2012.
-na iznos od 91,20 eura od 15.11.2012.
-na iznos od 90,20 eura od 15.12.2012.
-na iznos od 89,09 eura od 15.01.2013.
-na iznos od 88,41 eura od 15.02.2013.
-na iznos od 87,71 eura od 15.03.2013.
-na iznos od 88,77 eura od 15.04.2013.
-na iznos od 86,02 eura od 15.05.2013.
-na iznos od 85,16 eura od 15.06.2013.
-na iznos od 84,90 eura od 15.07.2013.
-na iznos od 84,18 eura od 15.08.2013.
-na iznos od 84,49 eura od 15.09.2013.
-na iznos od 84,51 eura od 15.10.2013.
-na iznos od 84,24 eura od 15.11.2013.
-na iznos od 84,62 eura od 15.12.2013.
-na iznos od 83,19 eura od 15.01.2014.
-na iznos od 5,93 eura od 15.02.2014.
-na iznos od 5,91 eura od 15.03.2014.
-na iznos od 5,82 eura od 15.04.2014.
-na iznos od 5,73 eura od 15.05.2014.
-na iznos od 5,68 eura od 15.06.2014.
-na iznos od 5,66 eura od 15.07.2014.
-na iznos od 5,64 eura od 15.08.2014.
-na iznos od 5,59 eura od 15.09.2014.
-na iznos od 5,56 eura od 15.10.2014.
-na iznos od 5,55 eura od 15.11.2014.
-na iznos od 5,50 eura od 15.12.2014.
-na iznos od 5,45 eura od 15.01.2015.
-na iznos od 5,39 eura od 15.02.2015.
-na iznos od 5,34 eura od 15.03.2015.
-na iznos od 5,28 eura od 15.04.2015.
-na iznos od 5,22 eura od 15.05.2015.
-na iznos od 5,17 eura od 15.06.2015.
-na iznos od 5,11 eura od 15.07.2015.
-na iznos od 5,06 eura od 15.08.2015.
-na iznos od 5,00 eura od 15.09.2015. a sve do isplate i to do 31.07.2015. po kamatnoj stopi obračunatoj primjenom uvećanja eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 01.08.2015 godine za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena do 31.12.2022., a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Evropska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve do isplate i u roku od 15 dana.
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„II. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu broj 3208564037 na ime preplaćenog kredita temeljem promjene valute CHF u odnosu na HRK 9.574,42 eura zajedno sa zateznom kamatom kako slijedi:
-na iznos od 16,37 eura od 15.01.2009.
-na iznos od 16,96 eura od 15.02.2009.
-na iznos od 4,18 eura od 15.03.2009.
-na iznos od 7,36 eura od 15.04.2009.
-na iznos od 8,16 eura od 15.05.2009.
-na iznos od 3,23 eura od 15.06.2009.
-na iznos od 4,34 eura od 15.07.2009.
-na iznos od 5,73 eura od 15.01.2010.
-na iznos od 12,70 eura od 15.02.2010.
-na iznos od 11,56 eura od 15.03.2010.
-na iznos od 18,50 eura od 15.04.2010.
-na iznos od 30,99 eura od 15.05.2010.
-na iznos od 33,92 eura od 15.06.2010.
-na iznos od 48,58 eura od 15.07.2010.
-na iznos od 48,44 eura od 15.08.2010.
-na iznos od 78,54 eura od 15.09.2010.
-na iznos od 61,56 eura od 15.10.2010.
-na iznos od 65,93 eura od 15.11.2010.
-na iznos od 85,16 eura od 15.12.2010.
-na iznos od 87,22 eura od 15.01.2011.
-na iznos od 80,89 eura od 15.02.2011.
-na iznos od 85,35 eura od 15.03.2011.
-na iznos od 85,95 eura od 15.04.2011.
-na iznos od 98,79 eura od 15.05.2011.
-na iznos od 125,76 eura od 15.06.2011.
-na iznos od 156,22 eura od 15.07.2011.
-na iznos od 195,46 eura od 15.08.2011.
-na iznos od 143,44 eura od 15.09.2011.
-na iznos od 126,18 eura od 15.10.2011.
-na iznos od 127,76 eura od 15.11.2011.
-na iznos od 130,61 eura od 15.12.2011.
-na iznos od 146,29 eura od 15.01.2012.
-na iznos od 151,31 eura od 15.02.2012.
-na iznos od 146,74 eura od 15.03.2012.
-na iznos od 146,41 eura od 15.04.2012.
-na iznos od 149,39 eura od 15.05.2012.
-na iznos od 154,26 eura od 15.06.2012.
-na iznos od 149,19 eura od 15.07.2012.
-na iznos od 148,11 eura od 15.08.2012.
-na iznos od 135,01 eura od 15.09.2012.
-na iznos od 147,16 eura od 15.10.2012.
-na iznos od 153,07 eura od 15.11.2012.
-na iznos od 149,92 eura od 15.12.2012.
-na iznos od 146,04 eura od 15.01.2013.
-na iznos od 145,00 eura od 15.02.2013.
-na iznos od 143,93 eura od 15.03.2013.
-na iznos od 155,27 eura od 15.04.2013.
-na iznos od 139,78 eura od 15.05.2013.
-na iznos od 137,65 eura od 15.06.2013.
-na iznos od 139,70 eura od 15.07.2013.
-na iznos od 138,54 eura od 15.08.2013.
-na iznos od 144,91 eura od 15.09.2013.
-na iznos od 149,21 eura od 15.10.2013.
-na iznos od 151,58 eura od 15.11.2013.
-na iznos od 158,72 eura od 15.12.2013.
-na iznos od 152,56 eura od 15.01.2014.
-na iznos od 186,39 eura od 15.02.2014.
-na iznos od 190,62 eura od 15.03.2014.
-na iznos od 187,04 eura od 15.04.2014.
-na iznos od 181,88 eura od 15.05.2014.
-na iznos od 183,06 eura od 15.06.2014.
-na iznos od 186,83 eura od 15.07.2014.
-na iznos od 189,85 eura od 15.08.2014.
-na iznos od 190,66 eura od 15.09.2014.
-na iznos od 193,90 eura od 15.10.2014.
-na iznos od 198,51 eura od 15.11.2014.
-na iznos od 199,43 eura od 15.12.2014.
-na iznos od 200,16 eura od 15.01.2015.
-na iznos od 199,87 eura od 15.02.2015.
-na iznos od 199,92 eura od 15.03.2015.
-na iznos od 199,98 eura od 15.04.2015.
-na iznos od 200,04 eura od 15.05.2015.
-na iznos od 200,09 eura od 15.06.2015.
-na iznos od 200,15 eura od 15.07.2015.
-na iznos od 200,20 eura od 15.08.2015.
-na iznos od 200,26 eura od 15.09.2015., a sve do isplate i dužan je isplatiti iznos od 3.588,93 eura na ime razlike pri konverziji glavnice zajedno sa zateznom kamatom od 01.10.20215., a sve do isplate i to do 31.07.2015. po kamatnoj stopi obračunatoj primjenom uvećanja eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 01.08.2015. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena do 31.12.2022., a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Evropska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotan poena, a sve do isplate i u roku od 15 dana.“
Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:
„III. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu broj 3208564037 na ime preplaćenog kredita 18.129,54 eura zajedno sa zateznom kamatom od 01.10.2015. po kamatnoj stopi obračunatoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena do 31.12.2022., a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Evropska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve do isplate i u roku od 15 dana.“
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnički trošak od 5.255,70 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO, obračunatoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu do 5.959,54 eura zahtjev odbija.
Obrazloženje
1. Tužbom od 4. lipnja 2019. tužitelj navodi da je s tuženikom 8. ožujka 2007. zaključio ugovor o kreditu za kupnju stana broj 3208564037 u iznosu kunske protuvrijednosti 101.500,00 švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, s otplatom u 180 mjesečnih obroka u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF važećem na dan plaćanja, uz godišnju, redovnu kamatnu stopu od 4,50% promjenjivu odlukama banke, da ugovorom nisu utvrđeni parametri i metode izračuna koji utječu na promjenu kamatne stope, da je takva ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje neravnotežu u pravima ugovornih strana na štetu tužitelja, jer vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koju ovaj ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti jer nema egzaktnih kriterija, da ga je u odnosu na valutnu klauzulu tuženik propustio u cijelosti informirati o svim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, da je ugovor o kreditu formularni (tipski) ugovor pripremljen od strane banke te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj bilo koje ugovorne odredbe već ga samo prihvatiti, da je člankom 4. Dodatka ugovoru o kreditu kojim je utvrđena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u euro zaključenog 5. siječnja 2016. utvrđen preostali iznos glavnice od 54.536,30 CHF, ali da je s obzirom na ništetnost odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu neotplaćena glavnica kredita znatno manja, a kao bitan sastojak Dodatak ugovoru čini ništetnim u cijelosti te zahtjeva povrat svih koristi koje je tuženik stekao, a podneskom od 7. listopada 2025. uz zahtjev za isplatom razlike mjesečne preplate uvećane za zatezne kamate od svakoga dospijeća do isplate postavlja i zahtjev za isplatom po vještaku utvrđenog iznosa preplate nakon umanjenja za konverzijom priznati iznos preplate.
2. Odgovorom tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, jer su stranke zaključile aneks kojim je izvršena konverzija osnovnog ugovora, ističe prigovor zastare protekom trogodišnjeg roka od izvršenih uplata, protivi se preinaci zahtjeva te ističe prijeboj manje plaćenih anuiteta zbog tečajne razlike i kamatne stope.
3. U dokaznom postupku je pročitan ugovor i dodatak ugovoru o kreditu, provedeno je financijsko vještačenje i saslušan tužitelj.
3.1. Člankom 1., 2. i 7. ugovora o kreditu broj 3208564037 od 8. ožujka 2007. tužitelju je odobren kredit za kupnju stana u protuvrijednosti 101.500,00 CHF prema srednjem tečaju HNB na dana korištenja kredita, određena je promjenjiva redovna godišnja kamata u skladu s Odlukom banke o kreditiranju građana koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,50% te dogovorena otplata u 180 mjesečna obroka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF na dan plaćanja.
3.2. U članku 4., 5. i 8. Dodatka ugovoru o kreditu zaključenog 5. siječnja 2016. stranke utvrđuju da na dan 30. rujna 2015. postoji preplata od 58.846,96 kuna te neotplaćena (nedospjela) glavnica iznosi54.536,20 CHF ili 380.698,50 kuna ili 35.078,60 eura.
3.3. Financijskim vještačenjem provedenim 25. svibnja 2024. po stalnom sudskom vještaku Eriki Poropat Calagaz utvrđeno je da ukupna pozitivna novčana mjesečna razlika anuiteta po osnovu promjenjive kamatne stope i tečaja između plaćenog u odnosu na ugovor i početni otplatni plan iznosi 111,781.45 kuna tj. 14.835,95 eura. Ukoliko se uzme u obzir iznos pretplate utvrđen pri konverziji kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF od 58.846,98 kuna tna način da prebije s obračunatim zateznim kamatama i mjesečnim pretplatama, preostaje 96.226,31 kuna ili 12.771,43 eura više plaćenog zbog promjene kamate i tečaja. Konvertirana glavnica je 5. siječnja 2016. za 35.272,85 kuna tj. 4.681,51 eura viša u odnosu na početni otplatni plan i tečaj iznosi.
3.3.1. Dopunom od 8. srpnja 2024. vještak ispravlja razliku glavnice na 27.040,82 kuna (ne 35.272,85 kuna) odnosno 3.588,93 eura.
3.3.2. Dopunom od 31. srpnja 2025. utvrđena je visina zateznih kamata od 6.238,66 eura (47.005,21 kunu) obračunatih na pozitivnu razliku zbog promjene kamatne stope i tečaja od 121.398,04 kune. Konverzijom priznata preplata od 58,846,98 kuna podmirila je zatezne kamate u cijelosti i dio glavnice od 11.804,77 kuna. Te preostaje višak preplate od 18.129,54 eura (136.597,09 kuna).
3.3.3. Dopunom od 28. rujna 2025.navodi da je konverzijom glavnica utvrđena višom za 3.588,93 eura (27.040,82 kune). Konverzijom priznata preplata od 58,846,98 kuna podmirila je razliku glavnice u cijelosti, a ostatkom od 4.221,40 eura (31.806,15 kuna) mogu se podmiriti zatezne kamate na mjesečne iznose preplaćene zbog promjene tečaja i stope. I dalje ostaje iznos preplate od 18.129,55 eura (136.597,10 kuna).
3.4. LŽ, majka tužitelja, iskazuje da je tužitelj dobio stalni posao, želio se odseliti iz obiteljskog stana i kupiti vlastitu nekretninu, da se kredit kod tuženika pokazao najpovoljniji jer je matična banka nje i supruga te su uzimajući u obzir njezine prihode kao sudužnika te sinovljeve izračunali da bi kredit u CHF na rok od 15 godina bio najpovoljniji. U ožujku 2007. je potpisan ugovor, na inicijativu osobne bankarice anuiteti su plaćani trajnim nalogom kojim je s njenog računa novac prebačen na sinovljev i s njegovog plaćan anuitet, da ponekad njegova plaća nije bila dovoljna za plaćanje anuiteta i životnih troškove, ali su to rješavali unutar obitelji pa nitko nikome ništa ne duguje. Početni anuitet je iznosio 3.500,00 kn, kredit su otplaćivali desetak godina, a sin je na prijedlog osobne bankarice 2015. zatvorio tekući račun pa su anuiteti izravno naplaćivani trajnim nalogom s njenog tekućeg računa. S obzirom na rast anuiteta sin je 2017., 2018. i 2019. u ljetnim mjesecima taj stan na mansardi od 48m2 iznajmljivao, a živio s njima. U međuvremenu se tužitelj oženio, postao otac, 2021. je zatvorio kredit, mansardni stan prodao i u istoj zgradi kupio drugi. Anuitet je došao do 7.000,00 kn. Anuiteti su umanjeni za preplatu utvrđenu konverzijom. Nitko im u banci nije prije potpisivanja ugovora objasnio o čemu bi ovisila promjena kamatne stope niti da CHF ima drugačiji režim od ostalih valuta s tečajne liste. Raspitivali su se za kredit u eurima, ali nisu ispunjavali uvjete zbog godina života nje i supruga kao budućih sudužnika. Kredit u CHF je predstavljen kao najpovoljniji i najsigurniji, a oboje su sudjelovali jer su znali da sin nema dovoljne prihode da samostalno podigne kredit. Ugovor je pročitao javni bilježnik preskočivši pojedine odredbe uz obrazloženje da ni njemu nisu razumljive, a oni nisu imali pitanja.
3.5. GŽ potvrđuje iskaz svoje majke te dodaje da su ugovor o kreditu dobili u banci, provjerio je osnovne podatke, da li odgovara iznos, anuitet, rok otplate, isto ono na što je i bilježnik usmjerio pažnju, da je banka kredit uplatila na račun investitora, prodavatelja stana, a kapara dana na ime rezervacije uračunata je u cijenu, da mu je značenje valutne klauzule objašnjeno u banci, nije upozoren na rizik od rasta i pada tečaja ali je bio vrlo mlad i tada o tome nije razmišljao, nije reagirao na obavijesti o promjenama kamatne stope, ne sjeća da li mu je objašnjeno o čemu ovisi promjena, oni su rekli što bi htjeli, banka je napravila izračun, prezentirala i oni su prihvatili, u vrijeme zaključenja ugovora i tijekom otplate nije bio vlasnik trgovačkog društva ili nositelj obrta, a stan su iznajmljivali u ljetnim mjesecima jer je 2017. otac otišao u mirovinu, anuitet više nisu mogli plaćati, pa je tri ljetna mjeseca s obitelji živio kod roditelja.
4. Utvrđeno je da:
- je tužitelj s tuženikom 8. ožujka 2007. zaključio ugovor o kreditu broj 3208564037 za kupnju stana u iznosu kunske protuvrijednosti 101.500,00 švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, s otplatom u 180 mjesečnih obroka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF važećem na dan plaćanja,
- je ugovorena promjenjiva, godišnja, redovna kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,50%, a utvrđuje se odlukama banke,
- ukupna preplata anuiteta s osnova preplaćene kamate i preplaćenog tečaja iznosi 16.112,29 eura
- preplata u anuitetima kao razliku stvarno plaćene kamate iz CHF kredita i početne kunske kamate iz početnog otplatnog plana za CHF kredit ukupno iznosi 6.537,87 kuna
- preplata u anuitetima kao razlika stvarno naplaćenog tečaja CHF i početnog tečaja
CHF ukupno iznosi 9.574,42 eura
- razlika između nedospjele glavnice konvertiranog kredita i nedospjele glavnice CHF kredita po početnom tečaju iznosi 3.588,93 eura, za koliko je nedovoljno umanjena glavnica u provedenoj konverziji,
- zatezna kamata obračunata na preplatu zbog povećane kamatne stope i promjene tečaja iznosi 6.238,66 eura
- je 18.129,55 eura razlika između priznate preplate zbog promjene stope i tečaja 16.112,29eura zajedno s obračunatom zateznom kamatom 6.238,66 eura i dijela konverzijom priznate preplate 4.221,40 eura,
- je ugovor o kreditu sastavio tuženik na svome standardnom obrascu,
- ugovor ne sadrži obavijest o povećanom riziku promjene tečaja CHF,
- ugovor ne sadrži definirane parametre za promjenu kamatne stope,
- je kupljeni stan iznajmljivan u ljetnim mjesecima 2017.,
- je paušal za boravišne pristojbe uplatio i za 2018. i 2019. godinu
5. Prema čl. 29. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. godine isti se ne primjenjuje na kredite sklopljene do tada osim u slučajevima iz čl. 2. kojim se između ostalih definiraju pojmovi:
„potrošač je fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenima ovim Zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja“,
„ugovor o kreditu, u smislu ovoga Zakona, je ugovor u kojem vjerovnik odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, zajma ili slične financijske nagodbe, osim ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke proizvoda iste vrste kada potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tijekom cjelokupne njihove isporuke u obliku obroka“ i
„potrošačko kreditiranje je pravni posao kojim se jedna ugovorna strana obvezuje drugoj staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a druga se ugovorna strana obvezuje plaćati ugovorene kamate, odnosno ugovorene naknade, te iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno, kao i svaki drugi pravni posao, koji je po svojoj gospodarskoj biti jednak ovome pravnome poslu“.
6. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19.) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. istoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz istoga članka obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Sud u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika ne bi trebao prosuđivati i obrazlagati ništetnost navedenih ugovornih odredbi.
7. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. o kojoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio presudom Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da je Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003.godine do 06.08.2007.godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007.godine pa nadalje , protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
8. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. o kojoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio odlukom Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 01. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
9. Ustavni sud RH je odlukom broj U-III-4150/2019 od 03. veljače 2021. odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. čime je potvrđeno utvrđenje nepoštenosti i nišetnosti odredbi o valuti švicarski franak i kamati koja se mijenja odlukom banke.
10. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) bio je na snazi do 6. kolovoza 2007. od kada je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07.) koji je izmijenjen i dopunjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013.) vrijedio do 8. travnja 2014., stupanja na snagu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 41/2014., 110/2015. i 14/2019.).
Članak 3. st.1 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/2003,79/2007) definira potrošača kao svaku fizičku osobu koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.
Prema čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) važećem u vrijeme zaključenja ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema čl. 87 Zakona o zaštiti potrošača nepoštena ugovorna odredba je ništava.
Postupanje u skladu s čl. 62. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača obavještavanjem potrošača nakon sklapanja ugovora o zajmu o svakoj promjeni godišnje kamatne stope ili bilo kojeg drugog troška, u razumnom roku nakon izvršene promjene nema utjecaj na ništavost ugovorne odredbe.
11. Sustav zaštite potrošača uspostavljen Direktivom 93/13 temelji se na ideji da se potrošač, zbog činjenice da nije utjecao na sadržaj budućeg ugovora, nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca u pogledu pregovaračke snage i razine obaviještenosti, u položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je prethodno sastavio trgovac kao poslovni subjekt bez mogućnosti utjecaja potrošača na njihov sadržaj (osobito u Presudi Caja de Ahorros y Monte de Piedad de Madrid, C-484/08, EU:C:2010:309, t. 27).
Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da im se protivi to da, u slučaju ništavosti nepoštene ugovorne odredbe kojom se potrošaču nalaže plaćanje svih troškova zasnivanja i brisanja hipoteke, nacionalni sud odbije potrošaču povrat iznosa plaćenih na temelju navedene ugovorne odredbe, osim ako odredbe nacionalnog prava koje bi se primjenjivale da nema te ugovorne odredbe nalažu potrošaču snošenje svih ili dijela tih troškova.
Članak 3., članak 4. stavak 2. i članak 5. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom „glavni predmet ugovora” trebaju shvatiti kao one koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora i koje ga kao takve određuju. Činjenica da je naknada za otvaranje uključena u ukupan trošak hipotekarnog zajma ne može je učiniti bitnom činidbom. Sud države članice dužan je provjeriti jasnoću i razumljivost ugovorne odredbe koja se odnosi na glavni predmet ugovora, i to neovisno o prenošenju članka 4. stavka 2. te direktive u pravni poredak te države članice.
Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.
Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se ne protivi to da podnošenje tužbe radi ostvarivanja restitucijskih učinaka utvrđenja ništavosti nepoštene ugovorne odredbe podliježe roku zastare, pod uvjetom da početak tog roka i njegovo trajanje ne čine praktički nemogućim ili pretjerano teškim ostvarivanje potrošačeva prava na zahtijevanje takvog povrata.
Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba. (Presuda Suda Europske unije od 16. srpnja 2020. u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19).
12. Člancima 1021-1025 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023.) uređen je ugovor o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Članak 1022. st.2. Zakona o obveznim odnosima određuje da se ugovorom o kreditu utvrđuju iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovorenog roka i u slučaju insolventnosti korisnika čak i kad nije utvrđena sudskom odlukom, u slučaju prestanka pravne osobe ili smrti korisnika, ako bi u tim slučajevima davatelj kredita došao u bitno nepovoljniji položaj. Korisnik kredita može raskinuti ugovor prije nego što je počeo koristiti kredit.
Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao na kojeg se primjenjuju temeljna načela obveznog prava načelo ravnopravnosti, dužnosti suradnje sudionika, načelo savjesnosti i poštenja.
Zakon o obveznim odnosima određuje sadržaj ugovora o kreditu na način da ugovor sadrži uvjete davanja, korištenja i vraćanja kredita. Ugovor bi trebao sadržavati kamatu, cijenu bančinih novčanih sredstava.
13. Nije sporno da je ugovorena zaštitna valutna klauzula odobrenjem kredita u kunskoj protuvrijednosti švicarskog franka prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita i njegovom otplatom u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa u švicarskim francima po srednjem tečaju banke na dan plaćanja. Nije sporno da ugovor ne sadrži kriterije na temelju kojih bi korisnik mogao predvidjeti ekonomske posljedice valutne klauzule. Tuženik je znao za rizik koji nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije obavijestio korisnika da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro.
Tuženik je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvorivši neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja ugovaranjem ništetne odredbe o vezivanju otplate kredita uz švicarski franak jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i jer o parametrima bitnim za donošenje odluke nije obavijestio tužitelja.
14. Odredba ugovora da se kamatna stopa mijenja odlukom o kamatnim stopama kreditora ne ukazuje da su ugovorne strane pregovarale o okolnostima buduće promjene kamatne stope. Nesporno je ugovornim stranama bila poznata visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora određena po banci, ali nisu bili poznati kriteriji za kasniju izmjenu kamatne stope, zbog čega buduća promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva u vrijeme zaključenja ugovora, a pristanak korisnika na promjene potpisom unaprijed formuliranog standardnog ugovora o kreditu ne može se smatrati valjanim.
Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao sastavni dio standardnog ugovora o kreditu sastavljenog od banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da istovremeno precizno odredi kriterije promjenjivosti unijeta je u ugovor bez utjecaja korisnika kredita na njegov sadržaj. Davatelj kredita je korisnika doveo u situaciju prihvaćanja ili ne prihvaćanja postavljenih uvjeta. Nametnuta obveza uzrokovala je neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita jer vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti jer mu nisu poznati kriteriji što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava, stoga ništetna u skladu s člankom 324. Zakona o obveznim odnosima
15. Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/2015) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. dodana je iza članka 19. glava IV.a „Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“ s ciljem da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR pri čemu se kredit konvertira radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran, a izračunava na način određen člankom 19.c. Izračun konverzije sadrži podatak o zaduženjima u CHF uz promjene kamatnih stopa po odlukama banke, te da su uplate koje su izvršene u kunama preračunavane u CHF po tečaju za CHF na dan uplate o zaduženjima preračunatim iz CHF u EUR uz promjene kamatnih stopa za kredite u EUR po odlukama banke, te da je na taj način tuženik utvrdio da je do 30. rujna 2015. tužitelj više uplatio određeni iznos.
16. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. naveo da činjenica sklapanja dodatka ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom – ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim uvjetima, kada je uzrok ništetnosti zabrana manjeg značaja, a ugovor je ispunjen u cijelosti, koje propisuje čl. 326. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.
17. U presudi Europskog suda u predmetu broj C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.
18. Prema odluci suda Europske unije broj C-452/18 od 09. srpnja 2020 potrošač bi se mogao, sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom, odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čega se takvim pristankom odriče.
19. Tužitelj se sklapanjem Dodatka (Aneksa) nije odrekao tih prava, niti je dao niti je mogao dati slobodan i informirani pristanak, nije se odrekao prava na obeštećenje. Kada bi pristanak postojao ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku jer u vrijeme sklapanja dodatka valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom te tužitelj nije bio informiran niti je mogao znati čega bi se pristankom ili odricanjem odrekao.
Dodatkom se ne spominje ništetnost odredbi o promjeni kamatnih stopa, ne navodi se iznos pretplate kojeg bi se tužitelj sklapanjem aneksa odrekao, a konverzijom su primijenjene kamatne stope za kredite u valuti EUR temeljene na jednostranim odlukama banke.
20. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu nije došlo do konvalidacije sukladno čl. 326. Zakona o obveznim odnosima jer je za konvalidaciju trebala postojati suglasna volja obiju stranaka, što ovdje nije slučaj, te je tužitelj i nakon sklapanja Dodatka ugovora o kreditu konverzijom u valutu EUR također oštećen, ali u manjoj mjeri.
21. Kamatna stopa određena Dodatkom ugovora određena je onako kako je vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti EUR, niti o kamatnoj stopi i njenoj promjeni nisu vođeni pojedinačni pregovori, već je kamatna stopa mijenjana odlukama tuženika.
22. Konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je definiran budući ugovorni odnos stranaka.
23. Sporazum između stranka ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama Zakona o izmjeni i dopuni zakona o potrošačkom kreditiranju, niti sporazumom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditima s valutom u CHF, način rješavanja eventualne ništetnosti zbog činjenice da je banka bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama mijenjala kamatnu stopu, pitanje preplaćenih kamata kroz utuženi period.
24. Budući da je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ništetan jer je nerazumljiv tužitelju treba vratiti ono što je na temelju takvog dijela Ugovora o kreditu platio sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj je stjecatelj dužan vratiti dio imovine neke osobe ukoliko prijelaz imovine nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, a ako to nije moguće dužan je naknaditi vrijednost postignute koristi.
25. Prema zapisniku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu, Posl. br. Su IV – 162/2021 26. studenoga 2021. dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.
Sud smatra da je u odnosu na zahtjev postavljen podneskom od 7. listopada 2025. kojim je zahtjev usklađen s izračunom financijskog vještaka riječ o preinaci koju tužitelj nije mogao izvršiti do zaključenja prethodnog postupka za što nije on kriv te je u skladu s člankom 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014.) izmijenjenim člankom 39. u vezi s člankom 117. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 70/19) te se odnosi na sve postupke u tijeku, raspravljanje dovršeno po preinačenom zahtjevu.
26. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. izraženo je pravno shvaćanje da je 4. travnja 2012. podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom postupku, presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. za preplaćenu kamatu i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 od dana 14. lipnja 2018. za preplaćeni tečaj.
Prema točkama 4. i 5. zapisnika sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: Su-IV-33/2022-2 održane 31. siječnja 2022. pravna posljedica tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka jeste da rok zastare počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
Budući da do podnošenja tužbe 4. lipnja 2019. nije protekao rok od pet godina za preplaćenu kamatu računajući 13. lipnja 2014. ni za razliku tečaja računajući 14. lipanj 2018. prigovor zastare nije osnovan.
27. Sud nije prihvatio prigovor tuženika radi umanjenja njegove obveze za iznos kada su kamate i tečaj bili manji od početnih jer je cijeli postupak ispravljanje posljedica povrede interesa potrošača, pa stoga vraćanje primljenog na temelju ništetnih odredbi kojima je povrijeđena ravnoteža na štetu potrošača ne podrazumijeva umanjenje tuženikove obveze isplate za onoliko koliko je tužitelj platio manje u vrijeme kada su kamatne stope ili tečaj CHF bili niži od početno ugovorenih. Negativna razlika nije novčani iznos kojeg tužitelj duguje tuženiku te kao potraživanje ne postoji, a kada bi i postojao bio bi u zastari.
28. S obzirom da tužitelj ima pravo na potpuno obeštećenje, što podrazumijeva uračunavanje konverzijom priznate preplate, sud nije dosudio razliku anuiteta nastalu promjenom kamatne stope 6.537,87 eura, tečaja 9.574,42 eura i 3.588,93 eura za koliko je glavnica konvertiranog iznosa veća zajedno sa sporednom tražbinom već je prihvatio alternativni zahtjev od 18.129,55 eura koliko je preostalo nakon što je vještak obračunao zakonsku zateznu kamata do dana konverzije na iznose preplate i od zbroja preplate i kamata oduzeo iznos priznat konverzijom.
29. Tužitelj nije izgubio svojstvo potrošača iznajmljivanjem stana tijekom 2017., 2018. i 2019. godine u vrijeme ka da njegovi prihodi nisu bili dovoljni za podmirenje anuiteta jer to nije činio u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu niti je nekretnina kupljena s tom namjenom.
30. Zatezna kamata teče od 1. listopada 2015. do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, a do 31. prosinca 2022. se primjenjuje stopa nastala uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. stopa nastala uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a počevši s 30. prosincem 2023. uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
31. Tužitelju je priznat trošak vještačenja 676,86 eura ( 395,51 +26,54 +200,40 +54,41), pristojba na tužbu od 78,84 eura ( jer je plaćena) te nagrada punomoćniku za sastav tužbe, podneska od 10. siječnja 2020., 24. lipnja 2024., 7. listopada 2025., zastupanja na ročištu 5. ožujka 2020., 17. listopada 2024. i 13. listopada 2025. po 250 bodova, objavi 50 bodova ukupno 1800 bodova, što primjenom Tbr. 46., 52.st.3., 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023.) iznosi 4.500,00 eura.
Tužitelju nije priznata nagrada za pristup na ročište 13. siječnja 2020. jer je odgođeno zbog nepravovremene dostave podneska tuženika.
Prema članku 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.) oslobođeni su plaćanja pristojbe potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa zbog čega tužitelj nije pozvan na uplatu pristojbe na presudu.
32. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi člankom 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br.. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023)
33. Sud je na zahtjev tužitelja u skladu s člankom 151. stavak 3. Zakona o parničnom postupku odredio plaćanje zatezne kamate na troškove postupka po stopi utvrđenoj člankom 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.
U Puli 4. prosinca 2025.
S u d a c
Tamara Došen
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave odluke. O žalbi odlučuje županijski sud.
Dostavna naredba:
1. punomoćnici tužitelja Veri Miloš, odvjetnici iz Pule
2. punomoćniku tuženika Borisu Porobiji, odvjetniku iz Zagreba
