REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž R-120/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić kao izvjestiteljice i članice vijeća i Berislava Devčić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Miši Živaljiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika pod 1) Brodotrogir d.d., Put brodograditelja 16, Trogir, OIB: 02610134628 i tuženika pod 2) Servisni centar Trogir d.o.o., Put brodograditelja 16, Trogir, OIB: 80858298578, oboje zastupani po Nenadu Banovcu, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbama I i II tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-6182/2021-36 od 13. listopada 2025. u sjednici vijeća dana 4. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba 1.tuženika Brodotrogir d.d. i 2. tuženika Servisni centar Trogir d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 6182/2021-36 od 13. listopada 2025.

II Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke, naloženo je 1. i 2. tuženicima da u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, na ime naknade štete iz osnove razlike neisplaćene otpremnine isplatiti tužitelju iznos od 20.716,34 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 13. listopada 2025. pa do isplate, te je odbijen tužitelj sa više zatraženim dijelom potraživanja zakonskih zateznih kamata koje teku od podnošenja tužbe 21. lipnja 2021. do 13. listopada 2025., tužbeni zahtjev tužitelja. U točki II naloženo je tuženima da plate tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.524,52 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom presudu pod točkama I. i II. izreke pobijaju tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističu da tužitelj pravo na otpremninu nije stekao u vrijeme prijenosa ugovora o radu 1. srpnja 2017., jer mu u to vrijeme nije bio otkazan radni odnos, tako da pravo na otpremninu nije niti moglo biti preneseno jer nije niti bilo stečeno u trenutku prijenosa ugovora o radu na Hrvatsku Brodogranju Trogir. Dakle, sud tvrdi da je u trenutku prijenosa ugovora o radu na novog poslodavca (1. srpnja 2017.) tužitelj stekao pravo na otpremninu, a kasnije sud na stranici 8. obrazloženja pobijane presude navodi suprotno. Da je pobijana presuda potpuno neosnovana jasno je i iz činjenice da sud u ovom postupku primjenjuje KU/06, premda je isti otkazan Odlukom od 16. svibnja 2019., što je kao nesporno utvrdio i sam prvostupanjski sud, dok je tužitelj pravo na otpremninu stekao prilikom otkazivanja njegovog ugovora o radu koja odluka o otkazu je donesena tek 30. travnja 2021.

2.1. Dakle, evidentno je da se proces restrukturiranja koji se spominje u Obavijesti o prijenosu ugovora o radu tužitelja odnosi na Program restrukturiranja koji je sastavni dio Ugovora o privatizaciji od 06. travnja 2013. i koji program restrukturiranja je trajao pet godina, tj. isti je trajao do travnja 2018. Stoga, tuženi su primorani opet ponoviti kako postoje: a.) Program restrukturiranja koji je vezan i čini sastavni dio Ugovora o prodaji i prijenosu dionica Brodotrogir d.d., [adresa] (BRDT-R-A) od 06. travnja 2013. (Ugovor o privatizaciji), a koji Ugovor odnosno pripadajući Program restrukturiranja je trajao pet godina odnosno do travnja 2018. b.) Plan restrukturiranja (2019-2028) koji plan restrukturiranja je tuženik ad 1./ bio dužan donijeti sukladno odredbama Stečajnog zakona s obzirom da je nad istim otvoren predstečajni postupak dana 3. travnja 2019. odnosno godinu dana nakon što je okončan program restrukturiranja koji je vezan uz Ugovor o privatizaciji, a za koji plan restrukturiranja su tek trebali glasati vjerovnici te isti potvrditi nadležni Trgovački sud. Također, i nad prednikom tuženika ad 2./ je proveden sudski predstečajni postupak u kojem je Trgovački sud u Splitu potvrdio njegov plan restrukturiranja. Ovdje opisani plan restrukturiranja iz predstečajnog postupka se ne navodi niti se mogao navoditi u Obavijesti od 14. lipnja 2017. U tom pogledu se ističe da tuženi nisu potpisnici navedenog Socijalnog sporazuma, pa stoga predmetni Socijalni sporazum niti ne može obvezivati tuženike.

2.2. Nadalje, da bi tužitelj mogao imati pravo na isplatu otpremnine po predmetnom KU/06 potrebno je da su se odredbe istog po bilo kojoj osnovi trebale primjenjivati u društvu u društvu Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o., predniku tuženika pod 2/, u trenutku donošenja odluke o otkazu, a što nije slučaj. Naime, kao što to i sud na strani 5. obrazloženja presude navodi, nije sporno da je Brodotrogir d.d. otkazao predmetni kolektivni ugovor odlukom od 16. svibnja 2019. Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o. nije bila stranka niti potpisnik predmetnog kolektivnog ugovora iz kojeg razloga isti kod nje nije izvorno bio u primjeni. Opetovano je za navesti nespornu činjenicu kako je do prijenosa ugovora o radu tužitelja došlo s danom 01. srpnja 2017. pa se na istog kod novog poslodavca Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o. mogao primjenjivati kolektivni ugovor za društvo Brodotrogir d.d. najkasnije s danom 01. srpnja 2018., sukladno članku 137. stavku 12. Zakona o radu. Predlaže prihvatiti ovu žalbu i preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i tužitelja osudi na plaćanje cjelokupnih troškova postupka, podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži troškove žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj navodi da tuženici u svojoj žalbi relativiziraju činjenicu prijenosa radnika unutar „Grupe Brodotrogir“ drugom poslodavcu, kojim radnicima se izdaje obavijest o prijenosu svih prava koje imaju do tog trenutka, a da bi zatim pokušavali prikazati nevažnim činjenicu što je krovna tvrtka BRODOTROGIR d.d. nastavila dalje postojati bez navedenih radnika, prema kojima nisu ispunjene preuzete obveze. Iz obavijesti koja prileži spisu proizlazi da će se na radnike s prenesenim ugovorima o radu primjenjivati Kolektivni ugovor koji su Brodotrogir d.d. i SINDIKATI sklopili 17. 07. 2006. godine, do završetka procesa restrukturiranja. Dakle, tužitelj je u ovom postupku dokazao da su radnici tuženika, pa i on sam, fiktivno putem prenošenja Ugovora na novog poslodavca, premještani unutar iste grupacije tuženika koja nosi izmišljeni naziv GRUPA BRODOTROGIR d.d. Ovakva pravna osoba nikad nije postojala u registru Trgovačkog suda, iako se tuženik pod 1/, na istu referira u svom planu restrukturiranja, sačinjenom za period od 2019. do 2028. godine, a koji je prezentiran u stečajnom postupku, koji je okončan sporazumom, te je tuženik pod 1/ i dalje nastavio poslovati. Ujedno, protivno navodima tuženika iz odgovora na tužbu, radnici tuženika su svi zadržali svoja radna mjesta, svoja mjesta rada i nikada nije bilo nikakvih izmjena kako u njihovim poslovnima, tako i u garanciji njihovih prava iz radnog odnosa, čime i prava na punu otpremninu. Stoga su navodi tuženika o tome da bi pravo radnika na otpremninu trebalo slijediti sudbinu Kolektivnog ugovora iz 2006. godine, kojeg je tuženik planski otkazao u svibnju 2019. godine, bez zaključenja novog Kolektivnog ugovora, u koliziji s garancijom tuženika da prava radnika u njihovom neizmijenjenom opsegu egzistiraju dok traje restrukturiranje tvrtke, koji proces je u odnosu na tuženika pod 1/ očito „vječna“ kategorija. U svakom slučaju, na radnike bi se trebalo primijeniti povoljnije pravo.

3.1. Tužitelj temeljem nekoliko pravnih osnova ima pravo na realizaciju svog potraživanja, koje proizlazi iz Socijalnog sporazuma sačinjenog između vlasnika i sindikata, svog Ugovora o radu, Kolektivnog ugovora iz 2006. godine, Obavijesti o prenošenju ugovora o radu od 14. lipnja 2017. godine, Plana restrukturiranja tvrtke BRODOTROGIR d.d. (2019. – 2028.), Zakona o radu i odluka Europskog suda za ljudska prava. Tvrtka BRODOTROGIR d.d. danas posluje s temeljnim kapitalom od 2.471.630,00 EUR, dakle nije brisana iz sudskog registra, a sukladno danim izjavama zakonskog zastupnika tuženika pod 1/ u drugim postupcima pred ovim sudom, tvrtka živi od davanja poslovnih prostora u najam drugim tvrtkama koje je ista osnovala. Predlaže se žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te potvrditi presudu suda prvog stupnja u cijelosti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. tog Zakona.

5.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu dijela otpremnine u povodu odluke o otkazu ugovora o radu koju je donio novi poslodavac kao preuzimatelj gospodarske cjeline.

7. Među strankama u ovom postupku nije sporno:

- da se tužitelj sa tuženikom pod 1/ kao poslodavcem nalazio u ugovornom odnosu na neodređeno vrijeme, temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između tuženika pod 1/ i tužitelja dana 21. studenog 1983., tj. 01. rujna 2019. i to na radnom mjestu brodoskelar-brodomonter,

- da je tužiteljev ugovor o radu prenesen na novog poslodavca Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o. sa danom 01. srpnja 2017.godine jer je tuženik pod 1/ Brodotrogir d.d. u skladu sa Programom restrukturiranja dana 20. prosinca 2013. godine sa Hrvatskom brodogradnjom Trogir d.o.o. zaključio ugovor o prijenosu gospodarske cjeline i to dijela koji obavlja djelatnost novogradnje, te je Dodatkom II tog ugovora o prijenosu gospodarske cjeline zaključenog u lipnju 2017.godine kao dan prijenosa ugovora o radu tužitelja na novog poslodavca Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o. utvrđen 01.srpnja 2017.godine, a čime je radni odnos tužitelja kod ranijeg poslodavca Brodotrogir d.d. prestao sa danom 30.lipnja 2017., proizlazi iz Obavijesti o prenošenju ugovora o radu radnika Sektora brodogradilište na novog poslodavca Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o. od 14.lipnja 2017.godine, a koja je obavijest upućena tužitelju,

- da je za vrijeme trajanja radnog odnosa tužitelja kod ranijeg poslodavca tuženika pod 1/ Brodotrogira d.d. bio u primjeni Kolektivni ugovor o pravima i obvezama radnika i poslodavca zaključen 17.srpnja 2006.godine,

- da je drugotuženik u ovom postupku Servisni centar [adresa] d.o.o., [adresa] pravni slijednik društva Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o. (rješenja Trgovačkog suda u Splitu broj Tt-21/11418-2 od 06.10.2021.),

- da je društvo Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o. tužitelju otkazala ugovor o radu odlukom o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 30. travnja 2021.godine, s otkaznim rokom u trajanju od tri mjeseca i dva tjedna, te da mu je navedenom odlukom o otkazu utvrdio da ga pripada pravo na otpremninu u iznosu od 57.761,32 kn,

-nadalje među strankama nije sporna ni činjenica da je prvotuženik jednostrano Odlukom od 16.svibnja 2019.godine otkazao Kolektivni ugovor o pravima i obvezama radnika i poslodavca, a koji ugovor je sklopljen 17. srpnja 2006.godine.

8. Sporno je da li je osnovan zahtjev tužitelja za isplatom dijela otpremnine u iznosu 20.716,34 eura, povodom donese Odluke o otkazu ugovora o radu, koju je donio poslodavac kao preuzimatelj gospodarske cjeline.

9. Temeljem ovih činjenica, prvostupanjski sud je pozivom na odredbe članka 137. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14 i 127/17 – dalje: ZR) koje uređuju prenošenje ugovora na novog poslodavca, i članka 199. tog Zakona, kojima je uređena produžena primjena kolektivnog ugovora, zaključio da tužitelj ima pravo na otpremninu u visini jedne prosječne plaće po godini neprekidnog staža provedenog u društvu iz članka 31. KU/06, jer su se odredbe KU/06 primjenjivale u vrijeme donošenja odluke o otkazu ugovora o radu.

10. Neodlučni su žalbeni navodi kojima tuženici izlažu da tužitelju ne pripada pravo na otpremninu, jer to pravo nije stekao u vrijeme prijenosa ugovora o radu 1. srpnja 2017.Pravo na otpremninu stječe radnik kojem je otkazan ugovor o radu nakon dvije godine neprekidnog rada. Tužitelju nije otkazan ugovor o radu sklopljen sa prijašnjim poslodavcem danom prijenosa ugovora o radu na novog poslodavca zbog statusne promjene ili prijenosa poduzeća iz članka 137. stavak 1. ZR, već donošenjem odluke o otkazu od 30.travnja 2021. Prema odredbi članka 137. stavak 3. ZR, poslodavac na kojeg se prenose ugovori o radu zbog statusne promjene ili prijenosa poduzeća, preuzima s danom prenošenja u neizmijenjenom obliku i opsegu sva prava i obveze iz prenesenog ugovora o radu. Budući postoji kontinuitet radnog odnosa tužitelja kod novog poslodavca, tužitelj sa tuženikom pod 1/ kao poslodavcem nalazio u ugovornom odnosu na neodređeno vrijeme, temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između tuženika pod 1/ i tužitelja dana 21. studenog 1983., tj. 01. rujna 2019. i to na radnom mjestu brodoskelar-brodomonter na otpremninu stečeno u trenutku otkaza prosuđuje se prema trajanju ukupnog radnog odnosa. Nije sporna ni činjenica da je tužiteljev ugovor o radu prenesen na novog poslodavca Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o. sa danom 01. srpnja 2017.godine jer je tuženik pod 1/ Brodotrogir d.d. u skladu sa Programom restrukturiranja dana 20. prosinca 2013. godine sa Hrvatskom brodogradnjom Trogir d.o.o. zaključio ugovor o prijenosu gospodarske cjeline.

11. I u žalbenom stadiju postupka sporno je da li tužitelju pripada otpremnina iz članka 31. KU/06 ili otpremnina iz članka 126. ZR.

11.1. Prema članku 31. KU/06 radniku za čijim je radom prestala potreba radi promjene osnovne djelatnosti ili zbog bitnog reduciranja kapaciteta uzrokovanog odlukom vlasnika, isplaćuje se otpremnina u visini jedne prosječne plaće po godini neprekidnog staža provedenog u društvu.

12. Žalitelji ustraju u tvrdnji da se KU/06 temeljem članka 137. stavak 12. ZR, mogao primjenjivati najduže godinu dana računajući od 1. srpnja 2017., kada je na novog poslodavca prenesen ugovor o radu.

12.1. Prema odredbi članka 137. stavak 12. ZR, ako je u poduzeću, dijelu poduzeća, u vezi s obavljanjem gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koje je preneseno, sklopljen kolektivni ugovor, na radnike se do sklapanja novog kolektivnog ugovora, a najduže godinu dana, nastavlja primjenjivati kolektivni ugovor koji se na njih primjenjivao prije promjene poslodavca.

12.2. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odluci broj Rev 543/2023-9 od 25 listopada 2023., odredba članka 137. stavak 12. ZR, nije prisilne prirode, pa je dopušteno strankama kolektivnog pregovaranja sporazumjeti se (prešutno ili konkludentno) o nastavku primjene kolektivnog ugovora. Odluka se poziva na članak 3. stavak 3. Direktive 2001/23/EZ o usklađivanju zakonodavstava članica, koji glasi: "Nakon prijenosa, preuzimatelj nastavlja poštovati odredbe i uvjete dogovorene kolektivnim ugovorima pod istim uvjetima koji se prema tom ugovoru primjenjuju na prenositelja, do dana ukidanja ili isteka kolektivnog ugovora ili stupanja na snagu ili primjene drugog kolektivnog ugovora. Države članice mogu ograničiti razdoblje poštovanja takvih odredbi i uvjeta, pod uvjetom da nije kraće od jedne godine."

12.3. KU/06 sklopljen je između 1. tuženika, kao poslodavca i Sindikata metalaca Hrvatske i Nezavisnog sindikata Brodotrogir.

13. U pisanoj obavijesti od 14. lipnja 2017. iz članka 137. stavak 4. ZR, izričito je navedeno da se na radnike s prenesenim ugovorom o radu, do završetka procesa restrukturiranja, nastavlja primjenjivati Kolektivni ugovor od 17. srpnja 2006., sve pozivom na odredbu članka 16. stavak 1. Ugovora o prodaji i prijenosu dionica Brodotrogir d.d., [adresa] (BRDT-R-A), sklopljenog 6. travnja 2013. između prodavatelja Republike Hrvatske i dr., i kupca Kerams energija d.o.o., Zagreb., kojim su ugovorne strane utvrdile da društvo Brodotrogir d.d. obvezuje postojeći Kolektivni ugovor do eventualnih izmjena, raskida ili sklapanja novog Kolektivnog ugovora (listovi 63 do 83 spisa).

13.1. Između Sindikata metalaca Hrvatske i Nezavisnog sindikata Brodotrogir, s jedne strane i kupca Kerams energija d.o.o., s druge strane, je 17. rujna 2013. sklopljen Socijalni sporazum o minimalnim radnim i socijalnim pravima.Člankom 6. Socijalnog sporazuma ugovoreno je da će se na radnike čiji će ugovori o radu biti preneseni na novog poslodavca primjenjivati važeći Kolektivni ugovor.

13.2. Iz sadržaja obavijesti od 14. lipnja 2017., članka 16. stavak 1. Ugovora o prodaji i prijenosu dionica Brodotrogir d.d., [adresa] (BRDT-R-A) od 6. travnja 2013. i članka 6. Socijalnog sporazuma od 17. rujna 2013., proizlazi da je u povodu prijenosa gospodarske cjeline iz članka 137. stavak 1. ZR, između stranaka KU/06, postignut sporazum o nastavku primjene KU/06 s trajanjem sve do završetka procesa restrukturiranja.

13.3. Trajanje KU/06 nije bilo ograničeno rokom iz članka 137. stavak 12. ZR, već završetkom procesa restrukturiranja, kako su se to sporazumjele stranke kolektivnog ugovora. Nema propisa koji u slučaju prijenosa poduzeća ili dijela poduzeća zabranjuje sporazuman nastavak primjene kolektivnog ugovora izvan roka iz članka 137. stavak 12. ZR, niti je takav sporazum u suprotnosti s Ustavom ili moralom društva, već naprotiv u skladu je s načelom slobode ugovaranja iz članka 9. ZR, točnije načelom primjene za radnika najpovoljnijeg prava iz stavka 3. ove odredbe.

14. Međutim, KU/06 otkazan je odlukom 1. tuženika od 16. svibnja 2019. s otkaznim rokom od tri mjeseca, a kao razlog otkaza navedeno je da poslodavac nije u mogućnosti ispunjavati o dospijeću svoje obveze zbog nelikvidnosti i blokade svih poslovnih računa. Prema razlozima otkazivanja navedenim u odluci, nedvojbeno je da do donošenja odluke o otkazu KU/06 nije bio završen proces financijskog restrukturiranja.

15. Pravilno prvostupanjski sud navodi da je tuženik pogrešno primjenjujući odredbe članka 126. ZR-a (''NN'' 93/14) umjesto još uvijek važeće odredbe članka 31. Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine, a kojom je odredbom za tužitelja utvrđeno povoljnije pravo za isplatu otpremnine budući se prema navedenom kolektivnom ugovoru prilikom obračuna otpremnine uzima u obzir cjelokupan radni staž tužitelja pa i onaj kod ranijeg poslodavca s kojeg je prenesen tužiteljev ugovor o radu na Hrvatsku brodogradnju Trogir, a što nije slučaj kad se primjenjuju odredbe članka 126. ZR-a pogrešno obračunao visinu otpremninu i isplatio tužitelju samo iznos od 57.761,41 Kn.

15.1. Tužitelju nije obračunata otpremnina sukladno citiranom članku 31. navedenog kolektivnog ugovora od 17.srpnja 2006.godine nego sukladno odredbi članka 126. ZR-a ne uzimajući u obzir cjelokupni radni staž tužitelja od 18 godina, a slijedom čega je tužitelj oštećen, te je njegova imovina umanjena za iznos razlike neisplaćenih otpremnina i to upravo u iznosu od 20.716,34 eura, a do kojeg se iznosa došlo na način da se utvrdilo da je tužitelja sukladno navedenom kolektivnom ugovoru iz 2006.godine za 35 godina radnog staža pripadalo 213.848,60 kn/28.382,59 eura, te je uzeto u obzir da je istome već isplaćen iznos od 57.761,34 kn/7.666,25 eura, a koji iznos je pogrešno obračunat prema odredbi članka 126. ZR-a umjesto odredbe članka 31. navedenog kolektivnog ugovora iz 2006.godine, čime je tužitelj oštećen za navedeni iznos od 20.716,34 eura.

16. Ne stoje žalbene tvrdnje da tužitelj nije dokazao sve pretpostavke iz članka 31. KU/06. Prema navedenoj odredbi radniku za čijim je radom prestala potreba radi promjene osnovne djelatnosti ili zbog bitnog reduciranja kapaciteta uzrokovanog odlukom vlasnika, isplaćuje se otpremnina u visini jedne prosječne plaće po godini neprekidnog staža provedenog u društvu. Pravo tužitelja na otpremninu iz članka 31. KU/06, proizlazi iz odluke o otkazu kojom je ugovor o radu otkazan zbog poslovno uvjetovanih razloga koji se obrazlažu potrebom smanjenja broja radnika uslijed neprofitabilnosti, teških uvjeta privređivanja, blokade računa i otvaranja predstečajnog postupka. Prema članku 137. stavak 13. ZR, kada se poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti prenosi na novog poslodavca, novi poslodavac solidarno s poslodavcem koji prenosi poduzeće, dio poduzeća, obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti, odgovara za obveze prema radnicima nastale do dana prenošenja poduzeća, dijela poduzeća, obavljanja gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti.

16.1. U izloženom smislu, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava naložio tuženicima, kao solidarnim dužnicima da isplate tužitelju preostali dio otpremnine iz članka 31. KU/06.

17. Iz ovih razloga je odbijena žalba i temeljem članka 368.st.1. ZPP-a potvrđena prvostupanjska presuda.

18. Budući tuženici nisu uspjeli sa žalbom, temeljem članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP, odbijeni su sa zahtjevom za naknadu troškova u povodu žalbe.

U Požegi, 4. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević