Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-532/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Zlatane Bihar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Marini Šare Tudor, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika- protutužitelja MV, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa]/20, Tulln an der Donau, Austrija, zastupan po punomoćniku Draški Krajina, odvjetnici u Trogiru, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-810/2024 od 9. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja MV i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-810/2024 od 9. svibnja 2025. u dosuđujućem dijelu točke I. izreke, u točki II./1. izreke za ukupni iznos od 720,06 eura i za zakonsku zateznu kamatu na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 16,05 € od 21.07.2014. godine

- na iznos od 43,55 € od 30.09.2014. godine

- na iznos od 3,85 € od 12.08.2016. godine

- na iznos od 2,75 € od 12.08.2016. godine

- na iznos od 2,85 € od 03.06.2017. godine

- na iznos od 43,55 € od 30.09.2017. godine

- na iznos od 32,88 € od 01.08.2014. godine

- na iznos od 19,91 € od 09.09.2014. godine

- na iznos od 40,57 € od 16.10.2014. godine

- na iznos od 5,58 € od 03.06.2017. godine

- na iznos od 66,69 € od 01.08.2014. godine

- na iznos od 101,54 € od 01.08.2014. godine

- na iznos od 13,61 € od 15.02.2016. godine

- na iznos od 23,66 € od 12.08.2016. godine

- na iznos od 17,11 € od 02.06.2017. godine

- na iznos od 7,36 € od 6.06.2015. godine

- na iznos od 18,08 € od 06.07.2015. godine

- na iznos od 75,97 € od 12.07.2015. godine

- na iznos od 1,86 € od 13.07.2015. godine

- na iznos od 47,17 € od 21.07.2015. godine

- na iznos od 4,47 € od 20.08.2015. godine

- na iznos od 6,50 € od 21.08.2015. godine

- na iznos od 7,82 € od 25.08.2015. godine

- na iznos od 132,73 € od 22.07.2015. godine, pa do isplate,

kao i na iznos od 6,10 € od 7. svibnja 2016. do 26. kolovoza 2016.,

kao i u točki II./2. i II./3. izreke te u točki III. izreke.

II Uvažava se djelomično žalba tuženika-protutužitelja MV i preinačava se navedena presuda u dijelu točke II./1. izreke kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 1.735,99 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos i sudi:

Nalaže se tužiteljici-protutuženici BV da tuženiku-protutužitelju MV isplati iznos od 1.735,99 eura sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini iznos, a po stopi/stopama vodeći računa o danu dospijeća i to:

- na iznos od 22,57 € od 01.04.2015. godine

- na iznos od 4,37 € od 21.07.2015. godine

- na iznos od 4,52 € od 18.07.2015. godine

- na iznos od 3,92 € od 03.08.2015. godine

- na iznos od 20,55 € od 23.11.2015. godine

- na iznos od 6,10 € od 27.08.2016. godine

- na iznos od 2,95 € od 08.08.2016. godine

- na iznos od 3,11 € od 12.08.2016. godine

- na iznos od 3,13 € od 03.06.2017. godine

- na iznos od 12,08 € od 25.07.2017. godine

- na iznos od 11,92 € od 07.09.2017. godine

- na iznos od 10,21 € od 01.04.2015. godine

- na iznos od 26,19 € od 01.04.2015. godine

- na iznos od 99,54 € od 07.08.2015. godine

- na iznos od 59,31 € od 23.11.2015. godine

- na iznos od 20,19 € od 07.05.2016. godine

- na iznos od 1,65 € od 23.11.2015. godine

- na iznos od 97,95 € od 07.05.2016. godine

- na iznos od 23,23 € od 07.01.2017. godine

- na iznos od 66,89 € od 21.07.2015. godine

- na iznos od 33,45 € od 07.05.2016. godine

- na iznos od 48,92 € od 03.06.2017. godine

- na iznos od 33,45 € od 25.07.2017. godine

- na iznos od 42,31 € od 21.07.2015. godine

- na iznos od 42,61 € od 23.11.2015. godine

- na iznos od 86,41 € od 12.08.2016. godine

- na iznos od 42,83 € od 08.01.2016. godine

- na iznos od 23,13 € od 13.03.2016. godine

- na iznos od 271,38 € od 15.03.2016. godine

- na iznos od 5,11 € od 24.03.2017. godine

- na iznos od 23,30 € od 14.01.2015. godine

- na iznos od 33,54 € od 29.07.2015. godine

- na iznos od 33,54 € od 12.08.2016. godine

-na iznos od 30,32 € od 25.07.2017. godine

-na iznos od 77,78 € od 30.03.2015. godine

- na iznos od 169,22 € od 28.07.2015. godine

- na iznos od 56,45 € od 12.08.2016. godine

-na iznos od 5,50 € od 23.03.2017. godine

- na iznos od 11,67 € od 21.07.2015. godine

- na iznos od 13,63 € od 31.08.2015. godine

- na iznos od 27,25 € od 23.11.2015. godine

- na iznos od 4,21 € od 08.01.2016. godine

- na iznos od 48,74 € od 27.07.2016. godine

- na iznos od 25,85 € od 02.06.2017. godine

- na iznos od 27,37 € od 25.07.2017. godine

- na iznos od 17,64 € od 07.09.2017. godine,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika-protutužitelja MV za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku-protutužitelju da tužiteljici- protutuženici isplati iznos od 10.617,82 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. svibnja 2025. do isplate, dok je za zakonske zatezne kamate tražene na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća do 8. svibnja 2025. odbijen tužbeni zahtjev (točka I. izreke).

1.1. Istom presudom odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja kojim traži da se tužiteljici-protutuženici naloži da mu isplati iznos od 2.456,05 eura sa kamatama na pojedine iznose kako je navedeno u izreci prvostupanjske presude pod točkom II./1. izreke, kao i da mu plati iznos od 4.450,00 eura u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini iznos kako je navedeno u točki II./2. izreke, kao i da mu tužiteljica-protutuženica naknadi troškove postupka (točka II./3. izreke prvostupanjske presude).

1.2. Točkom III. izreke presude odlučeno je o troškovima postupka i naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 7.662,87 eura s pripadajućom zateznom kamatom od 9. svibnja 2025.

2. Protiv navedene presude tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) izjavio je pravovremenu žalbu zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), odnosno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da prvostupanjski sud nije bio ovlašten sam izvršiti obračun visine najma i koristi koje je tuženik bio dužan isplatiti tužiteljici-protutuženici (dalje: tužiteljica). Osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o prigovoru zastare koji je istaknula tužiteljica u odnosu na potraživanje tuženika te predlaže da drugostupanjski sud presudu preinači i usvoji protutužbeni zahtjev, a tužiteljicu obveže na snašanje troškova postupka tuženiku. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

3. U odgovor na žalbu tužiteljica osporava žalbene navodi tuženika i predlaže žalbu odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama razloga određenih u žalbi, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članka 8. i članka 186. ZPP, jer je tužba tužiteljice sadržavala sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupati, a sve potrebno sadržavao je i podnesak kojim je tužiteljica odredila tužbeni zahtjev (stranica 415 do 417 spisa). Nadalje, prvostupanjski sud je i ocjenu provedenih dokaza učinio sukladno članku 8. ZPP.

5.1. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. i 12. ZPP, na koju povredu svojom žalbom ukazuje tuženik, jer prvostupanjski sud nije prekoračio tužbeni zahtjev, pobijana presuda je razumljiva, za svoju odluku o zahtjevu tužiteljice prvostupanjski sud je dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne nalaze se ni razlozi zbog kojih se pobijana presuda u tom dijelu ne bi mogla ispitati. Pobijana presuda nije opterećena navedenim bitnim povredama ni u dijelu kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu, jer je i tom dijelu presuda razumljiva, ali je donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava i pogrešnog pravnog stava o prigovoru zastare.

6. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužiteljice kako ga je odredila podneskom od 6. veljače 2025. (stranica 415 do 417 spisa) da joj tuženik isplati iznos od 10.617,82 eura sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos od 530,89 eura od dospijeća do isplate za razdoblje od veljače 2015. do rujna 2016.

6.1. Svoj zahtjev tužiteljica temelji na navodima da su stranke suvlasnici nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se nalazi u Trogiru i u naravi je kuća sa četiri stambene jedinice, odnosno pomoćnih prostorija u prizemlju, dva apartmana na prvom katu i jednog apartmana na drugom katu, da ju je tuženik onemogućio u korištenju navedene nekretnine, da je tuženik u 2015. i 2016. navedenu nekretninu u cijelosti sam koristio na način da je istu iznajmljivao, ubirao je najamninu u iznosu od 8.000,00 kuna mjesečno. Dakle, da je tuđu stvar upotrijebio u svoju korist. Dakle, tužiteljica od tuženika traži isplatu koristi koju je tuženik imao od upotrebe tužiteljičinog suvlasničkog dijela navedene nekretnine.

7. Predmet protutužbenog zahtjeva je potraživanje tuženika u iznosu od 2.456,05 eura na ime troškova za koje tuženik tvrdi da ih je imao u spornom razdoblju za predmetnu nekretninu, a koji troškovi se odnose na troškove režija i održavanja, sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog računa, kao i isplata iznosa od 4.450,00 eura za čistačicu i za kredit koje su stranke za vrijeme trajanja braka podigle za uređenje predmetnih nekretnina sa zateznim kamatama.

7.1. Napominje se da je prvotnim protutužbenim zahtjevom tuženik na ime naknade za troškove režija i ostale troškove potraživao iznos od 18.546,28 kuna (2.461,51 eura) sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini iznos računa u visini u kojoj je plaćen, a ne u polovici iznosa. Tuženik je protutužbeni zahtjev konačno odredio podneskom od 18. ožujka 2025., na način da između ostalog potražuje isplatu u iznosu od ukupno 2.456,05 eura, međutim ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da zbroj pojedinačnih iznosa za koje tuženik traži isplatu zakonskih zateznih kamata iznosi 2.472,10 eura, dakle više od ukupnog iznosa koji potražuje tuženik.

8. Za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu tužiteljice prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice, na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo, pa su neosnovani ti prigovori tuženika.

9. Iz spisa proizlazi da među strankama nije sporno da su stranke bivši bračni drugovi, da je brak razveden 7. lipnja 2016. presudom suda u Austriji gdje stranke i žive, ali da je bračna zajednica faktično prestala krajem 2014. Među strankama nije sporno ni da su stranke suvlasnici, svaki u 1/2 dijela nekretnina upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da te nekretnine u naravi predstavljaju kuću i dvorište, a nesporno je i da kuća ima tri uređena apartmana, dva na prvom katu, jedan na drugom katu te da ima i prostor u prizemlju. Nesporno je da su stranke predmetne nekretnine iznajmljivale u turističke svrhe dok su bili u bračnoj zajednici, a nesporno je da je i tuženik navedene nekretnine nastavio iznajmljivati i nakon što je bračna zajednica faktično prestala, dakle 2015. i 2016., a nesporno je i da je tuženiku rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko dalmatinskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostava Trogir od 2. travnja 2015. odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, u tri objekta za ukupno 10 osoba, kao i da je tuženik bio evidentiran kao iznajmljivač u Turističkoj zajednici Okrug od 2. travnja 2015. do 26. srpnja 2016. kada je obrt odjavljen.

10. Među strankama je bilo sporno da li su navedene nekretnine stranaka bile iznajmljene u cijelom utuženom razdoblju (od veljače 2015. do rujna 2016.) kako tvrdi tužiteljica ili su, kako tvrdi tuženik, bile iznajmljene samo u vrijeme turističke sezone. Sporno je i da li su bila iznajmljena tri apartmana ili je nekretnina bila iznajmljena cijela, dakle i prostor u prizemlju, suterenu.

10.1. Među strankama je bilo sporno i koliko je tuženik zaradio iznajmljivanjem navedenih nekretnina, dakle sporna je visina tužbenog zahtjeva tužiteljice. Tijekom postupka, na ročištu održanom 25. ožujka 2025. stanke su učinile nespornim visinu turističkog najma prema podacima turističke zajednice. Iz spisa proizlazi i da tuženik tužiteljici zapravo i nije osporavao pravo na dio koristi koju je imao iznajmljivanjem apartmana, jer to proizlazi i iz njegova iskaza, ali je isplatu tužiteljici uvjetovao svojim potraživanjem za troškove režija i održavanja, te troškove kredita.

10.2. Među strankama je bilo sporno i da li je tužiteljica obvezna tuženiku platiti troškove koje je on imao vezano za predmetne nekretnine (režijske troškove, održavanje, ali i za rate kredita) proporcionalno svom suvlasničkom dijelu nekretnine.

11. Obzirom da su stranke tijekom postupka suglasno pristale da se visina najma utvrdi sukladno podacima turističke zajednice, a učinile su nespornim te podatke, pravilno je prvostupanjski sud koristeći te podatke utvrdio visinu najma za 2015. i 2016., a u povezanosti s tim i visinu iznosa koji je tuženik na ime koristi koju je iznajmljivanjem apartmana ostvario. Stoga su neosnovani žalbeni navodi kojima tuženik osporava ovlast suda da temeljem podataka koje su stranke učinile nespornim izvrši obračun.

11.1. Napominje se da je obračun izvršen samo za vrijeme turističke sezone, za tri mjeseca 2015. i dva mjeseca 2016. (za koje mjesece je utvrđeno da je tuženik iznajmljivao apartmane), a ne za cjelokupno razdoblje od veljače 2015. do rujna 2016. kako je tužiteljica tražila, jer je i dozvola za iznajmljivanje vrijedila do 26. srpnja 2016. Tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da je tuženik iznajmljivao apartmane i izvan turističke sezone, a nedvojbeno je da se radi o zgradi s apartmanima namijenjenima za turističke svrhe, a ne o zgradi sa stanovima, kao i da su se stranke i prije razvoda braka bavile iznajmljivanjem apartmana samo za vrijeme turističke sezone. Napominje se da tuženik, iako sigurno točno zna za koju cijenu je u 2015. i 2016. iznajmljivao apartmane, koliko dana/noći su apartmani bili iznajmljeni i koliko je od toga ukupno zaradio (bez odbitka troškova koje je imao), tijekom postupka nije predložio i dostavio dokaze na te okolnosti.

11.2. Iako je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik za navedeno razdoblje (tri mjeseca 2015. i dva mjeseca 2016.) ostvario korist u ukupnom iznosu od 18.480,00 eura, obzirom je tužiteljica potraživala isplatu u iznosu od 10.617,82 eura, sud je tuženiku naložio da tužiteljici isplati iznos koji je tražila uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja. Napominje se da tužiteljica u dijelu kojim je odlučeno o zateznim kamatama, presudu nije pobijala žalbom.

12. Odluku o tužbenom zahtjevu tužiteljice prvostupanjski sud je donio pravilno primjenjujući odredbu članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/00., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., dalje: ZV) kojim je u stavku 1. propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ju je zanemario. U povezanosti s tim prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tuženik bio nepošteni posjednik i tužiteljičinog suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina, što zapravo tuženik tijekom postupka i nije osporavao, a ne osporava ni u žalbi, kao što nije osporavao ni da tužiteljici pripada pravo na isplatu 1/2 iznosa dobivenog iznajmljivanjem, ali nakon odbijanja 1/2 dijela troškova koje je imao.

13. Člankom 165. stavak 3. ZV propisano je da nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku i to mu pravo zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari.

13.1. Sukladno citiranoj odredbi članka 165. stavak 3. ZV tuženik ima pravo na naknadu troškova koje je vezano za iznajmljivanje apartmana imao i koji su bili nužni razmjerno suvlasničkom dijelu tužiteljice.

14. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je neosnovan prigovor zastare koji je u odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika za isplatu nužnih troškova, tužiteljica tijekom postupka istaknula. Osnovani su i žalbeni navodi da je o prigovoru zastare prvostupanjski sud pogrešno odlučio temeljem članka 232. stavak 1. točka 1. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08.,125/11., 78/15., 29/18., 114/22., 156/22., dalje: ZOO) jer se taj rok odnosi na isporučitelje usluga kao vjerovnike, a tužiteljica to nedvojbeno nije.

14.1. Obzirom da je tuženik tužiteljicu onemogućavao suposjed spornih nekretnina, kao i da joj do podnošenja protutužbe nije predao suposjed, njegovo potraživanje nije zastarjelo.

