REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-1174/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Manueli Ostoić Čačinović, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Tomislav Beloša, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Božidara Adžije 38, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, Zagreb, Savska cesta 64, OIB: 91547293790, radi novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti, 4. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnji ured, KLASA: UP/II-102-05/18-01/252, URBROJ: 344-222/3-23-05 od 02. studenog 2023.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-102-05/01-01/2283, URBROJ: 251-67/13-18-08 od 19. travnja 2018.

III . Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, OIB: 91547293790, naknaditi trošak upravnog spora tužiteljici u iznosu od 2.500,00 (dvijetisućepetsto) EUR, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove točke izreke presude.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA: UP/II-102-05/18-01/252, URBROJ: 344-222/3-23-05 od 02. studenog 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-102-05/01-01/2283, URBROJ: 251-67/13-18-08 od 19. travnja 2018. kojim je obnovljen postupak okončan rješenjem Područne službe Zagreb KLASA: UP/I-102-05/01-01/2283, UR.BROJ: 251-18-03-01- 2 od 19. veljače 2001. kojim je ovdje tužiteljici bilo priznato pravo na novčanu naknadu počevši od 20. siječnja 2001. u trajanju od 312 dana, ukoliko prije isteka roka ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate ili prestanak prava na novčanu naknadu.

1.1. Citirano rješenje je poništeno i zamijenjeno novim rješenjem kojim je utvrđeno da tužiteljica nema pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti s obrazloženjem da je tužiteljica po prestanku radnog odnosa s danom 19. siječnja 2001. prijavila se Zavodu dana 06. veljače 2001. i podnijela zahtjev za priznavanjem prava na novčanu naknadu te je istu ostvarila naprijed citiranim rješenjem, a da na istu nije imala pravo jer se nije mogla smatrati nezaposlenom osobom.

2. Tužiteljica u tužbi prvenstveno ističe da je svoje pravo na novčanu naknadu ostvarila po rođenju djeteta te za isto dostavila pripadajuću dokumentaciju sukladno Zakonu o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti i Zakonu o zapošljavanju koji su tada bili na snazi.

2.1. Dalje je dodala kako je glavni razlog pokretanja obnove postupka naknadno utvrđenje postojanja izvatka iz obrtnog registra i tumačenje istog da u vrijeme podnošenja zahtjeva nije imala status nezaposlene osobe.

2.2. U konkretnom predmetu tuženik je postupak obnove pokrenuo samoinicijativno jer je utvrdio da se tužiteljica vodi u obrtnom registru na ime obrta [obrt], ali je nije pozvao na izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima. Tumačenje postojanja obrta kao obavljanja djelatnosti i nepriznavanje statusa nezaposlene osobe predstavlja stavljanje forme ispred sadržaja bez utvrđenja svih činjenica i okolnosti.

2.3. Posebno je ukazala kako je tuženiku trebalo pet godina za donošenje odluke o žalbama te na taj način nije postupao niti u skladu s čl. 10. Zakona o općem upravnom postupku (načelo ekonomičnosti i učinkovitosti), a nije poštivana niti odredba čl.121. istog Zakona.

2.4. Posebno je istaknula prigovor zastare, te navela kako je tuženik tužiteljicu dugotrajnim vođenjem postupka faktički doveo u zabludu o njezinim pravima koja joj se naknadno temeljem pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nezakonito oduzimaju.

2.5. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i prvostupanjsko rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kronološki slijed događaja. Dalje ističe da je prvostupanjsko tijelo nakon što je tužiteljici rješenjem Područne službe Zagreb KLASA:UP/I-102-05/01-01/2283; URBROJ: 251-18-03-01-2 od 19. veljače 2001. utvrđeno pravo na novčanu naknadu počevši od 20. siječnja 2001. u trajanju od 312 dana, izvršilo uvid u Izvadak iz obrtnog registra te utvrdilo da je tužiteljica imala registrirani obrt " [obrt]" u razdoblju od 30. ožujka 1997. do 16. veljače 2004., kao i da je obavljala djelatnost obrta od 14. travnja 1997. do 16. veljače 2004. Izvršen je uvid i u elektronički zapis staža mirovinskog osiguranja koji je dobiven razmjenom podataka s Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje te je utvrđeno da je tužiteljici uspostavljeno mirovinsko osiguranje na temelju obavljanja djelatnosti obrta.

3.1. Tuženik je naveo da bi da je navedena činjenica bila poznata u trenutku rješavanja zahtjeva za novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti dovelo do drugačijeg rješenja upravne stvari tj. do odbijanja zahtjeva, pa je Područna služba Zagreb, s obzirom da su se ispunili uvjeti za pokretanje obnove postupka po službenoj dužnosti poništila rješenje o pravu na novčanu naknadu i utvrdila da tužiteljica nema pravo na novčanu naknadu.

3.2. Tuženik je naglasio kako je pravilno obnovljen postupak okončan rješenjem o pravu na novčanu naknadu.

3.3. Posebno je naglasio kako je iz Izvatka iz obrtnog registra utvrđeno da je tužiteljica obavljala samostalno profesionalnu djelatnost, a ta se navedena činjenica u konkretnom predmetu, odnosno tko se smatra nezaposlenom osobom smatra prethodnim pitanjem.

3.4. Obzirom tužiteljica u tužbi nije iznijela nove činjenice i dokaze tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4.1. Sud je održao javnu i usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tuženika sukladno Zakonu o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024).

4.2. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu.

5. Prema podacima spisa predmeta, rješenjem KLASA: UP/I-102-05/01- 01/2283, URBROJ: 251-67/13-18-08 od 19. travnja 2018. obnovljen je postupak okončan rješenjem Područne službe Zagreb KLASA: UP/I-102-05/01-01/2283, UR.BROJ: 251-18-03-01-2 od 19. veljače 2001. kojim je tužiteljici bilo priznato pravo na novčanu naknadu počevši od 20. siječnja 2001. u trajanju od 312 dana, ukoliko prije isteka roka ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate ili prestanak prava na novčanu naknadu.

5.1. Naprijed citirano rješenje je poništeno i zamijenjeno novim rješenjem kojim je utvrđeno da tužiteljica nema pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti s obrazloženjem da se tužiteljica po prestanku radnog odnosa s danom 19. siječnja 2001. prijavila Zavodu dana 06. veljače 2001. i podnijela zahtjev za priznavanjem prava na novčanu naknadu, te je isto ostvarila citiranim rješenjem, a na isu nije imala pravo jer se nije mogla smatrati nezaposlenom osobom.

5.2. Naknadno je prvostupanjsko tijelo uvidom u Izvadak iz obrtnog registra utvrdilo da je tužiteljica s prvim danom nezaposlenosti imala registriran obrt odnosno u razdoblju od 30. ožujka 1997. do zaključno 16. veljače 2004., a koja činjenica bi da je bila poznata ranije dovela do drugačijeg rješavanja ove upravne stvari, tj. do odbijanja zahtjeva.

5.3. Obzirom su se ispunili uvjeti za pokretanje obnove postupka Regionalni ured Zagreb je po službenoj dužnosti poništio rješenje o pravu na novčanu naknadu jer se sukladno čl. 10. st. 1. toč. 5. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima u vrijeme nezaposlenosti (Narodne novine, broj: ..) nije mogla smatrati nezaposlenom osobom.

5.4. Uvidom u drugostupanjsko rješenje od 02. studenog 2023., sud je utvrdio da je žalba tužiteljice odbijena s obrazloženjem da je u upravnom postupku pravilno utvrđeno da je tužiteljica s prvim danom nezaposlenosti imala registriran obrt odnosno u razdoblju od 30. ožujka 1997. do zaključno 16. veljače 2004., pa se obzirom na odredbu članka 10. stavka 1. točke 5. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti ne može smatrati nezaposlenom osobom.

6. Odredbom čl. 123. st. 1. propisao je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci:

1. ako sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku

2. ako je rješenje povoljno za stranku doneseno na temelju neistinitih navoda stranke kojima je službena osoba dovedena u zabludu,

3. ako je rješenje donijela osoba koja nije bila ovlaštena za njegovo donošenje ili osoba koja je morala biti izuzeta

4. ako kolegijalno tijelo koje je donijelo rješenje nije rješavalo u propisanom sastavu ili ako za rješenje nije glasovala propisana većina

5. ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku

6. ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik

7. ako osobi koja je sudjelovala u postupku nije bila dana mogućnost da se služi svojim jezikom ili pismom.

Odredbom članka 123. stavka 2.točke 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09.) koji je bio na snazi u trenutku donošenja rješenja o obnovi postupka, propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja:

1. ako je rješenje doneseno na temelju lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vještaka ili je posljedica kaznenog djela

2. ako se rješenje temelji na presudi donesenoj u sudskom postupu a ta e presuda pravomoćno ukinuta

3. ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije. Stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kad je stekla mogućnost uporabe novih dokaza

Odredbom čl. 53. Zakona o zapošljavanju (Narodne novine, broj:59/96) koji je bio na snazi u vrijeme donošenjem rješenja o pravu na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti propisuje da se nezaposlenom osobom u smislu ovog Zakona smatra osoba sposobna za rad u dobi od 15-65 godina koja je evidentirana u Zavodu kao tražitelj zaposlenja i redovito se prijavljuje Zavodu, a koja

- nije u radnom odnosu, nije vlasnik ili većinski suvlasnik više od 51% udjela u trgovačkom društvu ili u drugoj pravnoj osobi,

- ne obavlja samostalnu profesionalnu i gospodarsku djelatnost,

- nije vlasnik ili većinski suvlasnik više od 51% udjela u poljoprivrednom gospodarstvu

- nije redoviti učenik, redoviti student ili umirovljenik

7. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja polazeći pritom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika sud cijeni kako je osporavanim rješenjem drugostupanjskim i prvostupanjskim povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava dovedeno je u pitanje.

8. Uvodno se napominje kako Hrvatski zavod za zapošljavanje vodi evidenciju nezaposlenih osoba i kao takvo bilo je dužno utvrditi činjenicu statusa zaposlenosti za ovdje tužiteljicu.

Tuženik pogrešno smatra da činjenica zaposlenosti tužiteljice, koji je naknadno utvrđen uvidom u Izvadak iz obrtnog registra, a bila je poznata i u trenutku priznavanja prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, predstavlja prethodno pitanje. Stav je ovog suda da uvid u evidenciju registra i izvadak iz obrtnog registra predstavlja novu činjenicu, koja je tuženiku morala i mogla biti poznata u trenutku kad je tužiteljici priznalo pravo na novčanu naknadu . Tuženik bi mogao pokrenuti postupak obnove bez vremenskog ograničenja ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ii javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije. U ovom konkretnom slučaju niti sud niti javnopravno tijelo nije o statusu zaposlenosti tužiteljice nisu uopće naknadno odlučivali, pa time nisu odlučili niti bitno drukčije.

Tuženik je mogao pokrenuti postupak obnove u roku od 3 godine od dana dostave rješenja stranci.

Iz navedenih razloga sud nije ocijenio zakonitim niti drugostupanjsko, niti prvostupanjsko rješenje te je temeljem čl. 117. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci.

9. Tužitelju je obzirom na potpuni uspjeh u sporu, na temelju članka 147. st.1. Zakona o upravnim sporovima i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023., 107/2025.), dosuđen trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav tužbe 500 bodova, iznos od 1.000,00 EUR i za zastupanje na ročištu isti iznos, što ukupno iznosi 2.000,00 EUR uvećano za PDV 25% i iznosi 2.500,00 EUR.

10. Kako sud do zaključenja rasprave nije posebnim rješenjem dopustio odgodni učinak tužbe, sud nije smatrao svrsishodnim donositi rješenje o takvom prijedlogu, nakon zaključenja rasprave, obzirom da je sada ova upravna stvar riješena presudom.

U Zagrebu 4. prosinca 2025.

Sutkinja:

Manuela Ostoić Čačinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. Odvjetnik Tomislav Beloša, Ulica Božidara Adžije 38, [adresa] Zagreb

2. Hrvatski zavod za zapošljavanje, Središnji ured, Savska cesta 64, [adresa] Zagreb – uz spis tuženika

3. U spis