Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž R-58/2025-4

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos, predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Mataiću, odvjetniku iz Slavonskog Brada, protiv tuženika TD Komunalac d.o.o. Slavonski Brod, Ulica Stjepana pl. Horvata 38, OIB: 61888142985 zastupanog po punomoćniku Tomislavu Miškiću, odvjetniku u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-47/2022-40 od 25. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika TD Komunalac d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-47/2022-40 od 25. travnja 2025. pod stavcima I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-47/2022- 40 od 25. travnja 2025. pod stavkom III. izreke i predmet se u tome dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tuženika za trošak sastava žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 3.745,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 16. veljače 2022. godine do isplate (st. I. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 180,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate (st. II. izreke), te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.358,62 EUR na koje troškove teku zakonske zatezne kamate od dana presuđenja do isplate (st. III. izreke).

2. Protiv navedene presude, žalbe je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Prvostupanjski sud u odnosu na dosuđene iznose nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 193. ZPP, na koje ukazuje tuženik u žalbi, jer je u odnosu na povučeni dio tužbe, kojem se povlačenju tuženik protivio, tuženik predložio donošenje dopunske presude, o kojem će prijedlogu prvostupanjski sud odlučiti posebnom odlukom, dok dio tužbenog zahtjeva o kojem je odlučeno pobijanom presudom, nije obuhvaćen tom bitnom povredom postupka.

5. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 190. st. 1. ZPP, na koju ukazuje tuženik u žalbi, jer time što je tužitelj nakon zaključenja prethodnog postupka, u podnesku od 14. veljače 2024., potraživao i naknadu štete po kvalifikatornom kriteriju duševnih boli zbog smanjena životnih aktivnosti, a po kojem kriteriju nije potraživao pravičnu novčanu naknadu u tužbi, nije došlo do preinake tužbe, jer je već u tužbi tužitelj potraživao naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a koji činjenični supstrat obuhvaća i kvalifikatornu okolnost, trpljenja duševnih boli zbog smanjena životne aktivnosti. Naime, pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti predstavlja jedinstveni vid štete, visina koja se određuje prema kvalifikatornim kriterijima iz čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO), koji se utvrđuju uz pomoć medicinskog vještaka, tako da tužitelj nije preinačio tužbu, kada je nakon medicinskog vještačenja potraživao naknadu štete i po tom kvalifikatornom kriteriju.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 5.043,47 EUR, zbog tjelesnih ozljeda koje je zadobio obavljajući redovne poslove svog radnog mjesta na poslovima odvoza otpada RJ Higijena, radeći kod tuženika i to na način da je ozlijedio palac lijeve ruke na željeznu dršku prilikom utovara otpada iz kontejnera u kamion za odvoz smeća.

8. Prema čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj, 71/14, 118/14, 154/14, 102/15, 94/18 i 96/18 - dalje: ZZR) 1) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, dok prema stavku 2. poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

9. U ovom stadiju postupka nije sporno da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio zaposlenik tuženika, obavljajući poslove radnog mjesta „Radnik na odvozu otpada“, ali je sporno postoji li odgovornost tuženika, kao poslodavca tužitelja, za nastanak štetnog događaja.

10. Iz nalaza i mišljenja vještaka za područje zaštite na radu VR, proizlazi da je poslodavac u primjeni propisa zaštite na radu proveo osposobljavanje radnika za rad na siguran način, kako je to i propisano Pravilnikom o osposobljavanju radnika za rad na siguran način, da je utvrdio radnu sposobnost radnika za poslove na koje ga je i rasporedio i osigurano potrebnu zaštitnu opremu, da je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, te da je radnik dužan dužnom pažnjom obavljati poslove u skladu sa znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način te po uputama poslodavca, odnosno njegovog ovlaštenika – neposredni rukovoditelj radnika, da je poslodavac dužan nadzirati rad radnika, na koji način se izvodi radna operacija a prije svega da li se izvode na pravilan način, a posebno se to odnosi kada je radnik početnik na novim poslovima, kao što su ovi odvozi otpada (radi mjesec dana), te da je nedovoljnim nadzorom na izvođenju radnih postupaka od strane neposrednog rukovoditelja i neodgovornim ponašanjem radnika došlo do ozljede radnika, jer da je neposredni rukovoditelj bio dužan češće nadzirati izvođenje radnih postupaka novo zaposlenih radnika, te ih upućivati na pravilan i siguran način izvođenja radnih operacija. U usmenom očitovanju koje je dao na glavnoj raspravi, vještak dodatno pojašnjava da je nadzor poslodavca, odnosno za nadzor ovlaštene osobe u konkretnom slučaju trebao biti učestaliji, jer bi se time uočile nepravilnosti radnje radnika, te bi poslodavac trebao poduzeti i korektivne radnje kako se iste pogreške ne bi dogodile.

11. Prvostupanjski je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu iz razloga koje prihvaća i ovaj sud, te je na temelju takvog nalaza i mišljenja pravilno utvrdio da je tuženik bio dužan nadzirati rad tužitelja, na koji se način izvode radne operacije, posebno iz razloga jer je tužitelj bio nov radnik na poslovima odvoza otpada, te da je stoga tuženik time što je propustio osigurati neposredan i češći nadzor rada tužitelja po neposrednom rukovoditelju, odgovoran za nastalu štetu.

12. Ovaj sud prihvaća takav zaključak prvostupanjskog suda, jer iako je tužitelj bio dužan obavljati poslove svog radnog mjesta dužnom pažnjom te pri tome vodeći računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, radi se o propustima tužitelja na koje je poslodavac mogao utjecati te time spriječiti štetne posljedice nepravilnog postupanja tužitelja, da je putem za to ovlaštene osobe, vozača vozila, češće nadzirao rad tužitelja, na koji način izvodi radne operacije, posebno iz razloga jer je tužitelj bio početnik na poslovima odvoza otpada.

13. Navodi voditelja zaštite na radu kod tuženika, svjedoka DR, da je tužitelj u kratkom roku imao 2 ozljede na radu, potvrđuju zaključak vještaka zaštite na radu da je neposredni rukovoditelj bio dužan češće nadzirati izvođenje radnih postupaka novo zaposlenih radnika, te ga upućivati da na pravilan i siguran način izvode radne operacije.

14. U odnosu na ozljede koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju pravilno je prvostupanjski sud, na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka Damira Roška, utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio običnu tešku tjelesnu ozljedu, da je trpio bolove jakog intenziteta kroz 24 sata nakon ozljede, bolove srednjeg intenziteta 7 dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera oko 20 dana, bolove slabijeg intenziteta i povremenog karaktera kroz 30 dana prilikom provođenja fizikalne terapije, a koji bolovi su posljedica prijeloma koji je saniran s posljedičnom kontrakturom zgloba između kostiju palca. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku nezgode, sekundarni strah jakog intenziteta nakon nezgode trajanja do 12 sati, potom strah srednjeg intenziteta kroz 7 dana, slabog intenziteta kroz 14 dana, a sve zbog zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja te mogućih komplikacija na koje je upozoren, da mu je tuđa njega i pomoć bila potrebna u trajanju 2 sata dnevno kroz 20 dana, da je kod tužitelja zaostalo naruženje u smislu kozmetskog efekta - lako naruženje radi ožiljka na palcu i ukočenja interfalangealnog zgloba vidljivo trećim osobama te da je kod tužitelja došlo do umanjenja opće životne aktivnosti u visini od 5 % uz naruženje lakog stupnja, jer je umanjena pokretljivost jednog zgloba i fleksijska kontraktura palca u srednjem stupnju.

15. Uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, te činjenice utvrđene na temelju nalaza i mišljenje medicinskog vještaka, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, kada je utvrdio da tužitelju zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada pravična novčana naknada u iznosu od 3.745,00 EUR.

16. Tužitelju je, prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka bila potrebna tuđa pomoć i njega kroz 40 sati, te je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da prema cijeni sata pružanje pomoći i njege od 4,5 EUR, tužitelju po toj osnovi pripada iznos od 180,00 EUR.

17. Slijedom izloženog, trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I. i II. izreke pobijane presude.

18. No, prvostupanjski je sud propustio meritorno odlučiti o zahtjevu tužitelja za isplatu štete u iznosu od 1.118,47 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, a što je predmet odlučivanja po prijedlogu tuženika za donošenje dopunske presude, pa kako je povodom žalbe tuženika ukinuto rješenje prvostupanjskog suda kojim je odbijen prijedlog tuženika za donošenje dopunske presude, za sada, dok se o tome dijelu zahtijeva meritorno ne odluči, nije poznat omjer uspjeha stranaka u sporu, tako da je temeljem čl. 380. t. 3. ZPP trebalo uvažiti u tome dijelu žalbu tuženika i ukinuti rješenje o troškovima postupka iz st. III. izreke presude te u tome dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

19. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud, nakon što povodom prijedloga tuženika donese dopunsku presudu i meritorno odluči o preostalom dijelu zahtjeva tužitelja, pravilno utvrditi uspjeh stranaka u sporu, jer bez toga nije moguće donijeti pravilnu odluku o troškovima postupka prema čl. 154. ZPP.

20. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Velikoj Gorici 4. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos