Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1124/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i RB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], S [adresa], zastupanih po punomoćniku Josipu Toliću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu – Građansko upravni odjel u Zadru, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2590/2023-21 od 2. rujna 2025., 4. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2590/2023-21 od 2. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužene Republike Hrvatske za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 250,00 EUR (dvije stotine pedeset eura).

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

''I. Utvrđuje se da je tužitelj pod 1. SB, OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretninama oznake čest.br. 9018 k. o. [katastarska općina], u naravi oranica površine 939 m2, te čest.br. 9020 k. o. [katastarska općina], u naravi oranica površine 675 m2, i to na objema za cijelo, pa je stoga tužitelj pod 1. SB ovlašten na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, kod Općinskog suda u Zadru, ostvariti uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama i to na objema za cijelo, uz istodobno brisanje cjelokupnog postojećeg upisa prava vlasništva na označenim nekretninama s imena Republike Hrvatske.

II. Utvrđuje se da je tužitelj pod 2. RB, OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretninama oznake čest.br. 9016 k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak površine 1041 m2, te čest.br. 9019 k. o. [katastarska općina], u naravi oranica površine 770 m2, i to na objema za cijelo, pa je stoga tužitelj pod 2. RB, ovlašten na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, kod Općinskog suda u Zadru, ostvariti uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama i to na objema za cijelo, uz istodobno brisanje cjelokupnog postojećeg upisa prava vlasništva na označenim nekretninama s imena Republike Hrvatske.

III. Dužna je tuženica Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, naknaditi tužiteljima SB, OIB: [osobni identifikacijski broj], i RB, OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročene parnične troškove u iznosu od 2.229,64 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos parničnih troškova teku od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.''

2. Protiv navedene presude žali se tuženica, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 250,00 EUR.

3. Tužitelji u odgovoru na žalbu osporavaju žalbene navode tuženice.

4. Žalba tuženice je neosnovana.

5. Donošenjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP. Činjenična utvrđenja imaju osnovu u sadržaju dokaza izvedenih u postupku, koje je sud prvoga stupnja pravilno ocijenio pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi čl. 8. ZPP, koju u žalbi ističe tuženica.

6. P redmet spora je utvrđenje prava vlasništva tužitelja SB na čest. 9018 i 9020 k. o. [katastarska općina] te tužitelja RB na čest. 9016 i 9019 k. o. [katastarska općina]. Tužbeni zahtjev tužitelji temelje na činjenicama potrebnim za stjecanje vlasništva dosjelošću.

6. U postupku je utvrđeno:

- da je ovdje tužitelj SB nasljednik iza PB pok. BB i JB, da su mu ostali sunasljednici, sestre HB, VB, KB i ĆB, ovjerenim pisanim izjavama potvrdile da mu predmetne nekretnine pripadaju u cijelosti

- da su ovjerene izjave dostavili i sunasljednici tužitelja RB, njegov brat CB te sestre FB i EB

- da je zajednički prednik tužitelja BB, rođen 1904., preminuo 1962., koji je imao trojicu sinova PB, R i TB,

- da je Šimin nasljednik tužitelj SB, Paškov tužitelj RB, a Krševanov ZB, uknjiženi vlasnik nekretnina oznake 9017 i 9021 k. o. [katastarska općina], stečenih na isti način na koji tvrde i ovdje tužitelji i upisan u postupku obnove zemljišne knjige k. o. [katastarska općina], u kojem je ovdje tuženica podnijela prigovor protiv tog upisa, koji je odbijen kao neosnovan te je upis prava vlasništva ZB na čest. 9017 i 9021 k. o. [katastarska općina] ostao neizmijenjen,

- da utužene nekretnine predstavljaju jednu veću cjelinu ograđenu suhozidom s triju strana, identificiranu kao više nekretnina, unutar koje se nalaze i nekretnine oznake 9021 i 9017 k. o. [katastarska općina], koje nisu predmet ovog postupka, ali su bile posjed zajedničkog prednika stranaka, BB,

- da je nekretninu na Glavčinama, površine veće od 5500 m2, BB naslijedio od pradjeda PB,

- da nikada nitko treći nije svojatao predmetnu nekretninu niti obitelji PB osporavao njihova prava,

- da je obitelj PB na toj nekretnini uzgajala poljoprivredne kulture i napasala blago,

- da se utužene nekretnine nalaze na predjelu Glavčine, da su predstavljale privatne posjede stanovnika [adresa], da se nije radilo o državnoj zemlji, niti o šumi, da je djed tužitelja BB, rođen 1904. godine, sporne nekretnine naslijedio od svog oca PB, koji je morao biti rođen još u 19. stoljeću.

7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev, uz obrazloženje da su sporne nekretnine predstavljale posjed zajedničkog prednika stranaka, BB, da su nakon njegove smrti 1962. godine, njegovi nasljednici PB, P i TB tu nekretninu međusobno podijelili te da su tužitelji stoga osobno i preko svojih prednika bili u isključivom i neprekidnom posjedu najkasnije još od prije Drugog svjetskog rata te da su istekom roka od 40 godina iz čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15-pročišćeni tekst, 94/17-ispravak pročišćenog teksta i 52/25 – dalje: ZVDSP), u vezi s čl. 114. st. 1. ZVDSP i izvornom odredbom čl. 388. st. 2. ZVDSP, ispunili zakonske uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Pritom se poziva i na odluke Europskog suda za ljudska prava T. protiv Hrvatske i dr., kao i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske te odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'' broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17) i čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine – Međunarodni ugovori'' broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17).

8. Odluka prvostupanjskoga suda je pravilna te je prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske presude.

9. Tuženica u žalbi neosnovano ustraje u tvrdnji da tužitelji u postupku obnove zemljišne knjige nisu izjavili prigovor niti podnijeli tužbu za ispravak u smislu čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 – dalje: ZZK) te da je zbog toga tužbeni zahtjev trebalo odbiti jer da su tužitelji vezani rješenjem donesenim u postupku obnove zemljišne knjige, budući da se predmetna tužba temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi. Pritom se poziva na zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 16. i 17. rujna 2015. u Šibeniku broj Su-IV-246/2015.

9.1. Naime, u ovom slučaju sud prvoga stupnja pravilno je utvrdio da je u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] doista sudjelovala majka tužitelja RB, sada pok. NB ud. R, ali da je zahtjev u odnosu na čest. 9016 i 9019 k. o. [katastarska općina] temeljila na nasljeđivanju, isto kao i tuženik SB u odnosu na nekretnine oznake 9018 i 9020 k. o. [katastarska općina], dok predmetnu tužbu tužitelji temelje na dosjelosti, dakle, na drugačijoj činjeničnoj i pravnoj osnovi. Stoga neosnovano tuženica tvrdi suprotno. Iz navedenih razloga, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelji nisu vezani rješenjem donesenim u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] te da je navedeni prigovor tuženice neosnovan.

10. U odnosu na žalbene navode kojima tuženica ističe da tužitelji, kao ni njihovi prednici, nisu nikada evidentirani kao posjednici nekretnine ranije oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da ničim nisu dokazali da su dugogodišnji posjednici spornih nekretnina pa ni dostavljenim rješenjima o nasljeđivanju jer kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije činila ostavinsku imovinu, treba reći da je odlučne činjenice sud prvoga stupnja utvrdio, ne samo na temelju iskaza saslušanih svjedoka, koji su o predmetu spora suglasno iskazivali, već i očevidom provedenim na nekretninama koje su predmet spora i njihovom identifikacijom po vještacima geodetske struke te na temelju svih izvedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom utvrdio da su sporne nekretnine u naravi neograđene ledine, omeđene žičanom ogradom, voštom/kanalom, jarkom i suhozidom, podzidane prema susjednim nekretninama, da su u posjedu tužitelja, da se nalaze unutar veće cjeline, unutar koje se nalaze i nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu ZB te pravilno zaključio da su sporne nekretnine prvotno predstavljale posjed zajedničkog prednika stranaka BB, koje su njegovi nasljednici, PB, P i TB, nakon njegove smrti 1962. međusobno podijelili i od tada držali u mirnom posjedu, u kojem tužitelje i njihove obitelji nitko nije nikada smetao, a koje činjenice i prema ocjeni ovoga suda daju dovoljnu osnovu za pouzdan zaključak da su tužitelji i njihovi prednici bili u poštenom i mirnom posjedu kroz vrijeme potrebno za dosjelost, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

11. Prema odredbi čl. 388. st. 1. ZVDSP, stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ZVDSP prosuđuju se prema njegovim odredbama, ako ovim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno, s time da je st. 3. navedene odredbe propisano da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni tim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom st. 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

11.1. Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da je rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini počeo teći prije više od 100 godina, kako to tvrde i tužitelji (jer ih je prednik tužitelja, djed BB, rođen 1904. naslijedio od pradjeda tužitelja PB) te kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 6. studenoga 2023., a imajući u vidu navedene odredbe ZVDSP, u vrijeme početka tijeka roka dosjelosti bio je na snazi Opći građanski zakonik (''Narodne novine'' broj 1/1811 – dalje: OGZ), koji se primjenjivao kao pravna pravila na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije, preuzet Zakonom o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (''Narodne novine'' broj 73/91), nakon čega je 1. rujna 1980. na snagu stupio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (''Narodne novine'' broj 53/91 – dalje: ZOVO), dok je u vrijeme podnošenja tužbe na snazi bio ZVDSP (od 1. siječnja 1997).

11.2. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno je sud prvoga stupnja utvrdio da su se stekle pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću. Iako se pritom pogrešno pozvao na odredbe ZVDSP, budući da je rok dosjelosti računao od početka 19. stoljeća, dakle od 1900. godine, umjesto pravilno na pravna pravila OGZ, navedeno nije utjecalo na pravilnost pobijane presude jer je i pravilnom primjenom materijalnog prava o predmetu spora trebalo jednako odlučiti. Naime, pravnim pravilom iz § 1472. OGZ propisano je da se vlasništvo na državnoj, crkvenoj, općinskoj i sličnoj imovini može steći samo posjedom od 40 godina pa je prema činjenicama koje je sud prvoga stupnja pravilno utvrdio, taj rok protekao već za vrijeme važenja tog zakona. Kako se i prema pravnom pravilu iz § 431. OGZ pravo vlasništva stjecalo uknjižbom u javne knjige, pravilna je odluka i u dijelu kojim je sud prvoga stupnja tužitelja ovlastio na ishođenje uknjižbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi, iako je tužitelj na to ovlašten i na temelju pravnog pravila iz § 1498. OGZ i čl. 130. ZVDSP.

11.3. Ostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).

12. Iz navedenih razloga, pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada je pobijanom presudom prihvatio tužbeni zahtjev pa je, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

12.1. Budući da odluku o trošku tuženica ne pobija određenim žalbenim navodima, a sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti, pobijanu presudu trebalo je potvrditi i u navedenom dijelu (čl. 365. st. 2. ZPP).

13. Tuženica nije uspjela sa žalbom pa joj ne pripada trošak postupka u povodu pravnog lijeka. Stoga je, na temelju čl. 166. st. 1., u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP, odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Velikoj Gorici 4. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos