Republika Hrvatska
Općinski sud u Puli-Pola
Stalna služba u Rovinju-Rovigno
Rovinj, Obala P. Budicin 4
Posl.br. P-128/2024-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, po sutkinji Alessandri Gržinić-Matika u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, zastupanog po punomoćniku DN, dipl. iur. kod tužitelja, protiv tuženika Zorko d.o.o. Kanfanar, F. Glavinića 3, OIB: 44431677200, zastupanog po punomoćnici Marini Mraković, odvjetnici u Buzetu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. listopada 2025. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 04. prosinca 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od ukupno 7.549,42 eura (56.881,09 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako slijedi:
- na iznos od 320,96 eura (2.418,24 kn) od 17.12.2021.
- na iznos od 0,93 eura (6,98 kn) od 14.09.2020.
- na iznos od 1.619,66 eura (12.203,30 kn) od 05.06.2020.
- na iznos od 62,65 eura (472,02 kn) od 23.10.2020.
- na iznos od 615,16 eura (4.634,96 kn) od 17.12.2021.
- na iznos od 2,77 eura (20,86 kn) od 23.10.2020.
- na iznos od 62,65 eura (472,02 kn) od 23.10.2020.
- na iznos od 11,59 eura (87,36 kn) od 08.09.2020.
- na iznos od 41,41 eura (312,00 kn) od 20.08.2020.
- na iznos od 16,98 eura (127,93 kn) od 06.07.2020.
- na iznos od 561,67 eura (4.231,92 kn) od 17.12.2021.
- na iznos od 44,76 eura (337,25 kn) od 13.10.2020.
- na iznos od 89,52 eura (674,50 kn) od 13.10.2020
- na iznos od 588,42 eura (4.433,44 kn) od 17.12.2021.
- na iznos od 16,98 eura (127,93 kn) od 06.08.2020.
- na iznos od 165,64 eura (1.248,00 kn) od 18.03.2021.
- na iznos od 141,25 eura (1.064,23 kn) od 11.02.2021.
- na iznos od 588,42 eura (4.433,44 kn) od 17.12.2021.
- na iznos od 16,98 eura (127,93 kn) od 07.09.2020.
- na iznos od 561,67 eura (4.231,92 kn) od 17.12.2021.
- na iznos od 7,25 eura (54,60 kn) od 15.12.2020.
- na iznos od 12,27 eura (92,45 kn) od 07.10.2020.
- na iznos od 615,16 eura (4.634,96 kn) od 17.12.2021.
- na iznos od 3,45 eura (26,00 kn) od 15.01.2021.
- na iznos od 561,67 eura (4.231,92 kn) od 17.12.2021.
- na iznos od 534,93 eura (4.030,40 kn) od 17.12.2021.
- na iznos od 13,02 eura (98,13 kn) od 05.02.2021.
- na iznos od 267,46 eura (2.015,20 kn) od 17.12.2021.
- na iznos od 4,14 eura (31,20 kn) od 14.04.2021. po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 8 dana.
2. Nalaže se tuženiku da plati parnični trošak u iznosu od 555,16 eura nastao tijekom postupka kao i zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni parnični trošak, tekuću od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troška do uplate."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu od 1.250,00 eura, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Dana 23. veljače 2024. godine kod ovoga suda pod gore označenim poslovnim brojem zaprimljena je tužba tužitelja protiv tuženika, radi isplate.
1.2. U tužbenoj osnovi tužbe se navodi:
- da je dana 15. lipnja 2020. godine prilikom obavljanja radnih zadataka, osiguranik tužitelja IN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], doživio ozljedu, koja je dana 29. listopada 2020. godine, priznata kao ozljeda na radu;
- da su ozljede tužiteljevog osiguranika prouzročene radi propusta u primjeni mjera zaštite na radu kod tuženika, gdje je ozlijeđeni navedenog dana bio u radnom odnosu;
- da je povodom ove nezgode naknadno izvršen inspekcijski nadzor Državnog inspektorata te je sastavljen Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru dana 02. rujna 2020. godine;
- da je sukladno članku 44. st.1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje: ZZNR) poslodavac dužan provesti potrebne mjere za zaštitu zdravlja i sigurnost radnika, uključujući planiranje, pripremu i provedbu radnog procesa, uvažavajući najvišu moguću razinu zaštite radnika i okoliša;
- da je čl. 41. st. 1. istog Zakona propisano da je poslodavac obvezan osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu;
- da je čl. 41. st. 3. istog Zakona propisano da je poslodavac obvezan osigurati da sredstva rada i osobna zaštitna oprema u uporabi budu u svakom trenutku sigurni, održavani, prilagođeni za rad i u ispravnom stanju te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača tako da u vrijeme rada ne ugrožavaju radnike;
- da je čl. 41. st. 4. istog Zakona propisano da je poslodavac obvezan isključiti iz uporabe sredstva rada i osobnu zaštitnu opremu na kojoj nastanu promjene zbog kojih postoje rizici za sigurnost i zdravlje radnika;
- da je odredbom čl. 25. stavka 1. ZZNR, propisano da se ozljeda na radu ili profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca, smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti;
- da je tužitelj za liječenje ozlijeđenog ĆN, na ime troškova zdravstvene zaštite i novčanih naknada, platio iznos od ukupno 7.549,42 eura (56.881,09 kuna);
- da je temeljem čl. 139. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13,137/13, 98/19) Zavod obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne ili fizičke osobe ako su bolest, povreda ili smrt osigurane osobe nastale zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu ili druge mjere za zaštitu građana;
- da je temeljem čl. 148. st.3. citiranog Zakona i čl. 29. st. 1. u svezi s čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima, tuženik dužan tužitelju naknaditi i kamatu za pretrpljenu štetu od dana nastanka štete, dakle, od dana plaćanja svakog pojedinog računa do isplate;
- da je tužitelj zatražio naknadu štete od tuženog, ali tuženik nije podmirio predmetnu štetu u mirnom postupku, već je uložio prigovor, koji tužitelj smatra neosnovanim.
1.3. Slijedom prednjih navoda predlaže se sudu usvojiti tužbeni zahtjev sadržaja kao u izreci ove presude.
2. U odgovoru na tužbu od 17. lipnja 2024. godine (list 143-144) tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, a sve uz slijedeće navode:
- da je tuženi poduzeo sve zakonom propisane mjere radi zaštite radnika;
- da se ozljeda na radu dogodila odgovornoj osobi (zakonskom zastupniku) tuženika, te se po ozljeđivanju obavijestila hitna i policija;
- da je tuženik provodio apsolutno sve mjere zaštite na radu - sve koje se traže, koje su zakonom propisane i koje su obvezne;
- da je labudica na kojoj je bio radni stroj, bila ispravna;
- da se ozljeda dogodila slučajno, jer je radnik slučajno nagazio na otvor, izgubio ravnotežu i pao - dok je noga ostala zaglavljena u otvoru te se tom prilikom slomila;
- da u samom zapisniku i nalazu državnog inspektorata, jasno stoji da je za ozlijeđenog predočen Zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način;
- da je poslodavac sačinio i Procjenu rizika izrađeno u lipnju 2020. godine od strane ovlaštene osobe Elkron d.o.o. Pula;
- da tuženik nije imao navedene dokumente, isti bi možda mogao biti odgovoran, no kako je sastavio i posjedovao navedene dokumente, tuženik ne može biti odgovoran za slučaj koji se dogodio radniku;
- da u Zapisniku državnog inspektorata jasno stoji da je direktor IN, koristio propisanu zaštitnu opremu: radne cipele, prsluk i kacigu koja je odgovarala opasnostima na mjestu rada;
- da je za direktora predočena i potvrda o osposobljavanju za prvu pomoći radnicima (provedeno 05. lipnja 200. godine od Elkron Medina d.o.o. Pula);
- da propusti koji se u Zapisniku državnog inspektorata spominju nemaju nikakve veze sa samim događajem niti sa odgovornošću tuženika glede spornog događaja;
- da se kao glavni propust pod br. 1. navodi da poslodavac nije obavijestio nadležno tijelo za inspekcijski nadzor o ozljedi;
- da je poslodavac - obzirom je ozlijeđeni IN ujedno i direktor tuženika, po ozljeđivanju zvao hitnu što je životno normalno;
- da je direktoru pukla bedrena kost i isti u tim trenucima nije baš mogao razmišljati da prvo zove inspektorat, pa potom hitnu, već je instinktivno zvao hitnu;
- da navod u Zapisniku da poslodavac nije razradio na koji će se način radnik sigurno kretati po labudici je apstraktan, općenit i sam po sebi ništa ne znači;
- da ne postoji zakonska obveza poslodavca za donošenje pravilnika ili razrade načina kretanja po labudici, jer je sama labudica izrađena sukladno svim zakonskim uvjetima i standardima (sigurnosnim, konstrukcijskim…);
- da je labudica imala sve ateste i bila tehnički ispravna a visinom niska (ispod 1 metar), pa ne iziskuje pravilnike o radovima na visini;
- da inspektor nije dao nikakve konkretne upute ili smjernice kako bi se po labudici trebalo hodati, niti je u tom smislu ukazao na kršenje neke kogentne zakonske norme;
- da se ozljeda dogodila uslijed same radnje radnika (očito nepažnja), na koju poslodavac nije mogao utjecati niti predvidjeti.
2.1. Slijedom svega naprijed navedenog predlaže se sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška, a sve uz prethodno provođenje predloženih dokaza.
3. Radi utvrđenja relevantnih okolnosti za presuđenje ove pravne stvari sud je proveo slijedeće dokaze:
- čitanjem prijave o ozljedi na radu (list 4-7);
- čitanjem zapisnika državnog inspektorata od 02. rujna 2020. godine (list 8-18);
- uvidom izvješće o bolovanju (list 19-22, 33-34, 45-46, 51-52, 59-60, 63-66, 69-82);
- uvidom u troškove liječenja (list 23-27, 43-44, 47-50, 53-54, 57-58, 61-62, 67-68);
- uvidom u pregled realiziranih recepata u ljekarnama (list 28-32, 35-40);
- uvidom u osobni račun za pomagalo (list 41-429;
- uvidom u putne/pogrebne troškove (list 55-56, 83-84);
- uvidom u stavke HZZO (list 85-134);
- čitanjem otpusnog pisma (list 135);
- čitanjem zahtjeva za naknadu štete (list 136-138);
- čitanjem nalaza i mišljenja vještaka Maura Ukušića, mag. ing. stroj. (list 169-172);
- saslušanjem svjedoka EN na roč. od 09. lipnja 2025. godine (list 166-167);
- saslušanjem z.z. tuženika IN na roč. od 09. lipnja 2025. g. (list 167-169);
- saslušanjem vještaka Maura Ukušića, dipl. ing. stroj. na roč. od 23. listopada 2025. godine (list 180-181).
4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev za isplatu iznosa 7.549,42 eura na ime troškova liječenja oštećenog osiguranika tužitelja IN, zbog zadobivenih ozljeda u nezgodi od 29. listopada 2020. godine na radnom mjestu (povreda na radu) kao i zahtjev za isplatu pripadajućih zateznih kamata.
6. Tužitelj temelji tužbeni zahtjev na odredbi čl. 139. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19 - dalje: ZOZO) kojim je propisana tužiteljeva obveza zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne ili fizičke osobe ako su bolest, povreda ili smrt osigurane osobe nastale zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu ili druge mjere za zaštitu građana; s time da naknada štete koju tužitelj ima pravo zahtijevati obuhvaća troškove za zdravstvene i druge usluge te iznose novčanih naknada i drugih davanja koje tužitelj plaća (čl. 143. ZOZO).
6.1. Temeljem čl. 148. st. 3. citiranog Zakona i čl. 29. st. 1., u svezi s čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima tužitelj ima pravo i na zateznu kamatu po propisanoj stopi od dana nastale štete odnosno od dana plaćanja svakog pojedinog računa do isplate.
7. Između stranaka tijekom postupka nije bio sporan štetni događaj, zadobivene ozljede kod tužiteljeva osiguranika IN, a konačno na zaključnom ročištu od 23. listopada 2025. godine tuženik je i pored prethodnog osporavanja učinio nespornim visinu tužbenog zahtjeva i uzročno posljedičnu vezu između troškova iz računa i ozljeda iz štetnog događaja nastavno čemu je tužitelj odustao od dokaznog prijedloga medicinskog i financijskog vještačenja.
8. Sporna je odgovornost tuženika kao poslodavca s obzirom da isti osporava da je do ozljeđivanja IN došlo zbog propusta u poduzimanju mjera zaštite na radu.
9. Iz iskaza saslušanog svjedoka KN utvrdilo se da bi isti na dan štetnog događaja upravljao bagerom kojeg je trebalo ukrcati na spornu labudicu (prepoznatu iz priloženih fotografija tužbi, list 17-18 spisa) kada je ĆN krećući se unazad pokazivao njemu smjer kretanja i to na način da je gledao u njega i rukama gestikulirao i usmjeravao kako da se ukrca na tu labudicu. Po sjećanju svjedoka kada se isti s bagerom popeo na labudicu za dvije trećine njene dužine, ĆN da odjednom više nije vidio jer je propao kroz rupu u labudici, a onda ga zatekao na podu sa zaglavljenom nogom. Tvrdi da mu je odmah pružio pomoć na način da ga je izvukao i polegao sa strane to pozvao hitnu dok je on jaukao od bolova. Izričit je u navodu da je ĆN imao zaštitnu opremu odnosno kacigu, kabanicu i radne cipele. Opisujući proces rada svjedok navodi da je uobičajeno kod ukrcaja stroja na labudicu da netko ispred ukazuje na smjer kretanja, a u odnosu na gumu koja se nalazila u rupi, opisao da je to upravo dio u kojem je ĆN zaglavio. Predmetna guma da je inače elastična i služi da se gusjenica može kretati uz traku to pretpostavlja da ju je on prije ukrcaja namjestio. Svjedok navodi da je on osposobljen da upravlja i kamionom i bagerom i to za rad na siguran način za oba stroja kao i da je prošao tečaj i edukaciju za sigurnost na radu. U odnosu na opisan i uobičajen način ukrcavanja bagera na labudicu i namještavanja gumene elastične trake ili podmetača, ukazuje da je na ovaj način lakše ukrcavati mehanizaciju na labudicu kada mu netko signalizira kako da se kreće što je u ovom slučaju činio ĆN, a u drugima bude i druga osoba.
10. Zastupnik tuženika IN koji je saslušan u ulozi direktora društva Zorko d.o.o. istovremeno je i ozlijeđeni osiguranik tužitelja koji je obavljao radnje signalizacije svom zaposleniku EN, koji je upravljao bagerom radi ukrcaja na predmetnu labudicu. Isti izričito tvrdi da se ovakav ukrcaj odradio bezbroj puta bilo on signalizirao šoferu bagera kretnje, bilo to činila druga osoba, to ukazuje da je toga dana padala kiša pa je dodatni problem bio da bager ne sklizne zbog čega se i pristupilo ukrcaju bagera na ovaj način. Navodi da je osobno stajao pred bagerom i hodao natraške to pokazivao rukama kako da se kreće kada je odjednom gumena traka propala u rupu, a time i on, tako da mu je noga ostala zaglavljena i pao preko te slomio bedrenu kost. Uzrok tome tvrdi da je kabanica koju je nosio zbog kiše koja je padala, pa ga je ona očito smetala pogledom, pri čemu tvrdi da je imao i radne cipele i kacigu. Potvrđuje navode svjedoka da mu je on pružio prvu pomoć i izvadio ga iz te rupe pa pozvao hitnu koja ga je odvezla u KBC Rijeka gdje je hospitaliziran i gdje je operiran te ukupno tamo boravio 10-ak dana, a nakon toga s longetom uz pomoć dvije štake hodao naredna 4 mjeseca, a sa jednom štakom 2 mjeseca. Za sebe kao direktora firme tvrdi da je završio srednju tehničku školu i da je kvalificiran za rad na siguran način jer ima položen ispit zaštite na radu i sigurnosti pri radu i pružanja pomoći, a da je isti i strojar i vozač zbog čega da je kvalificiran za usmjeravanje strojeva na toj labudici u kretanju što da je činio stotinu puta. Dakle, iako obavlja poslove direktora da je osposobljen za poslove i zadatke strojara i vozača i svega što njegova firma pokriva, uz svojih 7-8 zaposlenika. Za predmetnu labudicu navodi da je riječ o priključnom vozilu, koje podliježe svakogodišnjem pregledu za tehničku ispravnost, a svaka tri mjeseca za periodični pregled, to da ne postoji pravilnik niti dokument koji bi propisao rukovanje i proces rada na labudici, odnosno pravilnik o načinu hodanja ili ukrcavanja mehanizacije na labudicu. Elastična guma koja se montira na labudicu prilikom samog ukrcaja služi da bager ne klizi i da se labudica ne ošteti, a kada se jednom ukrca mehanizacija, guma ostaje ispod nje sve dok se ne ukloni nakon čega se ista zamota i makne s prazne labudice. Guma se mijenja s vremenom kada se ošteti ili potrga, a u situacijama kao ova kada čovjek svojom težinom na nju nagazi, a ispod podloge je rupa ona propadne jer je elastična i mekana, što da se upravo desilo i te zgode.
11. Na okolnost provedenih mjera zaštite na radu, ali i eventualnih propusta u provedbi mjere zaštite na radu od strane poslodavca koja bi bila u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim ozljeđivanjem tužiteljeva osiguranika provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Mauru Ukušiću, dipl. ing. stroj.
11.1. U pisanom nalazu i mišljenju vještaka zaštite na radu dostavljenog sudu dana 12. rujna 2025. godine (list 169-172) isti u većem djelu nalaza reproducira sadržaj zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 02. rujna 2020. godine da bi u konačnom mišljenju utvrđuje da zakonom nije decidirano propisano kao obveza poslodavca da se izradi pisana uputa za kretanje po postavljenoj zaštiti na labudici, kroz obvezu poslodavca da poduzme sve mjere koje su neophodne da bi se radni procesi mogli obavljati bez opasnosti za zdravlje radnika. Međutim navodi i to, da to nije zapreka da se pisanim uputama napravi podsjetnik za postavljanje zaštite od oštećivanja labudice, kretanjem radnog stroja po njoj te kretanja po toj istoj zaštiti tijekom obavljanja radnje ukrcaja ili iskrcaja radnog stroja. Vještak ukazuje da je direktor IN preuzeo ulogu signaliste i navodio radnika koji je upravljao strojem, jer nije vidio kompletnu sliku ulaska radnog stroja na labudicu, a time preuzeo i obveze radnika iz odredbe čl. 68. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 - dalje: ZZNR). Naime, da je tom odredbom članka propisano da je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i o sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu. Postupanjem IN koji da je makinalno obavljao radnju posla dovelo je do njegova ozljeđivanja i time on dao neposredan doprinos nastanku štetnog događaja.
12. Podneskom tuženika od 16. rujna 2025. godine isti se očitovao na nalaz vještaka ukazujući na ono što je jedino relevantno za predmetni postupak, a to je gdje vještak jasno navodi da "… zakonom nije decidirano postavljeno kao obveza poslodavca" da se izrade pisane upute za kretanje po postavljenoj zaštiti na labudici, dok sve ostalo navedeno u nalazu drži njegovim tumačenjem zakonskih odredbi da je radnik dužan voditi računa o svojoj zaštiti, zaštiti zdravlja ostalih radnika itd. što da treba prepustiti sudu. Dakle, očito da za uobičajeni način rada - hodanja po postavljenoj zaštitnoj gumi na labudici nije prepreka da se napravi podsjetnik - no, da ne postoji izričita zakonska obveza da se takav podsjetnik ili pravilnik (u obliku sheme hodanja, crtanja hodograma hodanja po labudici i sl.) kako hodati po tako postavljenoj gumenoj zaštiti mora napraviti što znači da takve fakultativne upute nisu obvezatne.
13. O pisanom nalazu vještaka raspravilo se na ročištu od 23. listopada 2025. godine (list 180-181) kada je vještak Mauro Ukušić potvrdio zaključak tuženika da ne postoji zakonska obveza poslodavca da izradi pisane upute za kretanje po postavljenoj zaštiti na labudici, a u konkretnom slučaju upravo je direktor preuzeo ulogu signaliste odnosno osobe koja signalizira nekome što da radi i u kom pravcu da se kreće. Takva signalizacija da postoji onda kada je zaklonjen vidik onom koji manevrira i ne vidi kompletno područje rada, kada signalista postaje manipulator i usmjerivač kretanja dotičnog stroja. Vještak opisuje da je riječ o jednom rutinskom poslu koji je trebalo obaviti s dužnom pažnjom što upravo i definira Zakon o zaštiti na radu u čl. 68. U konkretnom slučaju da IN nije primijenio dužnu pažnju i time dao neposredan doprinos nastanku štetnog događaja, kao radnik, a ne kao poslodavac jer je u konkretnom slučaju on preuzeo dužnost radnika kao signaliste. Što se tiče IN kao radnika vještak izjavljuje da isti nije bio osposobljen za posao signaliste, kao posao s posebnim uvjetima rada, ali da je bio osposobljen za ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu jer je za to sam sebe ovlastio te je time ispunjavao posebne uvjete rada. Isto tako vještak ukazuje da načelno osoba koja nije obučena za posao signaliste ne smije obavljati takve poslove međutim, da Zakon predviđa mogućnost da poslove koji se rade duže vrijeme, uz istu dinamiku i na isti način, mogu obavljati ljudi koji su priučeni u tom kontekstu, a IN je kao takva osoba mogao obavljati takav posao. Nadalje, vještak ukazuje da bez obzira na okolnost da li je osoba koja obavlja posao signaliste obučena ili ne, dozvoljeno je kod ukrcaja bagera na labudicu da se skoči na labudicu jer kada bi osoba koja se bavi signalizacijom stala s bilo koje strane labudice, druga strana ne bi bila dostupna jer je teško procijeniti kada gusjenice silaze s labudice. Dakle kretanje IN u obavljanju posla signaliste u konkretnom slučaju da je rađeno prema uobičajenim radnjama pri kojim ni pomoćna ogledala ne bi pomogla, s time da je u svojoj kretnji trebao primijeniti dužnu pažnju koja je po mišljenju vještaka izostala.
14. Uvažavajući mišljenje vještaka koje sud cijeni stručnim i objektivnim sud je utvrdio da je do nezgode došlo isključivo krivnjom radnika odnosno osiguranika tuženika zbog neprimijenjene dovoljne pažnje u kretanju prilikom obavljanja poslova signaliste na spornoj labudici kada se ukrcavao bager u uvjetima kiše koje je svakako trebalo uzeti u obzir zbog proklizavanja na gumi na kojoj se kretao. Međutim, da navedeno nije u korelaciji s propustima tuženika u smislu ne pružanja sigurnih uvjeta rada, nedostatne edukacije ili neprovođenja zakonom propisanih mjera zaštite na radu. Dapače, upravo suprotno, iz provedenog postupka proizlazi da je poslodavac poduzeo sve mjere zaštite na radu konkretne prigode, jer ne postoji zakonska obveza za pisanu uputu glede kretanja po labudici, a time je isključena zakonska pretpostavka odgovornosti poslodavca, a što je "conditio sine qua non" za eventualnu regresnu obvezu prema HZZO-u, tj. tužitelju.
15. U odnosu na priloženi Zapisnik o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata od 02. rujna 2020. godine, valja ukazati da isti predstavlja javnu ispravu koja dokazuje istinitost onoga što se njome utvrđuje ili određuje u smislu odredbe čl. 230. i č l. 231. ZPP-a međutim, isto tako nema nikakve dvojbe da je tuženik u mogućnosti dokazivati da se u priloženom zapisniku od 02. rujna 2020. godine kao javnoj ispravi, neistinito utvrđene činjenice ili da je nepravilno sastavljen, a sve u smislu odredbe čl. 230. st. 3. ZPP-a.
15.1. Saslušanjem svjedoka i tužitelja utvrđeno je da se obavljala radnja ukrcaja bagera na labudicu, i u tom kontekstu logične su kretnje osobe koja je usmjeravala vozača na bageru i s tim u svezi opisana štetna posljedica pada. Međutim iz sadržaja zapisnika proizlazi da bi IN i strojar krenuli iskrcati gusjeničar koji se već nalazio na labudici, što bi onda obuhvaćalo radnju usmjeravanja iz suprotnog pravca, to gotovo nemoguće da bi se ozlijeđeni našao na poziciji na kojoj je ozlijeđen na samoj labudici. Naime, vještak je potvrdio da je ozlijeđeni IN propao u rupu labudice zbog nepažnje, a isti priznao da je zbog duge kabanice njegova vidljivost bila ograničena što ukazuje da je uzrok u ovom slučaju nepažnja radnika to je isti zbog svoje nepažnje doveo sebe u poziciju tjelesne povrede uslijed pada u rupu labudice. Ovaj sud stoga cijeni da se u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke ekskulpacije tuženika kao poslodavca od odgovornosti za prouzročenu štetu krajnjom nepažnjom radnika unatoč provedenoj zaštiti na radu koja je nesporno provedena, a sukladno citiranoj odredbi čl. 25. st. 2. ZZNR.
16. Sukladno navedenoj odluci, tuženik je zatražio parnični trošak sastojeći od troškova zastupanja i to sastava odgovora na tužbu od 17. lipnja 2024. godine (100 bodova), sastava očitovanja na nalaz i mišljenje vještaka (100 bodova) i zastupanja na tri održana ročišta od 21. siječnja 2025. godine 09. lipnja 2025. godine i 23. listopada 2025. godine (svako po 100 bodova). Ukupnom iznosu od 1.000,00 eura, pridodan je zatraženi iznos PDV-a od 25% odnosno 250,00 eura, što ukupno iznosi dosuđeni iznos troška u točki II. izreke ove presude od 1.250,00 eura, primjenom odredbe čl. 151., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a te odmjerenih prema primjenjivim Tarifama o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Tbr. 7., 8., 9., 46. i 54.)
U Rovinju, 04. prosinca 2025. godine.
Sutkinja:
Alessandra Gržinić-Matika
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem e-komunikacije u roku od petnaest (15) dana od dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.