Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž-843/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Vukovaru, po sucu Ani Bosančić u pravnoj stvari tužitelja HEP-PLIN d.o.o., OIB: 41317489366, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, zastupani po punomoćniku Juraju Mariniću, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika OT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja o troškovima sadržanog u presudi i rješenju Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Povrv-155/2024-10 od 10. rujna 2025., 4. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o parničnom trošku sadržano u presudi i rješenju Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Povrv-155/2024-10 od 10. rujna 2025. u izreci presude pod točkom III.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Dražena Oreškovića, u Novoj Gradiški, poslovni broj: Ovrv-4241/2023 od 3. listopada 2024.

II Nalaže se tuženiku OT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju HEP-PLIN d.o.o., OIB: 41317489366, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, naknadi troškove postupka u iznosu od 87,19 EUR (osamdeset i sedam eura i devetnaest centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 138,27 EUR (jednu stotinu trideset i osam eura i dvadeset i sedam centi), sa zakonskm zateznom kamatom, kao neosnovan."

- dok je rješenjem riješeno:

"Utvrđuje se da je ovrhovoditelj HEP-PLIN d.o.o., OIB: 41317489366, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, povukao tužbeni zahtjev za iznos glavnog potraživanja od 165,57 EUR ."

2. Protiv rješenja o parničnom trošku sadržanom u navedenoj presudi pod točkom III. izreke suda prvog stupnja pravovremenu žalbu podnosi tužitelj i to zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje u tekstu ZPP), te predlaže pobijanu odluku preinačiti na način da se obveže tuženik na naknadu parničnog troška u cijelosti uz naknadu troškova žalbenog postupka. Sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. S obzirom da novčano potraživanje u ovom predmetu ne prelazi 1.320,00 eura radi se o sporu male vrijednosti u kojemu se prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. istoga zakona (osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. toga Zakona) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode tužitelja utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a. Također nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju u žalbi sadržajno ukazuje tužitelj, jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama zbog čega se ista može ispitati, a razlozi navedeni u presudi jasni su i određeni.

7. Predmet spora je zahtjev za plaćanjem neplaćenih računa za plin.

8. U postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku, prvostupanjski sud je u bitnome utvrdio:

- da je tužitelj 26. svibnja 2023. kao ovrhovoditelj podnio ovršni prijedlog protiv tuženika kao ovršenika, koji je dopunjen 24. kolovoza 2023., a podnesen je radi namirenja tražbine u ukupnom iznosu od 165,57 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose, te troškovima postupka;

- da je rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Dražena Oreškovića, u Novoj Gradiški, poslovni broj: Ovrv-4241/2023 od 3. listopada 2024. određena ovrha općenito na imovini ovršenika, a radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine u iznosu od 165,57 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka u iznosu od 87,19 EUR uvećanim za zakonsku zateznu kamatu;

- da je tuženik kao ovršenik protiv navedenog rješenja izjavio prigovor jer je u pretplati plaćanja računa za plin, te da je postupak primjenom odredbe članka 58. stavka 3. Ovršnog zakona nastavljen pred sudom kao povodom prigovora protiv platnog naloga;

- da je 28. listopada 2024. tužitelj izvijestio sud da je tuženik podmirio utuženu glavnicu 1. rujna 2023.; povukao je tužbeni zahtjev za iznos glavnice, te je i nadalje zahtijevao nastali ovršni trošak u iznosu od 87,19 eura, parnični trošak, te trošak sudske pristojbe.

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio kako je ovršni prijedlog podnesen 26. svibnja 2023., a tuženik, odnosno ovršenik, je tražbinu izmirio 1. rujna 2023. dakle nakon podnošenja prijedloga, ali prije donošenja rješenja o ovrsi, koje je doneseno 3. listopada 2024., s time da javni bilježnik donosi rješenje o ovrsi i tužitelju uistinu nastaje trošak ovršnog postupka u iznosu od 87,19 eura, te prvostupanjski sud smatra kako isti trošak tuženik treba namiriti tužitelju u skladu s odredbama članka 155. i 158. ZPP-a. U odnosu na trošak parničnog postupka prvostupanjski sud zauzima stav kako taj trošak ne pripada tužitelju, jer je tuženik izvršio uplatu glavnice duga još 1. rujna 2023., dakle prije nego što je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi te je tužitelj trebao povući prijedlog za ovrhu, odnosno urediti isti na način da traži samo trošak ovršnog postupka.

10. Pravilno je odlučio prvostupanjski sud kada tužitelju nije dosudio trošak parničnog postupka jer je glavnica duga plaćena prije donošenja rješenja o ovrsi te je tužitelj trebao ažurirati svoje poslovne knjige u vremenu do donošenja rješenja o ovrsi (protek vremena od više od godinu dana), te povući prijedlog za ovrhu, odnosno urediti na način da traži samo trošak ovršnog postupka koji je ostao nepodmiren. Kako je tužitelj povukao tužbeni zahtjev u odnosu na glavnicu tek podneskom od 28. listopada 2024., to svi daljnji troškovi padaju na njegov teret i nema pravo na naknadu daljnjeg troška u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a jer mu nisu niti nastali troškovi potrebni radi vođenja parnice.

11. U odnosu na žalbene navode tužitelja kako tuženik nije podmirio dug u cijelosti nego je samo platio glavnicu duga i da je tužitelj obavijestio sud da djelomično povlači tužbeni zahtjev odmah po primitku rješenja kojim se rješenje o ovrsi stavlja izvan snage, valja reći da iz spisa proizlazi da je tuženik glavnicu platio i prije nego je saznao za pokretanje ovršnog postupka, dakle prije donošenja rješenja o ovrsi, te je time za plaćanje mogao preostati samo trošak ovrhe za koju tuženik nije u tom trenutku niti znao, te je tužitelj tada trebao povući prijedlog za ovrhu i ostati samo kod zahtjeva za naknadu ovršnog troška. U odnosu na trošak sudske pristojbe na presudu koji trošak također nije priznat tužitelju valja odgovoriti kako isti nije niti nastao, niti je pristojba plaćena, pa je takav zahtjev tužitelja u potpunosti neosnovan.

12. Slijedom iznijetog žalbeni navodi tužitelja ocijenjeni su neosnovanim, dok je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, te je stoga valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP- a i odlučiti kao u izreci ove odluke pod točkom I.

13. Kako tužitelj žalbom nije pobijao rješenje prvostupanjskog suda, te presudu u točkama I. i II. ista ostaje neizmijenjena.

14. Odluka o trošku žalbenog postupka pod točkom II. izreke donesena je na temelju članka 166. stavak 1. ZPP-a.

U Vukovaru, 4. prosinca 2025.

Sudac

Ana Bosančić