1                            Poslovni broj: Gž-827/2023-2

Poslovni broj: Gž-828/2023-2

 

Poslovni broj: Gž-827/2023-2

Poslovni broj: Gž-828/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

i

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednika vijeća, Biljane Bojanić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Kristine Pavičić-Sirotić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. L. (OIB:…) iz K. Š., zastupanog po punomoćniku M. Z., odvjetniku u Z., protiv tuženika: 1. J. B. (OIB:…) iz B. na M. i 2. Ž. B. (OIB:…) iz D. R., 2. tuženik zastupan po punomoćniku B. Z., odvjetniku u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi 2. tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-950/21-24 od 13. siječnja 2023. i rješenja istoga suda poslovni broj P-950/2021-29 od 16. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se žalba 2. tuženika Ž. B. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-950/21-24 od 13. siječnja 2023.

 

II.              Odbija se zahtjev 2. tuženika Ž. B. za naknadom troška žalbenog postupka.

 

 

r i j e š i o   j e

 

I.              Odbija se kao neosnovana žalba 2. tuženika Ž. B. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-950/2021-29 od 16. veljače 2023. kojim je ispravljena prvostupanjska presuda u odnosu na kamate vezane za trošak postupka.

 

II.              Odbija se zahtjev 2. tuženika Ž. B. za naknadom troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj M. L., OIB:…, K. Š. stekao pravo vlasništva nekretnine oznake k. č. br. 398 k.o. R. upisana u zk. ul. 1774 pri zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Stalne Službe u Biogradu na Moru, zemljišno knjižni odjel što su tuženici dužni trpjeti te dopustiti da tužitelj, temeljem ove presude, svoje pravo vlasništva upiše na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, zemljišno knjižni odjel, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika kao upisanih zemljišno knjižnih vlasnika, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

II. Nalaže se 2. tuženiku Ž. B. da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.354,17 EUR-a, zajedno sa zateznim kamatama zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku počevši od dana donošenja ove presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija kao neosnovan."

 

1.1.              Rješenjem prvostupanjskog suda ispravljena je presuda tog suda poslovni broj P-950/21 od 13. siječnja 2023. u t. II. tako da ispravno glasi: "II. Nalaže se tuženiku ad. 2. Ž. B. da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.354,17 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku počevši od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve to u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija kao neosnovan."

 

2.              Protiv prvostupanjske presude žalbu, pravovremeno, podnosi 2. tuženik Ž. B. (dalje 2. tuženik) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Žalbom, u bitnome, navodi da nije jasno temeljem čega prvostupanjski sud izvodi zaključak da bi bilo nesporno da je tužitelj u posjedu predmeta spora dugi niz godina, obzirom da nije tvrdio da bi uopće bio u posjedu predmetne nekretnine a kamoli da je u posjedu dugi niz godina, već je samo svoje pravo vlasništva izvodio iz prava vlasništva njegovog pravnog prednika A. B. a ovaj iz prava vlasništva njegovog oca M. B., te nije predlagao dokaze kojima bi i dokazivao svoj posjed na predmetu spora. Suprotno navodima prvostupanjskog suda 2. tuženik je dokazao da je upravo on posjednik predmetne nekretnine i njegovu samostalnost posjeda, što i proizlazi iz javnih isprava u smislu čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku, pa je prvostupanjski sud tako i propustio odrediti kada je počelo navodno vrijeme dosjedanja tužitelja i da li se radi o redovnoj ili izvanrednoj dosjelosti, te kada je ista navršena a sve vezano i da je prebivalište tužitelja u Š., gdje se odselio još 1969. godine. Nadalje, tvrdnje prvostupanjskog suda vezano za postupak preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. R. u odnosu da je povjerenik suda Ž. S. i potvrdio da je predmetna nekretnina u posjedu obitelji B. preko 150 godina je proturječan sa zapisnikom iz postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. R. broj Z-10211/2015/1774 od 25. travnja 2018. jer povjerenik Ž. S. nije bio nazočan kada je održana rasprava povodom upisa kč. 398 k.o. R. u preoblikovanu zemljišnu knjigu, pa nisu dani jasni, uvjerljivi i logični razlozi koji bi opravdali shvaćanje posjeda tužitelja predmeta spora za cijelo. Pozivom i na rješenje o nasljeđivanju iza pok. M. B. proizlazi, da bi njegovu ostavinu činio dio 22/384 dijela nekretnine kč. 441/1 k.o. R., a ne cijela nekretnina, iz istoga je razvidno da je isti imao nasljednike, kao i da ta nekretnina nije po tom rješenju o nasljeđivanju proglašena isključivim vlasništvom A. B., pravnog prednika tužitelja, kao što i nije dokazano da bi eventualno njegov otac A. imao dogovor i sporazum sa ostalim sunasljednicima glede predmetne nekretnine. Ukazuje i da prvostupanjski sud navodeći dokaze tijekom postupka, ne navodi da bi izvršio uvid u zapisnik Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Biograd na Moru, poslovni broj Z-10211/2015/1774 od 25. travnja 2018., kao što nije niti obrazloženjem prvostupanjske presude dana ocjena priloženih dokaza od strane 2. tuženika. Ističe da je J. B. zlouporabio svoju procesnu poziciju tuženika, da bi tužitelju priznao nešto za što je ne tako davno taj isti tuženik uporno tvrdio da je njegovo, vezano za postupak obnove zemljišne knjige za k.o. R., dok je i 2. tuženik predlagao sudu da se izvrši uvid u spis sastavljen povodom prigovora J. B. na upis vlasništva predmetne nekretnine u postupku preoblikovanja, koji je dokazni prijedlog odbijen bez obrazloženja. Navodi, da prvostupanjski sud nije dao razloge o nespornoj činjenici da tužitelj nije osobno, ni putem punomoćnika, sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige u odnosu na nekretninu koja je predmetom ovog postupka, premda je bio upoznat sa time da je takav postupak u tijeku, obzirom se upisao vlasnikom nekih drugih nekretnina na području k.o. R., što govori u prilog da je smatrao da ista nekretnina nije njegovo vlasništvo. U. odnosu na predmetnu nekretninu tužitelj i nije dostavio ni jedan dokaz kojim bi se utvrdilo način stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine u odnosu na suvlasnički dio 2. tuženika, dok prvostupanjski sud i propušta vrednovati iskaz svjedoka D. B., strica tužitelja, u odnosu na dio njegovog iskaza, da je predmetni put koji se vodi kao pašnjak korišten od svih B., pa tako i Ž. B., koji je dio njegovog iskaza jedino točan. Zaključno navodi da u postupku nije riječ da je 2. tuženik – žalitelj, tužitelju bilo što oteo ili oduzeo ono što je njegovo, već se radi o tome da je predmetna nekretnina oduvijek bila suvlasništvo obitelji B., oca 2. tuženika Ž. B. koji se zvao Š. B. i njegovog brata M. B., koji je bio djed tužitelja svakog za po 1/2 dijela i nema nikakvog prijevarnog ili zlonamjernog postupanja 2. tuženika obzirom nikom ne želim oduzeti ono što je njegovo. Time je i pogrešno primijenjeno materijalno pravo, obzirom da nije razvidno da je tužitelj, pa niti njegov pravni prednik bio u posjedu predmetne nekretnine jer je posjednik osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, a iz provedenog postupka ne proizlazi da bi se 2. tuženik odrekao prava vlasništva predmeta prijepora. Zbog nezakonite odluke i odluka o trošku je nezakonita, a i priznati su troškovi koji mu nisu smjeli biti priznati obzirom i na vrijednost predmeta spora u vrijeme podnošenja tužbe od 10.000,00 kuna, zbog čega je pogrešno priznat trošak sastava tužbe.

              Žalbeni je prijedlog preinačenje pobijane prvostupanjske presude u cijelosti odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja uz nalog da tuženiku Ž. B. naknadi trošak parničnog i žalbenog postupka, a podredno ukidanje i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred drugim sucem pojedincem, obzirom na brojnost počinjenih bitnih povreda.

 

3.              Sa žalbom 2. tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje ZPP).

 

4.              Odgovorom na žalbu tužitelj istu smatra neutemeljenom, obzirom da nije pružio ni jedan dokaz u pogledu svojih navoda osim materijalnih isprava koje nisu od utjecaja na drugačije rješavanje predmetnog postupka, kao što i nije pristupio sudu radi saslušanja, dok je tužitelj i dokazao stjecanje vlasništva saslušanjem svjedoka uže obitelji B..

              Predlaže odbiti žalbu i potvrditi pobijanu presudu.

 

5.              Žalba 2. tuženika nije osnovana.

 

6.              Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je stekao pravo vlasništva nekretnine kč. br. 398 k.o. R. upisane u zk. ul. 1774 u zemljišnim knjigama zk odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru. Tijekom postupka 1. tuženik J. B. priznao je navedeni zahtjev, pa je stoga u odnosu na istoga i donesena presuda na temelju priznanja. Drugotuženik je osporio zahtjev navodima da je tu nekretninu stekao diobom sa svojom braćom i sestrama iza pok. oca Š. B..

 

7.              Tijekom postupka provođenjem dokaza prvostupanjski sud utvrdio je slijedeće činjenično stanje:

              -da su u odnosu na kč. br. 398 ( stara oznaka kč. 441/1) upisane u zk. ul. 1774 k.o. R. upisani 1. tuženik J. B. i 2. tuženik Ž. B. svako u 1/2 dijela;

              -da iz priloženog zapisnika od 13. veljače 2019. sastavljenom povodom preoblikovanja zemljišne knjige proizlazi da je tom preoblikovanju zemljišne knjige pristupio J. B. (1. tuženik), D. B., brat J. B., i to u odnosu na nekretninu kč. br. 397 a koja nosi i oznaku u odnosu na dio čestice stare oznake i to 441/1, 441/2 i 449, kojem postupku je pristupio Ž. S., kao povjerenik, te je utvrđeno i da je J. B. evidentiran kao posjednik nove čestice 397 površine 1096 m2 a koji je naveo da je on punomoćnik M. nasljednika svojega brata pok. A. B. (oca tužitelja) te da predmetna nekretnina u naravi predstavlja pašnjak u produžetku njihove obiteljske kuće, da je nekada tu bio vrt, sadile se povrtne kulture i da je isto u posjedu njihove obitelji više od 150 godina, te da je nasljednik na predmetnoj nekretnini iza smrti pok. M. B., njihov pok. brat A. B., kojega su naslijedili njegova djeca M., B., L. i S. koji su se međusobno podijelili na način da su nekretnine položene u k.o. R. pripale u posjed i vlasništvo M. L. (koji je promijenio ime i prezime) a koji živi u Š., a i nazočni D. B. i potvrdio navode svojega brata J. B., dok je i nazočni povjerenik Ž. S. naveo da mu je predmetna nekretnina poznata i da je ista u vlasništvu i posjedu obitelji M. B. te je određena uknjižba prava vlasništva te kč. br. 397 u korist tužitelja;

              -da je prema rješenju o nasljeđivanju iza smrti M. B. doneseno 23. veljače 1998. utvrđeno i da ostavinsku imovinu sačinjavaju između ostalog i nekretnina 441/1 od 22/384 dijela i da je u posjedovnom listu kao vanknjižno vlasništvo ostavitelja te nekretnine 441/1 upisana u posjedovnom listu za cijelo u vlasništvu ostavitelja, te da su kao nasljednici temeljem zakona i sporazuma proglašeni supruga M. B., sin A. B. (otac tužitelja), sin J. B. (1. tuženik), sin D. B., unuk P. B. i kćer M. B.;

              -da prema zapisniku sastavljenom povodom preoblikovanja zemljišne knjige 13. veljače 2019. u odnosu na nekretninu kč. br. 399 koja predstavlja staru oznaku zgr. 36 – G. dvorište izgrađeno zemljište i ruševina, na koji su pristupili J. B. i D. B. proizlazi, da je J. B. naveo da je punomoćnik nasljednika svojega brata A. B. i da predmetna nekretnina predstavlja ruševinu koja je bila njihova obiteljska kuća u kojoj su on i njegova braća rođeni i živjeli do 1969. godine te je u posjedu obitelji više od 150 godina a nasljednik na toj nekretnini iza smrti pok. M. B. je njegov pok. brat A. B., kojega su naslijedili njegova djeca M., B., L. i S., koji su se međusobno podijelili na način da su nekretnine položene u k.o. R. pripale u posjed i vlasništvo M. L. (koji je promijenio ime i prezime- ranije M. B.), kao i da je njegov pok. brat živio u Š. a iza njegove smrti se nikada nije provela ostavinska rasprava, niti postoji rješenje o nasljeđivanju, a u posjedovnom listu evidentiran posjednik A. B. pok.M., što je i potvrđeno od nazočnog D. B. brata J. B., a nazočni povjerenik je potvrdio da mu je nekretnina osobno poznata i da je u vlasništvu i posjedu obitelji M. B., te je i doneseno rješenje i uknjižba prava vlasništva na čest. br. 399 u cijelosti u korist tužitelja;

              -da je i rješenjem o nasljeđivanju od 23. ožujka 1989. iza smrti Š. B. pok. D. utvrđeno, da se ostavinska imovina sastoji i između ostalih kč. br. 441/1 za 22/384 dijela k.o. R. i njegovim nasljednicima upisani svaki u 1/5 dijela supruga Š. B., sin Ž. B., sin V. B., sin K. B. i sin B. B.;

              -da je iz priloženog Ugovora o darovanju B. B. sa boravištem u A. od 10. travnja 1995. nekretnine koje je naslijedio temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. oca Š. B. između ostalih i kč. 441/1 Ugovorom o darovanju i prenio svojem bratu Ž. B.,

          - da prema priloženom zapisniku u odnosu na preoblikovanje zemljišne knjige proizlazi da su pristupili Ž. B. i J. B. koji su evidentirani kao posjednici nove čest. kč. br. 398 površine 472 m2 svaki za 1/2 dijela a koja odgovara dijelu čest. zem. 441/1 površine 4194 m2, u odnosu i na koji nazočni J. B. navodi da predmetna nekretnina predstavlja pristupni put do njegove kuće, da je vlasništvo stekao nasljeđivanjem svojih predaka ali i navodi da obitelj nazočnog Ž. B. nikada nije služila se tim putem, dok nazočni Ž. B. navodi da predmetna nekretnina u naravi predstavlja pristupni put koji vodi do nekretnine u njegovom vlasništvu, kao i pristupni put obiteljske kuće nazočnog J. B., a nazočni Ž. B. predlaže izvršiti uknjižbu prava vlasništva u korist njega i nazočnog J. B. svakog za 1/2 dijela, dok nazočni J. B. predlaže izvršiti uknjižbu prava vlasništva u njegovu korist za cijelo, a podredno 1/2 dijela ukoliko sud utvrdi da su osnovani navodi Ž. B., nakon kojega je sud donio rješenje uknjižbe prava vlasništva čest. br. 398 u korist J. B. i 1/2 dijela za korist Ž. B., dok u daljnjem dijelu temeljem izviđajnog postupka i zapisnika Z-10211/2015/1774 od 25. travnja 2018. sud donosi rješenje ali iz istog nije vidljivo u odnosu na koje je rješenje doneseno, obzirom je u nastavku utvrđen iskaz nazočnih stranaka u odnosu na čest. zem. 573/1, vezano za koju je i sa nazočnim strankama nasljednika pok. Š. B. i razrađena podjela čestica između kojih i kč. br. 398 u odnosu na Ž. B. za cijelo uz uknjižbu prava vlasništva čest. br. 649/1 u korist Ž. B. za cijelo;

              -da je prema provedenom očevidu na licu mjesta od strane imenovanog vještaka utvrđeno, da je predmet spora nekretnina koja se nalazi u R. D. oznake kč. br. 398 k.o. R. i koja predstavlja u naravi dalmatinski pašnjak, omeđena s istočne strane susjednim zidovima ruševnih objekata, sa zapadne strane među čini djelomično suhozid i živa ograda, sa sjeverne strane među čini drvena ograda dijelom suhozid a djelom međa nije materijalizirana;

              -da je prema iskazu svjedoka D. B., brata oca tužitelja, utvrđeno da je došlo do neke greške prilikom nove izmjere jer prije izmjere nikada nije bilo spora, na predočenoj skici pokazuje označenu česticu kao pašnjak, na kojem se dijelu nalazi sporni put i da se ne može dobro snaći na predočenoj skici i ne zna gdje bi bilo vlasništvo 2. Tuženika, dok je taj put koji i pokazuje vodio se kao pašnjak koji su koristili svi B. za dolazak i odlazak a tužitelj da je stekao tu parcelu od oca nasljeđivanjem, a ima dvije sestre i brata koji su se u podjeli nasljedstva dogovorili da tužitelju pripadaju sve nekretnine na području R., da je na tom dijelu terena i bila stara kuća i dvorište u kojoj su svi živjeli do 1969. godine kada je brat A. otišao u Š. a ostali otišli u B., da je taj dio ispred kuće bio A. a sada je to od tužitelja, da nije vidio nikakav papir u vezi diobe njegove braće i sestara, već je to bilo usmeno, a na pitanje korištenja tog terena navodi da ga sada koristi tužitelj, koji je otišao u Š. '69. pa nije mogao koristiti taj put jer je bio u Š., pa su ga oni koristili kada bi išli brati bademe i drva, a da ima 2. tuženik zasađene masline na svom terenu uz taj put, dok do maslina dolazi putem kojega ima ispod svojeg terena, kao i da je tužitelj znao za postupak obnove zemljišnih knjiga i da je njegov brat J. imao punomoć od tužitelja, B., L., B. i S., te mu nije poznato da su J. B. i Ž. B. upisali ovaj sporni put na svoje ime;

              -da je iz iskaza svjedokinje M. B., sestre pok. oca tužitelja, utvrđeno da se tužitelj prije zvao M. B. a promijenio je ime u Š., da je upoznata sa predmetom spora i otišla je pogledati lice mjesta, te tvrdi da ono što tvrdi 2. tuženik da je njegovo da nije istina, jer je to tužitelj stekao nasljeđivanjem od svojega oca i to je dio koji se nalazi ispred njihove stare kuće, tu se ništa ne sadi i to je prolaz-put kojim 2. tuženik prolazi ali ne mora jer on ima svoj put, ta nekretnina nikada nije bila od 2. tuženika, koji je napravio novu kuću u odnosu na ovu staru i nalazi se sa gornje strane u odnosu na staru kuću koja je ruševina, a do svoje kuće 2. tuženik dolazi svojim putem, koliko joj je poznato spor je nastao zato što je to 2. tuženik ucrtao sebi put kada su dolazili geometri i prilikom toga nikoga nije pitao niti je na tom mjestu itko bio tu, da su djeca iza pok. A. B. podijelili i usmeno dogovorili, te je ovaj predmetni dio pripao tužitelju, da je bila prije dvije godine na licu mjesta jer je bila bolesna, a da nikada 2. tuženika nije vidjela da koristi put preko sporne parcele jer ga nije koristio kao put niti ga nije vidjela, a da je tužitelj zadnji put bio na parceli ove godine (2022. godine), te da joj je poznato tko su Š. i M. B. obzirom joj je M. otac a Š. stric i da su se međusobno podijelili na način kako bi i sada trebalo biti i kako tvrdi, obzirom i da joj je rečeno o međusobnoj podjeli tužitelja sa braćom i sestrama i da će ovaj sporni dio pripasti tužitelju;

              -da prema iskazu J. B. – 1. tuženika proizlazi, da je pok. Š. B., njegov stric a pok. A. B. brat, kojega je i naslijedio tužitelj, koji se prije zvao M. B., a nakon smrti njegovog brata A. njegovom sinu - tužitelju pripalo je sve što je isti imao na području k.o. R., pa tako i sporna nekretnina a ostalim nasljednicima, prema njihovom dogovoru pripale nekretnine u B. na M. i to kuće sa okućnicom, što tu ništa nije bilo sporno, da mu nije jasno kako se upisao na polovinu predmetne čestice, kada je bila obnova zemljišnih knjiga, jer su mu rekli da nešto potpiše ali nije znao što niti mu je tko objasnio zbog čega a kada je dobio ovu tužbu odmah je priznao jer je taj dio i pripadao tužitelju, odnosno njegovom nećaku, predmetna parcela je predstavljala glavni ulaz u staru kuću koja je pripala tužitelju, a svi su bili rođeni i živjeli u toj kući do 1965. godine, dok predmetna nekretnina nikada nije bila vlasništvo pok. Š. tj. oca Ž. B. već je oduvijek bila vlasništvo pok. M. njegovog oca a djeda tužitelja i uvijek se znalo koje je M. a koje je Š., i između njih nije bilo problema u vezi nekretnina.

 

8.              Obzirom na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je kao osnovan prihvatio zahtjev tužitelja uz zaključak, da su se u konkretnom slučaju ispunili zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću temeljem odredbe čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje ZV) vezano i za odredbu čl. 114. st. 1. i čl. 128. st. 1. ZV-a, obzirom da je i iskazima saslušanih svjedoka, kao i saslušanjem 1. tuženika, dok je tužitelj dokazao i navode iz tužbe, odnosno da se radi o nekretnini poštenog, zakonitog i istinitog posjednika, kojem je vlasništvo stečeno protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

 

9.              Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, pazeći pri tome i dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. ZPP-a) ocjena je ovog suda da je pobijana presuda pravilna. Obzirom na žalbene razloge žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, ta bitna povreda nije počinjena obzirom su presudom i navedeni provedeni dokazi, kao i cijenjen nalaz i mišljenje vještaka, ista nema proturječnosti sebi i razlozima presude kao što su iz presude vidljivi razlozi o odlučnim činjenicama, koji međusobno nisu proturječni, a uz to i nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. U postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

             

10.              Cijeneći činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, koja u cijelosti prihvaća i ovaj sud jer su posljedice pravilne ocjene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a), te time i posljedično zaključka prvostupanjskog suda, kao i sadržaj zakonskih odredbi, ocjena je ovog suda da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je kao osnovan prihvaćen zahtjev tužitelja.

 

11.              Odredbom čl. 159. st. 1. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako taj zakonom ima određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok je st. 3. istoga članka propisano da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Na temelju odredbe čl. 160. st. 1. i 2. ZV-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari a završava sa istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelosti, a st. 2. da u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednik, dok je st. 3. propisano da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kada je ostavitelj bio nepošten posjednik ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati. Odredbom čl. 18. st. 5. ZV-a propisano je da se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno.

 

12.              Nisu osnovani žalbeni navodi da tužitelj nije tvrdio da bi bio u posjedu predmetne nekretnine, već da svoje pravo izvodi iz prava vlasništva prednika, obzirom da je tužbom navedeno, da je tužitelj posjednik i vlasnik predmetne nekretnine, dok se i 2. tuženik svojim odgovorom očitovao u odnosu na takav posjed koji je osporio. Dokazi o posjedu i načinu izvršavanja, obzirom da tužitelj boravi u Š., proizlazi i iz saslušanih svjedoka D. B. i M. B., kao što to i navodi prvostupanjski sud, a i iz iskaza saslušanog 1. tuženika, koji iskazi međusobno i nisu suprotni. Saslušani svjedoci i 1. tuženik su braća i sestra pok. oca tužitelja, dok je djed tužitelja pok. M. B., brat oca 2. tuženika Š. B.. Obzirom i na činjenicu na kojoj je temeljen iskaz navedenih svjedoka, da je predmetna nekretnina i nadalje bila u isključivom vlasništvu oca tužitelja, sada pok. A. B., iza kojega se i nije vodio ostavinski postupak, niti je doneseno rješenje o nasljeđivanju, suprotno nije dokazano od strane 2. tuženika.

 

13.              Navodi žalbe da nije vidljivo posjedovanje predmetne nekretnine od 150 godina u odnosu na koju obitelj B., ne mogu se prihvatiti, obzirom da je taj navod vezan za prethodno navedeno rješenje o nasljeđivanju iza pok. M. B., prednika tužitelja i to prema rješenju o nasljeđivanju, stoga se isti i povezuje za tu obitelj pok. M. B..

 

14.              Ispravno se žalbom navodi da ostavinu iza pok. M. B. čini dio od 22/384 dijela nekretnine kč. br. 441/1 k.o. R. ali je istim rješenjem i utvrđen u cijelosti posjed na kč. br. 441/1 k.o. R. pok. M. B., koji je i nakon tog dogovorom braće i sestre prešao i na sada pok. A. B.. Time što navedena nekretnina nije u cijelosti proglašena isključivim vlasništvom A. B. (oca tužitelja), ne utječe na odluku prvostupanjskog suda, obzirom da je i iskazima nasljednika pok. M. B. utvrđeno da je A. B. pripala u cijelosti ta nekretnina na kojoj je i vršio posjed.

 

15.              Prvostupanjski sud i nije propustio navesti o kakvoj se dosjelosti radi, obzirom da je i naveo vezano za odredbu čl. 159. ZV-a da se vlasništvo stječe protekom 20 godina neprekidnog i samostalnog posjedovanja, pa time i proizlazi da se radi o izvanrednoj dosjelosti. Obzirom i da je rješenjem o nasljeđivanju iza pok. M. B. od 23. veljače 1998., utvrđeno da je u posjedovnom listu u cijelosti posjednik kč. br. 441/1, tada se i može smatrati da je i od tog datuma pa do podnošenja tužbe, obzirom da su i nasljednici svi se suglasili da predmetna nekretnina pripadne sinu A. B. (ocu tužitelja) i od tada može računati zakonski rok od 20 godina za stjecanje dosjelošću, koji je istekao do podnošenja tužbe. Time je i prvostupanjski sud osnovom odredbe čl. 186. st. 3. ZPP-a odlučivao u okviru svih provedenih dokaza, kao i utvrđenih činjenica. Isto tako, žalbeni navodi da je od strane prvostupanjskog suda odbijen prijedlog uvida u predmet postupka obnove za zemljišne knjige u okviru kojega je i J. B. utvrđen u 1/2 dijela suvlasnika predmetne nekretnine, nije osnovan, obzirom da i taj prigovor J. B. – 1. tuženika se u okviru ovog postupka posebno ne cijeni vezano i da je iskaz J. B. identičan iskazu M. B. i D. B., njegove braće, kao i da je isti i priznao postavljen tužbeni zahtjev.

 

16.              Stoga je i osnovano bilo zaključiti, ako je 1. tuženik brat oca tužitelja, koji su naslijedili nekretnine njihovog oca M. B. između ostalih i tada kč. br. 441/1 da ukoliko je 1. tuženik prisvajao tu nekretninu u cijelosti, obzirom na zahtjev 2. tuženika u odnosu na tu nekretninu u postupku obnove zemljišne knjige, da je ista pripadala obitelji pok. M. B., te je i time došlo između njih do podjele i tako između nasljednika A. B. oca tužitelja, što prema iskazu 1.tuženika nije sporno, obzirom da se i radi o nekretnini koja predstavlja ulaz u staru kuću i dvorište u vlasništvu tužitelja.

 

17.              Obzirom i da je time pravilno utvrđeno činjenično stanje uz pravilnu primjenu materijalnog prava žalba 2. tuženika je odbijena kao neosnovana i potvrđena presuda prvostupanjskog suda sukladno čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

18.              Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznao vrijednost boda obzirom da se sukladno Tbr. 48. primjenjuje Tarifa koja je na snazi u trenutku donošenja odluke o trošku postupka dakle Tbr. 48. st. 3. Tarife, pa je stoga i pravilno određena vrijednost boda u vrijeme kada je i sud donosio odluku o trošku postupka.

 

19.              U odnosu na rješenje kojim je ispravljena presuda vezano za primjenu odredbi u odnosu na kamatne stope, nije osnovana. Točno je da se odredbom čl. 342. ZPP-a st. 1. pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnosti prijepisa presude sa izvornikom ispravlja od strane suca pojedinca. Od strane prvostupanjskog suda je i na taj način ispravljena presuda vezano za dospijeće kamatnih stopa u odnosu na Europsku središnju banku pa je onda i pravilno u odnosu na taj dio odlučeno. Time se ne mijenja izreka presude, već se radi o očitoj pogrešci u pisanju, pa stoga je i sukladno navedenoj odredbi ispravljen dio te presude. Vezano za žalbene navode o troškovima postupka isti se sada i ne mogu isticati obzirom da se takvi navodi ne odnose na ispravak odluke.

 

20.              Stoga kako je prvostupanjski sud na ovaj spor, i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio one bitne povrede parničnog postupka na koje se žalbom ukazuju a ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti odbijena žalba žalitelja na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i odlučeno kao u izreci. Trošak žalbe nije priznat obzirom da nije sa istom se uspjelo u postupku te je odlučeno sukladno čl. 166. st. 1. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

             

U Puli - Pola 17. listopada 2023.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Nataša Babić, v.r.