Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-10639/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Karmen Novak-Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog IS, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Čakovec, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj: Pp-1832/2025 od 8. studenoga 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Čakovec kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom dijelu.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru okr. IS proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čanka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 15 dana.

1.1. Na temelju članka 40 stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku je u kaznu uračunato vrijeme koje je bio lišen slobode na temelju izvješća o uhićenju od 19. listopada 2025. u 23:10 sati i dalje na temelju rješenja prvostupanjskog suda o zadržavanju od 20. listopada do 2. studenoga 2025. kao 15 (petnaest) dana zatvora tako da je okrivljenik izdržao kaznu zatvora u cijelosti.

1.2. Okrivljenik je nadalje, na temelju odredbe članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, oslobođen plaćanja troškova ovog prekršajnog postupka.

1.3. Istom presudom odlučeno je da se okrivljeniku, nakon pravomoćnosti presude, ima vratiti privremeno oduzeto vozilo i to osobni auto marke Toyota sive boje reg. oznake [registarska oznaka] broja šasije [broj šasije] vlasništvo SS iz [adresa], prometna dozvola serijskog broja [broj prometne dozvole], original ključ od osobnog vozila marke Toyota reg. oznake [registarska oznaka], završna kilometraža 237808, privremeno oduzeti uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 00350507 od 19. listopada.2025., a koji se nalazi u PU međimurskoj.

1.4. Na temelju članka 229. stavka 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama troškove premještanja, smještaja i čuvanja privremeno oduzetog vozila marke Toyota sive boje reg. oznake [registarska oznaka] broja šasije [broj šasije] vlasništvo SS iz [adresa], snosi okrivljenik.

2. Protiv te prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o vraćanju vozila.

2.1. Žalitelj smatra da je nužno okrivljeniku oduzeti vozilo kojim je počinjen prekršaj jer se počinitelj recidivist zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i da postoji opasnost od ponavljanja djela, a da vlasništvo vozila nije odlučno za odluku. Žalitelj predlaže da se na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona trajno oduzme vozilo.

2.2. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakon („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pravilno odbio prijedlog tužitelja za trajno oduzimanje privremeno oduzetog osobnog automobila kojim je inkriminirane prilike počinjen prekršaj. Suprotno tvrdnji žalitelja da okrivljenika nije moguće na drugi način odvratiti od činjenja najtežih prekršaja, prema stanju prvostupanjskog predmeta i mjerodavnoj prekršajnoj evidenciji proizlazi da je okrivljenik pravomoćno kažnjavan dva puta zbog vožnje prije stjecanja prava na upravljanje vozilom, s time da su tim odlukama izricane isključivo blaže vrste kazne, novčane kazne unutar raspona posebnim zakonom propisane kazne, uz određene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, pa se na temelju prethodnog sankcioniranja ne može zaključivati da su poduzete sve mjere kako bi se okrivljenika odvratilo od činjenja prekršaja. Pri takvom stanju stvari, prvostupanjski sud je ranije ponašanje okrivljenika u prometu na koje žalitelj upire kao razlog za oduzimanje vozila, u dovoljnoj mjeri cijenio kod odmjeravanja vrste i mjere kazne. Prvostupanjski sud je prvi puta izrekao strožu vrstu kazne - kaznu zatvora u trajanju od 15 dana, pa je opravdano za očekivati da će se na taj način djelovati na počinitelja da se ubuduće kloni protupravnih postupanja u prometu. S obzirom na sve okolnosti počinjenog prekršaja i odnosa počinitelja prema djelu, može se očekivati da će se kaznom zatvora djelovati da ubuduće ne upravlja vozilom na cesti prije stjecanja prava na upravljanje, međutim treba istaknuti da s obzirom na posebnim zakonom propisane vrste kazni za teže prometne prekršaje i alternativno propisanu kaznu zatvora u trajanju do 60 dana, gradaciju kazni s obzirom na ranije protupravno postupanje, prethodno nisu poduzete sve zakonom propisane mjere, u cilju postizanja pravednosti i svrhe kažnjavanja za protupravna postupanja, u kojem smislu izostaje žalba tužitelja, dok oduzimanje vozila nije i ne može predstavljati kaznu za počinjeni prekršaj. Pri takvom stanju stvari i ovaj sud je mišljenja da za sada nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona za oduzimanje vozila, imajući na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10., 5/14.) te mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, a mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca na mirno uživanje vlasništva.

Također se ističe da iz stanja predmeta nije razvidno da bi isto vozilo bilo predmetom ranijih protupravnih postupanja i da je dostupno slobodnoj uporabi počinitelja, da bi postojala opasnost od ponovnog počinjenja djela, a vlasnici vozila su dužni imati na umu da svoje vozilo ne smiju dati na upravljanje osobi za koju mogu ili moraju znati da nema pravo upravljati vozilom.

6. Zbog navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 4. prosinca 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.