REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: P-684/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja JC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca, Vranicanijeva 5/I, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Jadranski trg 3A, Rijeka, OIB: 23057039320, zastupan po Odvjetničkom društvu METELKO, KNEŽEVIĆ & PARTNERI d.o.o., radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 14. listopada 2025. u nazočnosti tužitelja JC, zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetničke vježbenice PC i zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika SC, po objavi 4. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Jadranski trg 3A, Rijeka, OIB: 23057039320, da tužitelju JC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.933,56 EUR, uz zakonsku zateznu kamatu tekući počevši na pojedine iznose od različitih datuma po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007.g., od 01.01.2008. do 30.06.2011.g. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g. po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016.g. do 30.06.2016.g. po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016.g. do 31.12.2016.g. po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017.g. pa do 30.06.2017.g. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017.g. pa do 31.12.2017.g. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018.g. pa do 30. 06. 2018.g. po stopi od 7,09%, od 01. 07. 2018.g. do 31.12.2018.g. po stopi od 6,82% godišnje, od 1.1.2019.g. do 30.6.2019.g. po stopi od 6,54%, od 1.7.2019.g. do 31.12.2019.g. po stopi od 6,30%, od 1.1.2020.g. do 30.6.2020.g. po stopi od 6,11%, od 1.7.2020.g. do 31.12.2020.g. po stopi od 5,89%, od 1.1.2021.g. do 30.6.2021.g. po stopi od 5,75%, od 1.7.2021.g. do 31.12.2021.g. 5,61%, od 1.1.2022.g. do 30.6.2022. po stopi od 5,49%, od 1.7.2022.g. do 31.12.2022 po stopi od 5,31%, od 1.1.2023.g. do 30.6.2023.g. po stopi od 5,50 %, od 01.07.2023.g. do 31.12.2023. po stopi od 7,00 %, od 1.1.2024. do 30.06.2024. po stopi od 7,50 %, od 01.07.2024.g. do 31.12.2024.g. po stopi od 7,25%, a od 01.01.2025.g. pa do isplate po stopi od 6,15%, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to:

na iznos od

6,34

EUR tekući počevši od

12.01.08.

na iznos od

0,35

EUR tekući počevši od

01.02.08.

na iznos od

7,44

EUR tekući počevši od

16.02.08.

na iznos od

0,53

EUR tekući počevši od

01.03.08.

na iznos od

12,72 EUR tekući počevši od

15.03.08.

na iznos od

0,70

EUR tekući počevši od

01.04.08.

na iznos od

5,46

EUR tekući počevši od

02.05.08.

na iznos od

0,03

EUR tekući počevši od

17.05.08.

na iznos od

3,35

EUR tekući počevši od

01.06.08.

na iznos od

5,65

EUR tekući počevši od

01.07.08.

na iznos od

0,08

EUR tekući počevši od

12.07.08.

na iznos od

0,93

EUR tekući počevši od

01.08.08.

na iznos od

0,07

EUR tekući počevši od

18.08.08.

na iznos od

2,04

EUR tekući počevši od

01.09.08.

na iznos od

6,78

EUR tekući počevši od

01.10.08.

na iznos od

26,21 EUR tekući počevši od

01.11.08.

na iznos od

2,26

EUR tekući počevši od

08.11.08.

na iznos od

18,34 EUR tekući počevši od

08.11.08.

na iznos od

2,87

EUR tekući počevši od

23.12.08.

na iznos od

15,23 EUR tekući počevši od

23.12.08.

na iznos od

7,27

EUR tekući počevši od

02.01.09.

na iznos od

32,74 EUR tekući počevši od

02.01.09.

na iznos od

7,56

EUR tekući počevši od

02.02.09.

na iznos od

24,37 EUR tekući počevši od

02.02.09.

na iznos od

9,68

EUR tekući počevši od

02.03.09.

na iznos od

23,49 EUR tekući počevši od

02.03.09.

na iznos od

10,23 EUR tekući počevši od

01.04.09.

na iznos od

24,43 EUR tekući počevši od

01.04.09.

na iznos od

16,20 EUR tekući počevši od

01.05.09.

na iznos od

8,36

EUR tekući počevši od

01.06.09.

na iznos od

26,45 EUR tekući počevši od

23.06.09.

na iznos od

6,35

EUR tekući počevši od

23.06.09.

na iznos od

28,65 EUR tekući počevši od

17.07.09.

na iznos od

4,84

EUR tekući počevši od

17.07.09.

na iznos od

1,27

EUR tekući počevši od

01.08.09.

na iznos od

26,51 EUR tekući počevši od

08.08.09.

na iznos od

3,02

EUR tekući počevši od

08.08.09.

na iznos od

32,42 EUR tekući počevši od

15.09.09.

na iznos od

1,61

EUR tekući počevši od

15.09.09.

na iznos od

30,69 EUR tekući počevši od

13.10.09.

na iznos od

1,59

EUR tekući počevši od

01.11.09.

na iznos od

32,71 EUR tekući počevši od

11.11.09.

na iznos od

2,60

EUR tekući počevši od

01.12.09.

na iznos od

31,60 EUR tekući počevši od

14.12.09.

na iznos od

2,81

EUR tekući počevši od

01.01.10.

na iznos od

0,74

EUR tekući počevši od

02.01.10.

na iznos od

38,40 EUR tekući počevši od

16.01.10.

na iznos od

4,39

EUR tekući počevši od

01.02.10.

na iznos od

40,99 EUR tekući počevši od

11.02.10.

na iznos od

4,02

EUR tekući počevši od

01.03.10.

na iznos od

3,57

EUR tekući počevši od

11.03.10.

na iznos od

36,87 EUR tekući počevši od

15.03.10.

na iznos od

0,93

EUR tekući počevši od

01.04.10.

na iznos od

48,50 EUR tekući počevši od

15.04.10.

na iznos od

2,70

EUR tekući počevši od

15.04.10.

na iznos od

51,69 EUR tekući počevši od

10.05.10.

na iznos od

2,15

EUR tekući počevši od

01.06.10.

na iznos od

55,02 EUR tekući počevši od

15.06.10.

na iznos od

1,21

EUR tekući počevši od

15.06.10.

na iznos od

0,74

EUR tekući počevši od

01.07.10.

na iznos od

66,43 EUR tekući počevši od

05.07.10.

na iznos od

68,59 EUR tekući počevši od

16.08.10.

na iznos od

86,13 EUR tekući počevši od

15.09.10.

na iznos od

73,77 EUR tekući počevši od

09.10.10.

na iznos od

3,41

EUR tekući počevši od

01.11.10.

na iznos od

64,87 EUR tekući počevši od

10.11.10.

na iznos od

2,63

EUR tekući počevši od

01.12.10.

na iznos od

78,31 EUR tekući počevši od

11.12.10.

na iznos od

84,67 EUR tekući počevši od

15.01.11.

na iznos od

79,42 EUR tekući počevši od

10.02.11.

na iznos od

83,46 EUR tekući počevši od

10.03.11.

na iznos od

76,24 EUR tekući počevši od

09.04.11.

na iznos od

1,91

EUR tekući počevši od

01.05.11.

na iznos od

85,44 EUR tekući počevši od

09.05.11.

na iznos od

95,14 EUR tekući počevši od

15.06.11.

na iznos od

99,78 EUR tekući počevši od

08.07.11.

na iznos od

138,19 EUR tekući počevši od

16.08.11.

na iznos od

1,52

EUR tekući počevši od

01.09.11.

na iznos od

102,45 EUR tekući počevši od

15.09.11.

na iznos od

94,65 EUR tekući počevši od

14.10.11.

na iznos od

6,56

EUR tekući počevši od

01.11.11.

na iznos od

77,12 EUR tekući počevši od

15.11.11.

na iznos od

84,84 EUR tekući počevši od

15.12.11.

na iznos od

93,85 EUR tekući počevši od

16.01.12.

na iznos od

96,32 EUR tekući počevši od

15.02.12.

na iznos od

92,94 EUR tekući počevši od

15.03.12.

na iznos od

93,18 EUR tekući počevši od

10.04.12.

na iznos od

94,68 EUR tekući počevši od

10.05.12.

na iznos od

96,56 EUR tekući počevši od

16.06.12.

na iznos od

2,86

EUR tekući počevši od

01.07.12.

na iznos od

90,66 EUR tekući počevši od

16.07.12.

na iznos od

93,99 EUR tekući počevši od

13.08.12.

na iznos od

88,22 EUR tekući počevši od

08.09.12.

na iznos od

92,25 EUR tekući počevši od

15.10.12.

na iznos od

95,21 EUR tekući počevši od

15.11.12.

na iznos od

93,10 EUR tekući počevši od

15.12.12.

na iznos od

90,55 EUR tekući počevši od

15.01.13.

na iznos od

89,36 EUR tekući počevši od

16.02.13.

na iznos od

88,71 EUR tekući počevši od

15.03.13.

na iznos od

94,70 EUR tekući počevši od

15.04.13.

na iznos od

85,16 EUR tekući počevši od

15.05.13.

na iznos od

83,60 EUR tekući počevši od

15.06.13.

na iznos od

84,48 EUR tekući počevši od

15.07.13.

na iznos od

85,30 EUR tekući počevši od

02.08.13.

na iznos od

87,51 EUR tekući počevši od

16.09.13.

na iznos od

89,68 EUR tekući počevši od

15.10.13.

na iznos od

90,18 EUR tekući počevši od

16.11.13.

na iznos od

94,55 EUR tekući počevši od

14.12.13.

na iznos od

90,72 EUR tekući počevši od

15.01.14.

na iznos od

60,88 EUR tekući počevši od

15.02.14.

na iznos od

63,03 EUR tekući počevši od

15.03.14.

na iznos od

61,16 EUR tekući počevši od

15.04.14.

na iznos od

57,68 EUR tekući počevši od

16.05.14.

na iznos od

59,07 EUR tekući počevši od

16.06.14.

na iznos od

59,98 EUR tekući počevši od

10.07.14.

na iznos od

62,80 EUR tekući počevši od

11.08.14.

na iznos od

62,88 EUR tekući počevši od

15.09.14.

na iznos od

64,52 EUR tekući počevši od

15.10.14.

na iznos od

66,14 EUR tekući počevši od

08.11.14.

na iznos od

67,32 EUR tekući počevši od

15.12.14.

na iznos od

67,66 EUR tekući počevši od

15.01.15.

na iznos od

67,48 EUR tekući počevši od

16.02.15.

na iznos od

67,48 EUR tekući počevši od

16.03.15.

na iznos od

67,48 EUR tekući počevši od

15.04.15.

na iznos od

67,48 EUR tekući počevši od

16.05.15.

na iznos od

67,48 EUR tekući počevši od

15.06.15.

na iznos od

1,43

EUR tekući počevši od

01.07.15.

na iznos od

66,05 EUR tekući počevši od

16.07.15.

na iznos od

1,23

EUR tekući počevši od

01.08.15.

na iznos od

66,25 EUR tekući počevši od

11.08.15.

na iznos od

1,99

EUR tekući počevši od

01.09.15.

na iznos od

65,49 EUR tekući počevši od

16.09.15.

te da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.767,00 eura uz zakonsku zateznu kamatu tekuću počevši od dana donošenja prvostupanjske presude 4. 12. 2025. do isplate po stopi od 6,15 % godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio ostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 276,59 eura za zakonskom zateznom kamatom.

III. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od EUR 201,93 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

-EUR 0,59 od 2. 12. 2006. pa do isplate

-EUR 2,27 od 2. 1. 2007. pa do isplate

-EUR 3,92 od 2. 2. 2007. pa do isplate

-EUR 5,87 od 2. 3. 2007. pa do isplate

-EUR 4,97 od 2. 4. 2007. pa do isplate

-EUR 5,50 od 2. 5. 2007. pa do isplate

-EUR 10,43 od 2. 6. 2007. pa do isplate

-EUR 11,65 od 2. 7. 2007. pa do isplate

-EUR 13,25 od 2. 8. 2007. pa do isplate

-EUR 13,24 od 2. 9. 2007. pa do isplate

-EUR 11,04 od 2. 10. 2007. pa do isplate

-EUR 14,31 od 2. 11. 2007. pa do isplate

-EUR 14,39 od 2. 12. 2007. pa do isplate

-EUR 12,10 od 2. 1. 2008. pa do isplate

-EUR 7,85 od 2. 2. 2008. pa do isplate

-EUR 6,67 od 2. 3. 2008. pa do isplate

-EUR 1,11 od 2. 4. 2008. pa do isplate

-EUR 9,05 od 2. 5. 2008. pa do isplate

-EUR 11,19 od 2. 6. 2008. pa do isplate

-EUR 8,82 od 2. 7. 2008. pa do isplate

-EUR 13,55 od 2. 8. 2008. pa do isplate

-EUR 12,50 od 2. 9. 2008. pa do isplate

-EUR 7,76 od 2. 10. 2008. pa do isplate

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

IV. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu EUR 1.079,96 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose:

