Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Povrv-437/2021-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Mariji Mesić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SVEA EKONOMI d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417, zastupan po OD Nadramija i Partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika HG , [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, dovršene 8. listopada 2025., u nazočnosti punomoćnika stranka, po objavi 4. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Platni nalog i rješenje o trošku sadržano u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Snježane Plavetić Zrnić broj: Ovrv-486/2021 od 11. listopada 2021., kojim je naloženo tuženiku ĆG , [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju SVEA EKONOMI d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417, u roku od 8 dana od primitka rješenja namiri ukupnu tražbinu u iznosu od 15.940,43 EUR/ 120.103,14 kn, time da zakonska zatezna kamata:

na iznos od 3.092,71 EUR /23.302,06 kn teče od 14. 9. 2021. pa do isplate na iznos od 165,90 EUR/1.250,00 kn teče od 14. 9. 2021. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, uvećano za odmjerene troškove ovršnog postupka od 575,86 EUR/4.338,79 kn , uvećanim za zateznu kamatu po gore navedenoj kamatnoj stopi, koja teče na iznos nastalih troškova počevši od do nošenja ovog rješenja pa do namirenja, te na iznos predvidivih troškova računajući od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi pa do namirenja ovrhovoditelja, u k i d a se u cijelosti te se tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tužitelju SVEA EKONOMI d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417, da tuženiku ĆG , [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni trošak postupka u iznosu od 1.750,00 EUR sa zz kamatom tekućom od dana 4. prosinca 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi ( ovršnom prijedlogu) navodi da je ugovorom o cesiji zaključenom između tužitelja i Zagrebačke banke d.d., tužitelj otkupio od navedene banke između ostalog i tražbinu koju ta banka ima prema tuženiku, a o otkupu je tuženik obaviješten dopisom. Navodi da na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga tuženik duguje tužitelju ukupno 120.103,14 kn, a koje dugovanje se sastoji od glavnice u iznosu od 23.302,06 kn, otkupljenog troška u iznosu od 1.250,00 kn, te obračunatih kamata do 13.9.2021. u iznosu od 95.551,08 kn.

2. U odgovoru na tužbu (prigovoru) tuženik navodi da je prije rješenja o ovrsi zaprimio obavijest javnog bilježnika, i obratio se svojim podneskom javnom bilježniku i dostavio dva pravomoćna rješenja ovoga suda, te se obratio i tužitelju (ovrhovoditelju) posebnim pisanim podneskom i dostavi i njemu navedene rješenja. Navodi da u prigovoru u cijelosti ostaje kod svojih podnesaka koje je dostavio javnom bilježniku i ovrhovoditelju, te poriče osnov i visinu potraživanja , ističe prigovor zastare, navodi da tužitelj uz ovršni prijedlog nije dostavio ugovor o cesiji ni dokaz da je tuženik obaviješten o cesiji.

2.1. U prilogu odgovora na tužbu odnosno prigovora tuženik je dostavio podnesak kojeg je uputio javnom bilježniku i tuženiku odnosno ovrhovoditelju, a na koji se poziva u odgovoru na tužbu (podnesak na str. 20-24 spisa) u kojem se poziva na vladavinu prava zajamčenu Ustavom, na odluku Ustavnog suda od 14. 1. 2014. na čl. 14. st. 2 i čl. 35. Ustava RH, navodi da je pogrešno prihvaćen ovršni prijedlog jer se tuženik odnosno ovrhovoditelj poziv a na ugovor o cesiji, ali ga ne prilaže prijedlogu, ne prilaže dopis kojim je tuženik obaviješten o cesiji pa da je ovršni prijedlog trebalo vratiti ovrhovoditelju sukladno čl. 21. st. 1. OZ-a i čl. 109 ZPP-a. Navodi da je pravni prednik ovrhovoditelja tj. Zagrebačka banka d.d. podnijela prijedlog za ovrhu ovome sudu još 24. 12. 1998. pa stoga sukladno čl. 21. st. 2. OZ- a, čl. 214. ZOO-a stavlja prigovor zastare te dostavlja pravomoćna rješenja ovoga suda broj Ovrv-1312/1998 od 26. 3. 2003. o obustavi postupka i ukidanju svih provedenih radnji i rješenje Ovr-101/2012 od 11. 1. 2018. gdje se ovrha obustavlja i ukidaju provedene radnje

3. Očitujući se na prigovor je tuženika tužitelj u podnesku od 4.3.2020. navodi u odnosu na prigovor tuženika da uz ovršni prijedlog nije dostavljen ugovor o cesiji, niti dokaz da je on o cesiji obaviješten, da tužitelj dostavlja ugovor o cesiji, a da je osim toga tuženik o cesiji obaviješten i pokretanjem ovog ovršnog/parničnog postupka, te se stoga smatra da su sve pretpostavke Zakona o obveznim odnosima u pogledu cesije ispunjene. Nadalje navodi da nije osnovan prigovor zastare, te da svako postupanje tužitelja odnosno poslodavca u korist ovrhovoditelja predstavlja aktivne i uspješne radnje radi naplate potraživanja. Iz dosad navedenog proizlazi kako do prestanka izvršenja predmetne osnove za plaćanje nije došlo zbog propusta ili radnje na strani ovrhovoditelja, već zbog što ovršenik nije imao priljev novčanih sredstava u određenom vremenskom razdoblju (razlozi na strani ovršenika). Sukladno relevantnoj sudskoj praksi viših sudova, ako je ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leže isključivo na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja, tada pokretanje ovršnog postupka (okončanog obustavom postupka) ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovo teći nakon što rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćno (rješenje Vrhovnog suda RH posl.br. Rev 1667/17 i druga relevantna praksa) Nadalje navodi da je prigovor zastare promašen jer je svim radnjama vjerovnika te pregovorima u svrhu plaćanja duga, došlo do višestrukog prekida zastare, a koja stoga svakako nije mogla nastupiti do dana podnošenja ovršnog prijedloga iz kojeg je proizašao predmetni parnični postupak. Predlaže se izvršiti i priklop ovršnih spisa kod OS u Karlovcu Ovrv-1312/98 i kod OS u Karlovcu Ovr-101/12, koji sveukupno predstavljaju kontinuitet ovršnih postupaka, poduzetih radi naplate tražbine. Predlaže se u slučaju potrebe službenim putem od Zagrebačka Banka d.d. pribaviti bilo koju dodatnu dokumentaciju, koja bi bila potrebna sudu. Nakon pribave tih podataka, moguće je točnije provesti financijsko vještačenje, ako to bude potrebno. Predlaže se provesti dokaz financijskim vještačenjem – ukoliko bi ovršenik posebno sporio visinu duga, a radi utvrđenja istog. Predlaže se na snazi u cijelosti održati platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika.

4. Ovaj podnesak tužitelja dostavljen je tuženiku 15. 6. 2022. te se isti očitovao podneskom od 21. 6. 2022. (dan predaje pošti) u kojem navodi da je primio dokumentaciju tužitelja, da je razvidno d a se radi o cesiji, da predlaže donijeti rješenje o subjektivnoj preinaci tužbe kojom bi se utvrdilo da je na mjesto Zagrebačke banke d.d. stupio tužitelj. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4.1. Nadalje u podnesku od 13.3.2025. tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, navodi da tuženik nije ni u kakvom poslovnom odnosno ugovornom odnosu sa tužiteljem.

Navodi da tužitelj tvrdi kako je Ugovorom o cesiji, zaključenim između tužitelja i Zagrebačke banka d.d., otkupio tražbinu koju banka ima prema tuženiku, a o otkupu kojeg potraživanja je tuženika obavijestio dopisom.

Međutim iz dostavljenog trostranog Ugovora o cesiji, i to članka 1. Ugovora, proizlazi kako je Zagrebačka banka d.d. ustupila tvrtki APS DELTA S.R.O. novčanu tražbinu prema tuženiku s osnove tekućeg računa br. 3214972936, a tvrtka APS DELTA S.R.O. potom je navedenu tražbinu dalje ustupila tužitelju.

Međutim, iz navoda tužitelja te dostavljene dokumentacije uz podnesak od 4. ožujka 2022. proizlazi kako je predmet ovog postupka dug tuženika prema Zagrebačkoj banci d.d., s osnove tekućeg računa br. 014000- 8502048791, a radi čije naplate je Zagrebačka banka d.d. vodila ovršne postupke br. Ovrv-1312/98 te Ovrv-101/12 protiv tuženika kao ovršenika i u koje postupke tužitelj predlaže izvršiti uvid za koje tužitelj tvrdi da predstavljaju kontinuitet ovršnih postupaka poduzetih radi naplate tražbine koja je predmet ovog postupka.

Navodi da obzirom je prijašnji vjerovnik pokrenuo ove ovršne postupke radi naplate dugovanja s osnove tekućeg računa br. 014000-8502048791, dostavljenim Ugovorom o cesiji tužitelj nije dokazao da je na tužitelja, od strane prijašnjeg vjerovnika Zagrebačke banke d.d., prenesena upravo ona tražbina koja je predmet ovog postupka.

Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti te ističe prigovor zastare tražbine. navodi da je uz prijedlog za ovrhu tužitelj je dostavio izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja iz kojeg proizlazi da tuženik prema tužitelju, temeljem Ugovora br. 3214972936, ima dug u iznosu od 23.302,06 kn na ime dospjele glavnice, iznos od 95.551,08 kn na ime kamata te iznos od 1.250,00 kn na ime troškova, odnosno ukupno iznos od 120.103,14 kn, međutim iz dostavljene vjerodostojne isprave nije vidljiv ni datum dospijeća duga, ni od kada teku uglavničene kamate, a ni na što se predmetni dug odnosi. Tuženik nikada, ni sa tužiteljem, ni sa Zagrebačkom bankom d.d., nije sklopio Ugovor br. 3214972936.

Navodi nadalje, da iako se u izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja navodi kako se radi o dugovanju tuženika s osnove Ugovora br. 3214972936, prijašnji vjerovnik Zagrebačka banka d.d. je vodio dva ovršna postupka, radi naplate duga po tekućem računu br. 014000-8502048791, koji dug na dan 19. studenog 1998. iznosi 22.776,87 (od čega dospjela glavnica 20.938,57 kn, a dospjele ugovorene kamate 1.838,30 kn). Navodi da je jedan ovršni postupak obustavljen rješenjem broj: Ovrv-1312/98 dana 26. ožujka 2003. te su ukinute sve ovršne radnje, iz razloga što Zagrebačka banka d.d. kao ovrhovoditelj, usprkos pozivu suda, nije u roku od 15 dana od održane prve dražbe predložila održavanje druge dražbe, odnosno neposredne pogodbe, a kako to proizlazi iz obrazloženja predmetnog rješenja. Stoga su netočni navodi tuženika da je u predmetnom postupku ovrha obustavljena iz razloga koji se ne mogu pripisati krivnji ovrhovoditelja te da je pokretanjem navedenog ovršnog postupka došlo do prekida zastarijevanja. Naime, odredbom članka 241. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005 i dr.), propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, dok je odredbom članka 242. stavka 1. propisano da se smatra da prekid zastare, izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo. Jednako je bilo propisano i odredbom članka 389. ranijeg Zakona o obveznim odnosima (NN 53/1991 i dr.). Budući je ovršni postupak br. Ovrv-1312/98 obustavljen iz razloga za koji je odgovorna Zagrebačka banka d.d. kao ovrhovoditelj, tj. zbog pasivnosti ovrhovoditelja u tom predmetu, ne može se tužitelj pozvati na činjenicu da je pokretanjem te ovrhe, u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a, došlo do prekida zastare te da je zastara počela teći iznova od dana okončanja tog postupka. Predmetnim rješenjem o obustavi ukinute su i sve provedene ovršne radnje, slijedom čega je zastara duga, s osnove tekućeg računa br. 014000-8502048791, nastupila protekom općeg zastarnog roka od pet godina od datuma njegovog dospijeća, a da se pasivno držanje ovrhovoditelja smatra konkludentnim odustajanjem od poduzete pravne radnje, potvrdio je i VSRH u nekoliko svojih revizijskih odluka pa tako i u odluci, posl.br. Rev-574/2021-2 31. kolovoza 2022.

Navodi i da je ovršni postupak br. Ovr-101/12, u kojem je rješenje o ovrsi donijeto 14. ožujka 2012., obustavljen rješenjem od 11. siječnja 2019., i to iz razloga koji se mogu pripisati krivnji ovrhovoditelja, odnosno njegovoj pasivnosti, budući da ovrhovoditelj nije postupio sukladno dopisu naslovnog suda od 2. kolovoza 2018. Stoga, ni pokretanjem navedenog ovršnog postupka nije došlo do prekida zastare jer se ima smatrati da je ovrhovoditelj odustao od podnesene pravne radnje, odnosno podnesenog prijedloga za ovrhu, a osim toga, tražbina s osnove tekućeg računa broj 014000-8502048791 već je zastarjela prije podnošenja prijedloga za ovrhu u navedenom predmetu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu.

6. Temeljem provedenog dokaznog postupka donesena je presuda u kao u izreci.

7. Obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o sporu male vrijednosti.

8. Tražbina tužitelja temelji se na zasnovanom ugovornom odnosu (ugovor o tekućem računu) između ovdje tuženika, s jedne strane, i Zagrebačke banke d.d., s druge strane, te se radi o potraživanju s osnova duga na tekućem računu tuženika.

9. Nije sporno da je trostranim Ugovorom o cesiji Zagrebačka banka d.d. ustupila tvrtki APS DELTA S.R.O. novčanu tražbinu prema tuženiku s osnove tekućeg računa br. 3214972936, a tvrtka APS DELTA S.R.O. je navedenu tražbinu dalje ustupila tužitelju – članak 1. ugovora.

10. Međutim sporno je, a obzirom na navode tuženika, je li ustupljena upravo predmetna tražbina u svezi koje je tužitelj u ovom postupku pokrenuo ovrhu, odnosno za koju tražbinu tužitelj uopće vodi ovaj postupak da li za tražbinu koja se odnosi na dugovanje tuženika po tekućem računu broj 3214972936 za koju je ugovor o cesiji zaključen, ili za tražbinu i dugovanje po tekućem računu broj 014000- 8502048791, u odnosu na koje dugovanje s potonjeg tekućeg računa je Zagrebačka banka d.d. vodila dva ovršna postupka protiv tuženika, odnosno sporna je aktivna legitimacije, te je sporno je li nastupila zastara tražbine.

11. U spisu prileži Ugovor o tekućem računu (str. 67 spisa), inače dostavljen po tužitelju, a koji je zaključen između Zagrebačke banke d.d. i ovdje tuženika za otvaranje tekućeg računa broj 8502048791, a koji ugovor je zaključen 16. 8. 1997., a na str. 105 spisa prileži pristupnica za otvaranje tekućeg računa za ovdje tužitelja također od 16. 8. 1997. gdje je također naveden broj tekućeg računa 8502048791 (također dostavljeno u spis po tužitelju).

12. Na str. 109 spisa prileži preslik čekova (str. 109 do 130 spisa dostavljeno po tužitelju) svi ispunjeni na iznos pod po 1.000,00 kn, a na kojima je također navedeni broj računa 8502048791.

13. Kada se radi o ovršnim postupcima koji su vođeni protiv ovdje tuženika broj Ovrv-1312/1998 i Ovr-101/2012, zatražen je i dostavljen je na uvid spis Ovr- 101/2012, dok spis Ovrv.1312/1998 nije bilo moguće dostaviti jer je isti poništen 14. 5. 2015. (Službena bilješka pisarnice od 20. 3. 2025.).

14. U odnosu na ovršni predmet broj: Ovrv-1312/1998 u spisu prileži dokumentacija iz tog predmeta te proizlazi :

-da je dana 24. 12. 1998. podnijet prijedlog za ovrhu, te je donijeto rješenje o ovrsi ovoga suda broj Ovrv-1312/1998 od 11. 3. 2002. (str. 64-66 spisa) iz kojeg proizlazi da je na temelju prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja Zagrebačke banke d.d. Zagreb protiv ovršenika, ovdje tuženika HG, podnijet prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 19. 11. 1998. na ime duga po tekućem računu broj 30101-620-16-014000-8502048791, na dan 19. 11. 1998. u iznosu 22.776,87 kn i ugovorene kamate koja teče od 20. 11. 1998., te je rješenjem o ovrsi naloženo ovršeniku da ovrhovoditelju namiri tražbinu dospjelog duga na dan 19. 11. 1998. u iznosu od 22.776,87 kn, kao i ugovorenu kamatu prema odluci o kamatnim stopama banke koja teče od 20. 11. 1998. do naplate, te je određene ovrha zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari ovršenika i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom,

-da je donijeto rješenje broj: Ovrv-1312/1998 od 26. 3. 2003. (str. 78 spisa) kojim je postupak obustavljen i ukinute su sve provedene radnje uz obrazloženje da je dana 19. 11. 2002. održana prva javna dražba koja nije uspjela, te kako ni jedna od stranaka u propisanom roku, a koji rok počinje teći od održavanja prve dražbe, nije predložila drugu dražbu u smislu čl. 142. st. 4. i 5. OZ-a postupak je valjalo obustaviti i ukinuti sve provedene radnje.

15. U odnosu na ovršni predmet Ovr-101/2012 (a koji je dostavljen i priklopljen na ovaj predmet) proizlazi:

-da je Zagrebačka banka d. d Zagreb kao ovrhovoditelj protiv ovdje tužitelja kao ovršenika 12. 1. 2012. podnijela prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave, te je donijeto pravomoćno rješenje o ovrsi na novčanoj tražbini ovršenika, a na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu broj Ovrv- 1312/1998 od 11. 3. 2022., a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 22.776,98 kn s ugovorenom kamatom prema odluci o kamatnim stopama banke koja teče od 20. 11. 1998. zatim radi naplate troškova ovršnog postupka broj Ovrv-1312/1998 u iznosu od 1.420,00 kn sa zz kamatom, te je određena ovrha pljenidbom ovršenikovih novčanih sredstava po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama te prijenosom zaplijenjenih novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja,

-da je 11. 1. 2019. donijeto rješenje kojim je ovrha obustavljena i ukinute su sve provedene radnje uz obrazloženje da je sud ovrhovoditelja dopisom od 2. 8. 2018. zatražio da se očituje je li tražbina u cijelosti namirena, što ovrhovoditelj nije učinio, pa je po ocjeni suda daljnja ovrha nemoguća pa je temeljem čl. 67. st. 2. i 5. OZ-a ovrha obustavljena, te je ovo rješenje postalo pravomoćno 10. 4. 2019.

16. U smislu odredbi članka 80. do 89. ZOO, cesija je ustup ili prijenos tražbine jednog vjerovnika drugome. Predmet cesije mogu biti različite otuđive tražbine, dospjele i nedospjele, uvjetne pa i buduće, no tražbina koja se ustupa mora biti određena ili barem odrediva, te u ugovoru o cesiji označena određena osoba dužnika.

17. U ovom predmetu tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu (prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, Izvatka iz poslovnih knjiga) za nepodmirenu tražbinu u iznosu od ukupno 120.103,14 kn, a koji se sastoji od glavnice u iznosu od 23.302,06 kn, otkupljenog troška u iznosu od 1.250,00 kn, obračunatih kamata do 13. 9. 2021. u iznosu od 95. 551,08 kn, te je tužitelj dostavio svoj Izvadak iz poslovnih knjiga u kojem je naznačio da se radi o Ugovoru broj: 3214972936.

17.1. Kod toga se tužitelj u pogledu poduzetih radnji, po predniku Zagrebačkoj banci d.d, radi naplate utužene tražbine poziva na ovršne postupke Ovrv-1312/1998 i Ovr- 101/2012, dostavlja Ugovor o tekućem računu 16. 8. 1997. zaključen između Zagrebačke banke d.d. i ovdje tuženika za tekući račun broj: 8502048791 , pa dakle tužitelj u ovom postupku utužuje tražbinu i dugovanje po tom tekućem računu odnosno tražbinu prednika Zagrebačke banke d.d. koja nije naplaćena u navedenim ovršnim postupcima.

18. Iz navedenih ovršnih postupaka Ovr-101/2012 i iz priležeće dokumentacije koja se odnosi na ovršni postupak Ovrv-1312/1998, kao i Ugovora o tekućem računu od 16.8.1997., proizlazi da se da su se ovršni postupci vodili radi naplate dugovanje tuženika po tekućem računu broj: 8502048791 i da se utuženo dugovanje odnosi na dug tuženika po tekućem računu broj: 8502048791.

19. Tužitelj aktivnu legitimaciju temelji na Ugovoru o cesiji tj. ugovoru o ustup tražbine tvrdeći da mu je tim ugovorom ustupljena utužena novčana tražbina.

19.1. Međutim nedvojbeno proizlazi da je tužitelju ustupljena tražbina ugovorom o cesiji koja se odnosi na potraživanje prema tuženiku s osnove (drugog) tekućeg računa tj. potraživanja s osnova tekućeg računa broj: 3214972936, a što je u ugovoru o cesiji u članku 1. jasno i nedvosmisleno navedeno.

20. Slijedom navedenog, kako se utužena tražbina odnosi na dugovanje tuženika po tekućem računu broj: 8502048791, a iz sadržaja ugovora o cesiji ne proizlazi da je tužitelju ustupljena to dugovanje odnosno potraživanje s tog tekućeg računa, to je platni nalog valjalo ukinuti i tužbeni zahtjev odbiti jer je osnovan istaknuti prigovor tuženika nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja.

21. Kako je platni nalog ukinut i tužbeni zahtjev odbijen iz naprijed navedenih razloga, to sud nije ni odlučivao o istaknutom prigovoru zastare.

O troškovima postupka.

22. Kada se radi o troškovima postupka, obzirom je u povodu prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, rješenjem ovoga suda, stavljeno van snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, to je prema stajalištu ovoga suda postupak započeo podnošenjem tužbe za izdavanje platnog naloga pa se cjelokupni postupak ima smatrati jedinstvenim parničnim postupkom.

22.1. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, te tuženiku koji je uspio u postupku, trošak pripada u cijelosti.

22.2. Trošak tuženika sastoji se od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a koji trošak pripada sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 138/2023.

22.3.. Tuženiku pripada trošak kako slijedi:

-trošak sastava podneska od 12. 3. 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 3.)

-zastupanje na ročištu 19. 3. 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 5.)

-zastupanje na ročištu 27. 5. 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1.)

-zastupanje na ročištu 8. 10. 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1.)

-pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 3.)

što je sveukupno 1.400,00 EUR što uvećano za iznos od 350,00 EUR na ime PDV-a čini 1.750,00 EUR

U Karlovcu 4. prosinca 2025.

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud u Karlovcu.

Dostavljeno:

1. OD Nadramija i Partneri d.o.o., Zagreb

2. Irena Blauhorn, odvjetnica u Karlovcu