Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-703/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko kao predsjednice vijeća, te Tomislava Brđanovića i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog RT, zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22.,114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: K-151/2025-39 od 14. studenog 2025., u sjednici održanoj 4. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog RT kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, protiv optuženog RT produljio istražni zatvor.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik po braniteljici Marceli Šprem- Veljavečki, odvjetnici, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da sud drugog stupnja ukine pobijano rješenje.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

4. Žalba optuženika nije osnovana.

5. Pobijano rješenje ispitano je po službenoj dužnosti na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08, kakvim ispitivanjem nisu utvrđene povrede na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti. Iako žalitelj tvrdi kako je u pobijanom rješenju ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, razlozi kojima obrazlaže ovu žalbenu osnovu podvodivi su isključivo pod žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Žalitelj osporava postojanje iteracijske opasnosti i tvrdi kako bi se blažim mjerama mogla ostvariti ista svrha kao istražnim zatvorom.

7. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud s pravom smatra da dokazi i podaci u spisu upućuju na zaključak da u ovom slučaju postoje osobite okolnosti koje upućuju na vrlo visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi ponovio ista ili slična kaznena djela, te da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.

8. Tako prvostupanjski sud imajući na umu da je žalitelj do sada bio višestruko pravomoćno osuđivan zbog počinjenja kaznenih djela, i to pretežito zbog istovrsnih i srodnih imovinskih delikata, koje uporno i opetovano čini unazad čak 18 godina u kojem razdoblju je u 11 navrata bio pravomoćno osuđivan, tako da je riječ o višestrukom specijalnom i općem povratniku u odnosu na kojeg do sada izricane brojne kaznene sankcije, očito nisu polučile očekivani cilj – usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela, izvodi pravilan zaključak da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na vrlo visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela. Optuženik je osuđivan i na zatvorske kazne, posljednji puta 2023., a u kojem predmetu je također bio u istražnom zatvoru, dok je kaznu izdržao 30. travnja 2024. (predmet ovog suda Ik I-152/2023). Sada je ponovno osnovano sumnjiv da je počinio istovrsno kazneno djelo, pa jednostavno valja zaključiti o neučinkovitosti ranijih mjera osiguranja prisutnosti optuženika u postupku, kao i o neostvarenoj svrsi kažnjavanja. Nezaposlenost optuženika prvostupanjski sud koristi kao okolnost od značaja za zaključak o postojanju iteracijske opasnosti optuženika u kontekstu ostvarenja protupravne imovinske koristi kaznenim djelom za koje je nepravomoćno proglašen krivim, ne u kontekstu bilo kakve diskriminacije.

9. Protiv optuženika nužno je primijeniti najtežu mjeru procesne prisile, što je valjano obrazloženo u pobijanom rješenju pozivom na ranije osude i izrečene i izdržane kazne, a dodatno i na ranije određen i izvršavan istražni zatvor protiv optuženika. Optuženik je nepravomoćno proglašen krivim da je ponovno počinio istovrsno kazneno djelo protiv imovine, brojnost ranijih osuda ukazuje na sklonost činjenju imovinskih delikata, pa niti jedna od mjera opreza neće i ne može ostvariti istu svrhu kao i istražni zatvor. Zbog navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika.

10. Žalba optuženika nije osnovana pa je stoga odbijena na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.

U Varaždinu 4. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko