Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-813/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji toga suda Amaliji Švegović, u pravnoj stvari tužitelja ĆU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Doris Košta, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika ZU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Luki Marčiću, odvjetniku u Šibeniku, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-151/2022 od 16. svibnja 2025., dana 4. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-151/2022 od 16. svibnja 2025. u cijelosti.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

''1. Utvrđuje se da je tuženik ZU neutvrđenog dana prije 22. studenog 2022. godine, bez ovlaštenja izmijenio bravu i ključeve predmetnog stana i time zasmetao tužitelja ĆU u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine koja u naravi predstavlja Stan u prizemlju, desno od ulaza, površine 57,18 m2, koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, blagovaonice, kupatila, hodnika i lođe, a koji stan je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu upisan u knjigu položenih ugovora [adresa], broj [broj poduloška], položen u zgradi u [adresa], (Ex [adresa], kućni broj 59), sada [adresa], sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]).

2. Nalaže se tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje koje je bilo prije čina smetanja sve u roku od 24 sata pod prijetnjom ovrhe te se zabranjuje tuženiku ZU takvo i slično daljnje smetanje i uznemiravanje tužitelja u posjed navedene nekretnine.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak od 952,54 eura u roku od 15 dana.''

2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijano rješenje i u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, podredno ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud, nakon što je konstatirao da među strankama nije sporno:

- da se predmetni stan nalazi u zgradi u [adresa], anagrafske oznake sada [adresa].(ex [adresa].), sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) i u naravi je stan u prizemlju, desno od ulaza, površine 57,18m2 koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, blagovaonice, kupatila hodnika i lođe, kako to proizlazi iz izvatka iz knjige položenih ugovora, zk.ul. broj [broj poduloška],

- da iz Ugovora o kupoprodaji zaključenog između LU i oca tužitelja MU dana 21. rujna 2000. proizlazi da je istim ugovoreno pravo stanovanja LU u predmetnom stanu do njezine smrti,

- da je LU sa tužiteljem zaključila Dodatak kupoprodajnog ugovora od 11. kolovoza 2022., ovjerenim u potpisu od strane javnog bilježnika Tea Karabotića dana 11. kolovoza 2022. (dalje: Dodatak), kojim je svojom voljom uvela tužitelja ĆU u suposjed predmetnog stana i pripadajuće spreme te mu je predala ključ stana i spreme,

- da je LU sa tuženikom zaključila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju 05. studenoga 2016., kojim se tuženik u čl. 4. istoga obvezao uzdržavati LU na način da joj je dužan osigurati potpunu prehranu, odjeću i obuću, podmirivati sve troškove svakodnevnog života, režijske troškove, osigurati potrebnu njegu snositi troškove liječnika i lijekova kao i bolničke troškove, a u slučaju smrti pokopati je o svom trošku po mjesnom običaju,

dok je radi utvrđivanja odlučnih činjenica – zadnjeg mirnog posjeda i čina smetanja, obzirom na po tuženiku istaknute prigovore pomanjkanja aktivne legitimacije, promašene pasivne legitimacije i pomanjkanja protupravnosti, proveo dokaz saslušanjem stranaka (iskazi detaljno opisani pod točkama 11.2. i 11.3. obrazloženja), saslušanjem svjedokinja TU i EU (iskazi detaljno opisani pod točkama 11. i 11.1. obrazloženja), te izvršio uvid u dokumentaciju priloženu u spis detaljno opisanu pod točkama 10.1. i 10.2. obrazloženja, čijom analizom utvrđuje slijedeće činjenice:

- da je zaključenjem Dodatka LU predajom ključeva stana i spreme tužitelja uvela u suposjed predmetnog stana, time da je ona tužiteljev suposjed vršila i kao neposredna suposjednica i kao tužiteljeva posredna suposjednica,

- da je tužitelj ključem predanim od strane LU prilikom zaključenja Dodatka mogao ući u stan, a što proizlazi iz iskaza stranaka i svjedoka,

- da je tuženik promijenio bravu na ulaznim vratima stana i ključ od te brave nije dao niti tužitelju niti LU, koju činjenicu tuženik ne spori,

- da je tuženik u više navrata mijenjao brave i ključeve na vratima stana u kojem stanuje LU i koja ima suposjed stana zajedno sa tužiteljem, te da sada ključeve stana nema ni LU, ni predstavnica stanara TU, niti tužitelj,

- da se, a imajući u vidu iskaz tuženika da nikada nije prespavao niti dulje boravio u predmetnom stanu već je samo u skladu s ugovorenom obvezom uzdržavanja LU obavljao popravke u stanu te donosio LU hranu i druge potrepštine, tuženik ima smatrati samo posjednikovim pomoćnikom u posjedovanju stana u smislu čl. 12. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014 i 81/2015 – dalje: ZV), time da tuženik nije i ne može biti neposredni suposjednik jer je to jedino LU, dok je tužitelj posredni suposjednik,

- da je tužba u ovom predmetu podnesena u roku propisanom odredbom čl. 21. st. 3. ZV-a obzirom da iz iskaza tužitelja i potvrde MUP RH, Policijske uprave Splitsko- dalmatinske, II Policijske postaje Split od 5. prosinca 2022. proizlazi da je do promjene brave od strane tuženika došlo neutvrđenog dana prije 22. studenoga 2022., za što je tužitelj saznao u studenom ili prosincu 2022. kada nije mogao otvoriti vrata stana ključem brave koju je promijenio u kolovozu 2022. nakon sklapanja Dodatka s LU, a tužba je podnesena 9. prosinca 2022.

zaključuje da je LU predajom tužitelju ključeva stana i spreme uvela tužitelja u suposjed stana i spreme čime je isti dokazao svoj posljednji mirni suposjed stana, brave i ključeva, a koji je suposjed vršio kao posredni suposjednik (LU je njegov suposjed stana vršila kao neposredni i njegov posredni suposjednik), te da je tuženik promjenom brave i ključeva na ulaznim vratima stana neutvrđenog dana prije 22. studenoga 2022. i ne predajom tih novih ključeva tužitelju smetao tužitelja u suposjedu predmetnog stana, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 10. st. 1., čl. 22. st. 1. i čl. 23. st. 1. ZV-a utvrdio smetanje, naložio tuženiku uspostavu posjedovnog stanja kakvo je bilo prije čina smetanja te zabranio tuženiku takvo ili slično smetanje ubuduće.

6. Tuženik u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), navodeći da je obrazloženje u bitnome prepisivanje zapisnika s glavne rasprave, uz izostanak kritičkog stava prvostupanjskog suda prema rezultatima dokaznog postupka, te uz minimalno tumačenje predmeta spora u odnosu na zakonske propise koji reguliraju ovu materiju, da pobijano rješenje sadrži niz nedostataka, nerazumno je i proturječno samom sebi, činjenicama utvrđenim u postupku, kao i dokazima koji prileže spisu, te da su zaključci prvostupanjskog suda kontradiktorni sadržaju javnih isprava i iskaza svih saslušanih svjedoka i stranaka. Daljnjim navodima žalbe tuženik analizira i ocjenjuje iskaze stranaka i saslušanih svjedoka, navodi da je nejasno kako je prvostupanjski sud poklonio vjeru tužitelju kad je njegov iskaz u suprotnosti sa iskazima saslušanih svjedokinja, te smatra da je prvostupanjski sud pobijano rješenje temeljio samo i isključivo na nezakonitom iskazu tužitelja (smatra da tužitelju nije niti trebala biti dana mogućnost za davanje iskaza jer se nije odazvao na poziv suda niti je opravdao izostanak). Zaključno navodi da pobijano rješenje uopće ne daje odgovor na dva ključna pitanja – posljednjem mirnom posjedu i činu smetanja, te ističe da je u odnosu na posljednji mirni posjed jasno da je on, preko LU i svjedokinje EU (tuženik je istu angažirao za svakodnevnu pomoć LU u izvršavanju svoje ugovorene obveze uzdržavanja LU – napomena ovog suda), bio i ostao u mirnom posjedu predmetnog stana cijelo vrijeme, osim spornog dana kada je tužitelj promijenio bravu, na što se tuženik poslužio dopuštenom samopomoći i sljedećeg dana ponovno promijenio bravu i vratio posjed stana, te da tužitelj nije posljednji mirni posjednik predmetnog stana, dok u odnosu na čin smetanja ističe da ničim nije smetao tužitelja već se poslužio pravom na samopomoć i uspostavio prijašnje posjedovno stanje te zadržao faktičnu vlast nad stvari.

7. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutog žalbenog razloga, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju povredu obrazlaže tuženik u žalbi, jer je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo jasne, logične i uvjerljive razloge na odlučne činjenice koji su u skladu sa sadržajem provedenog dokaznog postupka, te se prvostupanjsko rješenje može ispitati. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a, na koju povredu sadržajem žalbe upućuje tuženik, jer je provedene dokaze ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, čime je ispunio svoju zakonsku obvezu i opravdao prosudbu o osnovnosti tužbenog zahtjeva te je, a protivno žalbenim navodima tuženika, u razlozima pobijanog rješenja jasno i argumentirano obrazložio obje pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva (posljednji mirni posjed i čin smetanja). Obzirom je pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano za prvostupanjski sud (čl. 8. ZPP-a), to postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tuženika, prvostupanjski sud nije ostvario bitne povrede odredaba parničnog postupka koje ističe tuženik u svojoj žalbi, niti su žalbeni navodi tuženika kojima preocjenjuje izvedene dokaze na način koji podupire njegovu tezu o njegovom posljednjem mirnom posjedu i samopomoći nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja. Protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je svoju odluku utemeljio na rezultatima cijelog provedenog dokaznog postupka, uključujući i iskazu tužitelja, pri čemu se ukazuje tuženiku da je tužitelj uredno opravdao svoj izostanak s ročišta na kojem je saslušan tuženik, radi čega ga je sud i saslušao na drugom ročištu glavne rasprave, te na taj način omogućio strankama ravnopravno sudjelovanje u postupku. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

8. Protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje, te je pravilnom primjenom materijalnog prava na koje se poziva u obrazloženju rješenja zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim, a koja činjenična utvrđenja i primjenu materijalnog prava pravilnim prihvaća i ovaj sud, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika.

9. Naime, iz provedenih dokaza jasno proizlazi da je upravo tužitelj suposjednik predmetnog stana sa LU, koja ima pravo služnosti doživotnog stanovanja u tom stanu i u istome živi sama, time da je LU neposredna suposjednica, a tužitelj posredni suposjednik, zbog čega su tuženikovi žalbeni navodi kojima tvrdi da je upravo on bio i ostao u mirnom posjedu predmetnog stana i osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o posljednjem mirnom posjedu tužitelja na spornom stanu ocijenjeni neosnovanim obzirom da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da tuženik nikada nije bio u posjedu tog stana (sam tuženik je u svom iskazu naveo da nikada u tom stanu nije stanovao, te da se u istom zadržavao samo onoliko koliko je bilo potrebno da u okviru ispunjavanja svoje ugovorene obveze uzdržavanja LU istoj donese stvari za kućanstvo i hranu te obavi eventualne popravke). Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se činjenica što je tuženik, u okviru izvršavanja svoje ugovorne obveze uzdržavanja LU, povremeno dolazio u stan radi donošenja stvari istoj i eventualnih popravaka te angažirao treću osobu za svakodnevnu pomoć LU (svakodnevno kuhanje, peglanje i održavanje domaćinstva u razdoblju od 8,00 do 12,00 sati), a u koju svrhu mu je LU dala ključ koji je on umnožio i davao tim angažiranim osobama, ne može smatrati posrednim posjedom tuženika na spornom stanu, a kako je to detaljno obrazložio i prvostupanjski sud u točki 12.1. i 13. obrazloženja, koji zaključak pravilnim prihvaća i ovaj sud. Naime, i prema ocjeni ovog suda iz rezultata dokaznog postupka jasno proizlazi da tuženik nikada nije bio u posjedu predmetnog stana posljedično čemu se njegova promjena brave ne može podvesti pod samopomoć, već ista predstavlja čin smetanja prema tužitelju kao posljednjem mirnom posjedniku spornog stana.

10. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. u vezi čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje u cijelosti, primjenjujući pri tom u odnosu na odluku o trošku postupka (točka 3. izreke rješenja) odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer je tuženik odluku o trošku pobijao samo vezano za osporavanje osnovanosti glavne stvari, ne obrazlažući detaljnije razloge pobijana odluke o trošku.

11. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa svojom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Varaždinu 4. prosinca 2025.

Sutkinja

Amalija Švegović