15. Tuženik ima pravo na naknadu polovice troškova za režije i druge korisne troškove koje je platio nakon što je faktično bračna zajednica prestala postojati, dakle za račune plaćene od 1. siječnja 2015. Međutim, tuženik nema pravo na naknadu polovice troškova za režije i drugih troškova vezanih za sporne nekretnine za koje su računi plaćeni 2014. To toga što prema iskazima stranaka do kraja 2014. je trajala faktična bračna zajednica stranaka i sporne nekretnine su stranke zajedno iznajmljivale, dakle i računi su plaćeni za vrijeme trajanja bračne zajednice.

16. Troškovi za koje tuženik nema pravo naknade polovice iznosa su za račune za vodovod i kanalizaciju koji su plaćeni 21. srpnja 2014. (iznos od 241,79 kuna) i 30. rujna 2014. (iznos od 656,26 kuna, uz napomenu da tuženik dva puta traži isplatu za taj iznos i to prema računu plaćenom 30. rujna 2014. i računu plaćenom 30. rujna 2017. ali račun plaćen 30. rujna 2017. ne prileže spisu), za račune za električnu energiju (HEP) plaćeni 1. kolovoza 2014. (iznos od 495,48 kuna), 9. rujna 2014. (iznos od 300,00 kuna) i 16. listopada 2014. (iznos od 611,38 kuna), za tri računa za boravišnu pristojbu koji su plaćeni 1. kolovoza 2014. (svaki u iznosu od 340,00 kuna), a po ocjeni ovog suda nema pravo ni za račun u iznosu od 1.530,00 kuna koji iznos se prema protutužbi odnosi na obvezu iz 2014., a iz potvrde o plaćanju nije vidljivo kada je plaćen.

16.1. Tuženiku nije priznata ni polovica troškova za vodovod i kanalizaciju prema računu plaćenom 12. kolovoza 2016. za koji tuženik navodi iznos od 57,90 kuna i računu plaćenom 3. lipnja 2017. za koji tuženik navodi iznos od 42,94 kune, jer na potvrdama o plaćanju nije vidljiv iznos koji je tim računom plaćen. Nije mu priznat kao trošak ni polovica iznosa od 41,44 kune navodno plaćeno od 18. kolovoza do 12. listopada 2016., jer za taj iznos ne prileže račun spisu i da je plaćen tih dana. Za račun plaćen 12. kolovoza 2016. u iznosu od 46,91 kuna (6,23 eura) priznat mu je iznos od 3,11 eura, a ne 6,96 kako je tuženik tražio. Nadalje, za račun plaćen 3. lipnja 2017. u iznosu od 47,17 kuna (6,26 eura) priznat mu je iznos od 3,13 eura a ne u iznosu od 5,98 eura kako je tražio. Nadalje, zbroj računa za "komunalije" plaćenih 3. lipnja 2016. iznosi 737,23 kune (97,85 eura), a polovica iznosi 48,92 eura a ne 54,50 eura kako je tražio tuženik. Napominje se da zbroj računa plaćenih 25. srpnja 2017. iznosi 672,00 kune (89,19 eura) a polovica iznosi 44,60 eura, međutim tuženik za te račune traži iznos od 33,45 eura. Za račun za fiksni telefon plaćen 2. lipnja 2017. u iznosu od 389,61 kunu (51,71 eur), polovica iznosi 25,85 eura, a ne 42,96 eura koliko traži tuženik.

16.2. Tuženiku nije priznata polovica troškova za račun plaćen 15. veljače 2016. (iznos od 205,00 kuna) i 12. kolovoza 2016. (iznos od 356,56 kuna) za koje tuženik u protutužbi navodi da se odnose na račune T-COM odnosno fiksni telefon, jer iz potvrda o plaćanju koje prileže spisu proizlazi da je na njima logo "CREDITEXPRESS HRVATSKA" te nije jasno na što se to plaćanje odnosi i koji dug, za koje režijske ili druge troškove, je time plaćen. Tvrtka "CREDITEXPRESS HRVATSKA" je tvrtka koja se bavi naplatom i otkupom potraživanja te pružanjem financijskih usluga, dakle nedvojbeno se ne radi o pružatelju komunalnih ili drugih usluga. U povezanosti s navedenim upitno je da li se radi o troškovima nastalima i plaćenima nakon faktičnog prestanka bračne zajednice, ili troškovima nastalima i plaćenima za vrijeme faktičnog trajanja bračne zajednice.

16.3. Ocjena je ovog suda da tuženik nema pravo na naknadu polovice troškova za navedeno pod "kupljeno za opremanje kuće" prema računima trgovina "Kaufland", "Tommy", "Studenac", "Maća", "Mevlan tranding", "DMD" u ukupnom iznosu od 2.549,69 kuna koliko tuženik traži. To stoga što tuženik na nedvojben način nije dokazao da su ti troškovi bili nužni, tim više što su stranke apartmane i ranije iznajmljivale pa je nejasno što se dogodilo s opremom (ručnici, kuhinjske krpe, vješalice, posuđe, čaše i dr.) koju su ranije imali, a račun "DMD" koji je tuženik predao uz protutužbu je potpuno nečitljiv.

16.4. Tuženik nema pravo ni na naknadu polovice iznosa za izradu projekta za izradu ogradnih zidova koji projekt je napravio vještak i koji trošak prema računu koji je vještak izdao iznosi 2.000,00 kuna. Naime, ti troškovi nisu režijski troškovi, a poslovi izrade ogradnih zidova ne ulaze u redovno održavanje, odnosno redovnu upravu, već u izvanredne poslove, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, pa je za te radove tuženiku trebala suglasnost tužiteljice, koju tuženik očito nije imao.

17. Zbrajanjem svih iznosa računa plaćenih nakon faktičnog prestanka bračne zajednice, odnosno nakon 1. siječnja 2015., a za koje tuženik po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ima pravo na povrat polovice iznosa, proizlazi da tužiteljica tuženiku za plaćene režijske i druge troškove (kako ih je tuženik u protutužbi nazvao: vodovod i kanalizacija, HEP, komunalije, porez na dohodak, odvoz smeća, naknada za sobe i postelje, boravišna pristojba, fiksni telefon) treba platiti ukupno 1.735,99 eura. Tuženik ima pravo i na isplatu zatezne kamate na svaki pojedini iznos od dana plaćanja računa osim za račun za vodovod i kanalizaciju u iznosu od 6,10 eura. Naime, tuženik traži kamatu na taj iznos od 7. svibnja 2016., a iz računa koji prileže spisu proizlazi da je taj račun plaćen 27. kolovoza 2016. slijedom čega tuženik ima pravo na zateznu kamatu od 27. kolovoza 2016.

17.1. Iako zbroj odbijenih iznosa računa za režije i druge troškove iznosi 736,56 eura, obzirom da je tuženik s protutužbenim zahtjevom po toj osnovi tražio isplatu iznosa od 2.456,05 eura (jer je pogrešno zbrojio pojedine iznose računa i pravilan zbroj zapravo iznosi 2.472,10 eura), a pripada mu iznos od 1.735,99 eura, pravilno je odbijen njegov zahtjev za ukupni iznos od 720,06 eura, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na pojedine iznose kako su navedeni u izreci ove presude pod točkom I.

18. Ocjena je ovog drugostupanjskog suda da troškovi koje je tuženik imao plaćanjem usluge čišćenja apartmana (400,00 eura) nisu bili nužni, jer je tuženik i sam mogao čistiti apartmane, tim više što nije dokazao da su tu uslugu koristili i kada su iznajmljivali apartmane dok su bili u braku.

19. Pravilno je prvostupanjski sud postupio i kada je odbio protutužbeni zahtjev tuženika da mu tužiteljica plati iznos od 4.000,00 eura na ime polovice rata otplaćenog kredita. Tuženik potražuje 150,00 eura za travanj 2016. i po 300,00 eura mjesečno za razdoblje od svibnja 2016. do svibnja 2017. kada je prema tvrdnjama tuženika kredit otplaćen u cijelosti.

19.1. Naime, iz nagodbe koju su stranke potpisale kod Okružnog suda u Tullinu 1. srpnja 2016. proizlazi da je tom nagodbom riješeno pitanje bračne stečevine stranaka. Prijevod nagodbe prileže spisu (stranica 54 i 55) i iz nje proizlazi da je ista sklopljena za podmirenje svih potraživanja, da su stranke suglasne da ovdje tuženiku pripadne stan u [adresa] s inventarom, da štedne knjižice ostaju ovdje tužiteljici, kao i da je u obzir uzet i kredit koji je korišten za izgradnju kuće u [adresa] (predmetna nekretnina). Nadalje iz nagodbe proizlazi da su se stranke dogovorile da zbog činjenice što tuženiku ostaje stan sa inventarom, tužiteljica bude je oslobođena plaćanja osam rata kredita. U nagodbi je navedeno "Nisu podmirena stoga prava iz povrata ukoliko se ista tiču razdoblja koje prelazi 8 mjeseci, nadalje ni sva eventualna potraživanja po pitanju nekretnina u inozemstvu." Napominje se da u nagodbi nije navedeno razdoblje odnosno za kojih osam mjeseci je tužiteljica oslobođena plaćanja rata kredita. Međutim, spisu prileže i nalog za plaćanje i potvrda naloga (stranica 57 spisa) iz koje proizlazi da je tužiteljica tuženiku 6. prosinca 2016. uplatila iznos od 2.200,00 eura, a iskazala je da je ostatak (1.500,00 eura) tuženiku poslala po djeci, što tuženik nije osporio, niti je nedvojbeno dokazao da mu je tužiteljica još dužna, odnosno nije dokazao za koje razdoblje odnosno koje rate kredita mu je tužiteljica dužna.

19.2. Slijedom navedenog, tužiteljica nije dužna tuženiku na ime rata kredita platiti iznos utužen protutužbom.

20. Slijedom navedenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP žalbu tuženika valjalo je djelomično odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u točki I. izreke, u točki II./2. za kupan iznos od 720,06 eura i zahtjev za isplatu zateznih kamata na pojedine iznose kako su navedeni u izreci ove presude pod točkom I., a potvrđena je i u točki II./3. izreke te u točki III. izreke.

20.1. Temeljem članka 373. a ZPP žalbu tuženika valjalo je djelomično uvažiti i prvostupanjsku presudu u dijelu točke II./1. izreke preinačiti na način kako je suđeno ovom presudom pod točkom II. izreke.

21. Bez obzira što je ovom presudom prvostupanjska presuda preinačena zbog čega je došlo do promjene uspjeha stranaka u postupku, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da odluku o troškovima postupka treba potvrditi. Naime, iz žalbe proizlazi da odluku o troškovima postupka tuženik zapravo pobija iz razloga što smatra zahtjev tužiteljice neosnovanim i ne navodi za koje radnje punomoćnika je tužiteljici neosnovano priznat trošak, odnosno ne osporava pojedine visine priznatog troška, a suprotno žalbenim navodima tuženika, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je tužiteljici priznao i troškove vještačenja, jer iz spisa proizlazi da je bilo sporno da li se iznajmljuju samo apartmani na I. i II. katu ili i prostor u prizemlju, suterenu. Nadalje prvotnim protutužbenim zahtjevom tuženik potražuje isplatu zateznih kamata za režijske i druge troškove na pojedine iznose koji su računom i plaćeni, a ne polovicu tih iznosa koliko bi mu pripadalo, a svoj zahtjev je tuženik ispravio tek u nastavku postupka nakon donošenja ukidnog rješenja ovog drugostupanjskog suda. Nadalje, tužiteljica u postupku nije uspjela u doista neznatnom dijelu svog zahtjeva koji se odnosi na sporedno potraživanje zateznih kamata i zbog kojeg zahtjeva nisu nastali posebni troškovi. Tuženik je sa protutužbom djelomično uspio i to po ocjeni ovog drugostupanjskog suda s oko 37,5% (50% s osnovom i 25% s visinom), dok je tužiteljica u odnosu na protutužbu uspjela sa 62,5%. Dakle, uspjeh tužiteljice i u odnosu na protutužbu je veći od uspjeha tuženika. U povezanosti s tim, a uzimajući u obzir i sve okolnosti slučaja i međusobne odnose stranaka, kao i činjenicu da tuženik iako nije osporavao pravo tužiteljice na isplatu, osporavao je visinu njezina zahtjeva, a nije htio dostaviti podatke o zaradi s kojim podacima je nedvojbeno raspolagao, ocjena je ovog suda da je tužiteljica pretežito uspjela u ovom sporu u cjelini, slijedom čega ima pravo na naknadu troškova sukladno članku 154. stavak 5. ZPP, a visina troškova je pravilno odmjerena.

22. U povezanosti s navedenim, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka pa i bez obzira što je sa žalbom djelomično uspio (temeljem članka 166. ZPP).

U Sisku, 4. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Lešić