REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
PREKRŠAJNI ODJEL
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv: I. okrivljenica ZČ i II. okrivljenica FČ, zbog prekršaja iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 47/89, 55/89, SL. br. 83/89, NN br. 47/90, 55/91, 29/94, 114/22, 47/23), kao i prekršaja iz čl.16.st.1.t.1. Zakona o prebivalištu (NN br. 144/12, 158/13, 115/14, 114/22), pokrenutim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/24-5/17694 URBROJ: 511-19-36-24-1, od 07.07.2024.g., nakon glavne javne rasprave održane kod ovog Suda dana 02.12.2025.g., bez nazočnosti I. okrivljenice, a u nazočnosti II. okrivljenice, kada je i objavljena presuda, temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),
p r e s u d i o j e
I/
I. okrivljenica ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći Z, rođena **.**.1947. u mjestu Saborsko, s prijavljenim prebivalištem u [adresa] i boravištem u mjestu [adresa], prekršajno neosuđivana,
k r i v a j e
što je dana 7. srpnja 2024. u 07:45 sati, u mjestu [adresa], narušavala javni red i mir vikom i galamom tako što je ZČ na ulici verbalno napala FČ galameći i vičući joj: „Možemo li imati mira bar nedjeljom, odi u pičku materinu, idi u pičku materinu i ti i tvoja luda mater koja te je tako odgojila, goni se u pičku materinu i ti i tvoje lude mačke, ti si luda!“, na što je FČ verbalno napala ZČ galameći i vičući joj: „Babo kad ćeš već jednom crknuti, ja ću te odrobijati, makni se od moje ograde, pička materina tebi, ja sam psihopata isto kao i ti!“, te su se potom iste udaljile u svoja dvorišta i obje telefonski zatražile intervenciju policije,
čime je počinila prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po označenom članku istog Zakona,
pa joj Sud temeljem navedenog propisa, uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona
i z r i č e
NOVČANU KAZNU u iznosu od 150,00 (sto pedeset) EURA;
II/
II. okrivljenica FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći Ivana i F rođene N, rođena **.**.1984. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] i boravištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, SSS, pismena, po zanimanju ekonomist, zaposlena u Sklonište za životinje Velika Gorica, primanja oko 2.000,00 EURA, slabog imovnog stanja, udana, bez djece, prekršajno neosuđivana, kazneno neosuđivana, protiv nje se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,
k r i v a j e
1. što je dana 7. srpnja 2024. u 07:45 sati, u mjestu [adresa], narušavala javni red i mir vikom i galamom tako što je ZČ na ulici verbalno napala FČ galameći i vičući joj: „Možemo li imati mira bar nedjeljom, odi u pičku materinu, idi u pičku materinu i ti i tvoja luda mater koja te je tako odgojila, goni se u pičku materinu i ti i tvoje lude mačke, ti si luda!“, na što je FČ verbalno napala ZČ galameći i vičući joj: „Babo kad ćeš već jednom crknuti, ja ću te odrobijati, makni se od moje ograde, pička materina tebi, ja sam psihopata isto kao i ti!“, te su se potom iste udaljile u svoja dvorišta i obje telefonski zatražile intervenciju policije,
2. što je navedenog dana i vremena, prilikom postupanja utvrđeno da nije kod nadležnog tijela u zakonskom roku od petnaest dana izvršila prijavu prebivališta ili boravišta odnosno stanuje u mjestu [adresa], gdje joj je istekao boravak od godinu dana 02.05.2024. godine, a ima prijavljeno prebivalište u [adresa], iako tamo ne stanuje,
čime je počinila prekršaj
1. iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona,
2. iz čl.4.st.3. Zakona o prebivalištu, a kažnjiv po čl.16.st.1.t.1. istog Zakona,
pa joj se temeljem navedenih propisa, uz primjenu čl.39.st.1. i čl.37. Prekršajnog zakona
u t v r đ u j e
Pod 1)
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 150,00 EURA,
Pod 2)
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 50,00 EURA.
II. okrivljenici FČ se temeljem čl.39.st.1.t.2. Prekršajnog zakona
i z r i č e
UKUPNA NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 200,00 (dvjesto) EURA.
III/
Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona I. i II. okrivljenice su obvezne platiti novčane kazne u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude.
Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava I. i II. okrivljenice ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.
IV/
Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona I. i II. okrivljenice su dužne platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) EURA, svaka posebno, u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.
Obrazloženje
I/
1.
Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, pod navedenim brojem, dana 10.07.2024.g., kao ovlašteni tužitelj, podnio je ovom Sudu Optužni prijedlog protiv imenovanih I. i II. okrivljenica, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci presude.
2.
I. okrivljenica ZČ u svojoj ukupnoj, dopunjenoj pisanoj obrani iznosi da je sve razumjela u optužnici i teško prihvaća da je ona optužena, a trpi 8 godina Martinine životinje od kojih je pobjegla pošto ima aritmiju srca i ne smije se sekirati, a sin Ž je obolio na živce i bio je 2 mjeseca u Jankomiru. Ne osjeća se krivom jer je toj ženi taj dan rekla što im radi, da nemaju mira ni po noći ni po danu mira od njezinih pasa i mačaka, a ona je njoj rekla: Babo stara kad ćeš više crknuti nestat ćeš neće te biti odležat ću te. Navodi kako je na to poludjela i došlo je do grublje riječi kojim je ona dosta po svome i dodala i rekla da njoj u Gorici nitko ništa ne može, ona je hodala po svim veterinarskim inspekcijama dosta puta nitko ništa ne poduzima da te životinje maknu i da taj azil smjeste gdje treba. Nadalje navodi kako je njezina obitelji i ona velike žrtve, nikome ne remete mir ni san, a ona je njima uništila mentalno zdravlje, gdje se krše njihova ljudska prava, moraju ju trpiti već godinama, ona njih izluđuje, a nitko neće da makne taj azil od njih niti je itko pitao da li to smeta susjedima da psi i mačke, ne zna im ni broj, imaju veća prava od ljudi. Navodi da je ona samo uzela prava i nitko je neće maknuti, njoj je jako dobro, živi na državnoj grbači, sve dobiva badava, a oni trpe. Navodi da su 25 godina bili podstanari, kad su našli neki mir u onoj kući za koju su se krvavo mučili, opet ga nemaju. Pse pušta iz kuće gdje spava s njima kad se njoj hoće u pola noći laju, u nedjelju ujutro, popodne. Navodi da je stara i bolesna i da može rado bi se odazvala, žao joj je što nje može pristupiti na ročište i moli da se isto održi u njenoj nenazočnosti te ostaje kod ranije pisane obrane i moli da se donese presuda. Navodi da se ne osjeća krivom, ona je njoj prijetila smrću riječima nestat ćeš ja ću te odležati kada ćeš crknuti babo stara, teške riječi za njezine godine, navodi da je se boji, da će ju ubit i zato bježi od kuće.
3.
II. okrivljenica FČ u svojoj obrani iznosi da je kriva za prekršaje koji joj se stavljaju na teret.
Iskazuje kako priznaje da je dana 07.07.2024. oko 07,45 sati bila u svojoj obiteljskoj kući u [adresa]. Kada se ujutro s automobilom vratila kući, susjeda ZČ je odmah počela sa nepristojnim dobacivanjima ali je ona to ignorirala. Kasnije, kada je izašla u dvorište, obavljati neke poslove, susjeda ZČ je nastavila sa svojim vikanjem nepristojnih riječi, što je ponovno ignorirala. U jednom trenutku počela je vrijeđati i njezine roditelje, što ju je jako uznemirilo pa se više nije mogla suzdržati i uzvratila joj je vikanjem nekih nepristojnih riječi kojih se sada ne sjeća zbog prolaska vremena. Budući se susjeda ZČ već i ranije ponašala na sličan način te ju provocirala više puta nepristojnim dobacivanjem, vikanjem, ovog puta zatražila je intervenciju policije u namjeri da nekako utječe na susjedu da prestane sa svojim provokacijama. Priznaje da je prilikom policije obrade utvrđeno da nije u zakonskom roku izvršila prijavu prebivališta ili boravišta na istoj adresi u [adresa]. Nakon ovog događaja obavila je sve potrebne radnje u svezi s tim. Žao joj je što je počinila ove prekršaje. Do sada nije prekršajno kažnjavana. Obećava da će ubuduće paziti kako do sličnih prekršaja ne bi dolazilo. Moli Sud da joj priznanje i kajanje i sve olakotne okolnosti uzme u obzir prilikom donošenja odluke te da donese najpovoljniju odluku za nju.
4.
Nakon što je II. okrivljenica FČ upoznata s pisanom obranom I. okrivljenice ZČ, istaknula je kako je susjeda ZČ u svojoj obrani izravno izjavila da se ne osjeća krivom, ali u samom opisu je potvrdila da je predmetne zgode poludjela i da je došlo do grubljih riječi. U tom dijelu njezina obrana je istinita jer je zaista predmetne zgode susjeda ZČ vikala na mene, kako samo to već i opisala, raznim uvredljivim riječima kao što je često znala činiti, pa sam ja u jednom trenutku izgubila samokontrolu i uzvratila joj kako sam to već izjavila.
5.
U dokaznom postupku sudac je izveo dokaz ispitivanjem svjedoka NČ, sina I. okrivljenice i susjeda II. okrivljenice, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 07.07.224. malo prije 08,00 sati kada je sjedio u dvorištu obiteljske kuće u [adresa], u kojoj uz njegovu majku ZČ, živi i njegov brat. Njegova majka već godinu dana ne živi na toj adresi iz razloga što ne može više trpjeti lavež pasa iz dvorišta susjede FČ niti dolazak njezinih mnogobrojnih mačaka u njihovo dvorište i kuću. Tom prilikom, njega susjeda FČ nije vidjela, a on je šutio i slušao što se događa. Zbog laveža pasa njegova majka je s opravdanjem reagirala te je prigovorila susjedi FČ jer im njezine životinje ometaju svakog dana mir i odmor. Njegova majka je tom prilikom vikala susjedi FČ da li mogu imati mira bar nedjeljom te joj je više puta opsovala majku i rekla da je luda i ona i njezine mačke, a i njena mater. Na to je susjeda FČ vrlo agresivno uzvratila pa je isto tako galamila i vikala na njegovu majku vrlo ružnim riječima pa je tako uz ostalo vikala: Babo kad ćeš već jednom crknuti, ja ću te odrobijati, psovala je njegovoj majci majku i vikala je razne druge uvredljive riječi. Ističe kako susjeda FČ u svojem dvorištu i kući drži azil za životinje i kod nje se nalazi nekoliko desetaka mačaka i pasa koji laju bez ikakvog povoda i to smeta svim susjedima. Njemu takva situacija također jako smeta jer naporno radi na poslu i treba mu odmora, a ne može ga imati jer ga lavež pasa susjede FČ budi, a i njezine mačke dolaze u njihovo dvorište i njihovu kuću. Već je bilo situacija da su njezini psi napadali ljude ali srećom do sada nije bilo tragičnih posljedica. To je sve što ima za iskazati.
Nakon što je upoznat s pisanom obranom I. okrivljenice ZČ ističe kako na tu obranu nema primjedbi niti komentara, a u cijelosti ostaje kod svega što je izjavio o predmetnoj situaciji, a i o ponašanju susjede FČ.
Nakon što sam upoznat s obranom II. okrivljenice FČ ističe kako niti na tu obranu nema primjedbi niti komentara jer je ona priznala da je počinila terećene prekršaje, a njemu je nažalost normalno da trpi svakog dana ponašanje susjede i remećenje mira i odmora od strane njezinih životinja.
6.
Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavijest počinitelju prekršaja serijski broj 00530079 i 00530080 i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za ZČ i FČ od 23. rujna 2024.
II/
1.
Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesenih obrana I. okrivljenice ZČ i II. okrivljenice FČ, a temeljem svih izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su obje okrivljenice predmetne zgode počinile prekršaj opisan u čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, postupajući na načine opisane u točki I/ i II/ u izreci presude, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona, a da je II. okrivljenica počinila i prekršaj opisan u čl.4.st.3. Zakona o prebivalištu, postupajući na način opisan u točki II/ u izreci presude, a kažnjiv po čl.16.st.1.t.1. istog Zakona.
2.
Sudac je cijenio pisanu obranu I. okrivljenice ZČ te ju je samo djelomično prihvatio i to u dijelu gdje iskazuje da je predmetne zgode rekla II. okrivljenici, susjedi FČ, „što nam radiš, trpit više ne možemo, nemamo noći ni dana ni mira od tvojih pasa i mačaka“, a da joj je II. okrivljenica rekla „babo stara kad ćeš više crknut, nestat ćeš, neće te biti, odležat ću te“, a da je ona na to poludila i došlo je do grubljih riječi, odnosno u dijelu gdje I. okrivljenica indirektno priznaje počinjenje terećenog prekršaja.
U odnosu na ostatak obrane I. okrivljenice, a osobito u dijelu gdje ona iznosi kako se ne osjeća krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret, odnosno u dijelu gdje poriče svoju krivnju, sudac je taj dio obrane I. okrivljenice cijenio sa oprezom i sumnjom te ga nije prihvatio, jer je zaključio da je u tom dijelu njezina obrana jasna, razumljiva i životna, ali svrsishodna, promišljena i neuvjerljiva, te je mišljenja da je I. okrivljenica svoju obranu, u tom dijelu, iznijela u namjeri kako bi samo II. okrivljenicu prikazala kao izazivačicu, verbalnu napadačicu i počiniteljicu prekršaja, pa da bi time suca uvjerila kako svojim postupanjem, odnosno istodobnim verbalnim napadom na II. okrivljenicu i svojim nepristojnim ponašanjem, nije doprinijela stvaranju i razvoju sukoba i na taj način remetila javni red i mir, a sve sa ciljem kako bi opravdala svoje postupke, zaštitila se od prekršajne odgovornosti, oslobodila od krivnje, te izbjegla kažnjavanje za počinjeni prekršaj koji joj se stavlja na teret.
Sudac je nakon provedenog postupka, temeljem izvedenih dokaza, sa sigurnošću zaključio da je I. okrivljenica uistinu počinila terećeni prekršaj u cjelokupnom dijelu u kojem ga ona poriče.
3.
Sudac je cijenio usmeno iznesenu obranu II. okrivljenice FČ kojom ona izravno priznaje počinjenje oba prekršaja koji su joj stavljeni na teret i svoju prekršajnu odgovornost, pa ju je u cijelosti prihvatio, budući je II. okrivljenica iskreno i savjesno potvrdila da je predmetne zgode I. okrivljenici vikala nepristojne riječi i ponašala se nepristojno te je tako priznala da je počinila prvi terećeni prekršaj, a potvrdila je i da u zakonskom roku nije izvršila prijavu prebivališta ili boravišta na adresi stanovanja, pa je tako priznala da je počinila i drugi terećeni prekršaj.
Pritom je iznosila sve činjenice jasno, okolnosno, razumljivo, uvjerljivo i životno, dok je sudac i temeljem svih izvedenih dokaza sa sigurnošću utvrdio da je II. okrivljenica počinila oba prekršaja za koja je optužena.
Sudac je osobito cijenio obranu II. okrivljenice u dijelu gdje iznosi da je predmetne zgode I. okrivljenica, susjeda ZČ, počela s nepristojnim dobacivanjima, da je nastavila s vikanjem nepristojnih riječi, a u jednom trenutku je počela vrijeđati i roditelje II. okrivljenice, pa se ona više nije mogla suzdržati i uzvratila joj je vikanjem nekih nepristojnih riječi.
Cijenio je obranu II. okrivljenice i u dijelu gdje ističe kako je predmetne zgode I. okrivljenica vikala na nju raznim uvredljivim riječima, pa je ona u jednom trenutku izgubila samokontrolu i uzvratila joj.
4.
Sudac je cijenio iskaz ispitanog svjedoka NČ, sina I. okrivljenice, a susjeda II. okrivljenice, pa je zaključio kako je ispitani svjedok svoj iskaz u odlučnim dijelovima iznosio usklađeno s obranom I. okrivljenice te između njegovog iskaza i iste obrane nije bilo proturječnosti ili nelogičnosti.
Zaključio je i kako se iskaz imenovanog svjedoka i obrana I. okrivljenice međusobno činjenično nadopunjavaju i upotpunjavaju te se logično podupiru i životno isprepliću.
Sudac je zaključio kako je iskaz ispitanog svjedoka u svim odlučnim okolnostima sukladan i sa iznesenom obranom II. okrivljenice, odnosno svojim iskazom svjedok je potvrdio obranu, to jest priznanje počinjenja terećenih prekršaja od strane II. okrivljenice.
Sudac smatra kako je imenovani svjedok o predmetnom događaju, unatoč činjenice da je u ovom postupku kao sudionik događaja, odnosno kao sin I. okrivljenice te susjed II. okrivljenice, svakako u određenoj razumljivoj i osobnoj mjeri zainteresiran za ishod prekršajnog postupka, ipak svoja opažanja predmetnog događaja iznosio uvjerljivo, savjesno, objektivno, nepristrano i vjerodostojno.
Pritom je ispitani svjedok višekratno i opetovano isticao okolnosti vezane uz susjedske i međuljudske odnose između obitelji NČ i FČ, koje su za sudionike svakako bitne i životne, ali koje nisu od izravne važnosti za predmetni prekršajni postupak.
Sudac je radi stjecanja cjelovite slike inkriminiranog događaja, nakon ispitivanja imenovanog svjedoka, osobito uzeo u obzir dio njegovog iskaza u kojem iznosi kako je predmetne zgode njegova majka, I. okrivljenica, vikala susjedi FČ, II. okrivljenici, da li mogu imati mira bar nedjeljom, da joj je više puta opsovala majku i rekla da je luda i ona i njezine mačke, a i njena mater, te da je na to II. okrivljenica vrlo agresivno uzvratila tako što je galamila i vikala na njegovu majku vrlo ružnim riječima: babo kad ćeš već jednom crknuti, psovala je I. okrivljenici majku i vikala razne druge uvredljive riječi.
5.
Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku Optužnog prijedloga, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji sadržane činjenice i okolnosti na kojima ovlašteni tužitelj temelji činjenični opis radnji prekršaja opisanih u Optužnom prijedlogu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj i podnio Optužni prijedlog i pokrenuo prekršajni postupak protiv I. i II. okrivljenica.
6.
Sudac je uvidom u Prekršajnu evidenciju i registar neplaćenih kazni, izvršenim dana 23.09.2024.g., za fizičke osobe: OIB [osobni identifikacijski broj] i OIB [osobni identifikacijski broj], utvrdio da pretraga za I. okrivljenu ZČ i II. okrivljenu FČ nije našla nijedan rezultat, odnosno da imenovane I. i II. okrivljenice do tada nisu bile prekršajno osuđivane.
7.
Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
8.
Sudac nije mogao izvesti dokaz suočavanjem I. i II. okrivljenica međusobno, jer I. okrivljenica nije pristupala na zakazana ročišta već je dostavljala podneske sa svojim obrambenim razlozima, te je uz ostalo izjavila kako nije u mogućnosti doći na Sud zbog zdravstvenih razloga i da se ročište održi u njenoj nenazočnosti.
Sudac nije izvodio niti druge eventualno moguće i postojeće dokaze, jer je uzimajući u obzir konkretne okolnosti zaključio da je činjenično stanje, pored ne/izravnih priznanja I. i II. okrivljenica, u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka, a smatra kako se izvođenjem novih dokaza, nakon iznesenih obrana I. i II. okrivljenica i nakon izvođenja navedenih osobnih i materijalnih dokaza, činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi ili razjasniti niti bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na krivnju i kažnjavanje I. i II. okrivljenica.
Pored toga, sudac nije izvodio druge dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.
Konačno sudac nije izvodio druge dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja novih dokaza.
III/
1.
Nakon provedene glavne rasprave, povodom jasnih, razumljivih, životnih i zapravo sukladnih obrambenih navoda, opisa i iznesenih razloga I. i II. okrivljenica, odnosno indirektnog, ali nespornog priznanja I. okrivljenice te direktnog i jasnog priznanja II. okrivljenice, a temeljem analize svakog izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su obje okrivljenice predmetne zgode ostvarile sva bitna obilježja djela prekršaja koja su im stavljeni na teret, na načine opisane u izreci presude.
2.
Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u čl.13. propisuje da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana, tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.
Zakon o prebivalištu u čl.4. propisuje, uz ostalo, da ako osoba u mjestu i na adresi prijavljenog boravišta namjerava boraviti i nakon isteka roka od godine dana, dužna je u roku od 15 dana od isteka toga roka produžiti prijavu boravišta, s time da boravište ne može trajati duže od dvije godine.
Isti zakon u čl.16. propisuje, uz ostalo, da će se novčanom kaznom od 60,00 do 660,00 eura kaznit za prekršaj fizička osoba koja u propisanom roku ne prijavi prebivalište ili boravište ili radi iseljenja iz Republike Hrvatske ne odjavi prebivalište ili ne produži prijavu boravišta.
3.
Sudac smatra da su predmetne zgode I. i II. okrivljenice, svojim postupanjima odnosno nepristojnim ponašanjima, svaka na svoj način, ostvarile sva bitna obilježja djela prekršaja za koje se obje optužuju, jer su podjednako doprinijele stvaranju i razvoju međusobne svađe i vikanja, odnosno verbalnog sukoba, pa su u nastaloj situaciji u istoj mjeri sudjelovale u remećenju javnog reda i mira.
Sudac je zaključio da su obje okrivljenice počinile prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji se zajedno terete Optužnim prijedlogom, jer su se na ulici i/li dvorištima svojih kuća svađale, galamile i vikale, pa su se na taj način na javnom mjestu, prema opće prihvaćenim i uobičajenim pravilima međuljudskih odnosa, svakako ponašale nepristojno.
Sudac je također zaključio da je II. okrivljenica počinila i prekršaj iz čl.4. Zakona o prebivalištu, za kojeg se ona zasebno tereti Optužnim prijedlogom, jer nije kod nadležnog tijela u zakonskom roku od 15 dana izvršila prijavu prebivališta ili boravišta, a stanuje na jednoj adresi gdje joj je istekao boravak od godinu dana, dok ima prijavljeno prebivališta na drugoj adresi, iako tamo ne stanuje.
4.
Stoga je sudac nakon iznesenih obrana I. i II. okrivljenica i provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenim prekršajima kao u izreci presude i obje okrivljenice proglasio krivima, pa ih je kaznio novčanim kaznama u visini za koje smatra da su primjerene i opravdane, te da odgovaraju stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja I. i II. okrivljenica.
Sudac smatra da će se upravo ovako odmjerenom visinom izrečenih novčanih kazni, ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.
5.
Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.
Sudac smatra da nisu nađene posebno izražene naročito otegotne okolnosti na strani I. i II. okrivljenica.
6.
Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.37. Prekršajnog zakona budući smatra da na strani I. i II. okrivljenica postoje posebno izražene olakotne okolnosti, kao što su: indirektno, ali nesporno priznanje počinjenja terećenog prekršaja od strane I. okrivljenice te izravno priznanje počinjenja terećenih prekršaja od strane II. okrivljenice, okolnost da do sada obje okrivljenice nisu bile prekršajno osuđivane, žaljenje i kajanje II. okrivljenice zbog počinjenih prekršaja te njezino obećanje da će ubuduće paziti kako do sličnih prekršaja ne bi dolazilo, a osobito okolnost da počinjenim prekršajima I. i II. okrivljenica nisu nastupile teže neposredne štetne posljedice.
7.
Stoga je sudac za počinjene prekršaje, umjesto kazne zatvora propisane za prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, odnosno umjesto novčane kazne unutar propisanih iznosa za taj prekršaj, kao i za prekršaj iz čl.16.st.1.t.1. Zakona o prebivalištu, I. i II. okrivljenicama izrekao novčane kazne u visini ispod propisanih posebnih minimuma novčanih kazni koje su označenim Zakonima propisane u utvrđenom rasponu, a sve iz razloga jer smatra da se svrha kažnjavanja može postići i blažim novčanim kaznama od najmanje propisanih.
8.
Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozoravaju se I. i II. okrivljenice da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
9.
Za počinjeni prekršaj koji se I. i II. okrivljenicama zajednički stavlja na teret, odnosno za prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, nije im izrečena kazna zatvora do 30 dana, budući je sudac zaključio kako se svrha kažnjavanja u cijelosti može postići izricanjem novčane kazne, a bez izricanja kazne zatvora.
Pri tome sudac je uzeo u obzir sve već navedene olakotne okolnosti na strani I. i II. okrivljenica.
10.
Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.
Velika Gorica, 4. prosinca 2025.
Zapisničarka
Sudac
Ivana Hoti,v.r.
Damir Tepeš,v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].
