Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1199/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB: 26187994862, zastupanoga po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 22, protiv tuženog Lovačkog društva ''Srna'' Dežanovac, Naselje Kaštel bb, 43506 Dežanovac, OIB: 61382954216, zastupanoga po punomoćnici Marini Lacković, odvjetnici u Daruvaru, S. Radića 14, uz sudjelovanje umješača Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanoga po punomoćnici Katarini Ileković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika i umješača protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P-1064/2023-64 od 16. listopada 2025., 4. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tuženog Lovačkog društva ''Srna'' Dežanovac i umješača Euroherc osiguranje d.d. Zagreb kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P-1064/2023-64 od 16. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženog Lovačkog društva ''Srna'' Dežanovac za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 312,50 EUR (tri stotine dvanaest eura pedeset centi).

III. Odbija se zahtjev umješača Euroherc osiguranje d.d. Zagreb za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 316,36 EUR (tri stotine šesnaest eura trideset šest centi).

IV. Odbija se zahtjev tužitelja CROATIA osiguranje d.d. Zagreb za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 250,00 EUR (dvije stotine pedeset eura).

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati ukupan iznos od 1.725,40 EUR sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.669,65 EUR od 16. listopada 2021. do isplate, na iznos od 9,29 EUR od 21. listopada 2021. do isplate, a na iznos od 46,45 EUR od 16. listopada 2021. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Evropska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana (točka I. izreke) te da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 2.843,41 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 312,50 EUR, kao i trošak sudske pristojbe za žalbu, ne navodeći određeno trošak za koji traži naknadu.

2.1. Umješač je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 316,36 EUR.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode umješača i zahtijeva naknadu troškova za sastavljanje tog podneska u iznosu od 250,00 EUR.

4. Žalbe tuženika i umješača su neosnovane.

5. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11,, 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

5.1. Tuženik i umješač u žalbama ističu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Međutim, nije nađeno da bi bila ostvarena navedena bitna povreda jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni stanju spisa te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 1.725,40 EUR, kojega je isplatio svom osiguraniku, vlasniku vozila oštećenog u prometnoj nezgodi, po osnovi police kasko osiguranja, sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da se 30. kolovoza 2021., oko 2,20 sati, dogodila prometna nezgoda na državnoj cesti broj 26, na način da je na automobil marke Audi E6, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu CM, kojim je u tom trenutku upravljala HM, sada CM, s desne strane iskočila srna te udarila u automobil,

- da je uslijed udarca srne oštećeno navedeno osobno vozilo,

- da se nesreća dogodila na području lovišta kojim gospodari tuženik,

- da je 430 metara prije mjesta događaja postavljen znak "divljač na cesti",

- da je na toj dionici ceste brzina kretanja ograničena na 90 km/h,

- da se vozač osobnog vozila kretao dopuštenom brzinom od oko 90 km/h,

- da nema doprinosa osiguranika tužitelja nastaloj šteti.

- da je u mirnom postupku CM isplaćen novčani iznos po nagodbi i to iznos od 1.669,65 EUR 15. listopada 2021., iznos od 9,29 EUR 20. listopada 2021. i iznos od 46,95 EUR 15. listopada 2021., sveukupno 1.725,40 EUR,

- da se tužitelj u izvansudskom regresnom postupku obratio tuženiku i osiguratelju tuženika Euroherc osiguranju d.d. Zagreb, koji mu nisu refundirali isplaćenu štetu.

7.1. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski je sud zaključio da je srna, kada iznenada pretrčava cestu i kada je mogućnost njenog uočavanja mala, opasna stvar, da za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari odgovara njezin vlasnik prema kriteriju objektivne odgovornosti, odnosno da umjesto vlasnika i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda, a nije kod njega na radu, da za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik) pa kako je srna na prometnicu došla s područja kojim gospodari tuženik, da je on odgovoran za nastanak predmetne štete.

7.2. Pobijanu odluku prvostupanjski je sud donio na temelju čl. 3., čl. 76. st. 2. i čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu (''Narodne novine'', broj 99/18, 32/19, 32/20 i 127/24 – dalje: ZL) te supsidijarnom primjenom čl. 1063., čl. 1064. i čl. 1045. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti.

8. Odluka prvostupanjskoga suda pravilna je i zakonita te je u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj odluci.

9. Tuženik i umješač u žalbi ustraju u tvrdnji da, u skladu s čl. 80. st. 6. ZL, ne postoji odgovornost lovoovlaštenika, ako nije bilo provođenja skupnog lova, da cesta, iako prolazi kroz lovište, ne čini sastavni dio lovišta te da tuženik cestama ne gospodari. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da divljač na cesti predstavlja opasnu stvar i da je stoga odgovornost tuženika za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti.

9.1. U odnosu na pozivanje žalitelja na odluke Visokog trgovačkog suda, u kojima je izraženo stajalište da je za štetu od naleta divljači odgovorna osoba koja upravlja lovištem samo ako je ona nastala zbog provođenja lova, treba reći da je pravno shvaćanje suda prvoga stupnja u skladu s pravnim shvaćanjem izraženim u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev- 1057/2014 od 5. prosinca 2017., Rev-2902/2016 od 28. kolovoza 2019., Rev-352/2022 od 5. travnja 2022., Rev 2814/2018 od 6. srpnja 2022., Rev-166/2024 od 24. rujna 2024).

9.2. Tvrdnja tuženika koja se tiče postavljanja zaštitne ograde prvi put je iznesena u žalbi i predstavlja novu činjenicu, no prema odredbi čl. 352. st. 1. ZPP, u žalbi se nove činjenice ne mogu iznositi.

9.3. Stoga je sud prvoga stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatom regresa u dosuđenom iznosu, u skladu s čl. 963. st. 1. ZOO.

10. Obveza naknade štete se smatra dospjelom od trenutka nastanka štete (čl. 1086. ZOO). Kako je šteta tužitelju nastala isplatom navedenog iznosa svom osiguraniku, pravilno je tužitelju dosuđena zatezna kamata od isplate pojedinačnih iznosa, pobliže navedenih u izreci presude do isplate, po propisanoj stopi (čl. 29. st. 1. i 2. ZOO).

11. Ostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).

12. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odbiti žalbe tuženika i umješača kao neosnovane i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

13. Budući da odluku o trošku žalitelji ne pobijaju određenim žalbenim navodima, a sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti, pobijanu presudu trebalo je potvrditi i u navedenom dijelu (čl. 365. st. 2. ZPP).

14. Žalitelji nisu uspjeli u žalbenom postupku pa im ne pripada pravo na naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka. Stoga je, na temelju čl. 166. st. 1., u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP, odlučeno kao u točki II. i III. izreke ove presude.

15. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 166. st. 1., u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP) pa je odlučeno kao u točki IV. izreke.

U Velikoj Gorici 4. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos