Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Karmen Novak-Hrgović članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ĆŠ zbog prekršaja iz članka 286. stavka 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 145/22.) odlučujući povodom žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje prometne policije Vinkovci podnijete protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima od 1. listopada 2025., broj: Pp-1634/2025, u sjednici vijeća održanoj dana 4. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje prometne policije Vinkovci preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni tako da se okrivljenom ĆŠ za djelo činjenično opisano u izreci pravno označeno kao prekršaj iz članka 286. stavka 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.) na temelju tog propisa izriče novčana kazna u iznosu u iznosu 2.500,00 EUR (dvijetisućepetsto eura) u koju mu se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme uhićenja od 30. rujna 2025. u 18,20 sati do 1. listopada 2025. u 12,00 sati kao 2 dana zatvora odnosno 79,64 eura tako da ima za platiti još 2.420,36 eura koju je kaznu dužan platiti u roku od 60 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u tom roku plati 2/3 te kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje prometne policije Vinkovci i prvostupanjska presuda se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

Obrazloženje:

1. Presudom Općinskog suda u Vinkovcima od 1. listopada 2025., broj: Pp-1634/2025 okrivljeni ĆŠ je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 286. stavka 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te mu je izrečena kazna zatvora od 15 dana, a na temelju članka 44. Prekršajnog zakona primijenjena mu je uvjetna osuda na način da se okrivljeniku neće izvršiti kazna zatvora ako u roku od 6 mjeseci ne počini novi istovrsni prekršaj.

1.2. Istom presudom DŠ će po pravomoćnosti presude biti vraćen privremeno oduzet osobni automobil marke M1 Tipa Mercedes klasa C 220 CDI broj šasije [broj šasije] reg. ozn. [registarska oznaka], prometna dozvola broj [broj prometne dozvole] i kontaktni ključ, privremeno oduzeti od .okrivljenika.

1.3. Okrivljenik je oslobođen obaveze plaćanje troškova postupka.

2. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava vukovarsko-srijemska, Postaja prometne policije Vinkovci je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka.

Žalitelj predlaže da se njegova žalba prihvati, pobijana presuda preinači tako da se okrivljeniku izrekne bezuvjetna kazna zatvora, zaštitna mjera i da ga se obveže na naknadu troškova postupka iz članka 229. stavka 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji su nastali uslijed premještanja vozila.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. U žalbi žalitelj ističe kako prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio težinu počinjenog prekršaja koji predstavlja društveno opasnu i neprihvatljivu radnju i kako nema uvjeta za izricanjem mjere upozorenja koja nije teža kazna kako to navodi sud. Žalitelj ističe da je okrivljenik do sada kažnjavan zbog istog prekršaja i da pokazuje upornost i drskost te traži da mu se izrekne bezuvjetna kazna zatvora, zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom i da ga se obveže na plaćanje troškova postupka koji su uzrokovani premještanjem privremeno oduzetog vozila.

7. Ispitujući potom odluku o prekršajnopravnoj sankciji ovaj Sud smatra opravdanima žalbene navode žalitelja kojima ističe da je prvostupanjski sud precijenio okolnosti koje je cijenio olakotnima i to priznanje prekršaja, izraženo žaljenje i obećanje okrivljenika da vozilom neće upravljati dok ne stekne pravo na upravljanje kao i činjenicu da je otac četvero djece i njegove obiteljske prilike jer navedene okolnosti nisu opravdanje za primjenu mjere upozorenja uvjetne osude.

7.1. Napominje se kako je prvostupanjski sud pogrešno uvjetnu osudu obrazlagao kao težu vrstu kazne jer je ista mjera upozorenja i izriče se u situacijama kada se procijeni da se i bez izvršenja kazne može očekivati svrha kažnjavanja, imajući u vidu odnos počinitelja prema prekršaju.

7.2. Prvostupanjski sud je potpuno podcijenio utvrđene otegotne okolnosti iako je kao dokaz ocjenjivao potvrdu o prekršajnoj evidenciji Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske iz koje proizlazi da je okrivljenik dva puta pravomoćno kažnjen zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i da na njega ublažena i novčana kazna izrečena u zakonom propisanom minimalnom iznosu nisu utjecale u dovoljnoj mjeri da prekršaj ne ponavlja. Upravljajući vozilom prije stjecanja prava na upravljanje uz zabranu da mu vozačka dozvola bude izdana u roku 2 godine od izvršnosti rješenja okrivljenik je počinio jedan od najtežih prometnih prekršaja koji predstavlja veliku opasnost za sve sudionike u prometu i imovinu.

7.3. Stoga je ovaj sud prihvatio žalbene navode žalitelja da okrivljeniku treba izreči kaznu, a ne mjeru upozorenja, ali mu je još ovaj put izrekao novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne, u zakonom propisanom rasponu novčane kazne za navedeni prekršaj i to bliže zakonom propisanom maksimalnom iznosu držeći da će se takvom kaznom ovaj put utjecati na okrivljenika da prekršaj više ne ponavlja jer u slučaju ponavljanja prekršaja sudovima preostaje samo zatvorska kazna koja za navedeni prekršaj može biti izrečena do 60 dana.

8. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri ovaj sud je žalbene navode žalitelja koji traži da se okrivljeniku ista izrekne sukladno zakonu, ocijenio neosnovanima jer okrivljenik koji nikada nije stekao pravo na upravljanje vozilom i kojemu je uslijed pravnih posljedica osude zabranjeno da mu se izda vozačka dozvola u roku 2 godine, nema nikakvog smisla izricati zaštitnu mjeru koja je u tom slučaju demotivirajuća da u skorije vrijeme položi vozački ispit.

9. Ispitujući odluku o troškovima premještanja privremeno oduzetog vozila ovaj sud je i te zahtjeve ocijenio neosnovanima jer iako prvostupanjski sud nije obrazlagao pojedine troškove nastale u prekršajnom postupku, oslobodio je okrivljenika obaveze naknade troškova postupkau cijelosti jer je ocijenio na temelju utvrđenih činjenica da bi plaćanje troškova postupka ugrozilo egzistenciju okrivljenika i njegove obitelji.

10. Slijedom navedenog na temelju članka 207. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 4. prosinca 2025.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Nada Horvatović

Davorko Kučan

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.