Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Povrv-279/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sutkinji Ivančici Klinec, u parničnom predmetu tužitelja Čistoća d.o.o., OIB 02371889218, iz Varaždina, Ognjena Price 13, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Brlečić&partneri u Varaždinu, protiv tuženika SK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, bez održavanja rasprave, u pisanom postupku u sporu male vrijednosti, dana 4. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Andreje Levatić Marin, Varaždin, Kapucinski Trg 2, poslovni broj: Ovrv- 10193/2024, UPP/OS-Ovrv-10193/2024 od 17. listopada 2024. u dijelu kojim se nalaže tuženiku, SK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti tužitelju, Čistoći d.o.o., OIB 02371889218, iz Varaždina, Ognjena Price 13, zakonske zatezne kamate koje teku na:

- Iznos od 22,63 EUR od 01.03.2024. do 02.10.2024.

- Iznos od 20,67 EUR od 01.04.2024. do 02.10.2024.

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Andreje Levatić Marin, Varaždin, Kapucinski Trg 2, poslovni broj: Ovrv-10193/2024, UPP/OS-Ovrv-10193/2024 od 17. listopada 2024. u dijelu kojim se nalaže tuženiku, SK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti tužitelju, Čistoći d.o.o., OIB 02371889218, iz Varaždina, Ognjena Price 13, iznos od 43,30 EUR te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Andreje Levatić Marin, Varaždin, Kapucinski Trg 2, poslovni broj: Ovrv-10193/2024, UPP/OS-Ovrv-10193/2024 od 17. listopada 2024. u dijelu kojim se nalaže tuženiku, SK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tužitelju, Čistoći d.o.o., OIB 02371889218, iz Varaždina, Ognjena Price 13, troškove ovršnog postupka u iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura), zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja, Čistoće d.o.o., OIB 02371889218, iz Varaždina, Ognjena Price 13, za nadoknadom troškova ovog parničnog postupka, kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja protiv tuženika, kao ovršenika, dana 29. kolovoza 2024., podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – ispisa kartice kupca od 1. travnja 2024., radi naplate svoje novčane tražbine u iznosu od 43,30 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka, temeljem kojeg prijedloga je javni bilježnik Andreja Levatić Marin iz [adresa], donijela rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, poslovni broj: Ovrv-10193/2024, UPP/OS- Ovrv-848/2024 dana 17. listopada 2024.

2. Protiv navedenog rješenja ovršenik je pravodobno podnio obrazloženi prigovor, slijedom čega je rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Povrv- 279/2024-3 od 16. rujna 2025. rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, tuženik je istaknuo kako se prigovor odnosi na nepostojanje osnove za traženje navedenih troškova te je u prilogu prigovora dostavljen dokaz u uplati dva utužena računa od strane firme Slunjski d.o.o. koja je u najmu samog prostora na koji se odnose računi. Također je istaknuo kako je uplata provedena dva tjedna prije izrade Rješenja o ovrsi te je bilo dostav vremena da se provjeri je li dug podmiren.

4. U podnesku od 16. listopada 2024. tužitelj se u odnosu na navode tuženika istaknute u prigovoru protiv rješenja o ovrsi očitovao na način da je naveo kako je tuženik korisnik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpad na adresi [adresa], a temeljem Ugovora o korištenju javne usluge, koji se smatra sklopljenim sukladno odredbi čl. 78. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom koji određuje da se ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu ili prilikom prvog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenjem spremnika za primopredaju komunalnog otpada u slučaju kad korisnik usluge ne dostavi davatelju usluge Izjavu. Tužitelj ističe kako je tuženik dana 23.07.2018. potpisao Izjavu te od 01.08.2018. usluga glasi upravo na njega te je tako sklopljenim ugovorom nastala obveza tuženika na plaćanje javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada pri čemu je tužitelj istaknuo kako tuženik ni ne osporava da je korisnik usluge tužitelja. Nadalje je tužitelj naveo kako sukladno sklopljenom ugovoru tužitelj redovito ispunjava svoju obvezu odvoza otpada, a budući da tuženik nije uredno ispunjavao svoje obveze plaćanja usluge, unatoč tome što je bio pismeno pozvan na plaćanje dospjelih računa, to je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu radi naplate dospjelih, a neplaćenih računa za siječanj 2024. i veljaču 2024. Tužitelj je potvrdio navode tuženika da je isti izvršio uplatu na koju se poziva, međutim, ističe da u trenutku uplate nije podmirio cjelokupno dugovanje slijedom čega ni ovršni postupak nije obustavljen. Navodi kako je ovršni postupak pokrenut dana 29. kolovoza 2024. podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku koji je sukladno zakonskim odredbama tuženiku dostavio obavijest kojim je isti pozvan da ispuni svoju obvezu prema tužitelju u roku od 15 dana jer će biti doneseno rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave ukoliko ne izvrši svoju obvezu na način i u iznosu kako je naznačeno u prijedlogu za ovrhu. Zaključno je istaknuo kako tuženik plaćanjem iznosa od 43,30 EUR po utuženim računima nije izvršio svoju obvezu na način i u iznosu kako je to naznačeno u prijedlogu za ovrhu, odnosno da navedenom uplatom nije podmirio cjelokupni iznos duga koji se sastoji od glavnice, kamata i troškova postupka, a da obzirom na činjenicu da je od dana pokretanja ovršnog postupka djelomično podmirio tražbinu tužitelj prihvaća da je izvršenom uplatom podmireno dugovanje s osnova glavnice, dok je tuženiku preostalo platiti tropkove ovršnog postupka i zakonske zatezne kamate na glavnicu do dana uplate.

5. Prije svega valja napomenuti da je predmetni postupak spor male vrijednosti na koji se imaju primijeniti odredbe čl. 461.a. ZPP-a. Sukladno odredbama čl. 461.a. st. 3. i 4. ZPP-a postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak, a sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Nadalje, odredbom čl. 461.a st. 6. ZPP-a propisano je da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dana dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, dok je odredbom čl. 461.a.st 7. ZPP-a propisano da u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz st. 6. ovog članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Na naprijed navedene odredbe ZPP-a stranke su upozorene u ovosudnom rješenju Povrv-279/2024-3 od 16. rujna 2025., pri čemu je tuženik još dodatno upozoren i u dopisu Povrv-279/2024-8 kojim se istome dostavlja podnesak tužitelja na očitovanje. Obzirom je sud ocijenio da održavanje ročišta u ovoj pravnoj stvari nije potrebno radi provođenja dokaznog postupka - stranke nisu predložile nikakve dokaze koji bi se morali izvesti na usmenoj raspravi, pri čemu niti jedna od stranaka nije predložila održavanje ročišta, to je sud sukladno odredbama čl. 461.a. ZPP-a donio presudu bez održavanja ročišta.

6. Radi utvrđenja činjeničnog stanja i spornih činjenica u ovom predmetu sud je izvršio uvid u cjelokupni spis ovog suda pod brojem Povrv-279/2024 i to u: ispis kartice kupca sa stanjem na dan 01. travnja 2024. (list 7 spisa), izvadak o prometu po računu Zagrebačke banke d.d. od 2.10.2024. (list 13 spisa), izjavu o načinu korištenja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada od 23.07.2018. (listovi 37-38 spisa),opomena od 22.7.2024. (listovi 39-40 spisa), opomena od 6.8.2024. (listovi 41-42 spisa), račun broj 24-391-3272 od 31.01.2024. (listovi 43-44 spisa), račun broj 24-391-36561 od 29.02.2024. (listovi 45- 46 spisa), pregled podizanja spremnika (listovi 47-81 spisa), obračun zakonskih zateznih kamata (listovi 82-83 spisa), dok druge dokaze sud nije provodio obzirom ih stranke nisu predlagale, a činjenično stanje u dovoljnoj je mjeri utvrđeno za donošenje pravilne i zakonite odluke suda.

7. Temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za prikupljanje miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada na adresi [adresa], i to za razdoblje od siječnja do veljače 2024.

9. Među strankama nije sporna osnova utuženog potraživanja, nije sporna ni sama visina tražbine, međutim, sporno je je li tuženik izvršenom uplatom dana 2. listopada 2024. podmirio cjelokupno potraživanje tužitelja.

10. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka sud je na nedvojbeni način utvrdio da je tuženik korisnik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada, a da je korisnikom javne usluge postao potpisivanjem Izjave o načinu korištenja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada dana 23. srpnja 2018., kao i da je tužitelj sukladno sklopljenom ugovoru ispunio svoju obvezu odvoza otpada. Osim navedenog, nedvojbeno je utvrđeno da su dana 2. listopada 2024. podmirena oba utužena računa – račun broj 24-391-3272 za siječanj 2024. u iznosu od 22,63 EUR i račun broj: 24-391-36561 za veljaču 2024. u iznosu od 20,67 EUR, dakle u glavničnom iznosu duga. Osim navedenog, iz spisa predmeta utvrđeno je da je tužitelj prijedlog za ovrhu podnio javnom bilježniku putem suda dana 29. kolovoza 2024., da je javni bilježnik tuženiku dostavio obavijest kojom je isti pozvan na ispunjenje obveze prema tužitelju u roku od 15 dana jer će u suprotnom biti doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u slučaju da se ne izvrši obveza na način i u iznosu kako je to određeno u prijedlogu za ovrhu i da je tuženiku navedena obavijest otpremljena dana 19. rujna 2024., te da je dana 2. listopada 2024. izvršena uplata utuženih računa u iznosu od ukupno 43,30 EUR.

11. Dakle, iz naprijed navedenog nesporno proizlazi da je tuženik po zaprimanju obavijesti javnog bilježnika, u roku od 15 dana, podmirio utužene račune u glavničnom iznosu od ukupno 43,30 EUR. Međutim, odredbom čl. 281. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24; dalje u tekstu OZ) propisano je da će u obavijesti iz st. 1. javni bilježnik upozoriti ovršenika da će protiv njega izdati rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ako u zakonskom roku ne izvrši obvezu iz prijedloga za ovrhu, uputiti ovršenika da protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ima pravo izjaviti prigovor u skladu s ovim Zakonom, u kojem slučaju će sud ukinuti rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastaviti u parnici te uputiti ovršenika da spor s ovrhovoditeljem pokuša riješiti izvansudskim putem. Dakle, iz citirane zakonske odredbe je razvidno da je tuženik prije samog izdavanja rješenja o ovrsi bio upozoren da će se izdati rješenje o ovrsi ako u zakonskom roku ne izvrši obvezu iz prijedloga za ovrhu. Uvidom u prijedlog za ovrhu utvrđeno je da je tužitelj istim obuhvatio, osim glavnice duga i pripadajuću zakonsku zateznu kamatu kao i troškove ovršnog postupka. Obzirom tuženik uplatom iznosa od 43,30 EUR doista nije podmirio cjelokupnu tražbinu tužitelja obuhvaćenom prijedlogom za ovrhu, to je javni bilježnik izdao rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, a radi naplate cjelokupnog iznosa za koji je predloženo donijeti rješenje. Tužitelj pak s druge strane nije obavijestio javnog bilježnika da je izvršena djelomična uplata duga niti u tom smislu preinačio prijedlog za ovrhu, niti je za podmireni dio u tijeku ovog postupka povukao prijedlog za ovrhu / tužbu, slijedom čega je postupak vođen u odnosu na cjelokupno utuženi iznos duga.

12. Tužitelj je tek podneskom od 16. listopada 2025. sredio tužbeni zahtjev na način da je istime obuhvatio neplaćene zakonske zatezne kamate na utuženi glavnični iznos, te je navedeni dio tužbenog zahtjeva tužitelja osnovan, obzirom tuženik nije dokazao da bi izvršio uplatu i navedenog dijela tužbenog zahtjeva. Stoga je u tom dijelu sud prihvatio tužbeni zahtjev te djelomično održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika i odlučio kao u točci I/ izreke ove presude, time da je odluku o zateznim kamatama utemeljio na odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Slijedom navedenog, ukazao se osnovanim tužiteljevo potraživanje s osnova zatezne kamate tekuće od dana koji slijedi danu dolaska tuženika u zakašnjenje pa do izvršene uplate. U preostalom dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 43,30 EUR, koji iznos je tuženik nesporno podmirio, sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen, slijedom čega je odlučeno kao u točci II/ izreke presude.

13. Što se tiče troškova postupka, valja istaknuti da je postupak u ovom predmetu započet prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a po prigovoru tuženika rješenje o ovrsi stavljeno je van snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje, sve sukladno odredbi čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona. Postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, pa stoga nema mjesta razdvajanju troška na trošak ovrhe iz dijela postupka kada je postupak bio ovršni i na parnični trošak kada je postupak postao parnični (sudska praksa Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, broj: Gž-4635/13-2 od 24. travnja 2014., Gž-5220/13 od 23. svibnja 2014, Gž1603/14-2 od 2. svibnja 2014. i Županijskog suda u Varaždinu, broj: Gž-121/16), već je jednom odlukom bilo potrebno odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP-a. Slijedom navedenog, točkom III/ izreke presude ukinut je platni nalog u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti nastale troškove ovršnog postupka, te je o cjelokupnim troškovima postupka odlučeno točkom IV/ izreke presude i to na temelju odredbe čl. 155. st. 1. i 154. st. 2. ZPP-a.

13.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, sudskoj praksi suda Europske unije i načelu pravičnosti. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP- a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Pri tom se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

13.2. Tužitelj je u ovom postupku postavio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 43,30 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj je zahtijevao isplatu zateznih kamata na podmirenu glavnicu tražbine koja prema dostavljenom obračunu iznosi 2,94 EUR. Vodeći računa da je tužitelju u pogledu osnove zahtjeva uspio sa 100%, a u pogledu visine sa 6,8%, to je uspio sa tužbenim zahtjevom u ukupnom postotku od 106,80% u pogledu osnove i visine, odnosno uspio je u parnici sa 53,40%. Iz navedenog pak proizlazi da je tuženik u parnici uspio sa 46,60%, odnosno konačan omjer u kojem je tužitelj uspio sa svojim zahtjevom u parnici je 6,8%. Prema naprijed citiranoj odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelj bi imao pravo na 6,8% ukupno priznatih troškova ovog postupka. Međutim, odlučujući o troškovima postupka sudovi sukladno stavovima iznesenim u aktualnoj praksi Suda Europske unije ne bi smjeli odredbe o troškovima primjenjivati mehanički ne vodeći računa o nužnosti da se pravo na pristup sudu stvarno i ostvari u svakom slučaju. U konkretnom slučaju okolnosti koje je, a u skladu sa stajalištem Suda Europske unije i načelom pravičnosti postupka, sud uzeo u obzir u odmjeravanju troškova postupka su osnovanost tužbenog zahtjeva i uspjeh u sporu, stvarni iznos dosuđene naknade kada se uzmu u obzir i troškovi postupka te spremnost stranke da mirno riješi spor. Naime, tužitelj je sa tužbenim zahtjevom uspio u svega 6,8%, dok je trošak jednokratne nagrade za prvostupanjski postupak iznosi 125,00 EUR, slijedom čega bi tuženik bio u obvezi snositi veći trošak postupka (8,5 EUR) nego što je visina usvojenog tužbenog zahtjeva. Pri tom je sud imao u vidu i činjenicu da je tuženik plaćanjem glavničnog iznosa duga izrazio spremnost mirnog rješenja predmetnog spora te je tužitelj nakon izvršene uplate, a prije izdavanja predmetnog rješenja o ovrsi imao mogućnost s istim dogovoriti način podmirenja preostale obveze, čime bi izbjegao i vođenje ovog postupka i nastanak novih troškova, a što nije učinio (čak štoviše, tužitelj nije ni do samog kraja ovog parničnog postupka povukao tužbeni zahtjev u nesporno plaćenom dijelu). Slijedom svega navedenog, sud je odlučio da je zahtjev tužitelja po osnovi troškova parničnog postupka neosnovan te ga je kao takvog odbio zbog čega je odlučeno kao u točci IV/ izreke presude.

14. Zbog svega naprijed iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu, 4. prosinca 2025.

Sutkinja

Ivančica Klinec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. tužitelj, po punomoćnici Željki Brlečić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Brlečić&partneri u Varaždinu.

2. Tuženik, SK, [adresa].