1                Poslovni broj Gž-553/2023-2

             

              REPUBLIKA HRVATSKA              

              ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA              

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola               Poslovni broj Gž-553/2023-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

 

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca A. P., predsjednice vijeća, I. K., sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te D. P., članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Ž. iz S. B., OIB…, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva, OIB…, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u P., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u P. poslovni broj Pn-166/2022-10 od 9. ožujka 2023., u sjednici održanoj 17. listopada 2023.,

 

 

presudio je

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u P. poslovni broj Pn-166/2022-10 od 9. ožujka 2023.

 

 

Obrazloženje

 

1.          Pobijanom presudom suda prvoga stupnja odlučeno je sljedeće:

 

„I Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvo, OIB:… da tužitelju M. Ž., S. B., OIB:… na ime naknade štete isplati iznos od 200.000.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju M. Ž., OIB:… da tuženici Republici Hrvatskoj, OIB:… naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 39.216,38 eur1 / 300.750,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

2.          Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka i odluke o parničnim troškovima. Navodi da je tijekom prvostupanjskog postupka predložio da se predmet delegira sudu izvan ingerencije Županijskog suda u S. B., jer da ne može očekivati pravično suđenje pred Općinskim sudom u P. odnosno pred sudom koji se nalazi u ingerenciji Županijskog suda u S. B., ali se prvostupanjski sud na ovaj njegov navod nije osvrnuo niti reagirao iako je o tome trebalo riješiti prije odlučivanja o glavnoj stvari. Prigovara što sud nije uzeo u obzir sve dokaze predložene u podnesku od 29. prosinca 2022. na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev. U pretežitom dijelu žalbe iznosi činjenice iz parničnog predmeta u vezi kojega zahtijeva naknadu štete. Navodi da mu je tijekom postupka na raspravi onemogućeno da iznese dokaze te objasni stanje stvari. Ističe da u ovom postupku traži da se utvrdi da je tuženica odgovorna za nepravilnosti koje mu je nanio pravosudni aparat u svim postupcima koje je do sada vodio. Navodi da već 42 godine sudovi sude protiv njega kao tužitelja, ne obazirući se na dokaze niti na važeće zakone pri donošenju svojih odluka. Predlaže uvažiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i vratiti drugom sudu na daljnje raspravljanje.

 

3.          Sa žalbom tužitelja postupljeno je prema odredbi članka 359. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP).

 

4.          Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5.          Žalba tužitelja nije osnovana.

 

6.          Ispitavši pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. ZPP-a),  ovaj drugostupanjski sud ocijenio je da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

 

7.          U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a.

 

8.          Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a na koju žalitelj sadržajno ukazuje u žalbi, jer je tužitelj bio uredno pozvan na pripremno ročište (na kome je zaključen prethodni postupak i održana glavna rasprava), a iz sadržaja zapisnika s tog ročišta  održanog 31. siječnja 2023. proizlazi da je ročištu prisustvovala punomoćnica tužitelja, da se na ročištu raspravljalo i da je tužiteljeva punomoćnica predlagala izvođenje dokaza pa nema osnove za zaključak da je tužitelj bio onemogućen u raspravljanju odnosno predlaganju dokaza. Osim toga, tužitelj je tijekom postupka podnosio i podneske u kojima je obrazložio činjeničnu osnovu tužbe te predlagao dokaze.

 

9.          Žalitelj se u žalbi sadržajno poziva i na počinjenu relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 68. u vezi s člankom 354. stavkom 1. ZPP-a, jer da prvostupanjski sud nije odlučio o njegovom prijedlogu da se zatraži da u predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud, izvan područja nadležnosti Županijskog suda u S. B..

9.1.      Odredbom članka 68. stavka 1. ZPP-a propisano je da nadležni sud prvog stupnja može sam ili na prijedlog stranke zatražiti od najvišeg suda određene vrste da odredi da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud s njegova područja ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi važni razlozi. Prema stavu 2., o tom prijedlogu stranke odlučuje prvostupanjski sud rješenjem protiv kojeg žalba nije dopuštena.

 

9.2.      Protivno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski je sud raspravnim rješenjem od 31. siječnja 2023., protiv kojeg nije dopuštena žalba, odbio „prijedlog tužitelja za delegiranjem“ tog suda odnosno odbio je tužiteljev prijedlog da se od Vrhovnog suda Republike Hrvatske zatraži da u ovom predmetu postupka drugi stvarno nadležni sud pa nije počinjena navedena povreda odredaba parničnog postupka.

 

10.      Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog nezakonitog i nepravilnog rada sudaca, koja da mu je nanesena odlukama donesenima u predmetu Općinskog suda u S. B. poslovni broj P-5/97.

 

10.1. U tom postupku, kako proizlazi iz priloženih odluka iz predmeta poslovni broj P-5/97, tužitelj je zahtijevao od Grada S. B. naknadu u novcu za ugostiteljski objekt kojega je svojim sredstvima izgradio na stadionu K. u S. B. na temelju dozvole za gradnju koja je izdana na njegovo ime i nakon toga poništena po pravu nadzora, jer mu tadašnja Općina S. B. nije dodijelila građevinsko zemljište na korištenje radi izgradnje objekta. Sudovi su utvrdili da tužitelj nije gradio u skladu s projektnom dokumentacijom već je izgradio nešto veću površinu objekta, da je namjera stranaka bila da svoje odnose urede ugovorom o zakupu u odnosu na rekonstrukciju i nadogradnju objekta u skladu s projektnom dokumentacijom, a da tužitelju iz stjecanja bez osnove  pripada pravo na uložena sredstva i rad samo za dio ugostiteljskog objekta koji je izgrađen u površini većoj od one koja je bila predviđena projektom.

 

11.      Tužitelj je podneskom od 1. veljače 2022. pojasnio da se navodni nezakonit i nepravilan rad (sudaca) sastoji u tome što prilikom donošenja presuda u tom predmetu nisu uzeti u obzir svi dokazi kojima je sud raspolagao, radi čega je u konačnici udovoljeno samo neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva, a tijekom postupka poslovni broj P-5/97 da je dokazano kako je postojala sprega lokalnih političara i državnih dužnosnika, što je rezultiralo donošenjem sudske odluke kojom mu je upropašten život. Tužitelj ističe da su mu povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 3., 5., 19., 24., 48., 49. i 50. Ustava Republike Hrvatske.

 

12.      S obzirom na činjeničnu osnovu tužbe, pobijanom presudom je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice koje proizlaze iz predmeta Općinskog suda u S. B. poslovni broj P-5/97 – da je o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučeno presudom poslovni broj P-5/97-40 od 19. rujna 2000., da je navedena presuda bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupku o čemu je odlučeno presudom Županijskog suda u S. B. poslovni broj Gž-145/01-3 od 14. studenog 2001., da je presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-663/02-2, Gzz-88/02-2 od 29. siječnja 2003. djelomično ukinuta drugostupanjska odluka i u tom je dijelu predmet vraćen sudu drugog stupnja na ponovno suđenje te da je u ponovljenom postupku odlučeno presudom Županijskog suda u S. B. poslovni broj Gž-487/03-4 od 11. lipnja 2003.

 

13.      Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da prvostupanjski sud nije našao da bi u postupanju sudova koji su odlučivali u predmetu poslovni broj P-5/97 bilo nezakonitog ili nepravilnog rada sudaca odnosno utvrdio je da su postupci koje su provodili nadležni sudovi provedeni sukladno zakonu i pravilima struke te da u njihovu postupanju nije bilo protupravnosti. Sud prvog stupnja utvrdio je da iz obrazloženja presude Općinskog suda u S. B. od 19. rujna 2000. proizlazi da je taj sud proveo dokaze i, analizirajući sve izvedene dokaze, odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja. Osim toga, utvrđeno je da su odluke nižih sudova preispitivali viši sudovi, pa i Vrhovni sud Republike Hrvatske.

 

14.      Ovako utvrđeno činjenično stanje, pravne zaključke i primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, budući da su pravilni i zakoniti te utemeljeni na rezultatima izvedenih dokaza.

 

15.      Prema odredbi članka 67. stavka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 3/94., 75/95., 100/96., 115/97., 131/97., 129/00., 67/01., 5/02., 101/03., 117/03., 17/04., 141/04.), koji je bio na snazi za trajanja postupka u vezi kojega tužitelj zahtijeva naknadu štete, Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac građaninu ili pravnoj osobi svojim nezakonitim ili nepravilnim radom. I odredbom članka 105. stavka 1. aktualnog Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16, 67/18., 21/22., 16/23.) propisano je da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju je u obnašanju sudačke dužnosti nanio sudac stranci svojim nezakonitim ili nepravilnim radom. Iz navedenoga proizlazi da za postojanje odštetne odgovornosti države moraju biti kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: nezakonit i nepravilan rad suda, postojanje štete koja je zbog toga nastala te uzročna veza između nezakonitog i nepravilnog rada suda i nastale štete.

 

16.      Nezakonit rad očituje se kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanje primjene zakona, drugog propisa ili općeg akta, dok se nepravilan rad očituje kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti. Ovdje valja dodati da eventualna pogrešna primjena materijalnog prava (pogrešno pravno shvaćanje) u pravomoćnoj sudskoj odluci, pod pretpostavkom da i postoji, nije osnova odštetne odgovornosti države za štetu, jer se u parničnom postupku ne može kao prethodno pitanje riješiti ono pitanje o kojem je sud već donio pravomoćnu odluku. Nezakonit i nepravilan rad sudaca pretpostavlja takvo vođenje postupka i suđenje u kojem se nedvojbeno krše jasne pravne norme i pravni instituti te ne primjenjuje ustaljena sudska praksa i općeprihvaćene metode postupanja. Ostale pogreške koje bi sudac počinio u primjeni procesnog i materijalnog prava ispravljaju se u odgovarajućem sustavu pravnih lijekova i ne predstavljaju nezakonit i nepravilan rad sudaca u smislu članka 106. stavka 1. Zakona o sudovima.

 

17.      Kako je pravilno utvrdio sud prvog stupnja, iz prethodno izloženog tijeka postupaka poslovni broj P-5/97 razvidno je da su sudovi postupali po svim zahtjevima tužitelja – tužbi i podnesenim pravnim lijekovima. U postupanju je doneseno više sudskih odluka od kojih je svaka obrazložena odnosno u svakoj su navedeni razlozi eventualnog prihvaćanja ili neprihvaćanja tvrdnji stranaka, pa tako i tužitelja.

 

18.      Tužiteljevi navodi izneseni u tijeku ovog postupka upućuju na zaključak da je on (sada), gotovo dvadeset godina od pravomoćnog dovršetka postupka, nezadovoljan sadržajem sudskih odluka donesenih u navedenom parničnom postupku, jer izražavanja sumnju da su donesene pod utjecajem politike. Međutim, on ni u tužbi, a ni tijekom postupka ne navodi u čemu se konkretno nezakonit i nepravilan rad suda sastoji, koje je točno dokaze sud u tom postupku odbio izvesti i od kakvog bi to utjecala u konačnici bilo na ishod parničnog postupka u kome je on (ipak) djelomično uspio s tužbenim zahtjevom.

 

19.      U vezi žalbenih navoda tuženika da prvostupanjski sud nije izveo sve dokaze koje je predložio, valja navesti da prema članku 220. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (stavak 1.), a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica (stavak 2.).

 

19.1. I po shvaćanju ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno odlučio kada nije izvodio sve dokaze čije je izvođenje tužitelj predložio, jer činjenični navodi tužbe i naknadno dostavljenih podnesaka nisu upućivali na potrebu za izvođenjem tih dokaza.

 

19.2. Budući da su tužiteljevi dokazni prijedlozi usmjereni na utvrđivanje odgovornosti za štetu i visinu štete koju je tužitelj u parnici poslovni broj P-5/97 zahtijevao od Grada S. B., izvođenje predloženih dokaza značilo bi preispitivanje pravomoćne sudske odluke kroz odštetnu parnicu protiv države. Kao što je već navedeno, prostora za takvo preispitivanje bilo bi samo da je tužitelj decidirano ukazao na određene postupke suda ili pravna shvaćanja iz tih odluka kojima su jasne pravne norme samovoljno protumačene protivno općeprihvaćenoj sudskoj praksi u istovjetnim pravnim situacijama.

 

20.      U vezi s tvrdnjama tužitelja da su mu donesenim sudskim odlukama kršena Ustavom zajamčena ljudska prava i slobode, ukazuje se da je zaštitu tih prava tužitelj veći zahtijevao u posebnom postupku po ustavnoj tužbi pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, ali je njegova ustavna tužba odbijena odlukom broj U-III-2533/2003 od 19. siječnja 2005.

 

21.      Odluka o parničnim troškovima rezultat je pravilne primjene odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, a žalbom ni nije određeno osporena.

 

22.      Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.

 

U Puli 17. listopada 2023.

 

 

                            Predsjednica vijeća

 

                            Alenka Paus, v.r.