Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ovr-566/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji pojedinki Ivani Čačić, u ovršenom predmetu ovrhovoditelja LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku u Rijeci, protiv ovršenika UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Bojani Pavković, odvjetnici u Rijeci, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj Ovr-438/2025-2 od 27. listopada 2025., 4. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika i potvrđuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj Ovr-438/2025-2 od 27. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim je rješenjem, na temelju solemniziranog ugovora o zajmu od 17. srpnja 2008., određena ovrha na nekretnini ovršenika k. č. br. [katastarska čestica] od 1268 m[2] k. o. [katastarska općina]- [adresa], radi ispunjenja novčane tražbine ovrhovoditelja od 5.574,36 EUR s ugovorenima kamatama koje na taj iznos teku od 10. srpnja 2008. do 30 rujna 2008. po stopi od 10% godišnje i zakonskim zateznim kamatama koja na taj iznos teku od 1. listopada 2008. do isplate i to zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti te nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom (točka I. izreke). Točkom II. izreke naložen je upis zabilježbe ovrhe u prvenstvenom redu zabilježbe ranije odbačenog prijedloga za ovrhu. Točkom III. izreke naloženo je ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju troškove ovršnog postupka od 305,42 EUR.

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija ovršenik zbog žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točaka 1., 7., 9. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022 i 6/2024., dalje: OZ). U žalbi tvrdi da ugovor o zajmu na temelju kojeg je određena ovrha nije ovršna isprava jer da ne sadrži jasnu izjavu obveznika o tome da se na temelju tog ugovora može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti ovrha. Tvrdi da zbog toga ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju te ovršne isprave, da je zastarjela tražbina o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom te da je ta tražbina prestala. Naposljetku, tvrdi i to da je određivanjem ovrhe na njegovoj nekretnini narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja jer da je vrijednost tražbine ovrhovoditelja neznatno veća od minimalnog iznosa zbog kojeg se ovrha na nekretnini po zakonu može predložiti te da je nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu, a da ovršenik nije u ovjerovljenoj privatnoj ispravi pristao na to da se ovrha provede na toj nekretnini, čime sadržajno upućuje na pogrešnu primjenu članka 80.b stavaka 2. i 3. OZ-a. Predlaže preinačiti pobijano rješenje o ovrsi na način da se ovršni prijedlog odbije ili odbaci, podredno da ga ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Ovrhovoditelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Protiv rješenja o ovrsi ovršenik može podnijeti žalbu iz razloga navedenih u članku 50. stavku 1. OZ-a i zbog povrede pravila o stvarnoj i mjesnoj nadležnosti (članak 50. stavak 4. OZ-a). U skladu s člankom 50. stavkom 5. OZ-a, u povodu žalbe iz članka 50. stavka 1. toga Zakona sud pazi po službenoj dužnosti na razloge iz stavka 1. točaka 1., 3. i 5. članka 50. OZ-a te na okolnost da je u slučaju iz stavka 1. točke 6. tog članka ovrha određena na predmetima iz članka 4. stavaka 4. i 5. OZ-a. Sud pazi po službenoj dužnosti i na pogrešnu primjenu materijalnog prava te na bitne povrede ovršnoga postupka kada se na njih tako pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP).

6. U skladu s člankom 52. stavkom 1. OZ-a, ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. toga Zakona, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja. Ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se u roku od osam dana ne očituje, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu (članak 50. stavak 3. OZ-a).

6.1. Imajući na umu da je ovršenik podnio žalbu iz razloga iz članaka 50. stavka 1., točaka 7., 9. i 11. OZ-a, a ovrhovoditelj se o toj žalbi nije očitovao u roku od osam dana od kada mu je dostavljena, za odlučivanje o postojanju tih žalbenih razloga nije mjerodavan drugostupanjski sud nego je sud prvog stupnja dužan u odnosu na te žalbene razloge postupiti u skladu s člankom 52. stavcima 3. i 4. OZ-a.

7. U skladu s člankom 28. stavkom 1. OZ-a javnobilježnička isprava je ovršna isprava ako je postala ovršna po posebnim pravilima koja uređuju ovršnost takve isprave.

7.1. Prema članku 54. stavkom 1. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" br. 78/1993., 29/1994., 162/1998. i 16/2007., dalje: ZJB), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o zajmu od 17. srpnja 2008., javnobilježnički akt je ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obvezanika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilna ovrha. Isti učinak kao i isprava iz stavka 1. toga članka ima i privatna isprava koju je javni bilježnik potvrdio (solemnizirao). Ako privatna isprava ne sadrži izjavu obveznika iz stavka 1. toga članka ili je nejasna, takvu izjavu na zahtjev obveznika, u nastavku teksta privatne isprave, ispod koje će obveznik staviti svoj potpis, a prije solemnizacije, može unijeti i javni bilježnik (članak 54. stavak 6. ZJB-a).

8. Članak 5. solemniziranog ugovora o zajmu od 17. srpnja 2018. glasi: „Ugovorne strane sporazumno izjavljuju da ovaj Ugovor ima snagu ovršne isprave u smislu javnobilježničke isprave, a prema odredbama Zakona o javnom bilježništvu i Ovršnog zakona te se ovrha glede svih obveza ugovornih strana iz ovog Ugovora provodi neposredno temeljem ovog Ugovora“.

9. Imajući na umu navedeno, clausula exequendi - izjava obveznika – zajmoprimca o tome da se na temelju tog ugovora može radi ostvarenja dužne činidbe neposredno provesti prisilna ovrha, sadržana je u citiranom članku 5. tog ugovora. Zbog toga je, suprotno žalbenim navodima ovršenika, sud prvog stupnja pravilno primijenio članak 54. stavke 1. i 6. ZJB-a kada je na temelju solemniziranog ugovora o zajmu od 17. srpnja 2018. odredio predloženu ovrhu jer je riječ o javnobilježničkoj ispravi koja je ovršna prema posebnim pravilima iz tih propisa. Pritom se, kraj jasne formulacije da stranke (uključivo i ovršenik kao ugovorna strana – zajmoprimac) izjavljuju da se ovrha glede svih obveza ugovornih strana iz tog ugovora (uključivo i za obvezu zajmoprimca na povrat zajma) provodi neposredno na temelju tog ugovora, ne mogu prihvatiti navodi žalitelja da je riječ o nejasnoj odredbi koja nije clausula exequendi. Zbog toga nije ostvaren žalbeni razloga iz članka 50. stavka 1. točke 1. OZ-a na koji se u žalbi poziva ovršenik i na koji drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s člankom 50. stavkom 5. OZ-a.

10. Neosnovano ovršenik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 80.b OZ-a stavak 2. OZ-a kada nije ocijenio da bi prodaja ovršenikove nekretnine predstavljala povredu pravične ravnoteže između interesa stranaka, a u vezi s odredbama članka 80.b stavaka 3. točaka 1. i 5. OZ-a iz kojih proizlazi da će prilikom ocjene je li narušena ta pravična ravnoteža sud prvog stupnja imati na umu okolnosti slučaja, a osobito je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu te je li se ovršenik izjavom sadržanoj u ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom predmetne nekretnine.

10.1. Nije sporno, a i proizlazi iz sadržaja te isprave kao i iz izvatka iz zemljišne knjige za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa] (ranije k. č. br. [katastarska čestica] koje su bile upisane u raniji zk.ulbr. 642 tadašnje k. o. [katastarska općina]), da je je ovršenik u članku 4. ugovora o zajmu od 17. srpnja 2017. solemniziranom po javnom bilježniku Mariji Grozdanić- Deklava iz Rijeke, broj Ov-17205/2008, dobrovoljno iskoristio predmetnu nekretninu kao instrument osiguranja zajma te na taj način izričito pristao da vjerovnik može svoju tražbinu namiriti prodajom založene stvari iako je bio svjestan ili barem morao biti svjestan mogućnosti pokretanja ovršnog postupka ako taj zajam ne vrati. Imajući na umu da je sam ovršenik u trenutku sklapanja ugovora o zajmu (članci 2. i 3. ugovora) i ugovora o osiguranju dobrovoljnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini (članak 4. ugovora) očito smatrao da je vrijednost nekretnine koju dobrovoljno daje u zalog radi osiguranja duga koji preuzima predmetnim ugovorom o zajmu, razmjerna tom dugu, neosnovano predbacuje sudu prvog stupnja što prilikom donošenja pobijanog rješenja o ovrsi nije vodio računa o razmjernosti vrijednosti tražbine i vrijednosti predmeta ovrhe. To tim više što tvrdnje o navodnoj nerazmjernoj većoj vrijednosti predmetne šume koja je predmet ovrhe u žalbi nije dokazao niti makar učinio vjerojatnom.

10.1.1. Iz činjenice da je predmetu nekretninu dobrovoljno iskoristio kao instrument osiguranja zajma te na taj način izričito pristao da vjerovnik svoju tražbinu može namiriti prodajom založene nekretnine iako je bio svjestan mogućnosti pokretanja ovršnog postupka ako tako osigurani zajam ne vrati, proizlazi netočnost žalbenih navoda o tome da se ovršenik nije izričito suglasio s time da se ovrha provede na predmetnoj nekretnini (članak 80.b stavak 3. točka 5. OZ-a).

10.2. Pravna shvaćanja ovog suda izražena u točkama 10.1. i 10.1.1. ovog rješenja podudarna su s ustaljenom sudskom praksom, imajući na umu da je na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je održan 11. ožujka 2022. (Su IV-87/2022) pod rednim brojem 7 zaključeno da „žalbene navode ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži pozivom na odredbu čl. 80. b Ovršnog zakona ne treba ocjenjivati primjenom čl. 80. b st. 3. Ovršnog zakona u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo.“

11. Budući da ne postoje u žalbi izneseni razlozi zbog kojih se rješenje o ovrsi može pobijati kao niti oni na koje ovaj sud u skladu s člankom 50. stavkom 5. OZ-a pazi po službenoj dužnosti, odbijena je žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđeno je pobijano rješenje o ovrsi uključujući i odluku o troškovima u vezi s kojima ovršenik ne iznose nikakve razloge pobijanja, a sve na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a koji se u ovršnom postupku primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. OZ-a.

12. U nastavku će postupka, u odnosu na žalbene razloge ovršenika iz članka 50. stavka 1. točaka 7., 9. i 11. OZ-a, prvostupanjski sud postupiti u skladu s obvezom iz članka 52. stavka 3. OZ-a.

U Varaždinu 4. prosinca 2025.

Sutkinja

Ivana Čačić