Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijek

Osijek, Europske avenije 7

Stalna služba u Valpovu

Poslovni broj: P-508/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, temeljem prijedloga više sudske savjetnice Nataše Kovačić – Lovrinčević, a po sucu toga suda Zvonimiru Rogiću u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o., OIB: 43965974818, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Juraju Mariniću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika NĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Morisi Mikić, odvjetnici u Donjem Miholjcu, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 23. listopada 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, Danijele Kune, odvjetnice u Osijeku i punomoćnika tuženika, Morise Mikić, odvjetnice u Donjem Miholjcu, uz javnu objavu presude radi isplate, 4. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku NĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 43965974818 na ime dugovanja za potrošenu električnu energiju isplati iznos 439,31 EUR (četiristotridesetideveteuraitridesetjedancent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 226,13 EUR od 11.03.2023. pa do isplate

- 116,08 EUR od 06.05.2023. pa do isplate

- 73,45 EUR od 30.05.2023. pa do isplate

- 7,72 EUR od 06.07.2023. pa do isplate

- 15,93 EUR od 30.05.2023. pa do isplate

po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o. [adresa], OIB: 43965974818 da naknadi tuženiku NĆ, N, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude, odnosno od 4. prosinca 2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od 3 godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate dugovanja na ime potrošene električne energije u iznosu od 439,31 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama pobliže navedenih u tužbi i naknadom troška postupka.

2. Tužitelj u historijatu tužbe navodi kako je tuženik suvlasnik nekretnine, i to u 6/12 dijela nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća, dvor i oranica u ulici Ruđera Boškovića 5, površine 977 m2. Nadalje, da tuženik kao suvlasnik nekretnine u razdoblju od 10. ožujka 2023. do 5. srpnja 2023., troši električnu energiju tužitelja preuzimajući je bez važećih ugovora o opskrbi el. energijom za predmetno obračunsko mjerno mjesto, odnosno tuženik troši el. energiju tužitelja na način da se priključio na mrežu tužitelja, a da nikada ranije nije stekao status korisnika mreže za predmetno obračunsko mjerno mjesto broj 2200813876. Računi za potrošenu el. energiju za predmetno razdoblje glase ne HĆ koji je bio ovlašteni ugovorni kupac, odnosno krajnji korisnik el. energije za predmetno obračunsko mjerno mjesto, ali kako HĆ od 21. prosinca 2017. nema prebivalište ni boravište u [adresa], to faktično više nije krajnji korisnik el. energije za predmetno obračunsko mjerno mjesto.

2.1. Tuženik kao vlasnik predmetne nekretnine, a ni HĆ, kao posjednik - krajnji korisnik el. energije tužitelja za predmetno razdoblje, nisu izvršili svoje obveze sukladno čl. 24. i 25. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu el. energijom ("Narodne novine" broj: 100/22, 134/24 i 19/25, dalje u tekstu: Pravilnik o općim uvjetima). Naime, HĆ nije izvršio odjavu, nije uputio obavijest tužitelju da raskida, odnosno otkazuje ugovor o opskrbi el. energijom, dok tuženik kao suvlasnik nekretnine – mjernog mjesta, nije sklopio ugovor o opskrbi el. energijom s tužiteljem kao opskrbljivačem el. energije pa na taj način nije stekao status korisnika tužitelja. Stoga se sukladno odredbi čl. 93. st.1. točka 5. i 6. Pravilnika o općim uvjetima tuženika smatra neovlaštenim potrošačem, čime protupravno troši el. energiju tužitelja, a istu nije platio i ne plaća. Propust prijave promjene posjeda mjernog mjesta opskrbljivaču usluge, leži na vlasniku nekretnine, odnosno onome koga posjeduje kao vlasnik ili kao korisnik prostora, sukladno odredbi čl. 24. Pravilnika o općim uvjetima.

2.2. Nadalje, odredbom čl. 3. st. 1. točka 40. i 41. Zakona o tržištu električne energije ("Narodne novine" broj: 111/21, 83/23 i 17/25, dalje u tekstu: ZOTEE), tuženik se smatra krajnjim kupcem koji je odgovoran za predmetno dugovanje kao i HĆ. Odredbom čl. 42. st. 2. ZOTEE, propisano je da je obveznik plaćanja predmetnog dugovanja krajnji kupac, u ovom slučaju tuženik. S obzirom na sve navedeno, tuženik je u obvezi podmiriti navedeno dugovanje prema tužitelju, te predlaže donijeti presudu kojom će sud u cijelosti usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi kako ima saznanja da u predmetnoj nekretnini stanuje FĆ – majka GĆ (posljednjeg ovlaštenog ugovornog kupca za predmetno obračunsko mjerno mjesto) stoga smatra da je upravo FĆ odgovorna za podmirenje duga za potrošenu el. energiju za utuženo razdoblje. Također navodi kako tuženik s tužiteljem nije zaključio niti jedan ugovor iz članka 5. o Općim uvjetima. Računi koji su dostavljeni uz tužbu izdani su na ime GĆ, a ne na tuženika. Dakle, HĆ je bio evidentiran kao korinik el. energije u utuženom razdoblju, dok tuženik nije mogao niti znati za navedne nepodmirene račune. Tužitelj prije podnošenja tužbe nije dostavio tuženiku nikakav poziv na plaćanje niti opomenu. Tuženik je suvlasnik nekretnina navedenih u tužbi (6/12), no isti nije u posjedu predmetnih nekretnina već više od 10 godina. Također ne koristi predmetnu nekretniu, ne stanuje u kući, te nema niti ključeve kuće. Tuženik ne troši el. energiju tužitelja, nije krajnji korisnik el. energije za predmetno obračunsko mjerno mjesto pa ne može niti biti odgovoran za utuženi dug. Slijedom svega navedenog, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže da sud odbije tužbu kao neosnovanu uz naknadu troškova postupka tuženiku.

4. Očitujući se na odgovor na tužbu tuženika, tužitelj u podnesku od 14. kolovoza 2024. dostavlja utužene račune kojima dokazuje osnovu i visinu svog potraživanja. Nadalje, navodi kako je činjenica je li tuženik u posjedu predmetne nekretnine ili je irelevantna za rješevanje ove pravne stvari. Naime, tuženik je kao jedan od suvlasnika predmetne nekretnine odgovoran za dug koji terete istu i to solidarno s drugim suvlasnicima. Također, tužitelj ističe kako obveza slanja opomene nije propisana niti jednim pozitivnim zakonskim propisom. Nadalje, dodaje kako nije bio dužan obavještavati tuženika o postojanju duga, nego je upravo suprotno tuženik kao jedan od suvlasnika predmetne nekretnine, za koju su ispostavljeni računi, dužan voditi računa o obvezama koje terete predmetnu nekretninu i iste u roku, odnosno na vrijeme podmirivati. Stoga prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan.

4.1. Tužitelj dodaje kako je nakon podnošenja tužbe dug djelomično podmiren, odnosno da je dana 9. srpnja 2024. plaćena glavnica duga u iznosu od 381,28 EUR. Slijedom navedenog, tužitelj djelomično povlači svoj tužbeni zahtjev i to za iznos glavnice i to za 381,28 EUR. Međutim, tužitelj i nadalje potražuje glavnicu od 58,03 EUR, zatezne kamate na glavnicu i parnični trošak specificiran u tužbi. Tužitelj uređuje svoj tužbeni zahtjev tako da isti sada glasi:

„I. Nalaže se tuženiku NĆ iz iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o. [adresa], OIB: 43965974818 na ime dugovanja za potrošenu električnu energiju iznos 58,03 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od: - 226,13 EUR od 11.03.2023.g. pa do 09.07.2024.g., - 116,08 EUR od 06.05.2023.g. pa do 09.07.2024.g., - 39,07 EUR od 30.05.2023.g. pa do 09.07.2024.g., - 34,38 EUR od 30.05.2023.g. pa do isplate, - 7,72 EUR od 06.07.2023.g. pa do isplate, - 15,93 EUR od 30.05.2023.g. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku NĆ iz iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o. [adresa], OIB: 43965974818 troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja, a koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to u roku od 15 dana.“

5. U podnesku od 3. rujna 2024., tuženik ističe da u predmetnoj nekretnini stanuje KĆ te je ista odgovorna za podmirenje utuženog potraživanja. Nadalje, protivi se djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva i predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tužitelju naknaditi plaćanje parničnog troška.

6. Dana 23. listopada 2025., održana je i zaključena glavna rasprava na kojoj je punomoćnik tužitelja izjavio kako je plaćen preostali dug na ime glavnice i to u iznosu od 58,03 EUR (30. listopada 2024.), čime je glavnica duga podmirena u cijelosti, budući da je glavnica duga u iznosu od 381,28 EUR, plaćena 9. srpnja 2024. Tužitelj stoga povlači tužbu za iznos glavnice duga od 439,31 EUR, te još potražuje kamate na glavnicu u iznosu od 61,30 EUR za što predaje obračun, te potražuje troškove ovog postupka. Punomoćnik tužitelja izjavio je kako se ne zna tko je podmirio utuženi dug jer tužitelj u svojim evidencijama ne može vidjeti ime osobe koja je uplatila navedeni dug u ime tuženika.

6.1. Punomoćnik tuženika ostao je kod svih navoda u tužbi kao i kod svih navoda istaknutih tijekom postupka, i nadalje smatra kako je ovdje riječ o promašenoj pasivnoj legitimaciji jer tuženik nikada nije bio u neposrednom posjedu predmetne nekretnine, nikada nije koristio el. energiju, niti je s tužiteljem zaključio ugovor o isporuci el. energije. Stoga nije mogao niti propustiti prijaviti promjenu krajnjeg korisnika, a dugovanje za el. energiju koja je isporučena ne terete nekretninu već korisnika el. energije, odnosno osobu koja je s tužiteljem ugovorila isporuku el. energije. Bilo tko, tko je sada krajnji korisnik koristi predmetnu nekretninu bespravno, bez suglasnosti tuženika. Da su ovi navodi istiniti proizlazi i iz dostavljene dokumentacije tužitelja u kojoj je kao kupac naznačen HĆ, na čije ime je i napravljen obračun kamata. Ukoliko su bespravni korisnici, majka HĆ, koja u nekretnini boravi bez suglasnosti tuženika, platili dugovanje za el. energiju, to je napravljeno bez suglasnosti tuženika, te su očigledno podmirili svoje dugovanje, a ne dugovanje tuženika jer tuženik nije zaključio ugovor o isporuci el. energije. Protivi se povlačenju tužbe i obračunu kamata, s obzirom da zahtjev za kamate niti ne glasi na tuženika.

6.2. Tijekom dokaznog postupka, na ročištu za glavnu raspravu od 23. listopada 2025., a radi utvrđenja pravno-relevantnih činjenica, sud je izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priležeću dokumentaciju te je pročitao: potvrdu Upravnog odjela za opću upravu OB županije od 8. studenoga 2023. za NĆ, uvjerenje o prebivalištu za HĆ od 27. studenoga 2023., izvod iz poslovnih knjiga tužitelja od 28. svibnja 2024., povijesni ZK izvadak i ZK izvadak od 27. svibnja 2024. za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća, dvor i oranica u R. Boškovića 5. Nadalje, izvršen je uvid u odgovor na tužbu tuženika od 8. kolovoza 2024., podnesak tužitelja od 14. kolovoza 2024. i podnesak tuženika od 3. rujna 2024. Nadalje, pročitano je uvjerenje o prebivalištu za KĆ od 16. kolovoza 2024. i izvršen uvid u spis ovoga suda poslovni broj R1-147/2024. Nadalje, sud je u svojstvu stranke saslušao tuženika NĆ, te svjedoka SĆ.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 439,31 EUR, na ime duga za potrošenu el. energiju na nekretnini upisanoj u k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća, dvor i oranica u ulici Ruđera Boškovića 5, površine 977 m2, koja je u suvlasništvu tuženika u 6/12 dijela.

8. Među strankama nije sporno da je tuženik suvlasnik nekretnine u 6/12 dijela zajedno sa mlt. MĆ (3/12 dijela) i HĆ (3/12 dijela).

9. Među strankama je sporno je li tuženik u obvezi isplatiti tužitelju utuženo potraživanje na ime duga za potrošenu el. energiju na navedenoj nekretnini budući da tuženik nema zaključen niti jedan ugovor, kako ugovor o korištenju mreže, tako niti ugovor o opskrbi el. energijom s tužiteljem. Također, računi dostavljeni uz tužbu izdani su na ime HĆ, a ne na tuženika te je sporno tko je u konkretnom slučaju stranka u postupku.

10. Osnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije.

11. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Iz iskaza tuženika slijedi da je suvlasnica predmetne nekretnine postala nakon smrti roditelja zajedno s pok. bratom ŠĆ. Nakon bratove smrti njegov su suvlasnički dio naslijedila njegova djeca, MĆ i HĆ. Na navedenoj adresi nije živjela unazad 30- tak godina, a poznato joj je da sada tamo žive bratova djeca i bivša supruga FĆ. S navedenim osobama nije imala nikakvog kontakta za svo vrijeme trajanja ovog postupka, niti su joj poznati dugovi ili neka druga zaduženja koje bi te osobe imale za navedenu nekretninu. Poznato joj je da je unazad 10 godina u toj kući bila isključena struja i da je nećak HĆ htio da majka FĆ ostane živjeti u toj kući. Naime, isti je zaključio ugovor o opskrbi el. energije s tužiteljem i obvezao se isto plaćati. Nije joj jasno iz kojeg je razloga tužba podnijeta samo u odnosu na nju, a ne na sve ostale suvlasnike, odnosno MĆ i HĆ, no prvenstveno u odnosu na HĆ koji je zaključio ugovor s tužiteljem.

13. Svjedok SĆ, suprug tuženika iskazao je da njegova supruga NĆ ne živi u [adresa] od vremena kada se udala za njega, odnosno od 1994. godine. Poznato mu je da je supruga postala suvlasnicom navedene nekretnine nakon smrti svojih roditelja i to u ½ dok je supruzin brat SĆ naslijedio drugu polovicu. Također mu je poznato da su iza Ivičine smrti njegovu polovicu naslijedila njegova djeca. Nije mu poznato tko je zaključio ugovor o opskrbi el. energijom za navedenu kuću, samo zna da njegova supruga NĆ to nikada nije tražila niti učinila. Misli da sada trenutno u kući živi Vjeranova majka, no ne zna joj ime. Tužitelj nikada nije poslao opomenu njegovoj supruzi, što mu je čudno, ukoliko je ista bila dužnik.

14. Aktivna ili pasivna legitimacija predstavlja materijalno pravno pitanje koje treba ocijeniti u sklopu odluke o tužbenom zahtjevu.

15. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika valja napomenuti da je odredbom čl. 5. Pravilnika o općim uvjetima propisano da se odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže u smislu Općih uvjeta uređuju slijedećim ugovorima: ugovorom o korištenju mreže, ugovorom o opskrbi el. energijom, ugovorom kojim se uređuje otkup energije, ugovor o agregiranju, ugovor o sudjelovanju u energetskoj zajednici, ugovor o pružanju pomoćnih usluga, ugovor o redispečiranju, te drugim ugovorima. Tuženik s tužiteljem nije zaključio niti jedan ugovor iz čl. 5. Pravilnika o općim uvjetima, a također uvidom u utužene račune (list 26-32 spisa i list 61-62 spisa), utvrđeno je da su isti izdani na ime HĆ. Dakle, HĆ bio je evidentiran kao korisnik el. energije u utuženom razdoblju, dok tuženik nije mogao niti znati za navedene račune. Stoga je sud prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika ocijenio osnovanim.

15.1. Dakle, tužitelj nije dokazao da je bio u ugovornom odnosu s tuženikom jer nije predočio niti dostavio sudu kako ugovor o korištenju mreže, tako niti ugovor o opskrbi el. energijom s tužiteljem. Nadalje, izdani računi na ime duga za potrošenu el. energiju u utuženom razdoblju glase na HĆ.

15.2. Isto proizlazi i iz iskaza tuženika NĆ, saslušane u svojstvu stranke, kao i svjedoka SĆ, a kojima je sud u cijelosti povjerovao, budući da su dani uvjerljivo i okolnosno te su podudarni s materijalnim dokazima u spisu.

16. Naime, prema odredbi čl. 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje u tekstu: ZPP), stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, odnosno prema odredbi čl. 219. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Dakle, kako tužitelj nije dokazao postojanje ugovornog odnosa s tuženikom i s obzirom da je prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika osnovan, sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja te odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

17. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a kojom je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove. Kako je tuženik u ovom postupku u cijelosti uspio, tužitelj je u obvezi naknaditi troškove postupka tuženiku. Sud je kao potrebne troškove u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a za vođenje parnice tuženiku, zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznao slijedeće troškove:

trošak odgovora na tužbu od 8. kolovoza 2024., sukladno Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 dalje u tekstu: Tarife) u iznosu od 100,00 EUR, sastav podneska od 3. rujna 2024. , sukladno Tbr 8.1. Tarife u iznosu od 100,00 EUR, kao i zastupanje na ročištu 25. rujna 2024. i gl. raspravi 23. listopada 2025., sukladno Tbr. 9.1. Tarife, svako po 100,00 EUR, što s uključenim PDV-om od 25 % u iznosu od 100,00 EUR čini ukupno dosuđeni trošak od 500,00 EUR. Stoga odluka kao pod točkom II. izreke presude.

17.1. Sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a parnični trošak obuhvaća i zatezne kamate od dana donošenje odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, odnosno od 4. prosinca 2025. pa do isplate.

Valpovo, 4. prosinca 2025.

Sudac

Zvonimir Rogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda nadležnom županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude, rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2. 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženika