P-2345/2018

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stalna služba u Kninu

Dr. Franje Tuđmana 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, OIB: 29399232217, po sutkinji Ani Kević Brakus, u pravnoj stvari tužitelja KĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Marini Malenica, odvjetnici u Vodicama, protiv tuženika: 1. Republika Hrvatska zastupana po z.z. Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Stalna služba u Kninu i 2. Grad Skradin, Trg Male Gospe 3, radi utvrđenja, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 20. listopada 2025.g., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i z.z. tužene ad/1, a u odsutnosti punomoćnika tuženika ad/2, na ročištu za objavu odluke, dana 4. prosinca 2025.g., u odsutnosti punomoćnika stranaka,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj KĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik dijelova nekretnine označene kao zk.č.br. 1376/1 k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prikazanih i označenih u Skici mjesta očevida ovlaštenog inženjera geodezije Mario Mikulandra od 14. prosinca 2020. godine, kako slijedi: slovima A-B-C-D-E-F-A, u površini od 6705 m2, slovima G- H-I-J-P-O-G, u površini od 3482 m2, u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je predmet spora u ovoj pravnoj stvari ispravak zemljišnoknjižnog upisa i utvrđenje prava vlasništva tužitelja na dijelovima nekretnine označene kao zk.č.br. 1376/1 k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak, put, krš i oranica površine 714069 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na ime i u korist tuženih ad.1 i ad. 2, kao zajedničko vlasništvo. U smislu odredbi čl. 186a. Zakona o parničnom da se je prije pokretanja ovog postupka obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku dana 3. rujna 2018. godine sa zahtjevom za mirno rješenje spora sa tuženom ad/1, u kojem je naveo činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, te pridonosi i predlaže izvođenje dokaza kojima se te činjenice utvrđuju. Dana 13. rujna 2018. godine ODO Šibenik da je odgovorilo na njegov zahtjev te da je isti odbijen u predmetu posl.br. N- DO-158/2018. Slijedom navedenog pokreće ovaj parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva, a sve u skladu s člankom 186.a ZPP-a.

1.2. Zemljišnoknjižne stanje predmetne nekretnine da ne odgovara stvarnom stanju, a pogrešna je uknjižba prava vlasništva na ime i u korist tužene u dijelovima nekretnine označenim u geodetskom snimku ovlaštenog inženjera geodezije DĆ od 7. lipnja 2018. godine kako slijedi: slovima A-B-C-D-E-F-A, u površini 6.705 m2, a koji dio da u naravi predstavlja poljoprivredno zemljište sa nasadima smilja i stabala badema u vlasništvu i posjedu tužitelja, te slovima G-H-l-J- P-O-G u površini 3.482 m2, a koji dio da u naravi predstavlja poljoprivredno zemljište sa gospodarskim zgradama u vlasništvu i posjedu tužitelja. Tužitelj da je vlasništvo na predmetnim dijelovima nekretnine stekao nasljeđivanjem i materijalnom diobom iza smrti svog oca, pok. FĆ pok. GĆ, svoje pokojne majke CĆ i svog pokojnog brata EĆ pok. FĆ.

1.3. Pravni prednik tužitelja pokojni GĆ pok. lvana, djed tužitelja, da je bio u samostalnom i mirnom posjedu predmeta spora više od 40 godina, sve do svoje smrti 1944. godine. Isti da je kao maloljetnik, kao nasljednik iza smrti svog oca HĆ sudjelovao u osnivanju zemljišne knjige u [adresa], općina Piramatovci, što da je vidljivo iz zapisnika broj 2 iz 1887. godine koji prileže zemljišnoj knjizi katastarske općine [katastarska općina]. Pokojni GĆ p. HĆ da je rođene 1873. godinea 1944. godine u ratnim zbivanjima na području [adresa] da je ubijen pok. GĆ pok. HĆ iza kojeg da je kao jedan od nasljednika utvrđen njegov sin FĆ, otac tužitelja. Diobom sa ostalim nasljednicima FĆ je pripao dio predmetne nekretnine prikazan u Geodetskom snimku, a koji dio da se nalazi neposredno ispod i iznad obiteljske kuće, danas u vlasništvu predlagatelja, što da je vidljivo na skici. Dakle, pravni prednik tužitelja, pok. GĆ pok. HĆ, da je bio u mirnom i samostalnom posjedu predmetnih dijelova nekretnina više od 40 (četrdeset) godina, sve do svoje smrti 1944. godine.

1.4. Njegov pravni prednik odnosno njegov otac FĆ pok. GĆ da je umro dana **.**.1996., a on da je stekao izvanknjižno vlasništvo dijela nekretnine prikazanog u Geodetskom snimku temeljem Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku posl.br. O-447/96 od 21.5.1996.g. Nakon smrti FĆ, neposredno iza njega da su preminuli i neki od njegovih nasljednika, supruga OĆ rod. K i sin EĆ pok. FĆ, a iza kojih da su ponovno kao nasljednici utvrđeni on, ĐĆ, TĆ i RĆ, njegove sestre. S obzirom na ranije utvrđenu fizičku diobu ostavine iza pok. FĆ pok. GĆ, on da je u trenutku smrti pok. FĆ pok. GĆ, po osnovi nasljedstva, ušao u posjed i vlasništvo predmeta spora u cijelosti te da je u mirnom i samostalnom posjedu predmetnih dijelova nekretnina do današnjeg dana,

1.5. Na navedenim dijelovima nekretnine da su vidljivi suhozidi, stabla badema, koji su posađeni još za života pok. GĆ i pok. FĆ. Dakle, njegovi pravni prednici pok. GĆ, pok. FĆ i on da su osobno zajedno u mirnom i samostalnom posjedu predmetnih dijelova nekretnina više od 100 (sto) godina, sve do današnjeg dana.

1.6. U vezi s navedenim da ima pravni interes uskladiti zemljišnoknjižno stanje nekretnine u svom vlasništvu sa stvarnim stanjem, pa predlaže da sud po dovršenom postupku, makar i zbog izostanka donese presudu kojom se utvrđuje da je on vlasnik dijelova nekretnine označene kao zk.č.br. 1376/1 k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prikazanih i označenih u Skici mjesta očevida ovlaštenog inženjera geodezije Mario Mikulandra od 14. prosinca 2020. godine slovima A-B-C-D-E-F-A, u površini od 6705 m2 te slovima G-H-I-J-P-O-G, u površini od 3482 m2, u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći kako nije dokazano stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini od strane tužitelja odnosno da nije dokazano da je sadašnji upis prava vlasništva pravno nevaljan. Činjenica odgovarajućeg dugogodišnjeg posjeda od strane prednika tužitelja zasad da ničim nije dokazana, niti da je poznato stanje na terenu. Kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama da je upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske, a u katastru kao posjed Republike Hrvatske a tužitelj i njegovi prednici da nisu evidentirani kao posjednici.

2.2. Iz karte HOK koja je nastala na temelju avionskog snimka iza 1968.g. da je vidljiv posjed, odnosno ogradni zidovi za koje da je upitno odgovaraju li predmetu spora. Da je jasno da je posjed nastao nakon 1968.g. te da isti u relevantnom razdoblju po OGZ-a nije postojao kao i da nije udovoljeno uvjetima za stjecanje nekretnina dosjelošću. Nadalje, predmet spora da je položen u produžetku nekretnine na kojoj se tužitelj kao vlasnik upisao temeljem kupoprodaje od Grada Skradina, a predmet spora da predstavlja samo produžetak te nekretnine koji je u vlasništvu države dakle slobodan prostor pogodan za širenje. Međutim kako je tužitelj kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja čini jezgru posjeda stekao kupoprodajom da nije logično da bi predmet spora stekao dosjedanjem.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: zahtjev za mirno rješenje spora, odgovor ODO-a na zahtjev za mirno rješenje spora, zemljišnoknjižni izvadak, Izvadak iz katastarskog plana, geodetski snimak AĆ od 7.6.2018.g., odluku o uručenju ostavine O-27/45 iza GĆ pok. HĆ, rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku broj 0-447/96 iza FĆ pok. GĆ, rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku broj 0-596/99 iza CĆ ud. FĆ, rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivana Bradarića broj 0-226/06 iza EĆ pok. FĆ, prijepis posjedovnog lista, Kupoprodajni ugovor od 19.7.2000.g., izvadak iz zemljišne knjige, Rješenje o izvedenom stanju, uvjerenje o namjeni zemljišta, skicu mjesta očevida izrađeni od Maria Mikulandre dana 14.12.2012.g. Saslušani su svjedoci NĆ, UĆ i SĆ te tužitelj.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet ovog postupka je deklaratorni zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom dijelova nekretnine označene kao zk.č.br. 1376/1 k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prikazanih i označenih u Skici mjesta očevida ovlaštenog inženjera geodezije Mario Mikulandra od 14. prosinca 2020. godine, kako slijedi: slovima A-B-C-D-E-F-A, u površini od 6705 m2, slovima G-H-I-J-P-O-G, u površini od 3482 m2, u cijelosti. Tužba je konačna uređena podneskom od dana 13. siječnja 2021.g. nakon provedenog uviđaja (l.s. 70A).

6. Sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud prema svome uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane.

7. Temeljem članka 219. st.1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika dakle tužitelj je dužan dokazivati istinitost svojih tvrdnji, a tuženik mora dokazivati istinitost svojih navoda odnosno prigovora. Dakle, dužnost je stranaka da u parnici iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima će potkrijepiti te činjenične tvrdnje, a ta dužnost iznošenja činjeničnih tvrdnji i predlaganja dokaza nije obveza stranke prema parničnom protivniku, a ni prema sudu, već specifična obveza prema samoj sebi. Navođenjem relevantnih činjenica i prilaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljnije izglede za svoj uspjeh u parnici. Svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnje o postojanju činjenice koja je za nju povoljna.

8. Pri vođenju ovog postupka sud je imao u vidu da predmet spora mora biti raspravljen u dovoljnoj mjeri za donošenje odluke uz poštivanje načela ekonomičnosti postupka sadržano u odredbi čl.10. st.1. ZPP-a prema kojem je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku kao i poštivanje načela koncentracije postupka i jedinstva glavne rasprave (čl.298. i čl.311. st.2. ZPP-a) koje zahtijeva da se predmet spora svestrano raspravi, ali da se zbog toga postupak ne odugovlači, tako da se rasprava po mogućnosti dovrši što prije.

9. Sud je u postupku, temeljem navoda stranaka i provedenog dokaznog postupka, u smislu odredbe čl.8. ZPP-a, utvrdio slijedeće činjenično stanje i zaključio kako slijedi.

9.1. Uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora te odgovor ODO-a na zahtjev za mirno rješenje spora broj N-DO-158/2018 od 11. rujna 2018.g. iz kojeg je razvidno da je tuženik odbio tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora.

9.2. Iz zemljišnoknjižnog izvatka razvidno je da su na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao vlasnici upisani tuženica ad.1) i ad.2) dok je iz izvatka iz katastarskog plana od 7.11.2018.g. razvidan položaj i oblik predmetne nekretnine.

9.3. U geodetskom snimku AĆ od 7.6.2018.g. prikazane su nekretnine koje su predmet spora te su navedene površine istih a koji snimak i površine odgovaraju Skici mjesta očevida izrađenoj od Maria Mikulandre dana 14.12.2020.g.

9.4. Iz Odluke o uručenju ostavine O-27/45 iza GĆ pok. NĆ donesne od Kotarskog suda u Skradinu razvidno je da su istoga naslijedili LĆ, FĆ, D, F, G, C žena E, H, maloljetni C, O, ŠĆ dok je iz Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku broj 0-447/96 iza FĆ pok. GĆ utvrđeno da su istoga naslijedili supruga ĆĆ, sinovi KĆ i EĆ te kći PĆ ž. Đ.

9.5. Iz Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku broj 0-596/99 iza CĆ ud. FĆ razvidno je da su istu naslijedili sinovi KĆ i EĆ, kći BĆ i TĆ T, svi za po ¼ dijela a iz Rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivana Bradarića iz Splita broj 0-226/06, donesenom iza EĆ pok. FĆ utvrđeno je da su istog naslijedili KĆ, ĐĆ, TĆ i RĆ.

9.6. U prijepisu posjedovnog lista od 18.12.2018.g. navedeno je da su tuženici ad.1) i ad.2) upisani kao posjednici predmetne nekretnine a u Kupoprodajnom ugovoru od 19.7.2000.g. navodi se da su isti sklopili Grad Skradin kao prodavatelj i tužitelj kao kupac, istim prodavatelj kupcu prodaje čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja se nalazi u [adresa].

9.7. U izvatku iz zemljišne knjige za k. č. br [katastarska čestica] razvidno je da je na istoj uknjižen tužitelj dok je u Rješenju o izvedenom stanju izdanom od Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Šibensko-kninske županije, KLASA:UP/I-350-05/13- 02/14214, ur.broj:2182/1-16-16-8 od 15.7.2016.g. razvidno je da se ozakonjuje slobodnostojeće zgrada izgrađena na čestici 1376/1 k. o. [katastarska općina] na zahtjev tužitelja a iz Uvjerenja o namjeni zemljišta izdanog od Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Šibensko-kninske županije, KLASA:350-03/20-01/160, ur.broj:2182/1-16-20-2 od 10.3.2020.g. vidljivo je da su se čestice koje su predmet ovog spora na dan 16.10.1990.g. nalazile u obuhvatu Odluke o građevinskom području zagorskog dijela Općine Šibenik.

9.8. Na skici mjesta očevida izrađenoj od vještaka Maria Mikulandre, dipl.ing.geod., od dana 14.12.2012.g. prikazan je položaj, oblik i površine predmetnih čestica zemlje. Na navedenu skicu niti jedna parnična stranka nije imala primjedbi pa je sud istu smatrao sačinjenom sukladno pravilima struke i na njoj temeljio presudu.

9.9. Dana 13.11.2020.g. izvršen je uviđaj na mjestu spora te je tom prilikom utvrđeno da je predmet spora dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i to upravo onaj dio koji je slovima označio ovlašteni inženjer AĆ dipl.ing.geod. u Geodetskom snimku od 6.7.2018. godine. Predmet spora su dvije nekretnine koje odvaja asfaltna cesta i čest. zem. [katastarska čestica], a koja nekretnina je u vlasništvu tužitelja. Nekretnina koja je položena jugozapadno od asfaltne ceste u cijelosti je ograđena suhozidom i na njoj su zatečena stabla maslina, bajama i smilja. Druga nekretnina koja je položena sjeveroistočno od čest. 1376/25 djelomično je ograđena suhozidom i dijelom žicom te je na istoj zatečen jedan manji gospodarski objekt.

10. U postupku saslušani svjedok NĆ pok. R navodi kako mu je dobro poznato da je sporna nekretnina bila od pradjeda tužitelja NĆ a zatim da je bila od djeda GĆ, zatim od oca FĆ, a sada da je to od tužitelja. On da živi oko 1 km udaljenosti od nekretnina radi čega da mu je to sve poznato. Sjeverno od sporne nekretnine da počinje "staro selo" koje da datira još od prije više od 200 godina i to selo da je bilo položeno odmah uz polja, a sporna nekretnina da je položena južno od starog sela i uvijek da je služila za ispašu i na njoj da su se nalazili torovi. Nakon toga da su ljudi uz cestu počeli raditi kuće prije 100 godina. Također je naveo da je djed tužitelja pok. IĆ imao dosta djece i da je živio od poljoprivrede kao i ostali mještani tog sela.

11. Svjedok SĆ pok. GĆ naveo je da cijeli život živi u tom selu i da mu je dobro poznata sporna nekretnina, ista da je bila od GĆ koji je imao pet sinova i tri kćeri, a on da je djed od tužitelja. Nekad davno da su se svi tamo bavili poljoprivredom. Sporna nekretnina da je položena do starog sela prema jugu i uvijek da se koristila kao pašnjak, da je bilo nekoliko torova koji su se srušili, a ljudi da su tu sagradili kuće. Staro selo da je staro preko 200 godina i da svi u selu znaju da je to upravo od tužitelja. Otac tužitelja da se zvao FĆ, te da je bilo posađeno puno stabala bajama na južnoj nekretnini.

12. Svjedok UĆ pok. D naveo je da mu je dobro poznata sporna nekretnina i da zna da je to bilo od pok. GĆ zvanog A koji da je bio djed tužitelja. GĆ da je naslijedio otac tužitelja FĆ, a FĆ da je naslijedio tužitelj. Ta nekretnina da je služila za ispašu, da je bilo ovaca i koza, a također da su bili i torovi na toj nekretnini koji da su kasnije srušeni i da su izgrađene. Tu da je bilo posađeno puno bajama koji da su propali te da cijelo selo zna da je to njihovo.

13. Tužitelj KĆ pok. FĆ iskazao je da su nekretnine izvorno bile u vlasništvu njegovog pradjeda HĆ, potom da je istoga naslijedio njegov sin GĆ (tužiteljev djed), a GĆ da je naslijedio njegov otac FĆ. FĆ da je naslijedio on a njegove sestre da su dobile u nasljedstvo od oca FĆ nekretnine koje se nalaze u polju k. o. [katastarska općina]. Nikada da između njega i sestara nije bilo spora kome pripadaju dijelovi nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje su predmet ovoga spora jer da su oni učinili materijalnu diobu. Tijekom II. svjetskog rata njegov djed GĆ da je ubijen a njegovi nasljednici da su među sobom podijelili njegovu imovinu na način da se točno znalo kome što pripada pa da je tako njegov otac FĆ dobio u nasljedstvo nekretnine koje su predmet ovog spora. Na predmetu spora da se nalazi kuća, stabla bajama i maslina, ispod toga da se nalazi vrt a nekada da je tu bila plantaža od 250 stabala bajama. Njegov otac da je rođen 1914.g. a po pričanju da zna da su ta stabla bajama tu posađena i ranije. Nikada da nitko nije branio pradjedu, djedu, ocu a ni njemu izvršavati sadržaj vlasničkih prava nad nekretninama koje su predmet spora, a kuću na predmetu spora da je gradio njegov otac. Sjeća se kao dijete da su na predmetu spora bili torovi za ovce kao i sjenice za ovce, a i danas da je vidljiv ostatak jedne sjenice. Kuća oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je upisana na njegovo ime za cijelo. Nekretnine da su omeđene suhozidom koji je, koliko se sjeća, gradio njegov otac FĆ i njegov otac GĆ, a on da održava cijelu nekretninu i u kontinuitetu da je koristi od kad mu je otac preminuo 1996. godine. Nikada da nitko u njihovom selu nije predmete spora koristio za ispašu ovaca niti za bilo što drugo njega mene i njegovih pravnih prednika.

14. Sud je u potpunosti poklonio povjerenje iskazima svjedoka jer su isti bili u skladu sa spisu priležećim dokazima, također su isti bili logični i životno uvjerljivi te u suglasju s iskazom samoga tužitelja, a obzirom da je uvidom u zemljišne knjige utvrđeno da je su kao vlasnici sporne nekretnine upisani tuženici to pasivna legitimacija u ovom postupku nije sporna.

15. Prema čl.20. st.1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list br. 6/80, 36/90, Narodne novine br. 53/91, 91/96, dalje: ZOVO) vlasništvo se može steći po posebnom zakonu, na temelju pravnog posla i nasljeđivanjem.

16. Prema čl.114. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV) vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

17. Po provedenom dokaznom postupku ovaj sud je o primjeni materijalnog prava odlučio sukladno odredbi čl.388 ZV-a čiji stavak 2. propisuje da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV-a prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka dok stavak 3 propisuje da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2 ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

17.1. ZV je stupio na snagu 1. siječnja 1997.g., a sve do stupanja ZV-a na snazi je bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima («Službeni list» br. 6/80, 36/90, «Narodne novine» br. 53/91, dalje ZOVO) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980.g.

17.2. Dakle, vlasništvo se može steći i nasljeđivanjem, naime, članak 30. st.1. ZOVO-a propisuje da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva na imovini umrlog ako zakonom nije drugačije određeno.

17.3. Tužitelj je međutim dužan dokazivati istinitost svojih tvrdnji, a tuženik mora dokazivati istinitost svojih navoda odnosno prigovora (članak 219. stavak 1. ZPP-a) a ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a).

17.4. Pravila o teretu dokazivanja u osnovi obvezuju sud da uzme da nije istinita tvrdnja za istinitost koje stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila kadra pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava (idem est non esse aut non probari-svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazan).

17.5. U konkretnom znači da su tuženici bili dužni sudu predložiti dokaze da tužitelj nije vlasnik predmetnih nekretnina opisanih u izreci ove presude, a što ista nisu učinili.

18. Napominje se da presuda proizvodi pravne učinke samo među strankama te da sud u parničnom postupku utvrđuje samo sporne činjenice (uz izuzetak iz čl.3. st.3. ZPP-a). Takav stav zauzet je i u odluci Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-95/2013 od dana 3. studenog 2014.g.

19. Također, temeljem čl.129. st.1. Zakona o nasljeđivanju u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime ostavina postaje njegovo nasljedstvo a obzirom da je ostavitelj FĆ preminuo 1996.g. to se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje ZOVO.

19.1. Ostaviteljev nasljednik stječe pravo vlasništva koje je bilo ostaviteljevo, nasljednik je sveopći sljednik (univerzalni sukcesor) ostavitelja za slučaj njegove smrti. To on postaje u trenutku ostaviteljeve smrti ipso iure, bez posebnog akta i bez obzira na to je li riječ o nasljeđivanju na temelju zakona ili oporuke, a ako je riječ o nekretninama, i bez upisa u zemljišnu knjigu postaje nasljednik izvanknjižni vlasnik.

19.2. Pod ostavinskom imovinom razumije se sva imovina koja može biti predmet nasljeđivanja koju je ostavitelj kao svoje vlasništvo posjedovao. Dakle, i nepokretna imovina za koju nasljednici tvrde da je vlasništvo ostavitelja, pri čemu nije od značenja što su eventualno određene nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi na imenu druge osobe. U tom slučaju imovina se nasljeđuje kao izvanknjižno vlasništvo (Županijski sud u Bjelovaru, Gž-2473/00 od 21. prosinca 2000.g.).

19.3. Dakle, za ocjenu predstavlja li neka nekretnina ostavinu nije odlučno da li je ta nekretnina u zemljišnoj knjizi upisna na ime ostavitelja kao vlasnika već je odlučno da je ta nekretnina predstavljala njegovu imovinu u času njegove smrti.

19.4. Potrebno je istaknuti da stjecanje nasljeđivanjem spada pod originarno ili izvorno stjecanje prava vlasništva, što znači da stjecatelj svoje pravo vlasništva temelji na pravu vlasništva svoga prethodnika. Dakle, tužitelj izvodi svoje pravo vlasništva iz prava svojih prethodnika i to na način da je vlasništvo sa otuđivatelja prešlo na stjecatelja (tužitelja), naravno, u granicama ovlaštenja kojim je dotadašnji vlasnik raspolagao tom nekretninom jer ostavitelj ne može prenijeti više pravnasljedniku nego ga sam ima.

19.5. Također, u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime ostavina postaje njegovo nas- ljedstvo. Ostaviteljev nasljednik stječe pravo vlasništva koje je bilo ostaviteljevo, nasljednik je sveopći sljednik (univerzalni sukcesor) ostavitelja za slučaj njegove smrti. To on postaje u trenutku ostaviteljeve smrti ipso iure, bez posebnog akta i bez obzira na to je li riječ o nasljeđivanju na temelju zakona ili oporuke, a ako je riječ o nekretninama, i bez upisa u zemljišnu knjigu postaje nasljednik izvanknjižni vlasnik.

19.6. Dakle, uvidom u spisu prileže dokaze ovaj sud je zaključio da su predmetne nekretnine izvorno bile u vlasništvu tužiteljevog pradjeda HĆ kojeg je naslijedio njegov sin GĆ (tužiteljev djed) a potom je GĆ naslijedio tužiteljev otac FĆ, a FĆ je naslijedio tužitelj koji je sa sestrama učinio materijalnu diobu ostavine i tako dobio u nasljedstvo nekretnine koje su predmet ovog spora.

20. Obzirom da se temeljem ZV-a pravo vlasništva stečeno na izvedeni način ostvaruje tužbenim zahtjevom na utvrđenje prava vlasništva, tužitelj je ispravno postavio tužbeni zahtjev a kako je tužitelj dokazao i osnov i slijed stjecanja spornih nekretnina to je na temelju rezultata ovako utvrđenog činjeničnog stanja, analizom i ocjenom svih prethodno iznesenih dokaza, prihvaćajući kao vjerodostojne dokaze sve materijalne dokaze pobrojene u prethodnim pasosima obrazloženja ove presude (koji se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja neće ponovno iznositi), a kojima je sud u potpunosti poklonio vjeru, napominjujući da tuženici sudu nisu pružili niti jedan dokaz, kako materijalni tako ni personalni, kojim bi uspjeli pobiti tužbene navode tužitelja, odnosno nisu uspjeli dokazati suprotno od onoga što su navodili saslušani svjedoci i tužitelj, trebalo je prihvatiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci.

21. Obzirom da tužitelj koji je u potpunosti uspio u ovom sporu nije popisao parnični trošak to sud o istom nije niti odlučivao.

U Kninu, dana 4. prosinca 2025.g.

S U T K I N J A

Ana Kević Brakus

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude tuženicima je dopuštena žalba, u roku od 15 dana, zbog povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. ZPP-a. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DN-a: sukladno zapisniku o objavi odluke