REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-885/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, Regionalni ured Rijeka, Slogin kula 1, OIB: 02958272670, protiv tuženika Energy Pellets d.o.o., Delnice, Zrinska 18, OIB: 3457067832, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog ureda Gregović iz Rijeke, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude poslovni broj: Pn-476/2020-37 od 21. ožujka 2025. Općinskog suda Rijeci, u sjednici održanoj 4. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe se stranaka djelomično prihvaćaju a u preostalom dijelu odbijaju kao neosnovane pa se presuda Općinskog suda Rijeci poslovni broj: Pn-476/2020-37 od 21. ožujka 2025.:

- preinačuje u dijelu točke I. izreke u pogledu zateznih kamata i sudi tako da se odbija tužiteljev zahtjev za plaćanje zateznih kamata za razdoblje od 6. travnja 2018. do 22. prosinca 2020.;

- preinačuje u odbijajućem dijelu točke I. izreke i sudi tako da se tuženiku Energy Pellets d.o.o. nalaže isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje i iznos od 4.857,02 eura (četiritisućeosamstopedesetsedameuraidvacenta) sa zateznim kamatama koje teku od 23. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od; 1. siječnja do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja obavljene prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana,

- potvrđuje u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.714,04 eura sa zateznim kamatama od 23. prosinca 2020. do isplate po stopama kako je to određeno u toj točki izreke;

- potvrđuje u preostalom odbijajućem dijelu točke I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.857,02 eura sa zateznim kamatama;

- preinačuje u odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki II. izreke pa o troškovima prvostupanjskog postupka odlučuje tako da se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 730,00 eura u roku od 15 dana;

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom je suda prvoga stupnja naloženo tuženiku Energy Pellets d.o.o. isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje iznos štete od 9.714,04 eura na ime troškova liječenja osiguranika ŽĆ, sa zateznim kamatama od 19. prosinca 2018. do isplate a koje teku na pojedinačne dijelove ukupnog iznosa u razdoblju dospjelosti od 6. travnja 2018. do zaključno 16. lipnja 2020., dok je u preostalom dijelu – također za iznos od 9.714,04 eura sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose te za više zatražene kamate – tužbeni zahtjev odbijen a u pogledu troškova postupka određeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama ovu presudu pobijaju tuženik i tužitelj.

2.1. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i to odredbu članka 136. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23. dalje: ZOZO) i kako tužitelj nije dokazao visinu troškova liječenja odnosno visinu tužbenog zahtjeva jer je uz tužbu dostavio određenu dokumentaciju koja međutim ne predstavlja javne isprave u smislu odredbe članka 230. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) pa kako tužitelj nije do zaključenja prethodnog postupka dostavio odgovarajući dokaz da je troškove liječenja zaista i podmirio zdravstvenim ustanovama, predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti a ističe i postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP te pobija i odluku o troškovima postupka s obzirom na to da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te tuženiku dosuditi troškove parničnog postupka. Postavlja i zahtjev za naknadu troškova nagrade odvjetniku za sastavljanje žalbe u iznosu od 312,50 eura u koji je iznos uključen i porez na dodanu vrijednost te trošak sudske pristojbe na žalbu po odluci suda.

2.2. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu (točke I. izreke) te u odluci o troškovima parničnog postupka sadržane u točki II. izreke, zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga smatrajući da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Smatra i kako je u postupku dokazana isključiva odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja jer je ozljeda radnika posljedica propusta organizacije rada i u primjeni mjera zaštite na radu pa omjer suodgovornosti oštećenika od 50% smatra svakako previsoko ocijenjenim. Posebno ističe kako oštećenik nije imao važeći ugovor o radu za radno mjesto operatera nego temeljem Anexa sklopljenog 18. kolovoza 2017. za obavljanje vozača teretnog vozila pa se to radno mjesto i poslovi ne mogu dovesti u blisku vezu s poslom operatera u proizvodnji koji je obavljao po nalogu tuženika koji nije smio ni dopustiti da radnik redovno obavlja rad za radno mjesto za koje nema ugovor o radu a što potvrđuje i sam oštećenik u iskazu kada kaže da je kod tuženika svatko radio sve, što je nedopustivo i nezakonito te protivno bilo kakvoj organizaciji rada a to je prvostupanjski sud propustio cijeniti prilikom donošenja odluke o doprinosu oštećenika. Dodaje i kako se tuženik nije pridržavao priručnika za upotrebu i održavanje čime je izravno postupio protivno mjerama i propisima zaštite na radu i ugrožavao radni proces te sigurnost i zdravlje radnika a sam posao nije organizirao jer je na poslove održavanja rasporedio radnika koji nije bio osposobljen za rad na siguran način.

2.3. Posebno pobija odluku o parničnim troškovima smatrajući da mu je tuženik u svakom slučaju dužan naknaditi troškove vještačenja po vještaku zaštite na radu u iznosu od 700,00 eura kao i trošak dolaska svjedoka ŽĆ u iznosu od 30,00 eura te svjedoka IĆ u iznosu od 15,93 eura jer je saslušanje tih svjedoka bilo bitno za donošenje odluke. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti a podredno ukidanje te presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje te da mu se u svakom slučaju dosude parnični troškovi u visini od 745,93 eura.

3. Stranke nisu podnijele odgovore na žalbe.

4. Žalbe su djelomično osnovane.

5. Predmet je spora zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje protiv tuženika Energy Pellets d.o.o. kao poslodavca tužiteljeva osiguranika ŽĆ koji je na radu kod tuženika 14. ožujka 2018. oko 8,30 sati prilikom radnog čišćenja filtera aspiracije pretrpio tjelesnu ozljedu zbog koje je došlo do amputacije četiri prsta lijeve ruke odnosno teške ozljede na radu a do ozljede je došlo zato što je bilo propusta tuženika u primjeni mjera zaštite na radu te tužitelj tvrdi da je u konkretnom slučaju do štetnog događaja došlo zbog propusta u organizaciji rada kod tuženika, a tužbeni se zahtjev odnosi na naknadu štete zbog plaćenih troškova bolovanja i liječenja za osiguranika ŽĆ u ukupnom iznosu od 146.380,86 kuna i to po osnovi bolovanja zbog ozljede na radu u razdoblju od 14. ožujka 2018. do 30. travnja 2020. u iznosu od 132.761,44 kune a preostali se iznos od 13.619,22 kune odnosi na troškove liječenja. Predmet spora je stoga zahtjev za naknadu štete u iznosu od 19.418,08 eura.

6. Prvostupanjskom je presudom tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos štete od 9.714,04 eura sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose u razdoblju dospjelosti od 6. travnja 2018. do zaključno 16. lipnja 2020., dok je u istom takvom iznosu odbijen tužbeni zahtjev, sve s obrazloženjem kako je tuženik propustio organizirati rad na pravilan način i imao propuste u primjeni mjera zaštite na radu, ali da je i sam tužiteljev osiguranik, a tuženikov zaposlenik ŽĆ pridonio nastanku štete i to s 50% pa je prvostupanjskom presudom stoga tužbeni zahtjev prihvaćen u ½ dijela, a u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan.

7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbama stranaka pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP te na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da su žalbe djelomično osnovane: tužiteljeva u pogledu glavne stvari a tuženikova u pogledu početka tijeka zateznih kamata.

8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, koju stranke ističu u žalbama, jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9. Žalbe su međutim djelomično osnovane jer prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sve činjenice koje proizlaze iz stanja spisa te je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo pa su ostvarene pretpostavke i za primjenu članka 373.a ZPP.

10. U konkretnom slučaju nije sporno da je ŽĆ kao tužiteljev osiguranik po osnovi obveznog zdravstvenog osiguranja pretrpio tešku ozljedu na radu kod tuženika, kao njegov zaposlenik, zbog koje je došlo do amputacije četiri prsta (od 2 do 5) lijeve ruke i da se to dogodilo 14. ožujka 2018. oko 8:30 u radnom postupku puštanja u pogon postrojenja peletare, konkretno u procesu čišćenja filtera za otprašivanje (filtera "aspiracije").

10.1. Iz provedenih je pak dokaza utvrđeno kako su taj postupak izvodili zaposlenici CĆ kao poslovođa i ŽĆ kao radnik raspoređen na poslove operatora na konzoli (na temelju Ugovora o radu na određeno vrijeme od 30. svibnja 2016.) i to tako što je CĆ bio u operativnoj sobi u kojoj se vrši pokretanje cjelokupnog pogona peletare ali nije bilo moguće pokrenuti ni prvu sekvenciju filtera otprašivanja pa su on i ŽĆ odlučili ručno očistiti taj filter od nakupljene fine prašine i to tako da je CĆ ostao u operativnoj sobi kako bi po nalogu ŽĆ koji je čisto elise "zvijezde" transportera (koji inače odvodi finu prašinu) uključivao i isključivao motor "zvijezde" da bi ŽĆ mogao očistiti sve elise a komunicirali su preko uključenih mobitela tako što je ŽĆ davao naloge "stani" i "kreni", ali je u jednom trenutku došlo do nesporazuma kada je CĆ čuo u mobitelu poput "dobro" i "može" na što je na upravljačkoj konzoli uključio motor "zvijezde" koji je zarotirao elise a tada je lijeva ruka ŽĆ bila duboko u prostoru kućišta "zvijezde" pa je tako došlo do traumatske amputacije četiri prsta lijeve ruke.

11. U prvostupanjskom je postupku provedeno i vještačenje po vještaku zaštite na radu koje je utemeljeno i na Zapisniku o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata Područje jedinice Rijeka od 7. svibnja 2018., iz kojega proizlazi kako je tuženik ispunio svoju obvezu osposobljavanja radnika za rad na siguran način, ali da u konkretnom slučaju nije osigurao sigurne radne uvjete pri pokretanju postrojenja peletare jer je propustio nadgledati radnike koji najčešće ne obavljaju posao u skladu s pravilima zaštite na radu te se izlažu opasnostima koje mogu imati teške posljedice za radnike a tako se dogodilo i u konkretnom slučaju iako je prema Priručniku za upotrebu i održavanje filtera za otprašivanje izdanom od proizvođača bilo obvezno isključiti električno napajanje prije izvršavanja radova čišćenja i održavanja.

12. U konkretnom je slučaju bitna i okolnost što je komunikacija između CĆ kao neposrednog rukovoditelja i radnika ŽĆ bila neodgovarajuća s obzirom na to da između njih nije bilo vizualnog kontakta već su kontaktirali preko uključenih mobitela, s tim što je CĆ mogao znati da je u trenutku nesretnog događaja s ŽĆ razgovarao IĆ pa je trebao pretpostaviti da njih dvojica vode razgovor te na riječi "dobro, može" nije smio reagirati uključivanjem motora "zvijezde" već je trebao tražiti pojašnjenje od ŽĆ koji mu je prije toga davao naloge "stani" i "kreni".

13. Iz navedenih je činjenica stoga prvostupanjski sud pravilno zaključio kako tuženik kao poslodavac nije postupio u skladu s propisima o zaštiti na radu – konkretno člankom 44. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/2014 i 118/2014 – dalje: ZZR) kojim je propisano da je poslodavac "obvezan planirati, pripremati i provoditi radne postupke te razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite od rizika na radu i u vezi s radom, u skladu s pravilima zaštite na radu i drugim propisima" i člankom 58. ZZR zbog povrede kojih je odredaba Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci podnijeoi kaznenu prijavu protiv CĆ i ZĆ kao rukovodećih radnika.

14. Prvostupanjski sud međutim nije uzeo u obzir sve te činjenice i nije pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da doprinos vlastitoj šteti radnika ŽĆ iznosi 50% iako jest točno da je i on sam, kao radnik, bio obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja (prema članku 68. stavku 1. ZZR), odnosno nije uzeo u obzir činjenicu da je njegov neposredni rukovoditelj CĆ koji je s njim izvodio nesigurnu radnju i sam pridonio štetnom ishodu takve radnje jer je pogriješio uključivši motor "zvijezde" iako nije dobio siguran nalog "kreni" upućen od ŽĆ.

15. Ovaj drugostupanjski sud stoga podržava ocjenu prvostupanjskog suda o postojanju doprinosa samog oštećenika nastanku štete, ali ne više od 25% jer se tuženik ne može osloboditi odgovornosti za postupanje svog radnika CĆ čiji doprinos iznosi barem 25% a za štetu koju je počinio radnik na radu ili u vezi s radom također odgovara poslodavac te je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete i na temelju članka 136. stavaka 1. i 2. ZOZO.

16. Kako je u konkretnom slučaju povreda ŽĆ nastala zbog toga što nisu provedene odgovarajuće mjere zaštite na radu i dodatno zbog nepažnje tuženikova radnika CĆ, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju 75% nastale štete, sve prema odredbama članaka 136. i 139. ZZO te 1067. stavaka 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima(„Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO/05) jer se radi i o objektivnoj odgovornosti od opasne stvari odnosno djelatnosti u smislu članaka 1063. i 1064. ZOO/05.

17. U preostalom dijelu tužiteljeva žalba nije osnovana jer je u postupku utvrđeno da je radnik ŽĆ bio osposobljen za rad na siguran način te da je bio stručno i zdravstveno sposoban za radove operatora na konzoli pa tako i za rukovanje i upravljanje pogonom za peletiranje.

18. Tuženikova pak žalba slijedom svega prethodnog navedenog ne može biti osnovana u pogledu same njegove odgovornosti za naknadu štete, ali nije osnovana ni u pogledu nastanka i visine troškova naknade za bolovanje koja je isplaćena ŽĆ, kao ni za troškove liječenja.

19. Ovdje je važno naglasiti, a to je naglasio i prvostupanjski sud, kako tuženik nije ni osporavao da su troškovi nastali i njihovu visinu niti se pozivao na nepostojanje isprava iz kojih bi proizlazilo da su ti troškovi nastali odnosno da ih je tužitelj isplatio, a nema zapreke da se postojanje i visina tih troškova dokazuje i drugim dokazima u slučaju da je to sporno.

20. U konkretnom slučaju naime nije uopće upitno da je ŽĆ pretrpio vrlo tešku povredu na radu - traumatsku amputaciju četiri prsta lijeve ruke i da je po prirodi stvari zbog toga bio na liječenju u medicinskim ustanovama kojima te troškove isplaćuje tužitelj koji isplaćuje i naknadu za bolovanje na kojemu je ŽĆ bio u razdoblju od 14. ožujka 2018. do 30. travnja 2020., dakle pune dvije godine (tuženik i ne tvrdi drugačije) za koje je vrijeme tužitelj isplatio iznos od 132.761,64 kune dok se preostali iznos od 13.619,22 kune odnosi na troškove liječenja koje je tužitelj morao platiti.

21. Ovaj drugostupanjski sud međutim smatra i da je tužitelj u činjeničnoj osnovi tužbe trebao detaljno navesti kada je i po kojoj osnovi (po osnovi naknade za bolovanje i po osnovi troškova liječenja) nastao i plaćen pojedini iznos da bi se moglo odlučiti i o zateznim kamatama na pojedinačne iznose pa kako to nije učinio a može se prihvatiti da je cjelokupni iznos troškova nastao i plaćen do podnošenja tužbe, zatezne je kamate trebalo dosuditi od podnošenja tužbe 23. prosinca 2020., zbog čega je tuženikovu žalbu valjalo prihvatiti u tom dijelu pa odbiti zahtjev za plaćanje zateznih kamata za razdoblje do 22. prosinca 2020. a iz istoga razloga i na preinačeni iznos dosuditi zatezne kamate od podnošenja tužbe 23. prosinca 2020. do isplate.

22. Tužitelju stoga pripada još iznos od 4.857,02 eura sa zateznim kamatama od 23. prosinca 2020. do isplate te troškovi parničnog postupka u cijelosti jer su bili neophodni bez obzira na tužiteljev djelomični (25%) neuspjeh, na temelju članka 154. stavaka 2. i 5. ZPP. To su troškovi vještačenja u iznosu od 700,00 era i troškovi svjedoka ŽĆ u iznosu od 30,00 eura ili ukupno 730,00 eura a troškove svjedoka IĆ bio je dužan platiti tuženik.

23. Tuženik je uspio sa žalbom samo u pogledu zateznih kamata kao sporednog traženja a on ionako nije stranka koja u ovom postupku ima pravo na naknadu troškova prema članku 154. stavku 2. ZPP (već je to tužitelj) pa je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe odbijen kao neosnovan.

24. Iz svih je navedenih razloga, a na temelju članaka 368. stavka 1. i 373.a te 166. stavka 1. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Puli 4. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Igor Rakić