Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-125/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Gašparuš-Horvat člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Maro Mihočević i Denis Bajs, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs u Zagrebu, protiv tuženika Centra za rehabilitaciju Zagreb, Zagreb, Orlovac 2, OIB: 32686631843, kojeg zastupa punomoćnik Vlatko Kregar, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16422/2021-55 od 8. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16422/2021- 55 od 8. kolovoza 2025. pod stavkom I. izreke i u dijelu pod stavkom II. izreke kojim je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak od 4.812,50 EUR te predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tužiteljica je odbijena sa zahtjevom da se naloži tuženiku da joj na ime razlike plaće isplati iznos od 15.912,13 EUR bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, a odbijena je i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška (st. I. izreke), tužiteljici je naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak od 4.812,50 EUR, dok je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom troška u preostalom iznosu od 1.187,50 eura (st. II. izreke).

2. Tužiteljica žalbom pobija navedenu presudu iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže da ovaj sud odbije žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdi presudu suda prvog stupnja.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koje ukazuje tužiteljica u žalbi, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet ovog postupka je isplata bruto iznosa od 15.912,13 EUR bruto na ime razlike plaće. Takav zahtjev tužiteljica zasniva na činjeničnim navodima tužbe da je zaposlena kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. veljače 1996. i Aneksa Ugovora o radu od 1. listopada 2010. na radnom mjestu edukacijski rehabilitator učitelj te da ima pravo na isplatu plaće sukladno Zakonu o plaćama u javnim službama i relevantnim podzakonskim aktima, a da joj pripadaju i dodaci na plaću sukladno važećem Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama. Ovo stoga što je tuženik ustanova registrirana za obavljanje djelatnosti odgoja i osnovno-školskog obrazovanja te se nalazi na popisu osnovnih škola Ministarstva znanosti i obrazovanja. Prema Pravilniku o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi ("Narodne novine" , broj 34/14, 40/14, 103/14 i 102/19, nastavno: Pravilnik) tužiteljica je kao ''učitelj edukator rehabilitator'' bila u obvezi odraditi ukupno 24 sata tjedno u neposredno odgojno-obrazovnom radu s učenicima i veći broj sati od tih 24 sata smatra se prekovremenim radom. Tuženik je donio Godišnji plan i program rada za školsku godinu 2016/2017., a gdje je na str. 11. propisao kako tužiteljica u neposrednom odgojno-obrazovnom radu s učenicima mora raditi ukupno 30 lunarnih sati, a što je tužiteljica i odradila. Tužiteljica je u školskoj godini 2016/2017. i školskoj godini 2017/2018. umjesto 24 školska sata tjedno (24 sata x 45 min = 1080 minuta) odradila 30 lunarnih sati tjedno (30 sati x 60 min = 1800 min). Iz navedenog proizlazi kako postoji 720 minuta ili 16 školskih sati tjedno prekovremenog rada tužiteljice kod tuženika. S obzirom da mjesec ima 4 tjedna, to tužiteljica za školsku godinu 2016/2017. potražuje 64 sata prekovremenoga mjesečno, i to za 9., 10., 11. i 12. mjesec 2016., za 1., 2., 3. ,4. ,5., 6., 9., 10.,11. i 12. mjesec 2017. godine te 1., 2., 3., 4., 5., 6., 9, 10., 11. i 12. mjesec 2018. godine. Navodi da iz godišnjih planova i programa za 2016/2017. te za 2017/2018. godinu proizlazi da je sam tuženik odredio tužiteljici obvezu neposrednog rada u trajanju 30 sati, umjesto 24 sata. Dostavljeni plan i program čini dakle nespornim 6 školskih sati prekovremenog rada svaki tjedan. Međutim, tužiteljica nije odrađivala propisanih 24 školska sata u neposrednom radu, što preračunato u minute iznosi 1.080 minuta (24x45 min), a nije ni odrađivala ni godišnjim planom određenih 30 školskih sati što preračunato u minute iznosi 1.350 minuta (30x45 min), već je tužiteljica svaki dan u neposrednom radu radila od 8:00 do 14:00 sati, dakle 30 punih/lunarnih sati, što preračunato u minute iznosi 1.800 minuta (30x60 min). Dakle, tužiteljica tvrdi da je umjesto propisanih 1.080 minuta tjedno, odradila 1.800 minuta tjedno u neposrednom radu što iznosi 720 minuta tjedno prekovremeno u neposrednom radu, odnosno 16 školskih sati prekovremeno u neposrednom radu svaki tjedan (720/45 min). Obzirom da radni tjedan traje 5 dana, navodi da je odradila 3,2 sata dnevno prekovremeno.

8. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da tužiteljica kod tuženika nije radila prekovremeno odnosno nije radila preko 40 sati radnog tjedna, jer da bi se radilo o prekovremenom radu taj rad se mora obavljati izvan Zakonom i Kolektivnim ugovorom propisanog maksimalnog 40-satnog radnog tjedna, a da to tužiteljica nije ni tvrdila niti bilo čime dokazala. Prvostupanjski sud ne prihvaća navode tužiteljice da je odradila prekovremene sate koji joj nisu plaćeni, jer smatra da tužiteljica pogrešno poistovjećuje učenički sat koji je ona u obvezi provesti u nastavi i radni sat, te ako je odradila jedan učenički sat od 45 minuta, to ne može poistovjećivati sa jednim radnim satom koji traje 60 minuta, a da je svakako u obvezi odraditi 8 sati dnevno u trajanju sata od 60 minuta.

9. Prije svega treba reći da je prema Aneksu ugovora o radu od 1. veljače 1996., izmijenjen naziv radnog mjesta tužiteljice, koja sada glasi: Edukacijski rehabilitator učitelj, na [adresa].

10. Prema čl. 2. Pravilnika o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi („Narodne novine“ broj, 34/14, 40/14, 103/14 i 102/19, dalje: Pravilnik) učitelji u školi izvode nastavu i druge oblike neposrednoga odgojno-obrazovnog rada s učenicima, vode razredništvo, obavljaju ostale poslove koji proizlaze iz naravi i količine odgojno-obrazovnog rada s učenicima, aktivnosti i poslove iz nastavnog plana, programa, kurikuluma ili godišnjeg plana i programa, godišnjeg izvedbenog kurikuluma, školskog kurikuluma i drugih zakona te posebne poslove koji proizlaze iz ustroja rada škole (st. 1.), a prema stavku 2. poslove iz stavka 1. ovoga članka obavljaju i učitelji edukatori rehabilitatori koji neposredni odgojno-obrazovni rad izvode s učenicima s teškoćama u razvoju prema posebnim nastavnim planovima i programima.

11. Puno radno vrijeme za učitelje prema čl. 45. st. 1. Pravilnika iznosi 40 sati tjedno, a ta se satnica dobiva zbrajanjem neposrednoga odgojno-obrazovnog rada i ostalih poslova propisanih čl. 5. Pravilnika, a u skladu s time je Ugovorom o radu za tužiteljicu ugovoreno tjedno radno vrijeme od 40 sati tjedno.

12. Odredbom čl. 40. st. 1. Pravilnika propisane su tjedne obveza učitelja predmetne nastave u izvođenju redovite i izborne nastave te neposrednoga odgojno- obrazovnog rada razrednika iz čl. 26. st. 1. Pravilnika za puno radno vrijeme, koja primjerice za učitelje Hrvatskoga jezika, Matematike i nastavnih predmeta koji se u svim razredima predmetne nastave izvode 1 sat tjedno iznosi 20 sati, iz čega jasno proizlazi da se radi o nastavnim satima kojim prema čl. 51. st. 4. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“, broj, 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 94/13, 152/14, 7/17, 68/18, 98/19, 64/20, 151/22, 155/23 i 156/23) traju 45 minuta.

13. Za tužiteljicu, kao edukacijskog rehabilitatora učitelja, tjedna radna obveza u dijelu koji se odnosi na neposredno odgojno-obrazovni rad, iznosi 24 sata tjedno. (čl. 17. st. 2. Pravilnika).

14. Prema odredbi čl. 42. st. 4. Pravilnika broj sati ukupnoga neposrednog odgojno- obrazovnog rada s učenicima veći od broja sati obveza iz stavka 1. ovog članka smatra se prekovremenim radom, a prema st. 1. toga članka tjedne radne obveze u neposrednome odgojno-obrazovnom radu s učenicima za puno radno vrijeme iz članka 40. stavka 1. Pravilnika povećavaju se za 2 sata tjedno poslovima utvrđenim odredbama toga članka.

15. Dakle, u ovom je postupku bilo potrebno utvrditi je li tužiteljica u spornom razdoblju obavljala neposredno odgojno-obrazovni rad s učenicima s teškoćama u razvoju prema posebnim nastavnim planovima i programima preko 24 nastavna sata, jer se ti sati smatraju prekovremenim, a pritom treba reći da tuženik ne spori da je tužiteljica u spornom razdoblju odradila puno radno vrijeme od 40 sati tjedno.

16. Tužiteljica u tužbi navodi da je prema Godišnjem planu i programu za školsku godinu 2016/2017., te 2017/2018., bilo određeno da tužiteljica u neposrednom odgojno-obrazovnom radu s učenicima mora raditi ukupno 30 lunarnih sati (sat od 60 minuta), a što je ona i odradila pa da je stoga odradila prekovremenih 16 školskih sati tjedno, iako bi iz Godišnjeg plana i programa za školsku godinu 2016/2017. te 2017/2018. proizlazilo da je bilo predviđeno da odradi 25 sati redovne nastave, što se odnosi prema ocijeni ovog suda na nastavne sate od 45 minuta, te 2 sata razredne nastave (listo 50 i 97 spisa) ako je bila razrednik, što se prema čl. 17. st. 2. Pravilnika smatra nastavnim satom.

17. No, prvostupanjski sud nije utvrđivao je li tužiteljica odradila više od 24 nastavna sata tjedno u spornom razdoblju, što bi se smatralo prekovremenim radnom, jer je pogrešno zaključio da tužiteljica nije dokazala da bi radila više od 40 sati tjedno. Naime, tužiteljica svoj zahtjev za isplatom razlike plaće temelji na tvrdnji da je u neposrednom odgojno-obrazovnom radu s učenicima odradila više od 24 nastavna sata, što nije istovjetno ukupnom radnom vremenu od 40 sati tjedno, a kada bi tome bilo tako, tada bi joj za nastavne sate koje je odradila preko 24 sata tjedno, pripadalo pravo na isplatu razlike plaće za odrađene prekovremene sate, prema čl. 37. st. 5. Pravilnika. Naime, tjedna radna obveza tužiteljice ne neposrednom odgojno- obrazovnom radu s učenicima iznosi prema čl. 17. st. 2. Pravilnika 24 sata tjedno, pa svaki nastavni sat iznad toga predstavlja prema čl. 37. st. 5. Pravilnika prekovremeni rad, budući da je prema čl. 2. Pravilnika pravni status učitelja i učitelja – stručnjaka edukacijsko-rehabilitacijskog profila izjednačen.

18. Tužiteljica, prema pravnom shvaćanju ovog suda, pogrešno obračunava nastavne sate koje je odrađivala u trajanju od 60 minuta, jer je iz Godišnjih planova i programa za školske godine 2016/2017., te 2017/2018. razvidno da se radi o satima redovne nastave, koji stoga traju 45 minuta sukladno čl. 51. st. 4. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, ali prekovremeni sati postoje ako je odradila više od 24 sata nastavnih sati po 45 minuta tjedno.

19. Kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud propustio utvrditi je li tužiteljica u neposrednom odgojno-obrazovnom radu s učenicima s teškoćama u razvoju prema posebnim nastavnim planovima i programima odradila više od 24 nastavna sata tjedno, činjenično je stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, tako da je trebalo temeljem čl. 370. ZPP ukinuti pobijanu presudu pod st. I. izreke i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

20. Budući da je ukinuta odluka o glavnom zahtjevu trebalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku iz st. II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak od 4.812,50 EUR.

21. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud, uvažavajući sve navedeno u ovom ukidnom rješenju utvrditi je li tužiteljica u neposrednom odgojno-obrazovnom radu s učenicima s teškoćama u razvoju prema posebnim nastavnim planovima i programima, u spornom razdoblju, odradila više od 24 nastavna sata tjedno, te će ovisno o broju nastavnih sati za koji se utvrdi da je tužiteljica odradila, pomoću financijskog vještaka utvrditi iznos plaće koji joj tuženik za odrađene prekovremene nastavne sate nije isplatio (čl. 37. st. 5. Pravilnika). Pritom će cijeniti da je tuženik u odgovoru na tužbu priznao da je tužiteljica odradila u školskoj godini 2016/2017. i 2017/2018. 1 prekovremeni sat tjedno, te u školskoj godini 2018/2019. 4 prekovremena sata tjedno, s time da je osporio tužiteljici pravo na isplatu prekovremenih sati, jer da je sve prekovremene sate iskoristila kao slobodne dane. Uvidom u Godišnje planove i programe za sporno razdoblje (listovi 50 i 97 spisa) prvostupanjski će sud utvrditi koliko je nastavnih sati tjedno tužiteljica bila dužna odraditi, a pritom će imati u vidu da se sati neposrednoga odgojno-obrazovnog rada razrednika za učitelja koji je zadužen poslovima razrednika također smatraju nastavnim satima (čl. 17. st. 2. Pravilnika).

22. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Velikoj Gorici 4. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos