Poslovni broj: P-87/2022-14

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Nadi Mohač, u pravnoj stvari tužitelja – društva Rosis Unus d.o.o., Sveti Križ Začretje, Vrankovec 1. OIB: 00378517235, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Artuković, odvjetnica u Zagrebu, Berislavićeva 3, protiv tuženika Unicredit Bank Austria AG, Rothschildplatz 1, 1020 Beč, Austrija, OIB: 88086096713, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mandarić&Einwalter j.t.d. iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 19, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon dana 7. listopada 2025. održane i zaključene javne glavne rasprave, u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja NĐ, odvjetničke vježbenice u Zagrebu te punomoćnika tuženika Vice Mandarića, odvjetnika u Zagrebu, dana 4. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja – društva Rosis Unus d.o.o., Sveti Križ Začretje, koji glasi: "Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj: Ovr - 561/2021, određena rješenjem o ovrsi poslovni broj: Ovr-561/2021 od 11. studenoga 2021."

II. Nalaže se tužitelju – društvu Rosis Unus d.o.o. Sveti Križ Začretje naknaditi tuženiku Unicredit Bank Austria AG, Beč troškove parničnog postupka u iznosu od 75.000,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 4. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. 1. Tužitelj je u tužbi naveo da je 3. veljače 2022. podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi ovog suda, poslovni broj Ovr-561/21 od 11. studenoga 2021. zbog žalbenih razloga propisanih u odredbama čl. 50. st. 1. t. 2., 7., 8. i 10. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 – u daljnjem tekstu: OZ) te je zaključkom od 8. veljače 2022. upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tužitelj je naveo da je rješenje o ovrsi doneseno temeljem prijedloga za ovrhu od 9. studenoga 2021. i to temeljem ovršnih isprava: ugovora o hipoteci 1, čija je ovršnost potvrđena od strane javnog bilježnika Kristijana Hukelja dana 26. listopada 2021., ugovora o hipoteci 2, čija je ovršnost potvrđena od strane javnog bilježnika Ivana Jurića dana 28. listopada 2021. i ugovora o hipoteci 3, čija je ovršnost potvrđena od strane javnog bilježnika Ivana Jurića dana 29. listopada 2021. Tužitelj je naveo da su spomenuti ugovori o hipoteci sklopljeni između tuženika kao predlagatelja osiguranja i tužitelja kao protivnika osiguranja, radi osiguranja tražbina iz ugovora o kreditu od 12. ožujka 2008., sklopljenog između tuženika - banke i tužitelja - korisnika kredita, a koji je ugovor o kreditu detaljno opisan u preambuli ugovora o hipoteci 1, 2 i 3. Tužitelj smatra da je iz prijedloga za ovrhu nejasno na temelju čega su v.d. javnog bilježnika Ivan Jurić i javni bilježnik Kristijan Hukelj stavili potvrdu ovršnosti na ovršne isprave, odnosno na ugovore o hipoteci, a sve imajući u vidu čl. 4. 2., koji u navedenim ugovorima o hipoteci ima identičan sadržaj, a predviđa da javni bilježnik na predmetnim ugovorima o hipoteci može iskazati potvrdu ovršnosti nakon što mu predlagatelj osiguranja predoči pisanu i ovjerenu izjavu iz koje proizlazi da protivnik osiguranja nije podmirio dospjelo potraživanje ni u dodatnom roku od 14 dana. Tužitelj smatra da iz odredbe čl. 4. 2. predmetnih ugovora o hipoteci proizlazi da je javni bilježnik ovlašten staviti potvrdu ovršnosti na navedene ugovore isključivo u taksativno navedenom slučaju u tom članku, a koje uvjete je javnom bilježniku dužan predočiti predlagatelj osiguranja. Naime, predlagatelj osiguranja (ovdje tuženik) bio je dužan prije zahtijevanja potvrde ovršnosti predočiti javnom bilježniku izvadak iz svojih poslovnih knjiga ili izvadak stanja na računu u odnosu na odnosni kreditni bankovni račun, u kojem je naveden točan iznos i datum dospijeća nepodmirenih osiguranih obveza, kao i dokaz da založni dužnik (ovdje tužitelj) nije podmirio potraživanje ni u dodatnom roku od 14 dana, a iz prijedloga za ovrhu te iz iz rješenja o ovrsi nije vidljivo da je tuženik postupio na takav način. Tužitelj stoga smatra da nisu ispunjeni predviđeni uvjeti za izdavanje klauzule ovršnosti iz ugovora o hipoteci 1, 2 i 3 te da zbog toga tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju navedenih isprava.

1. 2. Nadalje, tužitelj je naveo da se uslijed pandemije virusa SARS-COV-2 suočio s brojnim poslovnim gubicima zbog čega je i pregovarao s tuženikom oko uvjeta izmjena ugovora o kreditu sukladno institutu obveznog prava, tj. klauzuli rebus sic stantibus iz čl. 369. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO). Usprkos činjenici što se tuženik upustio u pregovore s tužiteljem oko izmjena uvjeta pod kojima je sklopljen ugovor o kreditu, tužitelj je sudu podnio prijedlog za ovrhu, što tuženik smatra suprotnim načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, a u skladu s kojim se mora tumačiti i institut klauzule rebus sic stantibus. Navedena klauzula u slučaju izmijenjenih i nepredviđenih okolnosti prednost daje upravo izmjeni ugovora, odnosno tendenciji da se ugovorne strane u skladu s načelom savjesnosti i poštenja upuste u pregovore iz razloga jer je ispunjenje ugovora za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano (u konkretnom slučaju za tužitelja). Tužitelj tvrdi da je pregovaranje tuženika na ovaj način (bez namjere da postigne sporazumnu izmjenu Ugovora o kreditu s ovršenikom) kažnjivo u Republici Austriji, u kojoj je sjedište tuženika. Osim toga, tužitelj je istaknuo da je u razdoblju od 2018. godine do danas morao raskinuti više ugovora sa zakupcima zbog nepoštivanja tzv. radius klauzule , zbog čega se još uvijek vodi postupak kod Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, a kojom klauzulom su se zakupnici obvezali da neće u radijusu od 80 km od tužitelja izravno ili neizravno otvarati prodajna mjesta, odnosno poslovati u nekom drugom fashion outlet centru. S obzirom na kršenja navedene klauzule od strane većeg broja trgovačkih društava zakupnika u poslovnom prostoru ROSIS FASHION OUTLET, tužitelj je naveo da je bio prisiljen sklapati brojne anekse ugovora o zakupu, ali i voditi postupak kod Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, koje tijelo tek treba utvrditi je li u konkretnim slučajevima došlo do povrede Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja. Temeljem navedenog tužitelj smatra da su ispunjeni uvjeti iz čl. 50. st. 10. OZ -a jer je ispunjenje tražbine postalo do te mjere izmijenjeno i pretjerano otežano zbog činjenica koje su nastale nakon sklapanja ugovora o kreditu i ugovora o hipoteci 1, 2 i 3.

1. 3. Tužitelj je stoga tužbenim zahtjevom zatražio da sud proglasi nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem o ovrsi ovog suda, poslovni broj: Ovr - 561/2021 od 11. studenoga 2021.

2. 1. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je osporio sve navode tužbe i tužbeni zahtjev. Prigovorio je naznačenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn, uz obrazloženje da vrijednost predmeta ovog spora ne može biti niža od vrijednosti predmeta spora u ovršnom postupku, a koja iznosi 90.309.510,00 kn. Nadalje, tuženik je naveo da u konkretnom slučaju ne postoje zakonske pretpostavke za izjavljivanje žalbe izvan roka u smislu čl. 53. st. 1. OZ-a, jer je rješenje o ovrsi tužitelju bilo uredno dostavljeno te je rješenjem od 8. veljače 2022. odbačen njegov prijedlog za povrat u prijašnje stanje, iz čega proizlazi da nije bilo osnove za donošenje zaključka poslovni broj: Ovr-561/2021-12 od 8. veljače 2022., kojim je tužitelj upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Predložio je stoga da sud odbaci tužbu u ovom predmetu.

2. 2. U odnosu na meritum spora, tuženik je osporio tužiteljeve tvrdnje da ovršne isprave temeljem kojih je donijeto rješenje o ovrsi nisu stekle svojstvo ovršnosti, odnosno da potvrda ovršnosti istih ne bi bila pravilno donijeta. Vezano uz tužiteljeve navode o izmijenim okolnostima, tuženik je naveo da takve okolnosti nisu obuhvaćene odredbom čl. 50. st. 1. t. 10. OZ-a i ne predstavljaju valjan razlog za žalbu protiv rješenja o ovrsi jer ispunjenje tuženikove tražbine nije odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno. Tuženik je osporio navode tužitelja u pogledu njihovih međusobnih pregovora te je naveo da je razdoblje na koje je sklopljen ugovor o kreditu, koji je osiguran ugovorima o hipoteci, isteklo 31. ožujka 2021., a da su stranke i prije tog datuma započele pregovore o restrukturiranju tužiteljevog duga. S obzirom da su navedeni pregovori trajali mjesecima i na kraju bili neuspješni, tuženik je iskoristio zakonsko pravo pokrenuti ovršni postupak, s time da nije bio dužan čekati s pokretanjem istoga, ali je to ipak učinio kako bi u skladu s načelom savjesnosti i poštenja pregovarao s tužiteljem. Tuženik smatra nejasnim zbog kojih se razloga tužitelj poziva na izmjene ugovora o zakupu s tužiteljevim zakupcima jer isti nemaju utjecaja u smislu odgode, zabrane, izmjene ili drugog načina onemogućavanja tužitelja u ispunjenju obveza prema tuženiku i na njihov međusobni poslovni odnos, a na to nema utjecaja niti postupak koji je pokrenut kod Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja. Tuženik je stoga predložio da sud tužbu odbaci kao nedopuštenu, a podredno da odbije tužbeni zahtjev.

3. Tužitelj se očitovao o prigovoru tuženika na naznačenu vrijednost predmeta spora navodeći da se vrijednost predmeta spora u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ne određuje prema visini tražbine iz ovršnog postupka jer se u ovakvoj vrsti parnice ne traži isplata tražbine, već samo proglašenje ovrhe nedopuštenom.

4. Rješenjem od 19. siječnja 2023. sud je odredio prekid postupka u ovom predmetu do donošenja odluke povodom žalbe tužitelja, odnosno ovršenika u ovršnom predmetu poslovni broj Ovr-561/2021, koja je podnesena protiv rješenja o ovrsi.

5. Nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi poslovni broj: Ovr-561/2021 od 21. veljače 2024., sud je nastavio postupak u ovom predmetu.

6. 1. Sud je na pripremnom ročištu odlučio o tuženikovom prigovoru na naznačenu vrijednost predmeta spora, koju je tužitelj u tužbi naznačio u iznosu od 10.000,00 kn (sada 1.327,23 eura).

6. 2. Prema odredbi čl. 40. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Ako je u tom slučaju tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.

6. 3. U ovom predmetu o vrijednosti predmeta spora ovisi visina troškova postupka. Uvidom u ovršni predmet, poslovni broj Ovr-561/2021 utvrđeno je da tražbina radi naplate koje je određena ovrha, iznosi 12.018.271,50 eura. Sud je ocijenio da je u parnici radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe relevantan i sporan upravo iznos tražbine radi naplate koje je ovrha određena jer o ishodu parnice ovisi hoće li se navedena tražbina namirivati u tom ovršnom postupku, ili ne. Sud je stoga vrijednost predmeta spora utvrdio s iznosom od 12.018.271,50 eura.

7. 1. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju na stranicama br. 6-408 spisa, u ispis komunikacije između stranaka na str. 428 -431 spisa, u odluke na stranicama 452-461 i na str. 443-445 spisa.

7. 2. Sud je odbio kao nepotreban dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje njegovog zakonskog zastupnika GĐ, jer su za utvrđivanje činjenica u pogledu kojih je tužitelj upućen na parnicu relevantne pisane isprave i dokumentacija koja se nalazi u spisu, a ne personalni dokazi, pa tako niti iskaz zakonskog zastupnika tužitelja.

7. 3. Sud je također odlučio da se ovom predmetu neće priklopiti fizički predmet poslovni broj Ovr-561/2021 jer je u istome u tijeku ovršni postupak, a relevantne odluke iz tog predmeta priložene su u ovom predmetu.

8. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

9. 1. Uvidom u isprave iz ovršnog predmeta ovog suda, poslovni broj: Ovr- 561/2021, koje su priložene u ovom predmetu, utvrđeno je da je rješenjem o ovrsi od 11. studenoga 2021. određena ovrha povodom ovršnog prijedloga ovrhovoditelja, ovdje tuženika, protiv ovršenika, ovdje tužitelja, temeljem ovršnih isprava i to: ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretninama od 26. lipnja 2009. između stranaka, a solemniziranog istoga dana kod javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba pod brojem OV-8684/09, čija je ovršnost potvrđena od strane javnog bilježnika Kristiana Hukelja dana 26. listopada 2021., (ugovor o hipoteci 1), zatim ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretninama od 14. svibnja 2008. između stranaka, solemniziranog istoga dana kod javnog bilježnika Marijana Jurića iz Zagreba pod brojem OV-6758/2008, čija je ovršnost potvrđena od strane javnog bilježnika Ivana Jurića iz Zagreba dana 28. listopada 2021., (ugovor o hipoteci 2) i ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretninama sklopljenog 24. travnja 2008. između stranaka, solemniziranog istog dana kod javnog bilježnika Marijana Jurića iz Zagreba, pod brojem OV-5815/2008., čija je ovršnost potvrđena od strane javnog bilježnika Ivana Jurića dana 29. listopada 2021., (ugovor o hipoteci 3), a koji su prema potvrdama ovršnosti postali ovršni 15. travnja 2021. Ovrha je određena na nekretninama ovršenika, ovdje tužitelja, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 12.018.271,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama te radi naplate troškova ovršnog postupka.

9. 2. Ovršenik je 3. veljače 2022. podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog roka za podnošenje žalbe protiv rješenja o ovrsi, istodobno je podnio žalbu te prijedlog za ukidanje klauzule ovršnosti na ovršnim ispravama temeljem kojih je određena ovrha.

9. 3. Rješenjem ovršnog suda od 8. veljače 2022. odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog roka za žalbu protiv rješenja o ovrsi, a rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici od 16. kolovoza 2023., poslovni broj Gž Ovr-104/2022 navedeno rješenje je preinačeno na način da je prijedlog ovršenika za povrat u prijašnje stanje odbačen kao nedopušten, jer se isti temeljio na isticanju bitne povrede postupka zbog koje se može izjaviti pravni lijek.

9. 4. Zaključkom ovršnog suda od 8. veljače 2022. ovršenik je upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 10. OZ-a.

10. Iz navedenih odluka ovršnog suda proizlazi da je taj sud, iako je odbio prijedlog ovršenika za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog roka za žalbu protiv rješenja o ovrsi, postupio po toj žalbi kao po žalbi podnesenoj nakon proteka roka te istu nije odbacio kao nepravovremenu. Kako je tužitelj podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u skladu sa zaključkom ovršnog suda, neosnovano tuženik tvrdi da je tužba nedopuštena i da bi je trebalo odbaciti.

11. Prema odredbi čl. 50. st. 1. t. 7. i 10. OZ-a, protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika i ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave. Prema odredbi čl. 52. st. 3. OZ -a, ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

12. 1. Osim što je osporavao pravilnost i zakonitost potvrde ovršnosti na ispravama temeljem kojih je određena ovrha, tužitelj nije isticao druge razloge zbog kojih ovrhovoditelj na temelju tih isprava ne bi bio ovlašten tražiti ovrhu, odnosno ne bi bio ovlašten na temelju istih tražiti ovrhu protiv tužitelja. Ugovorne strane u predmetnim ugovorima o zasnivanju založnog prava su upravo ovrhovoditelj kao vjerovnik i založni vjerovnik te ovršenik kao korisnik kredita i založni dužnik, ugovori su solemnizirani kod javnih bilježnika te imaju svojstvo javnobilježničkog akta i ovršne isprave.

12. 2. Vezano uz tužiteljevo osporavanje svojstva ovršnosti predmetnih ugovora o zasnivanju založnog prava na temelju kojih je određena ovrha, uvidom u rješenje ovršnog suda, poslovni broj Ovr-561/2021 od 21. veljače 2021. utvrđeno je da je odbijen prijedlog ovršenika, ovdje tužitelja, za ukidanjem klauzule ovršnosti, a navedeno rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž Ovr-88/2024 od 8. travnja 2024. te je istoga dana postalo pravomoćno.

12. 3. Neosnovano stoga tužitelj tvrdi da temeljem gore spomenutih ugovora o zasnivanju založnog prava (hipoteka 1., 2. i 3.) ovrhovoditelj, odnosno tuženik nije bio ovlašten tražiti ovrhu.

13. U odnosu na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 10. OZ -a, ističe se da se taj razlog odnosi na situacije u kojima bi ispunjenje tražbine bilo odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenica koje su nastale u vrijeme kad ih ovršenik više ne bi mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničkog akta, što bi primjerice mogla biti odgoda ispunjenja tražbine, ukidanje ili izmjena javnobilježničkog akta. Otežani uvjeti poslovanja, otežana financijska situacija ovršenika, otežani uvjeti općenito na tržištu (primjerice zbog pandemije), na koje se okolnosti poziva ovršenik, ne predstavljaju razloge koji su propisani odredbom čl. 50. st. 1. t. 10. OZ -a. Također pregovori ugovornih strana radi restrukturiranja duga ovršenika, koji nisu rezultirali sklapanjem pravnog posla u smislu promjene ugovornih odredbi iz prijašnjih ovršnih isprava, ne isključuju pravo vjerovnika da traži namirenje tražbine sudskom ili izvansudskom ovrhom.

14. Iz provedenih dokaza nije utvrđeno postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 10. OZ-a, zbog kojih je tužitelj upućen na parnicu i zbog kojih bi ovrha u predmetu poslovni broj: Ovr-561/2021 bila nedopuštena. Sud je stoga odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

15. 1. Odluka o troškovima postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a te je tužitelju, koji je izgubio parnicu, naloženo da tuženiku naknadi troškove koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka.

15. 2. Tuženiku su odmjereni troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/2023), u skladu s utvrđenom vrijednošću predmeta spora, kako slijedi:

- za sastav odgovora na tužbu po tbr. 8./1. u visini od 10000 bodova,

- za zastupanje na ročištima 19. siječnja 2023. i 7. listopada 2025. po tbr. 9./1. u visini od 10000 bodova,

- što ukupno iznosi 30000 bodova ili 60.000,00 eura, kojem iznosu je dodan PDV po stopi od 25% ili 15.000,00 eura, što ukupno iznosi 75.000,00 eura.

15. 3. Tuženiku nije odmjeren trošak s osnova sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer obveza plaćanja iste ovisi o uspjehu stranaka u postupku.

15. 4. Preko dosuđenog iznosa, sud je odbio tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zaboku 4. prosinca 2025.

Sudac

Nada Mohač

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu, pisano, u 4 primjerka. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Dostaviti:

1. Odvjetnica Sanja Artuković, Zagreb, Berislavićeva 23, uz rješenje o pristojbi na presudu

2. Odvjetničko društvo Mandarić&Einwalter j.t.d., Zagreb, Prilaz Gjure Deželića