REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-4006/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman, na prijedlog više sudske savjetnice Margarete Duvnjak, uz sudjelovanje Dajane Mihelčić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, Đorđićeva 15, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja obveze iz porezno dužničkog odnosa pravnog sljednika, 4. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-16/22- 01/24, URBROJ: 513-04-23-2 od 28. lipnja 2023.

II Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Trešnjevka KLASA: UP/I-410- 16/2015-002/47, URBROJ: 513-007-01-10-2022-41 od 7. travnja 2021. III Utvrđuje se da je 1. siječnja 2011. nastupila zastara prava na utvrđivanje poreza na promet nekretnina tužiteljici u iznosu od 13.063,40 kn ( trinaesttisućašezdesettri kune i četrdeset lipa) po rješenju Ministarstva financija Republike Hrvatske - Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave za poreze građana, KLASA: UP/I-410-16/2015-02/47, URBROJ: 513-07-24-10/2016-11 od 17. kolovoza 2016.

IV Nalaže se tuženiku OIB: 18683136487, da tužiteljici nadoknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu od 622,15 EUR-a (šestodvadesetdvaeura i petnaest centi) u roku od 30 (trideset) dana od dana dostave pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-16/22- 01/24, URBROJ: 513-04-23-2 od 28. lipnja 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Trešnjevka KLASA: UP/I-410-16/2015-002/47, URBROJ: 513-007-01-10-2022-41 od 7. travnja 2021.

2. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 7. travnja 2021. koje je doneseno postupajući po drugostupanjskom rješenju KLASA: UP/II-410-16/16- 01/197, UR.BROJ: 513-04-22-14 od 16. ožujka 2022., donesenog u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu Us I-562/20-9 od 23. lipnja 2021, u ponovnom postupku odbijen je zahtjev tužiteljice za zastaru prava na utvrđivanje poreznog duga tužiteljici kao pravnom sljedniku iz pokojnog PZ. Točkom II. izreke navedenog rješenja nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja plati obvezu iz porezno-dužničkog odnosa koja na dan 08. veljače 2014. iznosi ukupno 26.126,80 kn, od čega ½ dijela iznosi 13.063,40 kn na ime poreza na promet nekretnina u korist računa navedenog u citiranom rješenju. Točkom III. izreke navedeno je da se na nepravodobno uplaćeni iznos poreza obračunavaju zatezne kamate, a točkom IV. određeno je da žalba odgađa izvršenje rješenja.

3. Tužiteljica u cijelosti osporava zakonitost pobijanog akta. U bitnom ističe kako su i prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje doneseni uz bitne povrede pravila upravnog postupka iz članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku. Navodi kako se osporava vjerodostojnost i istinitost isprave na temelju koje je Poreza uprava započela postupak u predmetu protiv pravnog prednika tužiteljice te da je netočno da je pokojni PZ stekao vlasništvo nekretnine-stana u [adresa], na adresi [adresa] od ZZ kao otuđitelja kupoprodajnim ugovorom od 13. prosinca 2004. budući da je iz uvida u povijesni KPU Grada Zagreba, [broj poduloška] jasno da navedeni ugovor o kupoprodaji nije nikada sklapan niti je bio proveden, slijedom čega nije niti moglo biti stečeno vlasništvo predmetnog stana budući da je stan bio u vlasništvu dvoje suvlasnika. Nadalje, ističe prigovor zastare. Smatra da su javnopravna tijela pogrešno zauzela stav da zastara počinje teći od saznanja tijela za poreznu obvezu odnosno od 29. rujna 2008. tj., od 1. siječnja 2009. Navodi da porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora ili drugog pravnog posla kojim se stječe nekretnina sukladno članku 14. stavku 1. Zakona o porezu na promet nekretnina te kako je u ovom konkretnom slučaju porezna obveza nastala 12. prosinca 2004., apsolutni rok zastare počeo je teći 1. svibnja 2005. te je ista nastupila 1. siječnja 2011., a rješenje kojim je pokojnom PZ utvrđena obveza poreza na promet nekretnina doneseno je 17. veljače 2011., dakle nakon nastupa apsolutne zastare. Stoga je i osporavano prvostupanjsko rješenje od 17. kolovoza 2016., kojim je tužiteljici, pravnom sljedniku poreznog dužnika, utvrđena obveza plaćanja poreza, doneseno na temelju pogrešne primjene materijalnog prava jer je isto doneseno nakon što je nastupila apsolutna zastara utvrđivanja poreza na promet nekretnina, odnosno nakon 1. siječnja 2011. Zaključno, da je osporeno rješenje doneseno nakon proteka roka od 17 godina od dana kada je zastara počela teći ( 1.1.2005.) i u istom tom roku trebalo je naplatiti poreznu obvezu. Poziva se na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske te ističe da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske napustio stav da se zastara računa od kada je porezno tijelo saznalo za poreznu obvezu. Također, ističe da je pogrešan zaključak tuženika da nije nastupila apsolutna zastara prava na naplatu poreznog duga jer je isto potraživanje osigurano upisom zaloga na nekretninama tužitelja, jer isto ne proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka te drugih dokaza u spisu tuženika. U zemljišnoj knjizi zabilježena je samo ovrha na nekretnini tužiteljice radi naplate poreznog duga, a koji postupak se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem: Ovr-1656/19, te da zabilježba ovrhe nije uknjižba prava zaloga (hipoteke) niti zabilježba ovrhe prekida zastaru pred poreznim tijelom. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela uz naknadu troškova upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja, predlaže da sud riješi predmetni spor bez rasprave i tužbu odbije kao neosnovanu.

5. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“broj: 36/24 – dalje: ZUS), te je spor riješen bez održavanja rasprave, na temelju ovlaštenja iz članka 98. stavka 1. točke 4. ZUS-a, s obzirom da tužiteljica osporava samo primjenu prava i nije izričito zatražila održavanje rasprave.

6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te isprave priložene spisu tuženika.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljici, kao nasljednici u ½ dijela nasljeđene imovine iza pokojnog oca PZ utvrđena obveza poreza na promet nekretnina rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 7. travnja 2021., koje rješenje je doneseno u ponovnom postupku postupajući po presudi Upravnog suda u Zagrebu Us I-562/20-9 od 23. lipnja 2021. te joj se nalaže da u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja plati obvezu iz porezno-dužničkog odnosa koja na dan 08. veljače 2014. iznosi ukupno 26.126,80 kn, od čega ½ dijela iznosi 13.063,40 kn na ime poreza na promet nekretnina.

9. Javni bilježnik je 29. rujna 2008. prijavio poreznom tijelu nastanak porezne obveze zaključenjem kupoprodajnog ugovora između pokojnog oca tužiteljice, PZ kao kupca i ZZ kao prodavateljice dana 13. prosinca 2004. te je porezno tijelo 17. veljače 2011. donijelo prvostupanjsko rješenje

KLASA: UP/I-410-20/2008-01/17507, URBROJ: 513-07-01/60-2010-05 kojim je pokojni PZ zadužen iznosom poreza od 26.126,80 kn. Nastavno, iz obrazloženja osporenog prvostupanjskog rješenja od 17. kolovoza 2016. proizlazi da je pokojni PZ preminuo **.**.2014., a da se tužiteljica prihvatila nasljedstva utvrđenog rješenjem o nasljeđivanju, poslovni broj: O-1789/14 UPP/OS-29/14 od 24. ožujka 2014., pravomoćno dana 17. travnja 2014. kojim je utvrđena kao nasljednica u ½ dijela nasljeđene imovine. Nadalje, porezno tijelo donijelo je 17. studenoga 2015. rješenje KLASA: UP/I-410-16/15-02/47 URBROJ: 513- 07-24-10-2015-3 kojim se nalaže tužiteljici kao univerzalnom pravnom sljedniku da plati predmetni porez na promet nekretnina u iznosu 13.063,40 kn. Na navedeno rješenje tužiteljica se žalila 9. prosinca 2015. te je porezno tijelo odlučujući o žalbi tužiteljice donijelo rješenje KLASA: UP/I-410-16/2015-02/47 URBEOJ: 513-07-24- 10/2016-11 od 17. kolovoza 2016. kojim rješenjem se zamjenjuje rješenje od 17. studenoga 2015. Tužiteljica se žalila na rješenje od 17. kolovoza 2016. te je drugostupanjsko tijelo odlučujući o žalbi tužiteljice donijelo rješenje KLASA: UP/II-410- 16/16-01/197 URBROJ: 513-04-19-2 od 26. studenoga 2019. kojim je žalbu odbio. Protiv navedenog drugostupanjskog rješenja tužiteljica je pokrenula upravni spor te je Upravni sud u Zagrebu donio presudu poslovni broj UsI-562/20-9 od 23. lipnja 2021. kojom je poništio rješenje tuženika i predmet vratio na ponovni postupak. Nakon toga, tuženik je uvažio žalbu tužiteljice rješenjem KLASA: UP/II-410-16/16-01/197 URBROJ: 513-04-22-14 od 16. ožujka 2022. i poništio prvostupanjsko rješenje od 17. kolovoza 2016. i predmet vratio na ponovni postupak. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje od 7. travnja 2021. kojim je naložio tužiteljici da plati obvezu iz porezno-dužničkog odnosa koja na dan 8. veljače 2014. iznosi ukupno 26.126,80 kn, od čega ½ dijela iznosi 13.063,40 kn. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je ponijela žalbu, a tuženik je odbio žalbu tužiteljice ovdje osporenim rješenjem. Također, sud uočava da je na citiranom prvostupanjskom rješenju od 7. travnja 2021. omaškom pogrešno upisana godina. Naime, drugostupanjsko tijelo je rješenjem od 16. ožujka 2022. poništilo prvostupanjsko rješenje i predmet vratilo na ponovni postupak, pa prvostupanjsko rješenje u ponovnom postupku nije moglo biti doneseno u 2021. godini. Nastavno, Sud napominje da sukladno članku 104. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 – dalje: ZUP) javnopravno tijelo može rješenjem ispraviti pogreške u imenima ili brojevima, pisanju ili računanju te druge očite netočnosti u rješenju koje je donijelo ili u njegovim ovjerenim prijepisima. Stavkom 2. istog članka propisano je da ispravak pogreške proizvodi pravni učinak od dana od kojeg proizvodi pravni učinak rješenje koje se ispravlja.

10. Među strankama nije sporno da je tužiteljica utvrđena nasljednicom u ½ dijela nasljeđene imovine iza pokojnog oca PZ pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Alena Juroša od 24. ožujka 2014., poslovni broj: O- 1789/14.

11. Međutim, sporno je od kojeg trenutka teče zastara za utvrđenje poreza na promet nekretnina i da li je u konkretnom slučaju ista nastupila te da li je tužiteljica dužna platiti porez na promet nekretnina.

12. Člankom 4. stavkom 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ broj: 69/1997, 26/2000, 127/2000, 153/2002 - dalje: ZPPN) propisano je da je predmet oporezivanja promet nekretnina. Prometom nekretnina, u smislu ovoga Zakona, smatra se svako stjecanje vlasništva nekretnine (u daljnjem tekstu: stjecanje nekretnine) u Republici Hrvatskoj. Stavkom 2. istog članka određeno je da se stjecanjem nekretnine, u smislu stavka 1. ovoga članka, smatra kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba.

13. Člankom 6. stavkom 1. ZPPN-a određeno je da je obveznik poreza na promet nekretnina stjecatelj nekretnine.

14. Člankom 9. stavkom 1. ZPPN-a propisano je da je osnovica poreza na promet nekretnina tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze. Stavkom 2. istog članka određeno je da se pod tržišnom vrijednosti nekretnine razumijeva cijena nekretnine koja se postiže ili se može postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze. Stavkom 3. istog članka propisano je da Porezna uprava utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz isprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu.

15. Odredbom članka 14. stavka 1. ZPPN-a, porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora ili drugoga pravnog posla, kojim se stječe nekretnina.

16. Prema odredbi članka 90. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 86/2001, 127/2000, 150/2002 - dalje: OPZ) pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pokretanje prekršajnog postupka, naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći. Prema stavku 2. tog članka, zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate. Stavkom 4. istog članka određeno je da zastara prava na naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate, troškove ovrhe i novčanu kaznu.

17. Prema članku 92. OPZ-a apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pokretanje prekršajnog postupka, naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći.

18. Predmet ovog spora je utvrđivanje obveza iz porezno dužničkog odnosa pravnog sljednika, ovdje tužiteljice. Porezna obveza je nastala zaključenjem kupoprodajnog ugovora između pokojnog oca tužiteljice, PZ kao kupca i ZZ kao prodavateljice dana 13. prosinca 2004. sukladno prijavi javnog bilježnika koji je 29. rujna 2008. prijavio poreznom tijelu nastanak porezne obveze te je porezno tijelo 17. veljače 2011. donijelo prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/I-410- 20/2008-01/17507, URBROJ: 513-07-01/60-2010-05 kojim je pokojni PZ zadužen iznosom poreza od 26.126,80 kn.

19. PZ preminuo je 8. veljače 2014. godine te je prvostupanjsko tijelo, tužiteljici, kao univerzalnom pravnom sljedniku, odnosno nasljednici u u ½ dijela nasljeđene imovine rješenjem od 17. studenoga 2015. naložilo platiti predmetni porez na promet nekretnina u iznosu 13.063,40 kn. Na navedeno rješenje tužiteljica se žalila 9. prosinca 2015. te je porezno tijelo odlučujući o žalbi tužiteljice donijelo rješenje od 17. kolovoza 2016. kojim rješenjem se zamjenjuje rješenje od 17. studenoga 2015.

20. Slijedom navedenog, imajući u vidu da je porezna obveza nastala u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora između pokojnog oca tužiteljice, PZ kao kupca i ZZ kao prodavateljice dana 13. prosinca 2004., zastarni rok prava na utvrđivanje porezne obveze počeo je teći 1. siječnja 2005. te je zastara nastupila 1. siječnja 2011., protekom roka od 6 (šest) godina sukladno članku 92. OPZ-a.

21. Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem od 17. veljače 2011., pokojnom ocu tužiteljice utvrđen porez na promet nekretnina nakon proteka zastarnog roka.

22. Također, kako je zastara nastupila već u odnosu na rješenje kojim je ocu tužiteljice utvrđena obveza, osnovan je prigovor tužiteljice da je zastara nastupila i u odnosu na nju, kao univerzalnog pravnog sljednika, odnosno rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave za poreze građana, KLASA: UP/I-410-16/2015- 02/47, URBROJ: 513-07-24-10/2016-11 od 17. kolovoza 2016., kojim se tužiteljici utvrđuje obveza plaćanja porezna na promet nekretnina, a koju nezakonitost je propustio utvrditi tuženik.

23. Stoga, Sud nije mogao ocijeniti osnovanim tuženikov prigovor da je za utvrđivanje apsolutnog roka zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje obveze mjerodavno kada je porezno tijelo saznalo za poreznu obvezu, obzirom da je člankom 14. stavkom 1. ZPPN-a jasno propisano da porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora ili drugoga pravnog posla kojim se stječe nekretnina.

24. Pritom, Sud ističe, kada bi se uzeo u obzir tuženikov prigovor da se zastara računa od kada je porezno tijelo saznalo za poreznu obvezu, a što ovaj Sud ne prihvaća, u tom slučaju bi se ista počela računati od 29. rujna 2008. te bi počela teći od 1. siječnja 2009. i nastupila bi 1. siječnja 2015. Shodno tome, kako je porezno tijelo u odnosu na tužiteljicu donijelo rješenje 17. studenoga 2015. kojim se ona utvrđuje obveznikom poreza na promet nekretnina, a koje rješenje je zamijenjeno rješenjem od 17. kolovoza 2016., evidentno je da bi i u slučaju takvog računanja zastare ista nastupila.

25. Slijedom navedenog, na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao pod točkama I, II i III izreke presude.

26. Budući da je tuženik izgubio spor dužan je tužiteljici nadoknaditi opravdane izdatke učinjene u tijeku spora, a koji obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika. Tužiteljici je kao opravdan izdatak u smislu odredbe članka 144. ZUS-a priznat trošak za sastav tužbe u zatraženom iznosu od 497,72 eura uvećano za pripadajući PDV, u sveukupnom iznosu od 622,15 eura uz primjenu Tbr. 27., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23).

27. Stoga je, temeljem članka 148. stavka 4. odlučeno kao u točki IV izreke presude.

U Zagrebu 4. prosinca 2025.

Sutkinja:

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnica Marija Jukić Jurišić, Zagreb, Đorđićeva 15

2. Ministarstvo financija RH, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV

3. U spis