REPUBLIKA HRVATSKA

P-2220/2022

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stalna služba u Drnišu

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, po sucu ovog suda Lovranki Grabić-Abramac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po mr.sc. Tomislavu Buriću, odvjetniku u Šibeniku, Ante Starčevića 2, protiv tužene OTP banke d.d., OIB:52508873833, Split, Domovinskog rata 61, zastupana po OD Marinović i partneri j.t.d., Zadar, Plemića Borelli 1, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 04. studenoga 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika RĐ, odvjetničke vježbenice u OD Marinović i partneri j.t.d., Zadar, dana 04. prosinca 2025. godine,

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se prigovor tuženika radi prebijanja kao neuredan.

p r e s u d i o  j e:

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: ,,Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kreditu broj 88177/05 sklopljen dana 12. svibnja 2005. godine u Drnišu između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika kao kreditora.''

II Utvrđuje se ništetnom Odredba čl.2.1. Ugovora o kreditu broj 88177/05 sklopljen dana 12. svibnja 2005. godine u Drnišu između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika kao kreditora, prema kojoj je glavnica kredita vezana za valutu CHF (valutna klauzula), nastavno razrađena u čl.10. a) 1. o mjesečnim anuitetima od 328,21 CHF i čl.10.d)1., prema kojoj se mjesečni anuiteti, izraženi u CHF, podmiruju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju prema tečajnog listi kreditora na dan dospijeća kao i odredba čl.5.1. o promjenjivoj kamatnoj stopi i čl.11.1. „a utvrđuje se odlukom kreditora“ Ugovora o kreditu broj 88177/05 sklopljenog dana 12. svibnja 2005. godine u Drnišu između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika kao kreditora, kojom je ugovoren način promjene kamatne stope.

III Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., OIB: 52508873833, tužitelju KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti 12.716,47 Euro, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 7. studenoga 2022.godine, kao dana podizanja tužbe, pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku 15 dana od pravomoćnosti.

IV Nalaže se tuženiku OTP banci tužitelju KĐ naknaditi troškove postupka u iznosu od 2.100,00 eura, uvećano za zakonsku zateznu kamatu naknadi troškove postupka, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku 15 dana od pravomoćnosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 8. studenoga 2022. godine prikazao ovom sudu tužbu u kojoj navodi kako je sa prednikom tužene, kao kreditorom, dana 12. rujna 2005. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 88177/05 u Drnišu, te kako mu je odobren kredit u iznosu od 30,900,00 CHF, a isplaćen u kunama po prodajnom deviznom tečaju kreditora na dan 20. rujna 2005. godine (dan korištenja kredita).Navodi kako je u označenom ugovoru kreditor bio HVB Splitska banka d.d. Split, koje je društvo pripojeno društvu OTP banka Hrvatske d.d. sa sjedištem u [adresa]. Također navodi kako je u čl.5.1. Ugovora o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa, u čl.4 rok otplate od 120 mjeseci u mjesečnim anuitetima od 328,21 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom deviznom tečaju kreditora na dan plaćanja (čl.10.d.1), pri čemu prvi anuitet dospijeva 10.listopada 2005.godine, a zadnji 10. rujna 2015. godine (čl.10), te kako je tužitelj predmetni kredit u potpunosti vratio tuženiku na vrijeme, ali kako je Ugovor o kreditu sadržavao nezakonite i ništetne odredbe koje čine i čitav ugovor ništetnim. Tužitelj ističe kako je od strane kreditora jednostrano ugovorena odredba o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bez objektivnih kriterija. Također ističe, a polazeći od pravomoćne Presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine, kojom je potvrđena Presuda Trgovačkog suda u zagrebu broj P-1401/2012 od 4 srpnja 2013. godine (a revizija odbijena Presudom Vrhovnog suda republike Hrvatske Revt-2221/18 od 3. rujna 2019. godine) u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih tuženik (banka) u razdoblju od 1.lipnja 2004. godine do 1.srpnja 2008. godine povrijedio ko9lektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima , koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenje i u vrijeme predmetnih ugovora, kao trgovci nisu potrošače i cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima o obavezama ugovornih strana, čime su tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj navodi kako je u razdoblju od 01.travnja 21005.godine do 06,. kolovoza 2007.godine tužena postupala protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i to čl.81., 82. i 90. (NN.79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) , te čl.96. i 97. kao i odredbi Zakona o obveznim odnosima. Također ističe kako je odredbom čl.118 zakona o zaštiti potrošača(NN. 41/14) propisano da odluka donesena u postupku za zaštiti kolektivnih interesa potrošača iz čl.106.st1. ZZP/14,u smislu postojanja povrede propisan zaštite potrošača obavezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovan postupanjem tuženika , te ističe kako su odredbe Ugovora o kreditu o promjeni stope redovne kamate i odredbe kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF nepoštena i ništetna u smislu odredbi čl.87.st1.ZZP/03, odnosno čl.102 Zakona o zaštiti potrošača. Tužitelj ukazuje kako je kao potrošač pojedinac, sukladno odredbi čl.140 ZZP/07 (čl.120 ZZP/14), a nakon pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštiti interesa i prava potrošača, u ovom postupku i sukladno odredbi čl.502c ZPP-a ovlašten pozivati se na pravno utvrđenje suda iz kolektivnog spora. Također se poziva na pravno shvaćanje Suda EU u predmetu C-118/17 povodom zahtjeva za odluku o tumačenju Odredbe čl.6.st1 Direktive 93/13/EEZ iz kojeg proizlazi da ugovor kod koje je utvrđena nepoštenost određene odredbe u načelu mora nastaviti vrijediti bez bilo koje druge izmjene osim one koja proizlazi iz otklanjanja nepoštenih uvjeta, ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć i ako je to u interesu potrošača. Tužitelj u postavljenom tužbe zahtjevu traži utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu br. 8817/058 sklopljen dana 12. svibnja 2005. godine u Drnišu između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika kao kreditora, a u slučaju da istaknuti tužbeni zahtjev bude neosnovan tužitelj je postavio tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje ništetnom odredba čl.2.1. Ugovora o kreditu broja 8817/05 od 12. svibnja 2005. godine prema kojoj je glavnica kredita vezana za valutu CHF, da se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 38.774,68 kuna (5.146,28 eura), uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 7.studenoga 2022. godine do isplate, te se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka.

2.Tuženik je u svom odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu. Budući da tuženik ima svoje sjedište u [adresa], a nikada nije imao svoje sjedište u [adresa] ni Drnišu. Navodi kako tužitelj prethodno mora dokazati u ovom postupku da je bio potrošač, te da je ugovor o kreditu sklopljen u privatne svrhe, jer u protivnom tužitelj nema status potrošača. Ističe kako je zasnovani pravni odnos zasnovan između tužitelja i tuženika okončan ispunjenjem ugovornih obaveza zbog čega tužbu tužitelja treba odbaciti budući da je tuženo potraživanje davno prestalo egzistirati, te kako je nastupila i zastara čak i u slučaju kada bi postojala pravna osnova za utuženim potraživanjem na teret tuženika. Tuženik ističe kako je prednik tuženika u vrijeme sklapanja ugovora nepobitno pregovarao sa tužiteljem o svim spornim ugovornim odredbama, kako je u valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi, upozorivši tužitelja na sve moguće negativne posljedice ugovaranja valutne klauzule u CHF zbog mogućnosti promjene tečaja švicarskog franka, a kako je tužitelj želio sklopiti samo i isključivo ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, te je dobrovoljno kao valutu izabrao švicarski franak, a isto tako je prihvatio i ugovornu odredbu o kamatnoj stopi i načinu njene promjene kao i mogućnosti povećanja ili smanjenja početno ugovorene mjesečne rate, te ukazuje kako nakon 17 godina tužitelj neosnovano tvrdi da mu sporne odredbe ugovora on kreditu ipak nisu bile jasne, tim više kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Tužitelj ističe kako sukladno stajalištu Suda EU izraženom u odluci broj C-81/19 isključeno je ispitivanje poštenosti/nepoštenosti zbog čega se predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja iz tog osnova, jer je svakom pa i tužitelju trebalo biti jasno kako sklapanje ugovora o dugoročnom kreditu može proizvoditi drugačije ekonomske učinke od onih koji su bili u vrijeme sklapanja, a u donosu na konačnu otplatu kredita. Tuženik također ukazuje kako u vrijeme ugovaranja osporavanih ugovornih odredbi nije postojao niti jedan zakonski ni pod zakonski propis koji bi od prednika tuženika zahtijevao određeni način postupanja pri sklapanju ugovora s valutnom klauzulom. Navodi kako u slučaju da bi se određena ugovorna odredba mogla kvalificirati nepoštenom mora prouzročiti nominalnu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornim strana ,na štetu potrošača, a koja šteta mora biti značajna, a kako tuženik na izvršene mjesečne uplate po nešto uvećanim ratama zbog promjene tečaja CHF nikako nije utjecao niti mogao utjecati , a kako je tužitelj pristao i suglasio se na plaćanje tako uvećanih rata. Također ukazuje kako ništetnost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o kreditu ne povlači ništetnost preostalih ugovornih odredbi, a osobito ne ugovora u cjelini. U odnosu na ništetnost odredbi u promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik ukazuje kako su parnične stranke u vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovale svoju volju na način kako žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa. Tuženik u svom odgovor na tužbu ističe prigovor radi prebijanja, navodeći kako će isti precizirati nakon provođenja objektivnog i nepristranog vještačenja, a sve radi isplate iznosa kao posljedice ništetnosti ugovora na ime manje plaćenih anuiteta od strane tužitelja prema tuženiku odnosno njegovom predniku. Tuženik je predložio da se tužbeni zahtjev, kao i svi pod redno postavljeni kumulirani zahtjevi tužitelja po svim osnovama u cijelosti odbiju kao neosnovani uz dosudu obveze tužitelja na naknadu nastalih parničnih troškova.

3. U ovoj pravnoj stvari Sud je donio rješenje poslovni broj P-2220/22 dana 13. lipnja 2023. godine kojim se odbija kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti. Sudac za odlučivanje o predmetu spora, a koje je rješenje po žalbi punomoćnika tuženika potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Karlovcu Gž- 685/2023 od 9. studenoga 2023. godine.

4. Prigovor radi prebijanja tužiteljeve tražbine sa tražbinom prednika tuženika prema tužitelju, istaknut u odgovoru na tužbu je prigovor paušalne naravi bez jasno izražene visine protutražbine tuženika slijedom čega je ovaj prigovor kao neuredan Sud odbacio, u čemu je riješeno kao u izreci rješenja.

5. Tužitelj je u nastavku postupka, a nakon provedenog financijskog vještačenja uredio tužbeni zahtjev na način da je u točki 3. potraživao isplatu iznosa od 12.716,47 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 7. studenog 2022. godine kao dana podizanja tužbe, pa do isplate.

6. Tuženik se protivio i uređenom tužbenim zahtjevu ističući kako se radi o preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 30. srpnja 2025. godine.

7. tužitelj je u odnosu protivljenja tuženika za preinaku tužbe istaknuo kako Zakon o parničnom postupku dopušta preinaku tužbe u stadiju prethodnog postupka, a iznimno nakon toga ako je to opravdano zbog okolnosti nastalih naknadno, što je u ovom slučaju upravo nalaz i mišljenje vještaka zbog čega traži dopuštenje preinake tužbe.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja je utemeljen.

9. Sud je u tijeku postupka izveo dokaz pregledom Ugovora o kreditu broj 88177/05 od 12. rujna 2005. godine (list spisa 23-28), Otplatnog plana za Ugovor broj 88177/05 (list spisa 35-38), Prijepisa knjigovodstvene kartice (list 39-48), Obavijesti o promjeni kamatne stope (list 49-53), Otplatnog plana od 28. lipnja 2022. godine(list 54- 56), Računa broj 4006232900 od 1. rujna 2005. do 30. studenog 2018. godine (list spisa 57-79), Računa broj 4006232900 od 1. siječnja 2005. godine do 30. studenoga 2018. (list 104-127), Otplatnog plana od 2. prosinca 2022. godine(list 128-139), Nalaza i mišljenja vještaka od 30. lipnja 2025. godine (list 182-191), Očitovanje vještaka od 27. listopada 2025 (204-209), te saslušanjem tužitelja kao stranke.

10. Nesporno je među strankama u ovom postupku kako su tužitelj, kao korisnik kredita i prednik tuženika, kao kreditor, dana 12 rujna 2005. godine sklopili Ugovor o kreditu broj 88177/05, kojim je ugovorom odobren tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti 39.900,00 CHF, prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja za adaptaciju, s rokom otplate od 120 mjeseci, kamatnom stopom koja na dan zaključenja ugovora iznosi 4,99 % godišnje, koja je promjenjiva.

11. Također je među strankama nesporno kako je tuženik OTP banka pravni slijednik kreditora, a koja je činjenica razvidna iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Tt-18/9778-3 od 3. prosinca 2018. godine.

12. Također je nesporno kako je tužitelj ovaj kredit otplatio na vrijeme i u cijelosti.

13. Sporno je među strankama da li tužitelju pripada zaštita potrošača od korištenja ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, odredbi o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za CHF odredbi kojom je ugovorom redovna kamatna stopa utvrđena promjenjivom kroz tužiteljevu obvezu plaćanja kreditnih anuiteta, sukladno jednostranom odlukom tuženika, odnosno da li je došlo do preplate iznosa kreditnih anuiteta uslijed nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj 88177/05 od 12. rujna 2005. godine.

14. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("NN" broj 96/03), a odredbom čl.81. tog Zakona je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, u ovom slučaju korisnika kredita, kao i da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, odnosno u ovom slučaju banke.

15. Odredbom čl.84. Zakon o zaštiti potrošača propisano je kako nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorene odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

16. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine, koja je pravomoćno potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i Presudom Pž-6637/17 od 14. lipnja 2018. godine, utvrđena je povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u dijelu jednostrano promjenjivane kamatne stope i u dijelu valutne klauzule CHF glede kredita u kojima je ugovorena valuta vezana za glavnicu u CHF u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. godine, a u kojim ugovorima je korisnik kredita zaključio ugovor o kreditu u kojem su ugovorene ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o potrošačkom kreditiranju, budući prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošaču, korisniku kredita, dao cjelovitu informaciju o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke na temelju potpune obavijesti o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

17. U odnosu na istaknuti prigovor zastare utvrđeno je kako je zastara potraživanja tužitelja prekinuta dana 4. travnja 2012. godine podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu broj P-1401/2012, a u kojem postupku je presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. godine, kojom je utvrđena ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli. Odredbom čl.225. Zakona o obveznim odnosima ("NN" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) propisano je kako tražbine zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Uzevši u obzir da je podnošenjem tužbe za povredu kolektivnih interesa i prava potrošača nastupio prekid zastare, te da je odredbom čl.215. st.1. ZOO-a propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, utvrđeno je kako u ovoj pravnoj stvari potraživanjem iz tužbe podnesene dana 7. studenog 2022. godine nije nastupila zastara potraživanja.

18. Vještak Hrvojka Bačić u svom Nalazu i mišljenju od 30. lipnja 2025. godine, a na temelju spisu priložene kreditne dokumentacije, Ugovora o kreditu broj 88177/05 od 12. rujna 2005. godine, Otplatnog plana, Obavijesti o promjeni kamatne stope, te prijepisa knjigovodstvene kartice za razdoblje od 01. rujna 2005. do 30. studenoga 2018. godine , utvrdila je kako je uslijed promjene kamatne stope u odnosu na početnu ugovorenu kamatnu stopu od 4,99% do otplate kredita nastala razlika kamata u iznosu od 9.803,45 kuna, odnosno 1.301,14 eura, preračunato u euro po fiksnom tečaju konverzije 7,53450, kako je nastala razlika preplate tečaja unutar svakog mjesečnog anuiteta u razdoblju od dospijeća prvog anuiteta do 10. listopada 2005. godine do konačne prijevremene otplate kredita u ukupnom iznosu 43.868,77 kuna, odnosno 5.822,39 eura preračunato u euro po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 te kako iznosi razlike kredita po osnovi ništetnosti cijelog ugovora iznosi 95.812,22 kune, odnosno 12.716,47 eura preračunato u euro po fiksnom tečaju konverzije 7,53450.

19. U očitovanju vještaka na prigovor tuženika da je vještak koristio pogrešan tečaj po kojem je isplaćen kredit , vještakinja navodi kako je u nalazu i miljenju od 30. lipnja 2025. godine vještak primijenio tečaj 1,00 CHF= 4,782888 budući da je prema kreditnoj dokumentaciji tuženik isplatio 147.791,23 kune, u protuvrijednosti 30.900,00 CHF iz čega je razvidno da je tuženik kod isplate kredita primijenio tečaj 1,00 CHF= 4,782888, a ne kako tvrdi tuženik da je tečaj bio 1 CHF=4,831200, zbog čega vještakinja navodi kako ostaje u cijelosti pri matematičkom izračunu visini pretplate predmetnog kredita iz Nalaza i mišljenja od 30. lipnja 2025. godine.

20. Tužitelj je u svom iskazu na ročištu za glavnu raspravu održanoj 09. rujna 2025. godine naveo kako se ne može sjetiti da li je 2002. ili 2003. godine otišao u Splitsku banku u Drniš i zatražio kredit, a možda je kredit podizao 2004. ili 2005. godine i tad su mu u banci ponudili kredit u CHF kao najpovoljniji kredit i rekli kako je CHF stabilna valuta za razliku od eura za kojeg su rekli da je nesiguran. Naveo kako se radilo o iznosu od nekih 30.000,00 CHF na vrijeme od deset godina otplate kredita, kako je rata u početku bila 1.100,00 kuna, a nakon nekog vremena je porasla na 2.300,00 do 2.600,00 kuna, sve dok se iznos nije zamrznuo na manji iznos, koji je do kraja možda iznosio 2.000,00 kuna, a ovaj iznos otplate je bio kroz period od nekih pet do šest godina do kraja otplate kredita, kako su mu za vrijeme otplate kredita, iako je kredit naplaćivan direktno iz plaće preko firme, stizale opomene i razlike, tako da je svaka tri do četiri mjeseca morao ići u banku, jer se stvarala razlika tečaja od 400,00- 600,00 kuna, kako je kredit otplatio u cijelosti, a kako je možda nekih petnaestak dana nakon otplate kredita postojala zakonska mogućnost da se izvrši konverzija kredita, te mu je na upit u banci može li to napraviti rečeno da se to odnosi samo na kredite koji su još u otplati. Nakon što je dobio ugovor o kreditu, isti je ovjerio kod javnog bilježnika, koji mu kao ni službenik banke, nije objasnio detaljno ugovorne odredbe. Na upit zamjenice punomoćnika tuženika je li cijeli iznos kredita utrošen na izgradnju kuće, tužitelj je odgovorio potvrdno i naveo kako se radilo o nenamjenskom kreditu, koja su kreditna sredstva utrošena za gradnju kuće, koju nikad nije iznajmljivao, te je služila isključivo za stanovanje njegove obitelji. Na upit zamjenice punomoćnika tuženika da li je tužitelj tražio objašnjenje zbog rasta rata u banci, tužitelj je odgovorio da nije tražio objašnjenje, jer mu je bilo jasno da se povećane rate događaju zbog razlike tečaja, a službenica u firmi u kojoj je radio je rekla da je nemoguće povećati rate kako traži banka.

21. Odredbom čl.115. ZOO-a propisan je opseg vraćanja, te se navodi kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

22. Odredbom čl.323. st.1. ZOO-a propisano je kako je u slučaju ništetnosti ugovora smaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

23 Odredbom čl.1111. st.1. ZOO-a propisano je da kad jedan dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a stavkom 3. istog članka je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

24. Odredbom čl.502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl.502.a st.1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te je u tom slučaju sud vezan za to utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a člankom 6. st.3. Zakona o sudovima ("NN" broj 28/13) je propisano da je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu, odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti.

25. Sukladno odredbi čl.118. Zakona o zaštiti potrošača, propisano je kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. istog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106. st.1. istog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

26. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka Hrvojke Bačić kao stručan i objektivan, odnosno izrađen sukladno pravilima financijsko-računovodstvene struke, kao i Očitovanje vještakinje od 27. listopada 2025. godine, te je utvrđeno da tužiteljeva tražbina iznosi 12.716,47 EUR.

27. Temeljem provedenog vještačenja i temeljem svih izvedenih dokaza, utvrđeno je kako je došlo do neravnoteže u ugovornom odnosu između tužitelja i tuženika, zbog čega sud smatra kako nepoštenim ugovornim odredbama o valutnoj klauzuli tužitelj ima pravo ostvarivanja pune zaštite.

28. Sud je odbio zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu broj 88177/05 od 12. svibnja 2005. godine, s obzirom da je u postupku naveo da za sada traži samo razliku preplaćenog iznosa povodom ništetne, nezakonite i nepoštene odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, zbog čega je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

29. Slijedom iznijetog, sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora u pogledu valutne klauzule, te isplatu iznosu od 12.716,47 EUR, kojim je tužbenim zahtjevom učinjena opravdana preinaka u odnosu na tužbeni zahtjev postavljen u tužbi, a sve sukladno odredbi čl.346. u svezi čl.349. i čl.1085. Zakona o obveznim odnosima ("NN" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), što ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača, u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo, a o čemu je odlučeno u točki II i III izreke ove presude.

29. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl.29. st.2. ZOO-a.

30. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP-a, u svezi čl.155. ZPP-a, a sud je prihvatio opravdanim zahtjev tužitelja za zastupanje po kvalificiranom punomoćniku i to za sastav tužbe, sastav obrazloženog podneska od 10.lipnja 2024.godine, sastav obrazloženog podneska od 30.srpnja 2025. godine, od 17. ožujka 2025. godine i od 23. lipnja 2025. godine, zastupanje na ročištima od 4. lipnja 2024. godine. godine, 3. rujna 2024. godine, 9. rujna 2025. godine i 4.studenoga 2025. godine, svaka radnja 100 bodova po Tbr.7.1. OT, odnosno 200,00 eura uvećano za PDV od 25 %, što iznosi 50 eura, sveukupno 1.500,00 eura uvećano za pristojbu za tužbu 200,00 eura i trošak vještačenja 400,00 eura sveukupno 2.100,00 eura o čemu je riješeno kao u točki IV izreke ove presude.

U Drnišu, 4. prosinca 2025. godine

S U D A C:

Lovranka Grabić-Abramac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranka, a o žalbi odlučuje županijski sud iz čl.4. st.4. i čl.5. st.1. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" 67/18) i čl.50. st.4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" 35/15).

DN-a:

1. odvj. Suzana Malenica, Šibenik, Matije Gupca 87,

2. OD Marinović i partneri j.t.d., Zadar, Plemića Borelli 1