Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

OIB:77561654785

Poslovni broj: Pn-36/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sudcu MV kao sudcu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupan po punomoćniku ĐV, protiv UNIQA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Planinska ulica 13a, OIB: 75665455333, zastupano po punomoćniku Željku Eroru, odvjetniku iz Osijeka, kao tuženika, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 21. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika i zaposlenika tužitelja SV, dipl. pravnika i zamjenika punomoćnika tuženika Vjekoslava Rimca, odvjetnika iz Vinkovaca, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 4. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku UNIQA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Planinska ulica 13a, OIB: 75665455333, da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, na ime naknade štete, isplati iznos od 15.012,87 eur (petnaesttisućadvanaesteuraiosamdesetsedamcenti), sa zateznom kamatom od dana 8. travnja 2025., kao dana podnošenja tužbe, do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodište uvećanoj za 3 % poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja NV iz [adresa] u prometnoj nesreći koja se dogodila 4. kolovoza 2018. zadobio teške tjelesne ozljede zbog čega je kod istog nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti te je po tom osnovu tužitelj imenovanom NV priznao pravo na invalidsku mirovinu rješenjem broj 68681 od 16. rujna 2019.

1.1. Navedenu prometnu nesreću prouzročio je osiguranik tuženika IV i to upravljajući vozilom marke Mazda, reg. oznake [registarska oznaka], zbog čega je isti presudom Općinskog suda u Vinkovcima broj K-546/2019 od 20. srpnja 2020. proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće.

1.2. U trenutku štetnog događaja navedeno vozilo je bilo osigurano kod tuženika. Po istom osnovu tuženik je naknadio štetu tužitelju za pretnodno obračunsko razdoblje i to od 31. srpnja 2019. do 30. travnja 2022., te stoga tužitelj podnosi ovu tužbu radi naknade daljnje štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine NV za razdoblje od 1. svibnja 2022. do 31. ožujka 2025., a u kojem razdoblju je isplaćeno ukupno 18.766,09 eura, s tim da se napominje da navedeni iznos tužitelj umanjuje za 20 % s obzirom da je u tom omjeru utvrđen doprinos osiguranika u mirnom postupku naknade štete koji je osiguranik vodio s tuženikom, kao i u ranije navedenom kaznenom postupku, a kako je osobni automobil marke Mazda, reg. oznake [registarska oznaka], u trenutku štetnog događaja bio osiguran kod tuženika, to je tuženik odgovoran tužitelju za nastalu štetu u iznosu od 15.012,87 eura, a temeljem Zakona o mirovinskom osiguranju, pa predlaže sudu da nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tuženiku da mu naknadi prouzročeni parnični trošak.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim u cijelosti štetni događaj, pasivnu legitimaciju, te kaznenu odgovornost osiguranika tuženika, ali ističe doprinos nastanku štetnog događaja i štete osiguranika tužitelja od 20 % iz razloga što je osiguranik tužitelja NV pristao na vožnju sa vozačem u alkoholiziranom stanju, a s kojim je prije toga konzumirao alkohol, te što tijekom vožnje nije koristio zaštitni pojas koji bi u konkretnom slučaju spriječio ozljedu glave, a do štete ne bi došlo da osiguranik tužitelja nije pristao na vožnju sa alkoholiziranim vozačem.

2.1. Tuženik nadalje osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva jer tužitelj nije zahtjev postavio u skladu sa člankom 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, ali nije ni dokazao osnovu i visinu štete u smislu navedene odredbe zakona. U prilog iznesenom stavu tuženika prilaže aktualnu sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, županijskih sudova i općinskih sudova u sličnim slučajevima zahtjeva Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

Zaključno predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, te obvezati tužitelja da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka.

3. Proveden je dokazni postupak uvidom i čitanjem u rješenje HZMO PU Vukovar broj: 68681 od 16. rujna 2019., uvid u presudu Općinskog suda u Vinkovcima broj K-546/2019 od 20. srpnja 2020., odluka o odštetnom zahtjevu tuženika ST10- 1680/22, Izvješće o saldu duga od 24. kolovoza 2022., obračun isplaćene invalidske mirovine od 8. travnja 2025., ispis baze podataka doznačenih mirovinskih primanja HZMO, uvid u presudu i rješenje Županijskog suda u Splitu, Gž-766/2022-3 od 2. travnja 2025., rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici, Gž-349/2025 od 7. svibnja 2025., odluke Vrhovnog suda RH naznačene u podnesku tužitelja od 14. srpnja 2025., sa lista 44 do 91 spisa, te u odnosu na sudsku praksu koju je priložio tužitelj i to rješenje Vrhovnog suda RH, Rev 2140/2018-2 od 13. srpnja 2022., Rev 68/2019-2 od 1. ožujka 2022., rješenje Revt 634/2017-2 od 16. ožujka 2022., rješenje Županijskog suda u Osijeku Gž-2176/2020-4 od 28. prosinca 2020., presudu Županijskog suda u Šibeniku, Gž-91/2015-2 od 27. veljače 2018., presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, 83 P-2509/20-24 od 2. studenog 2022., presudu Općinskog suda u Požegi, 22 Pn- 75/2020-28 od 17. studenog 2022. i rješenje Vrhovnog suda RH broj Revd-3256/2025- 2 od 22. srpnja 2025.

3.1. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

4. Cijeneći rezultate dokaznog postupka kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, te na temelju stanja spisa i temeljem odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 – dalje Zakon o parničnom postupku), ovaj sud je stava da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Među parničnim strankama nije sporno da se štetni događaj zbio 4. kolovoza 2018., nije sporna pasivna legitimacija kao i niti kaznena odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja.

6. Među strankama je sporno pravno pitanje osnovanosti a potom i visine tužbenog zahtjeva.

7. Iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured Vukovar, broj spisa 68681 od 16. rujna 2019. utvrđeno je da je osiguraniku tužitelja NV, rođenom **.**.1971., priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, u svoti od 1.294,54 kune mjesečno, da se umjesto ove mirovine određuje najniža mirovina u svoti od 3.108,64 kune mjesečno, da mu isplata mirovine pripada od 31. srpnja 2019. i isplaćivati će je Zavod iz sredstava državnog proračuna RH, mjesečno unatrag.

7.1. Iz presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj 9 K-546/2019-16 od 20. srpnja 2020. utvrđeno je da je prometnu nesreću od 4. kolovoza 2018. prouzročio osiguranik tuženika IV upravljajući vozilom marke Mazda, reg. oznake [registarska oznaka], te je istom presudom proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće.

7.2. Iz Odluke o odštetnom zahtjevu znak: ST10-1680/22 od 27. svibnja 2022. utvrđeno je da je tuženik naknadio štetu tužitelju za prethodno obračunsko razdoblje i to od 31. srpnja 2019. do 30. travnja 2022., što je vidljivo iz izvješća o saldu, po kojem osnovu je isplaćeno 84.515,30 kuna, dok je iz Izvješća o saldu duga od 24. kolovoza 2022. od strane tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba Zagreb, za razdoblje od 1. svibnja 2022. do 31. ožujka 2025. isplaćeno 18.766,09 eura i to NV sa naslova invalidske mirovine.

7.3. Iz ranije navedene Odluke o odštetnom zahtjevu tuženika od 27. svibnja 2022. godine utvrđena je podijeljena odgovornost osiguranika tuženika za 20 %, koju je tužitelj umanjio u postavljenom tužbenom zahtjevu.

8. U ovom predmetu sporno je pravno pitanje, odnosno koji se zakon u ovom konkretnom slučaju primjenjuje, odnosno da li se primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju, a na koji se poziva tužitelj, ili se suprotno od navedenog primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a na koji se poziva tuženik.

9. Članak 161. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 155/18, 102/19 i 84/21 – dalje ZMO) propisuje da Zavod za mirovinsko osiguranje ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, time da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ZMO-a, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, 3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, 4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava (stavak 2. članka 161. ZMO-a) a zahtjevom za naknadu štete Zavod može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje npr. za kalendarsku godinu (sukladno stavku 3. članka 161. ZMO-a).

9.1. Stavkom 1. članka 164. ZMO-a propisano je da Zavod za mirovinsko osiguranje ima pravo zahtijevati naknade štete u slučajevima iz članka 161. ZMO-a i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (tzv. izvorno pravo za naknadu štete) dok su, prema stavku 5. članka 164. ZMO-a, za utvrđivanje visine stvarne štete u slučajevima iz stavaka 1. do 3. članka 164. ZMO-a mjerodavne odredbe istog Zakona.

10. U vrijeme kada je tužitelj u ovoj konkretnoj pravnoj stvari svom osiguraniku NV iz [adresa] izvršio isplatu utuženog iznosa invalidske mirovine za razdoblje od 1. svibnja 2022. do 1. ožujka 2025. umanjen za 20 % (jer je u tom omjeru utvrđen doprinos osiguranika u mirnom postupku naknade štete koji je osiguranik vodio s tuženikom), na snazi su bila oba propisa naznačena pod točkama 9. i 9.1. ovog obrazloženja, dakle i ZMO i Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (dalje u tekstu: ZOOP), pa je sukladno ocjeni ovoga suda od odlučujućeg značaja za donošenje odluke o postavljenom tužbenom zahtjevu u ovoj parnici bilo utvrditi koji od ta dva spomenuta propisa predstavljaju tzv. lex specialis, koji valja primijeniti u ovom konkretnom predmetu.

11. Valja naglasiti da su tijekom jednog dužeg vremenskog razdoblja županijski sudovi Republike Hrvatske, pa i Vrhovni sud Republike Hrvatske kroz niz odluka zauzimali različite stavove o tome koji bi od ova dva navedena propisa, dakle, ZOOP ili ZMO, trebalo primijeniti kao lex specialis a ipak je ocjena ovog prvostupanjskog suda da je Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom i to Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020. za određene pravne situacije zauzeo jasan stav izražavajući pri tome pravno shvaćanje da je o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan onaj propis koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno, u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja, u ovom slučaju prometne nezgode (tako i odluka Vrhovnog suda RH Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020.) čime je nesporno jasno odgovoreno na pitanje o tome koji propis primijeniti kada je isplata mirovine izvršena, (tj. šteta nastala) u trenutku kada jedan od dva citirana važeća propisa nije bio na snazi, međutim, po stavu ovoga suda i dalje je ostalo otvoreno pitanje koji od spomenutih propisa primijeniti u situaciji kada je Zavodu za mirovinsko osiguranje nastala šteta kakva je u ovom slučaju i u trenutku kada su na snazi obadva spomenuta propisa, a u konkretnom slučaju je nedvojbeno da su na dane nastanka predmetne štete tužitelju (isplata naknade invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti NV za vremensko razdoblje od 1. svibnja 2022. do 31. ožujka 2025. bio na snazi i ZMO koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014. a objavljen je u Narodnim novinama 24. prosinca 2013.), te je činjenica da je na snazi bio i ZOOP koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006., a objavljen je u Narodnim novinama 23. prosinca 2005.

12. Tijekom postupka tuženik je po punomoćniku prigovorio da je tužitelj dužan dokazati da je izvršio isplatu, da u tom pravcu treba priložiti i određene dokaze, jer kao takav ima ravnopravan status u postupku sa tuženikom. Navodi da je iz samog Zakona o parničnom postupku, a kako to navodi tuženik, proizlazi tužiteljeva obveza, a da li je ista ispunjena odnosno isplaćena dokazuje se u parničnom postupku samo vjerodostojnom dokumentacijom, stoga tužitelj nije u pravu kada tvrdi da nije dužan dokazivati da je izvršio isplatu.

13. Ovakav stav tuženika sud ocjenjuje neosnovanim budući je tužitelj javna ustanova osnovana Zakonom o mirovinskom osiguranju i ima svojstvo pravne osobe s pravima, obvezama i odgovornošću utvrđenom Zakonom i Statutom, a u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja ima javne ovlasti. Rad Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu: HZMO) je javan, a javnost rada ostvaruje se izvještavanjem Hrvatskog sabora, osiguranika i korisnika prava iz mirovinskog osiguranja o radu i poslovanju HZMO najmanje jedanput godišnje, osiguravanjem dostupnosti podataka o radu HZMO sredstvima javnog priopćavanja te objavom Statuta i dugih općih akata HZMO u Narodnim novinama.

13.1. Ukazuje se tuženiku da prema članku 221. stavku 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 – dalje Zakon o parničnom postupku) ne treba dokazivati činjenice koje su opće poznate, te se ističe da je obračun isplaćenih davanja ispravan, koja ima značenje javne isprave, temeljem članka 230. Zakona o parničnom postupku i njome se dokazuje istinitost onoga što se u njoj navodi, čime je upravo tužitelj dokazao visinu isplaćenih iznosa kao i samu činjenicu isplate. Naime, ZMO propisuje da je tužitelj javna ustanova koja skrbi o ostvarivanju mirovinskih i invalidskih prava radnika i pri rješavanju o tim pravima ima javne ovlasti. Samo ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja uključuje između ostalog i isplatu novčanih iznosa temeljem priznatih mirovinskih i invalidskih prava pa kad tužitelj izda potvrdu (obračun) isplaćene mirovine, odnosno dostavi u spis izvod iz banke doznačenih mirovinskih primanja, kojima dodatno dokazuje da je mirovina doista isplaćena u svotama navedenim u priloženom obračunu (list 14 do 37 spisa), onda je on izdao ispravu o činjenicama u vezi s poslovima koje obavlja na temelju javnog ovlaštenja, pa takva potvrda (obračun) ima značenje javne isprave koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj navodi čime je tužitelj dokazao visinu isplaćenih iznosa, kao i činjenicu isplate.

13.2. Iz navedenog je razumno prihvatiti da obračun sačinjen od strane stručne službe HZMO, kao ovlaštenog tijela za izradu takvih obračuna, ne bi mogao biti sačinjen da isplata mirovine doista nije izvršena, te je po stavu suda apsurdno dovoditi u pitanje jesu li osiguraniku Zavoda doista i isplaćena mirovinska primanja.

14. Ovdje također valja naglasiti da je sud nadležan odlučiti o zahtjevu za isplatu određene svote novca, ali ne i o samom pravu koje proizlazi iz mirovinskog osiguranja, jer se o takvom pravu odlučuje unutar upravnog postupka. Pravo iz mirovinskog osiguranja nastaje donošenjem rješenja pa sud u parnici ne može odlučivati o tom pravu drugačije od onoga što je o istom pravu odlučeno u upravnom postupku.

15. Također se ističe da ZMO daje pravo Zavodu za mirovinsko osiguranje, tužitelju, zahtijevati naknadu štete i izravno od društva za osiguranje, kao što je riječ u ovom konkretnom slučaju, te da ujedno u članku 164. stavak 5. ZMO-a izričito propisuje da su za utvrđivanje visine stvarne štete u tom slučaju mjerodavne odredbe ZMO-a, koje predviđaju naknadu isplaćene invalidske mirovine u punom iznosu što dodatno snaži zaključak ovoga suda o neutemeljenosti prigovora tuženika o odgovornosti istog glede obveze plaćanja predmetnog iznosa drugačijeg od utuženog.

16. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo doprinos nastanku štetnog događaja i štete osiguranika tužitelja od 20 %, te je u tom dijelu osporio visinu tužbenog zahtjeva.

16.1. Međutim, takav prigovor tuženika se po ocjeni suda smatra neosnovanim, jer je tužitelj već u postavljenom tužbenom zahtjevu umanjio iznos naknade daljnje štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine NV za razdoblje od 1. svibnja 2022. do 31. ožujka 2025., a u kojem razdoblju je isplaćeno ukupno 18.766,09 eura, što je moguće utvrditi u obračunu isplaćene invalidske mirovine od 8. travnja 2025., kao i iz ispisa iz baze podataka doznačenih mirovinskih primanja tužitelja (list 14 spisa).

16.2. Dakle, tužitelj je iznos od 18.766,09 eura umanjio za 20 %, jer je u tom omjeru utvrđen doprinos osiguranika i postavio tužbeni zahtjev u iznosu od 15.012,87 eura.

17. Slijedom svega iznesenog tužbeni zahtjev na iznos od 15.012,87 eura je u cijelosti kao osnovan prihvaćen i zato je odlučeno kao u izreci ove presude.

18. Odluka o dosuđenoj kamati temelji se na odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 63/08 i 134/08, 78/15, 29/18, 114/22,156/22 i 155/23 – dalje Zakon o obveznim odnosima).

19. Odluku o parničnom trošku sud nije donosio jer tužitelj parnični trošak nije niti zatražio.

Vinkovci, 4. prosinca 2025.

Sudac

Hrvoje Smital

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

DOSTAVITI:

1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb

2. Odvjetnik Željko Eror, Osijek