Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1424/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Amalije Švegović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Bruno Begonja, odvjetnik u Zadru protiv tuženice Addiko Bank d.d., OIB:14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, koju zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženice izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Zadru od 6. listopada 2025. broj P- 432/2024-26, u sjednici vijeća 4. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbijaju i djelomično prihvaćaju žalbe tužiteljice i tuženice te se presuda Općinskog suda u Zadru od 6. listopada 2025. broj P-432/2024-26:

- potvrđuje pod toč. I. i II. izreke

- preinačuje pod toč. III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 2.859,10 EUR i zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbija

- potvrđuje pod toč. IV. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 3.055,97 EUR

- djelomično potvrđuje i djelomično preinačuje pod toč. III. izreke u dijelu dosuđene zatezne kamate na pojedinačno određene novčane iznose i pod toč. IV. izreke u dijelu odbijenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na pojedinačno određene novčane iznose te sudi na način da izreka u tom dijelu u cijelosti glasi:

Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljici zateznu kamatu:

- na iznos 24,37 EUR od 28. ožujka 2008.

- na iznos 23,64 EUR od 29. travnja 2008.

- na iznos 23,43 EUR od 30. svibnja 2008.

- na iznos 23,79 EUR od 30. lipnja 2008.

- na iznos 23,34 EUR od 31. srpnja 2008.

- na iznos 23,31 EUR od 28. kolovoza 2008.

- na iznos 23,49 EUR od 29. rujna 2008.

- na iznos 25,69 EUR od 30. listopada 2008.

- na iznos 24,22 EUR od 27. studenog 2008.

- na iznos 30,96 EUR od 30. prosinca 2008.

- na iznos 31,43 EUR od 31. siječnja 2009.

- na iznos 31,54 EUR od 28. veljače 2009.

- na iznos 31,19 EUR od 1. travnja 2009.

- na iznos 31,06 EUR od 30. travnja 2009.

- na iznos 30,45 EUR od 29. svibnja 2009.

- na iznos 30,11 EUR od 30. lipnja 2009.

- na iznos 30,31 EUR od 30. srpnja 2009.

- na iznos 30,37 EUR od 31. kolovoza 2009.

- na iznos 30,23 EUR od 29. rujna 2009.

- na iznos 30,06 EUR od 2. studenog 2009.

- na iznos 30,39 EUR od 3. prosinca 2009.

- na iznos 30,74 EUR od 30. prosinca 2009.

- na iznos 30,99 EUR od 29. siječnja 2010.

- na iznos 31,06 EUR od 26. veljače 2010.

- na iznos 31,60 EUR od 31. ožujka 2010.

- na iznos 31,50 EUR od 27. travnja 2010.

- na iznos 32,06 EUR od 28.svibnja 2010.

- na iznos 33,70 EUR od 30. lipnja 2010.

- na iznos 33,24 EUR od 2. kolovoza 2010.

- na iznos 34,84 EUR od 31. kolovoza 2010.

- na iznos 33,93 EUR od 1. listopada 2010.

- na iznos 33,04 EUR od 31. listopada 2010.

- na iznos 34,82 EUR od 6. prosinca 2010.

- na iznos 29,18 EUR od 30. prosinca 2010.

- na iznos 28,09 EUR od 31. siječnja 2011.

- na iznos 28,43 EUR od 4. ožujka 2011.

- na iznos 27,80 EUR od 4. travnja 2011.

- na iznos 28,02 EUR od 2. svibnja 2011.

- na iznos 29,94 EUR od 6. lipnja 2011.

- na iznos 29,89 EUR od 1. srpnja 2011.

- na iznos 32,75 EUR od 4. kolovoza 2011.

- na iznos 32,75 EUR od 3. rujna 2011.

- na iznos 29,99 EUR od 5. listopada 2011.

- na iznos 15,12 EUR od 5. studenog 2011.

- na iznos 15,04 EUR od 1. prosinca 2011.

- na iznos 15,17 EUR od 5. siječnja 2012.

- na iznos 15,39 EUR od 3. veljače 2012.

- na iznos 15,40 EUR od 29. veljače 2012.

- na iznos 15,20 EUR od 30. ožujka 2012.

- na iznos 15,20 EUR od 7. svibnja 2012.

- na iznos 15,31 EUR od 31. svibnja 2012.

- na iznos 15,14 EUR od 5. srpnja 2012.

- na iznos 15,13 EUR od 1. kolovoza 2012.

- na iznos 15,02 EUR od 24. kolovoza 2012.

- na iznos 14,86 EUR od 1. listopada 2012.

- na iznos 15,00 EUR od 5. studenoga 2012.

- na iznos 14,91 EUR od 5. prosinca 2012.

- na iznos 14,94 EUR od 7. siječnja 2013.

- na iznos 14,65 EUR od 1. veljače 2013.

- na iznos 14,79 EUR od 1. ožujka 2013.

- na iznos 14,77 EUR od 29. ožujka 2013.

- na iznos 14,56 EUR od 8. svibnja 2013.

- na iznos 14,35 EUR od 21. svibnja 2013.

- na iznos 14,40 EUR od 26. lipnja 2013.

- na iznos 14,26 EUR od 24. srpnja 2013.

- na iznos 14,35 EUR od 22. kolovoza 2013.

- na iznos 14,48 EUR od 27. rujna 2013.

- na iznos 14,38 EUR od 21. listopada 2013.

- na iznos 14,44 EUR od 4. prosinca 2013.

- na iznos 14,39 EUR od 7. siječnja 2014.

- na iznos 3,22 EUR od 31. siječnja 2008.

- na iznos 3,81 EUR od 28. veljače 2008.

- na iznos 8,03 EUR od 28. ožujka 2008.

- na iznos 2,31 EUR od 29. travnja 2008.

- na iznos 0,81 EUR od 30. svibnja 2008.

- na iznos 3,93 EUR od 30. lipnja 2008.

- na iznos 0,45 EUR od 31. srpnja 2008.

- na iznos 0,30 EUR od 28. kolovoza 2008.

- na iznos 2,01 EUR od 29. rujna 2008.

- na iznos 20,15 EUR od 30. listopada 2008.

- na iznos 8,32 EUR od 27. studenog 2008.

- na iznos 19,81 EUR od 30. prosinca 2008.

- na iznos 23,20 EUR od 31. siječnja 2009.

- na iznos 24,13 EUR od 28. veljače 2009.

- na iznos 22,01 EUR od 1. travnja 2009.

- na iznos 21,30 EUR od 28. travnja 2009.

- na iznos 17,41 EUR od 29. svibnja 2009.

- na iznos 15,30 EUR od 30. lipnja 2009.

- na iznos 16,90 EUR od 30. srpnja 2009.

- na iznos 17,57 EUR od 31. kolovoza 2009.

- na iznos 16,81 EUR od 29. rujna 2009.

- na iznos 15,91 EUR od 2. studenog 2009.

- na iznos 18,40 EUR od 3. prosinca 2009.

- na iznos 21,05 EUR od 30. prosinca 2009.

- na iznos 23,02 EUR od 29. siječnja 2010.

- na iznos 23,74 EUR od 26. veljače 2010.

- na iznos 27,71 EUR od 31. ožujka 2010.

- na iznos 27,25 EUR od 27. travnja 2010.

- na iznos 31,44 EUR od 28. svibnja 2010.

- na iznos 43,05 EUR od 30. lipnja 2010.

- na iznos 40,13 EUR od 2. kolovoza 2010.

- na iznos 51,55 EUR od 31. kolovoza 2010.

- na iznos 45,56 EUR od 1. listopada 2010.

- na iznos 39,74 EUR od 31. listopada 2010.

- na iznos 52,41 EUR od 6. prosinca 2010.

- na iznos 64,17 EUR od 30. prosinca 2010.

- na iznos 54,97 EUR od 31. siječnja 2011.

- na iznos 58,40 EUR od 4. ožujka 2011.

- na iznos 53,26 EUR od 4. travnja 2011.

- na iznos 55,56 EUR od 2. svibnja 2011.

- na iznos 72,79 EUR od 6. lipnja 2011.

- na iznos 72,74 EUR od 1. srpnja 2011.

- na iznos 98,29 EUR od 4. kolovoza 2011.

- na iznos 98,81 EUR od 3. rujna 2011.

- na iznos 74,94 EUR od 5. listopada 2011.

- na iznos 73,39 EUR od 5. studenoga 2011.

- na iznos 72,65 EUR od 1. prosinca 2011.

- na iznos 75,45 EUR od 5. siječnja 2012.

- na iznos 79,73 EUR od 3. veljače 2012.

- na iznos 80,41 EUR od 29. veljače 2012.

- na iznos 77,41 EUR od 30. ožujka 2012.

- na iznos 78,12 EUR od 7. svibnja 2012.

- na iznos 80,74 EUR od 31. svibnja 2012.

- na iznos 78,06 EUR od 5. srpnja 2012.

- na iznos 78,68 EUR od 1. kolovoza 2012.

- na iznos 77,11 EUR od 24. kolovoza 2012.

- na iznos 74,96 EUR od 1. listopada 2012.

- na iznos 78,06 EUR od 5. studenog 2012.

- na iznos 77,06 EUR od 5. prosinca 2012.

- na iznos 78,41 EUR od 7. siječnja 2013.

- na iznos 73,69 EUR od 1. veljače 2013.

- na iznos 76,96 EUR od 1. ožujka 2013.

- na iznos 77,17 EUR od 29. ožujka 2013.

- na iznos 74,13 EUR od 8. svibnja 2013.

- na iznos 70,73 EUR od 21. svibnja 2013.

- na iznos 72,39 EUR od 26. lipnja 2013.

- na iznos 70,38 EUR od 24. srpnja 2013.

- na iznos 72,74 EUR od 22. kolovoza 2013.

- na iznos 75,89 EUR od 27.rujna 2013.

- na iznos 74,89 EUR od 21. listopada 2013.

- na iznos 76,59 EUR od 4. prosinca 20l3.

- na iznos 76,40 EUR od 7. siječnja 20l4.

- na iznos 75,44 EUR od 20. siječnja 2014.

- na iznos 79,87 EUR od 5. ožujka 2014.

- na iznos 78,26 EUR od 7. travnja 2014.

- na iznos 77,92 EUR od 6. svibnja 2014.

- na iznos 76,64 EUR od 3.lipnja 2014.

- na iznos 77,69 EUR od 7. srpnja 2014.

- na iznos 79,73 EUR od 8. kolovoza 2014.

- na iznos 81,35 EUR od 10. rujna 2014.

- na iznos 81,29 EUR od 6. listopada 2014.

- na iznos 83,39 EUR od 31. listopada 2014.

- na iznos 83,74 EUR od 5. prosinca 2014.

- na iznos 83,72 EUR od 7. siječnja 2015.

- na iznos 84,06 EUR od 4. veljače 2015.

- na iznos 84,06 EUR od 26. veljače 2015.

- na iznos 84,06 EUR od 7. travnja 2015.

- na iznos 84,06 EUR od 27. travnja 2015.

- na iznos 84,06 EUR od 21. svibnja 2015.

- na iznos 84,06 EUR od 3. srpnja 2015.

- na iznos 84,06 EUR od 4. kolovoza 2015.

- na iznos 84,06 EUR od 25. kolovoza 2015.

pa do 29. rujna 2015. i to za razdoblje do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, te od 1. kolovoza 2015. do 29. rujna 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na navedene pojedinačne iznose od 30. rujna 2015. do isplate.

- potvrđuje pod toč. V. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke utvrđeno je da je ništetna odredba čl. 6. Ugovora o kreditu broj 236-152/2007 od 28. kolovoza 2007. u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama tuženice, pod toč. II. izreke presude utvrđene su ništetnim odredbe čl. 3. i 4. navedenog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF, pod toč. III. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 2.859,10 CHF sa zateznom kamatom na pojedinačno određene novčane iznose, pod toč. IV. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice "preko dosuđenog iznosa od 2.859,10 EUR do ukupno zatraženog iznosa od 5.915,07 EUR" sa zateznom kamatom na pojedinačno određene novčane iznose, dok je pod toč. V. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenim žalbama pobijaju tužiteljica i tuženica iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 117. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2. i 3. iste odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 70/19.) i čl. 107. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2., 3. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 80/22.), pri čemu obje stranke predlažu drugostupanjskom sudu preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda, dok tuženica podredno predlaže i ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica i tuženica nisu podnijele odgovor na žalbu.

4. Žalbe tužiteljice i tuženice djelomično su osnovane.

5. Polazeći od predmeta spora koji je određen zahtjevom tužiteljice za utvrđenje ništetnosti čl. 3., 4. i 6. Ugovora o kreditu broj 236-152/2007 od 28. kolovoza 2007. i za isplatu novčanog iznosa plaćenog tuženici temeljem ništetnih odredaba o ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF i načinu promjene kamatne stope, ocjenu djelomične osnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je temeljem Ugovora o kreditu broj 236-152/2007 od 28. kolovoza 2007. (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) tuženica kao kreditor stavila na raspolaganje tužiteljici kao korisnici kredita stambeni kredit u iznosu od 48.840,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 20 godina, s ugovorenom promjenjivom kamatom koja je u vrijeme sklapanja ugovora iznosila 5,00% i ispunjenjem kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF

- da je 20. siječnja 2016. između stranaka sklopljen Aneks uz Ugovor o kreditu broj 236-152/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine (u daljnjem tekstu: Aneks Ugovora o kreditu) temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15., u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15.)

- da je ugovaranje načina promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženice i ispunjenje obveze primjenom valutne klauzule u CHF utvrđeno ništetnim presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je postala pravomoćna donošenjem presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. za koje je sud vezan u restitucijskoj parnici primjenom čl. 502.c ZPP, a da u konkretnom slučaju sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile predmetom pojedinačnih pregovora nego su unaprijed pripremljene u tipskom obrascu ugovora te su tužiteljici ostale nerazumljive, a da su iste uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice pa su kao takve ništetne

- da nije osnovan prigovor zastare za potraživanje plaćenih iznosa s osnova promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF jer od pravomoćnosti navedenih presuda pa do 14. lipnja 2019. (pravilno 13. lipnja 2019.) kada je podnesena tužba u ovom postupku nije nastupila zastara, uvažavajući pravno shvaćanje VSRH sa sjednice Građanskog odjela od 30. siječnja 2020.

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je podigla kredit radi kupnje stana od 34,00 m2 kojim je riješila svoje stambeno pitanje, da joj je ta vrsta kredita ponuđena kao "najbolji kredit koji imaju" te joj nisu pojašnjene ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope niti je upozorena na rizik koji je vezan uz valutnu klauzulu u CHF

- da je tuženica odustala od dokaznog prijedloga za saslušanje zaposlenika JI na okolnost pregovaranja stranaka o spornim odredbama Ugovora o kreditu

- da je nalazom financijsko-knjigovodstvene vještakinje Sandre Došen utvrđeno da je tijekom otplatnog razdoblja od 31. ožujka 2008. do 30. rujna 2015. uzimajući u obzir porast tečaja CHF i pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita do dana provođenja konverzije nije mijenjao tečaj CHF u odnosu na početni tečaj tužiteljica isplatila tuženici iznos od 5.179,49 EUR, te s osnova promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatu da je isplatila tuženici iznos od 735,58 EUR, odnosno da je tužiteljica isplatila tuženici temeljem ništetnih ugovornih odredaba ukupan iznos od 5.915,07 EUR,

na temelju čega prvostupanjski sud zaključuje da su odredbe čl. 3., 4. i 6. Ugovora o kreditu nepoštene i ništetne odredbe što je utvrđeno presudom pod toč. I. i II. izreke, pa tužiteljica ima pravo na restitucijski zahtjev primjenom čl. 323. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., u daljnjem tekstu: ZOO) u iznosu od 5.915,07 EUR, međutim, kako je u postupku konverzije tužiteljici priznata preplata u iznosu od 3.055,97 EUR to zaključuje da tužiteljici pripada po osnovi obeštećenja temeljem ništetnih odredaba razlika između iznosa od 5.915,07 EUR i priznate preplate od 3.055,97 EUR, odnosno u iznosu od 2.859,10 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne novčane iznose od plaćanja do isplate, kako je dosuđeno pod toč. III. izreke presude, dok je zahtjev za isplatu iznosa od 3.055,97 EUR (priznate preplate) sa zateznom kamatom odbijen pod toč. IV. izreke presude.

6. U žalbi tužiteljica navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je izreka presude nerazumljiva, kontradiktorna sama sebi i cjelokupnom stanju u spisu, da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP jer sud nije analizirao i ocijenio sve provedene dokaze, a što se odnosi na nalaz i mišljenje vještakinje Sandre Došen, da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP jer obrazloženje presude ne sadrži sve što propisuje citirana zakonska odredba, da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. U bitnome tvrdi da je nalazom vještakinje utvrđeno da je temeljem ništetnih odredaba preplatila tuženici ukupan iznos od 5.915,07 EUR pa je nejasno temeljem kojih razloga je sud njezinu tražbinu umanjio za preplaćeni iznos koji je utvrđen u postupku konverzije, kao što je nejasno na koje to iznose je dosuđena zatezna kamata uzimajući u obzir da je tužiteljica zahtjev za isplatu posebno postavila za preplaćeni iznos s osnova promjene kamatne stope a posebno za preplaćeni iznos s osnova promjene tečaja.

7. U žalbi tuženica navodi da je sud pogrešno protumačio odredbe Aneksa Ugovora o kreditu i primjenu odredaba ZID ZPK/15, te nije uzeo u obzir da je postupak konverzije proveden sukladno čl. 19.c ZID ZPK/15 i da je tuženica sve uplate koje je izvršila tužiteljica iskoristila za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu u EUR, pri čemu je početni plan kredita u CHF zamijenjen novim početnim planom kredita u EUR, pa je na taj način nastala preplata koja je priznata u konverziji i koja je u manjem iznosu od preplate koju je izračunala vještakinja u ovom predmetu jer je vještakinja obračunavala preplatu u odnosu CH i kune, dok je obračun u konverziji rađen izračunavanjem preplate u odnosu CHF i EUR kako to propisuje čl. 19.c ZID ZPK/15. Ukazuje da sud nije uzeo u obzir obvezujući pravni stav VSRH izražen u rješenju A1/2019 iz kojeg proizlazi da bi tužiteljica imala pravo na obeštećenje samo kada konverzija ne bi bila provedena sukladno odredbama ZID ZPK/15. Aneksom Ugovora o kreditu stranke su riješile svoj pravni odnos koji djeluje retroaktivno jer u protivnom ne bi bilo moguće staviti tužiteljicu u isti položaj kao da je sklopila ugovor uz valutnu klauzulu u EUR. Sud nije uzeo u obzir pravna shvaćanja koja je VSRH izrazio u odlukama broj Rev- 637/2019 i Rev-1014/2018 te je pogrešno primijenio Zakon o potrošačkom kreditiranju (pri čemu citira čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača). Nadalje, smatra da sud nije pravilno ocijenio iskaz tužiteljice u kojem navodi da "nije čitala ugovor" pa se u tom kontekstu ne može pozivati na potrošačku zaštitu jer nije uložila niti minimum dužne pažnje da bi spriječila štetne posljedice, da je sud primijenio pogrešnu metodologiju u izračunu visine tražbine koja je naložena vještakinji u izradi nalaza i da je vještakinji trebalo naložiti da obračuna tzv. negativnu razliku koju je trebalo uzeti u obzir uzimajući u obzir odluku VSRH od 8. ožujka 2023. broj Rev-1277/2022, kao i da je u vezi svega navedenog, te posebice vezano uz ocjenu prigovora zastare i prava na zateznu kamatu, sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

8. S obzirom da stranke ne navode u žalbi u kojem dijelu pobijaju presudu, ovaj sud uzima kako prema sadržaju tako i primjenom čl. 365. st. 1. ZPP da tužiteljica pobija presudu pod toč. IV. i V. izreke, dok tuženica pobija presudu pod toč. I., II., III. i V. izreke presude.

9. Ispitujući presudu u okviru žalbenih navoda stranaka i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuju stranke, s obzirom da presuda sadrži određene i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koje nisu proturječne razlozima navedenim u obrazloženju, niti sadržaju provedenih dokaza i da presuda nema nedostataka radi kojih ovaj sud ne bi bio u mogućnosti ocijeniti njezinu zakonitost, a nije počinjena niti ijedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP.

10. Nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP jer je prvostupanjski sud analizirao i ocijenio sve provedene dokaze kako to nalaže citirana zakonska odredba, kao niti bitna povreda u vezi čl. 338. st. 4. ZPP jer obrazloženje presude u konkretnom slučaju udovoljava citiranoj zakonskoj odredbi.

11. Međutim, osnovani su žalbeni navodi kojima stranke ukazuju da je o tužbenom zahtjevu tužiteljice kako u usvajajućem dijelu tako i u odbijajućem dijelu djelomično odlučeno pogrešnom primjenom materijalnog prava.

12. Iz sadržaja Ugovora o kreditu i iskaza tužiteljice proizlazi da je Ugovor o kreditu sklopila kao potrošač u smislu čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., u daljnjem tekstu: ZZP/07) koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, pa se prvostupanjski sud (kao i tuženica u žalbi) pogrešno poziva na Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03.). Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tuženica nije informirala tužiteljicu o općem riziku koji je vezan uz valutnu klauzulu u CHF niti o parametrima na temelju kojih ovisi promjena kamatne stope, da su ugovorne odredbe iz čl. 3., 4. i 6. Ugovora o kreditu formirane jednostrano od tuženice bile nerazumljive te su protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, pa je posljedično navedenom pravilan zaključak suda da je postupanje tuženice protivno čl. 96. st. 1. ZZP/07 i kao takvo ništetno primjenom čl. 102. st. 1. ZZP/07, zbog čega je pravilnom primjenom materijalnog prava usvojen zahtjev za utvrđenje ništetnosti pod toč. I. i II. izreke presude.

12.1. Kada se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, tada su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč potpunoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, pa je u toj situaciji na redovnim sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/4372/2021 od 30. lipnja 2022.).

12.2. S obzirom da tuženica na okolnost potpune obaviještenosti tužiteljice o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredaba o ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF i parametrima promjenjivosti kamatne stope u predugovornoj fazi nije predložila saslušanje svjedoka, odnosno odustala je od saslušanja predložene osobe na te okolnosti, to je prvostupanjski sud utvrđenje ništetnosti spornih odredaba pravilno utemeljio na presudama iz postupka kolektivne zaštite prava i interesa Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i broj PŽ-Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. s obzirom da tuženica prema navedenom nije dokazala da iste nemaju direktan učinak (i) na konkretni Ugovor o kreditu, kao i na temelju iskaza tužiteljice iz kojeg jasno proizlazi da je u konkretnom slučaju izostala potpuna obavijest (informiranost) o osporenim ugovornim odredbama jer joj je predmetni kredit ponuđen „kao najbolji kredit“.

13. Uzimajući u obzir da ništetnost djeluje ex tunc u smislu čl. 96. st. 1. ZZP/07, kao i da ugovorna odredba koja je ništetna ne proizvodi pravni učinak jer za ništetnu odredbu vrijedi pravilo kao da nikada nije postojala, za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu u konkretnom slučaju potrebno je odgovoriti na pitanje - da li ništetne ugovorne odredbe iz čl. 3., 4. i 6. Ugovora o kreditu nakon što je sklopljen Aneks Ugovoru o kreditu proizvode pravni učinak na tužiteljicu kao potrošača.

14. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava VSRH je dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Isto tako, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/2015 ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom RH.

15. Nakon što je sklopljen Aneks Ugovora o kreditu tužiteljicu ne obvezuje ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženice iz čl. 6. Ugovora o kreditu niti odredbe o ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF iz čl. 3. i 4. Ugovora o kreditu, s obzirom da su sve te odredbe izmijenjene na način da je za cjelokupno ugovorno razdoblje ugovorena promjenjiva kamata prema stopi za kredite s valutnom klauzulom u EUR i ispunjenje kreditne obveze s valutnom klauzulom u EUR, pa je time ostvaren prvi od neobvezujućih učinaka ništetnih ugovornih odredaba u smislu čl. 96. st. 1. ZZP/07.

16. Posljedica neobvezujuće prirode ništetne ugovorne odredbe i učinka ex tunc takve odredbe je i pravo na povrat plaćenog na temelju nepoštene ugovorne odredbe. Sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu stranke su izvršile konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZID ZPK/15, na način da su svi iznosi koji su plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu iskorišteni za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene Aneksom. U konkretnom slučaju konverzija je nesporno provedena u skladu s odredbama ZID ZPK/15 te su u obračun konverzije uzeti i iznosi koji su plaćeni na ime ništetnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, što je nedvojbeno utvrđeno nalazom financijske vještakinje, dok je preplaćeni iznos od 23.025,20 kn uzet u namirenje budućih obveza što je evidentno iz čl. 2. Aneksa Ugovora o kreditu.

17. U pravnoj situaciji kada su novčani iznosi koje je tužiteljica platila tuženici (i) na ime nepoštenih ugovornih odredaba koje su sadržane u Ugovoru o kreditu, iskorištene za ispunjenje obveze koja se sada temelji na valjanom Aneksu Ugovora o kreditu, to je po ocjeni ovoga suda sklapanjem Aneksa postignut restitucijski učinak za tužiteljicu u vezi nepoštenih ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu, unatoč tome što ZID ZPK/15 ne propisuje (izričito) da se isti vraćaju potrošaču ili da za potrošača imaju restitucijski učinak. Primjenom odredaba o konverziji iz ZID ZPK/15 prilikom izračuna obveze potrošača, banke su bile dužne uzeti u obzir sve uplaćene anuitete i utvrditi visinu obveze prema ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u EUR na isti iznos kredita isplaćenog u kunama i prema kamatnoj stopi koja je jednaka kamatnoj stopi po iznosu, vrsti i razdoblju promjene koju je banka primjenjivala na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Konverzija nije predviđala povrat (restituciju) učinjenih plaćanja potrošaču kroz faktično vraćanje plaćenog s osnova nepoštenih ugovornih odredaba kao oblik restitucije, već se povrat ostvario kroz korištenje uplata za otplatu dospjelih obroka kredita u EUR koji je stupio na mjesto kredita u CHF, a što znači da su sve uplate pa i s osnova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF iskorištene u interesu potrošača, tj. radi otplate sada kredita u EUR, dok se eventualna preplata koja je prelazila vrijednost svih obveza s osnova kredita u EUR ili vraćala potrošaču ili je, kao u konkretnom slučaju, uzeta u ispunjenje budućih obveza.

18. Dakle, prihvaćanjem konverzije i sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu u skladu s odredbama ZID ZPK/15 tužiteljica je restituirana s osnova nepoštenih ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu i to na način da je iste ne obvezuju jer su zamijenjene valjanim odredbama o ispunjenju obveze uz valutnu klauzulu u EUR i kamatu na EUR kredite, kao i time što je sve plaćeno iskorišteno u njezinu korist na način da je uzeto u ispunjenje obveze ugovorene valjanim Aneksom Ugovora o kreditu (restitucijsko pravo je de facto konzumirano), pa stoga utuženi iznos s osnove tečajne razlike u CHF od 5.179,49 EUR te s osnova promjene kamatne stope u iznosu od 735,58 EUR nije u imovini tuženice bez pravne osnove, nego je u imovini tuženice temeljem ispunjenja obveze tužiteljice koja proizlazi iz valjane pravne osnove.

18.1. Prethodno navedeno je odgovor na žalbene tvrdnje tuženice kojima osnovano ukazuje da tužiteljica nema pravo na isplatu dosuđenog iznosa od 2.859,10 EUR (toč. III. izreke presude), kao i odgovor na žalbene tvrdnje tužiteljice kojima neosnovano smatra da ima pravo i na daljnju isplatu od 3.055,97 EUR, koji je sud pravilno odbio (toč. IV. izreke) ali ne iz razloga što je isti priznat u postupku konverzije nego iz razloga što je i taj iznos iskorišten u korist tužiteljice.

18.2. Stoga je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava pod toč. III. izreke presude obvezao tuženicu isplatiti tužiteljici iznos od 2.859,10 EUR, dok je iz navedenih razloga i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti zahtjev tužiteljice kako je to učinio prvostupanjski sud pod toč. IV. izreke.

19. Međutim, ZID ZPK/15 izrijekom ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan čl. 1111. st. 1. ZOO u vezi s čl. 1115. ZOO kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, pa valja zaključiti da Aneks Ugovora o kreditu nema restitucijski učinak za tužiteljicu u odnosu na zatezne kamate na pojedinačne iznose koje je platila na ime nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita. S obzirom da specijalnim propisom nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi odredbe čl. 1111. ZOO, tada se primjenjuje opći propis, odnosno čl. 1115. ZOO temeljem kojeg tužiteljici pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba pa do dana kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje njezine obveze ugovorene Aneksom Ugovora o kreditu (30. rujna 2015.). VSRH je u odluci od 21. prosinca 2022. broj Rev 586/2019 na pitanje postavljeno u reviziji u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverzije u skladu sa ZID ZPK/15 odgovorio da je obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (utužene glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz čl. 19.c stavka 1. toč. 6. ZID ZPK/15, odnosno zaključivanjem dodatka ugovora o kreditu, međutim, da je ostala i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe čl. 1115. ZOO, ukazujući da je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi:

"Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“

19.1. Stoga tužiteljica ima pravo na isplatu zatezne kamate na pojedinačne novčane iznose od dana plaćanja do 29. rujna 2015. pa je u tom dijelu pravilno djelomično prihvaćen zahtjev tužiteljice pod toč. III. izreke presude, dok je pogrešno odbijen zahtjev za isplatu zatezne kamate pod toč. IV. izreke, pa je ovaj sud u konačnom odlučivanju povodom žalbi stranaka, radi preglednosti i jasnoće, u cijelosti citirao izreku presude kako u usvojenom tako i u odbijenom dijelu određenog zahtjeva tužiteljice u podnesku od 14. kolovoza 2025.

20. U odnosu na tvrdnje tuženice da je prvostupanjski sud bio dužan uzeti u obzir tzv. negativnu razliku, odnosno tečajnu razliku nastalu u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita valja navesti da je prošireno vijeće u sastavu trinaest sudaca VSRH presudom u odluci broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. u podudarnoj činjenično i pravnoj situaciji izrazilo slijedeće pravno shvaćanje:

„U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe u CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu tzv. otplaćenih iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita.“ Prihvaćajući navedeno pravno shvaćanje proizlazi zaključak da u situaciji kada tuženica nije istaknula prigovor radi prijeboja niti je podnijela protutužbu za isplatu tzv. negativne razlike, da prvostupanjski sud tzv. negativnu razliku nije bio dužan uzeti u obzir prilikom ocjene osnovanosti zahtjeva, a što je u konkretnom slučaju relevantno i za utvrđivanje visine pojedinačnih novčanih iznosa na koje teče zatezna kamata.

21. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio neosnovanim prigovor zastare uzimajući u obzir Objedinjeno pravno shvaćanje VSRH o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2023., koje je doneseno radi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., i prema kojem ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Međutim, sud pritom pogrešno navodi da je tužba podnesena 14. lipnja 2019. jer je tužba podnesena 13. lipnja 2019. pa je prigovor zastare pravilno ocijenjen neosnovanim.

22. Stoga je ovaj sud djelomično odbio i djelomično prihvatio žalbe stranaka te je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio presudu pod toč. I. i II. izreke u cijelosti, primjenom čl. 368. st. 2. ZPP potvrdio je pod toč. III. izreke u dijelu dosuđene zatezne kamate i pod toč. IV. izreke u dijelu odbijenog zahtjeva za isplatu iznosa od 3.055,97 EUR, te primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP preinačio presudu pod toč. III. izreke i odbio zahtjev za isplatu iznosa od 2.859,10 EUR i pod toč. IV. izreke i dosudio zateznu kamatu na pojedinačno određene novčane iznose do 29. rujna 2015., dok je odbio zahtjev za isplatu zatezne kamate od 30. rujna 2015. do isplate.

23. S obzirom na djelomično preinačenje prvostupanjske presude ovaj sud je dužan odlučiti o troškovima parničnog postupka primjenom čl. 166. st. 2. ZPP.

24. Stranke su djelomično uspjele u sporu na način da je tužiteljica uspjela sa zahtjevom za utvrđenje ništetnosti (toč. I. i toč. II. izreke) i za isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose glavnice (toč. III. i IV. izreke), a tuženica s dijelom zahtjeva za isplatu glavnice (toč. III. i IV. izreke). Kada bi sud primijenio čl. 154. st. 2. ZPP (rukovodeći se visinom novčanog zahtjeva) tužiteljica bi trebala naknaditi tuženici razmjerni dio troškova postupka i to u okolnostima konkretnog slučaja u kojem tužiteljica zahtijeva restituciju zbog toga što je tuženica u Ugovor o kreditu koji je predmet spora bez pregovaranja unosila nepoštene ugovorne odredbe, pa uzimajući u obzir visinu tih troškova prema vrijednosti spora, troškove postupka koje je već snosila i one koje bi morala platiti tuženici bili bi daleko veći od zateznih kamata koje su joj dosuđene zbog nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u Ugovoru o kreditu. Dosuđena zatezna kamata kvalificira se kao „imovina“ zaštićena člankom 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te znatno smanjenje iznosa tog potraživanja, koje je rezultat obveze plaćanja troškova postupka, predstavlja miješanje u pravo tužiteljice na mirno uživanje vlasništva (tako i Europski sud za ljudska prava u predmetima Klauz protiv Hrvatske od 18.7.2013., Mafalani protiv Hrvatske od 26.9.2023. koji se u sporovima u kojima stranka nije država primjenjuju u skladu s tumačenjem iz presude Čolić protiv Hrvatske od 18. studenog 2021.). O predmetu spora kao što je predmetni, u kojem je sporno pravo za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/15, postoji neujednačena praksa drugostupanjskih sudova koji na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo te još uvijek nije primijenjen procesnim pravom predviđen mehanizam za prevladavanje tih razlika. Naprotiv, postoji neujednačena praksa i VSRH koji u svojim odlukama na istovjetne činjenice različito primjenjuje pravo (npr. Rev-637/2019 od 15.11.2022., Rev 1096/2022 od 8.11.2022. i Rev 586/2019 od 21.12.2022.). U takvim okolnostima u kojima je pitanje obeštećenja potrošača nakon konverzije podložno tumačenju sudova te u trenutku podnošenja tužbe nije bilo pojašnjeno, ne može dovesti do zaključka da je ova tužba bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh. Zbog toga legitimni cilj - izbjegavanje neopravdanog parničenja nije izravno primjenjiv u ovom predmetu, a nalog tužiteljici da naknadi troškove postupka tuženici predstavljalo bi miješanje u pravo na mirno uživanje imovine koja joj je dosuđena u ovom postupku.

24.1. Stoga ovaj sud utvrđuje da je iz navedenih razloga pod toč. 24. obrazloženja pravilna odluka prvostupanjskog suda pod toč. V. izreke da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

25. Razlozi zbog kojih je ovaj sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka primjenjivi su i za troškove žalbenog postupka tuženice pa je stoga odbijen njezin zahtjev.

U Varaždinu 4. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek