REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Poslovni broj: Gž-39/2025-2
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zorad d.o.o., Zagreb, Potok 48, OIB:33291359526, zastupanog po punomoćniku Jasminu Jusufhodžić, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj: P- 943/2023-12 od 26. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene VL i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj: P- 943/2023-12 od 26. studenog 2024.
II. Odbija se zahtjev tužene VL za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka u cijelosti kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom sud prvog stupnja naložio je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.583,52 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kako je to specificirano u točki I. izreke i to od 24. listopada 2023. pa do isplate, u roku od 15 dana. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 332,30 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. U točki III. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za zateznu kamatu na iznos od 3.583,52 eura od 1. ožujka 2019. do 23. listopada 2023. U točki IV. odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog parničnog postupka.
2. Žalbom koja je pravovremena i dopuštena tu presudu u cijelosti pobija tužena VL i to kako navodi zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žaliteljica smatra kako je zaključak suda na kojem se temelji pobijana presuda pogrešan ili barem preuranjen jer sud ni na koji način nije obrazložio temeljem čega je utvrdio odlučnu činjenicu da je tužitelj smatrao da prilikom plaćanja utuženog iznosa tuženoj time podmiruje obvezu prema tvrtki Štef Konzalting j.d.o.o. i to temeljem Ugovora o najmu od 1. ožujka 2019. Ističe kako je nesporna činjenica da je tužitelj bio u poslovnom odnosu sa Štef Konzaltingom j.d.o.o., da tužitelj nikad nije bio u poslovnom odnosu sa tuženom, te da je utuženi iznos isplaćen na račun tužene iako se odnosio na poslovni odnos tužitelja i Štef Konzaltinga j.d.o.o. Ukazuje da je tužitelj bio dužan postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, da je plaćanjem tuženoj znao da za to nema nikakve pravne osnove pa prema odredbi čl. 1112. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO) pa da nema pravo zahtijevati vraćanje onog što je isplatio znajući da nije dužan platiti. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači, a podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.
3. Sa žalbom tuženice postupljeno je na temelju odredbe članka 359. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.- pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).
3.1. Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba tuženice VL nije osnovana.
5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.583,52 eura, primjenom pravnih pravila o stjecanju bez osnove, jer je tužitelj smatrao da plaćanjem tog iznosa tuženoj, kojeg je ona zadržala za sebe, podmiruje obvezu prema tvrtki Štef Konzalting j.d.o.o. temeljem Ugovora o najmu kuće od 1. ožujka 2019. a u kojem društvu je tužena bila zaposlena.
6. Nije sporno da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja Pž- 5306/2022 od 27. srpnja 2023. održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba kojim je naloženo ovdje tužitelju da Štef Konzaltingu j.d.o.o. plati iznos od 3.583,52 eura sa zateznim kamatama po osnovi neplaćene najamnine po Ugovoru o najmu kuće od 1. ožujka 2019. Nije sporno ni da je tužena VL i tada bila djelatnica Štef Konzalting j.d.o.o. te da je tužitelj uplatio na račun tužene iznos od 27.000,00 kuna/3.583,52 eur i to 1. ožujka 2019. iznos od 15.000,00 kuna, a 20. ožujka 2019. i iznos od 12.000,00 kuna (list 28 i 43) te da Trgovački sud u Zagrebu u prije navedenom predmetu nije prihvatio tvrdnju tužitelja da je taj iznos isplatio vjerovniku uplatom na račun tužene VL.
7. Obzirom na tvrdnje tužene ostaje sporna osnovanost osnove tužbenog zahtjeva jer kako tužena u žalbi ističe, predmetni iznos tužitelj ne može potraživati temeljem pravnih pravila o stjecanju bez osnove jer je tu isplatu izvršio znajući da ju nije dužan platiti.
8. Sud prvog stupnja usvojio je tužbeni zahtjev s obrazloženjem da je tužitelj tuženoj isplatio predmetni iznos za kojeg je smatrao da podmiruje svoju obvezu prema tvrtki Štef Konzalting j.d.o.o., da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja: Povrv-2981/2019 od 17. studenog 2022. pravomoćno presuđeno da je on dužan tvrtki Štef Konzaltingu j.d.o.o. isplatiti taj iznos jer da mu ovdje tužena, kojoj je taj iznos tužitelj uplatio na njen račun, istog nije proslijedila tom društvu, da je time tužena stekla bez osnove taj iznos te da nema mjesta njenom prigovoru da je tužitelj spornu isplatio izvršio znajući da nije dužan platiti.
9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih žalbenih razloga kao i onih na koje se pazi po službenoj dužnosti ovaj sud ocjenjuje da je na temelju utvrđenih činjenica i provedenih dokaza, pravilnom primjenom materijalnog prava sud prvog stupnja pravilno odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja. Pri tome nije počinio one bitne povrede postupka na koje ukazuje žaliteljica kao ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st.2. ZPP-a.
10. Naime tužena, je u svom iskazu datom u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-2981/2019, u kojem je proveden dokaz njenim saslušanjem, a koji zapisnik o tom saslušanju prileži spisu, navela da je u to vrijeme bila zaposlena kod društva Štef Konzalting j.d.o.o. kao administrator te da joj je bio poznat poslovni odnos ovdje tužitelja i njena poslodavca.
10.1. Prema iskazu ovdje tužitelja, koji je također saslušan u navedenom predmetu kod Trgovačkog suda u Zagrebu, a vjerodostojnost kojeg tužena nije osporila, on je s njom obavljao razgovore u svezi najma kuće prilikom javljanja na oglas Štef Konzaltinga j.d.o.o. Rečeno mu je, u prisutnosti tužene i njena poslodavca da prve uplate (a to je u visini spornog iznosa) izvrši na račun ovdje tužene.
10.2. Prema nalazu i mišljenju vještaka koje vještačenje je također provedeno u predmetu kod Trgovačkog suda u Zagrebu, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da su svi sporni iznosi uplaćeni na račun tužene i to 1. ožujka 2019. izvršena je uplata iznosa od 15.000,00 kuna, a 20. ožujka 2019. uplata u iznosu od 12.000,00 kuna.
11. Tužena navedeno nije valjano osporila.
12. Ocjena je ovoga suda da u situaciji kada je tužitelj dokazao postojanje poslovnog odnosa njega i Štef Konzaltinga j.d.o.o., jer je među njima sklopljen Ugovor o najmu kuće od 1. prosinca 2018., da je u pregovorima oko tog najma sudjelovala i tužena, da s njom tužitelj nije bio u poslovnom odnosu, da je uvjerljiv navod tužitelja da mu je rečeno da izvrši predmetnu uplatu na račun tužene jer kako bi inače znao za taj račun, da je logično i životno da je tužitelj plaćanjem te najamnine na račun tužene vjerovao da time podmiruje svoju ugovornu obvezu te da se slijedom navedenog tužena ne može pozivati na odredbu čl.1112. st.1. ZOO-a tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema prava zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga, zavisi od ispunjenja uvjeta.
13. Prema toj odredbi nije dovoljno da je tužitelj mogao ili morao znati da plaća ono što nije dužan, već da plaća ono što nije obvezan platiti.
13.1. Iz provedenih dokaza proizlazi, kako je već navedeno, da je tužitelj smatrao da podmiruje svoju ugovornu obvezu i da je imao osnove vjerovati u to.
14. Slijedom iznijetog žalba tužene je utvrđena neosnovanom pa je odlučeno kao u izreci ove presude (čl. 368. st.1. i čl. 373.a. st.1. ZPP-a).
15. Tužena nije uspjela sa svojim pravnim lijekom pa joj stoga i nije dosuđen zatraženi trošak žalbenog postupka (čl.166. st.1. u svezi s čl. 154. st.1. ZPP-a).
U Puli 4. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Marija Sošić