- EUR 54,46 od 2. 2. 2014. pa do isplate

- EUR 54,71 od 2. 3. 2014. pa do isplate

- EUR 54,29 od 2. 4. 2014. pa do isplate

-EUR 53,60 od 2. 5. 2014. pa do isplate

-EUR 53,72 od 2. 6. 2014. pa do isplate

-EUR 53,76 od 2. 7. 2014. pa do isplate

- EUR 54,12 od 2. 8. 2014. pa do isplate

- EUR 54,02 od 2. 9. 2014. pa do isplate

- EUR 54,17 od 2. 10. 2014. pa do isplate

- EUR 54,32 od 2. 11. 2014. pa do isplate

- EUR 54,40 od 2. 12. 2014. pa do isplate

- EUR 54,33 od 2. 1. 2015. pa do isplate

- EUR 54,19 od 2. 2. 2015. pa do isplate

- EUR 54,07 od 2. 3. 2015. pa do isplate

- EUR 53,94 od 2. 4. 2015. pa do isplate

- EUR 53,83 od 2. 5. 2015. pa do isplate

- EUR 53,69 od 2. 6. 2015. pa do isplate

- EUR 53,57 od 2. 7. 2015. pa do isplate

- EUR 53,45 od 2. 8. 2015. pa do isplate

- EUR 53,32 od 2. 9. 2015. pa do isplate

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti ovog suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 26.10.2006.g. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu, pod brojem 2402006-1031262160/51400607-5103221158 kojim ugovorom je tužitelj ¨podigao¨ kredit u iznosu od 77.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene na dan puštanja kredita u tečaj, te sa promjenjivom kamatnom stopom koja je određena u skladu s Odlukom tužene, te je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 4,50% godišnje. Predmetni kredit tužitelj je podmirivao do siječnja 2016.g. kada je sa tuženikom dogovorio ¨konverziju¨ kredita na valutu EUR- o.

Dokaz: uvid u ugovor o kreditu

uvid u promet po kreditu

2. Tuženik je u ugovor o kreditu ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovi jednostrane odluke tuženika, ali o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo, što je protivno čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07. i 79/09), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja odnosnog ugovora i za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača). Ništetnost predmetne ugovorne odredbe proizlazi iz odredaba Zakona o obveznim odnosima (čl. 269.-272. ¨novog¨ ZOO 05, odnosno čl. 46. -47 ¨starog¨ ZOO), jer ugovorom nisu utvrđeni podaci na temelju kojih bi se kamatna stopa mijenjala. Ujedno, tužena je s tužiteljem ugovorila i valutnu klauzulu u CHF koja je isto tako ugovorena na način da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, što je isto tako protivno čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07. i 79/09), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja odnosnog ugovora i za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača). VTS RH je donio pravomoćnu presudu kojom je proglasio valutnu klauzulu CHF nepoštenom i ništetnom, kao i ugovornu klauzulu o primjenjivoj kamatnoj stopi prema Odluci banke i u odnosu na tuženika i ta presuda je pravno obvezujuća za sve vrste potrošačkih ugovora, pa i za predmetni ugovor sklopljen između tužitelja i tuženika. Naime, temeljem čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, te čl. 502c Zakona o parničnom postupku, pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu, pa tako i naslovljeni sud u ovome konkretnom slučaju. Radilo se o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine, koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate i valutnu klauzulu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike koja obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca, a što se odnosi na ovaj predmet.

Dokaz: uvid u spis Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, te uvid u presudu VTS RH broj Pž-6632/17 od 14.06.2018.g. i Pž-7129/13 od 13.06.2014.g.

3. Tužitelj ovom tužbom postavlja zahtjev tuženiku za vraćanje onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama prema Odluci banke i valutnoj klauzuli u CHF, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog iznosa pa do isplate, s obzirom da su odredbe ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103221158 od 26.10.2006.g., sklopljenog između tužitelja i tuženika koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF u i promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom banke, ništetne.

4. Tužitelj je plaćajući rate kredita koje su se temeljile na ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi prema Odluci banke i valutnoj klauzuli u CHF preplatio svoju obvezu te mu je banka dužna vratiti iznose koje je primila temeljem ništetnih odredbi, po pravilima o stjecanju bez osnove. Prema izračunu tužitelja, tuženik se neosnovano obogatio za ukupan iznos od 46.790,39 kn.

Dokaz: uvid u dostavljenu dokumentaciju kao i dokumentaciju koju će eventualno biti potrebna vještaku, a koju će dostaviti tužitelj ili će biti pribavljena od tuženika, vještačenje po sudskom vještaku knjigovodstveno-financijske struke, saslušanje stranaka

5. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donošenje slijedeće presude:

I. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Jadranski trg 3A, Rijeka, OIB: 23057039320, da tužitelju: JC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 46.790,39 kn uz zakonsku zateznu kamatu tekući počevši na pojedine iznose od različitih datuma po stopi od 14% godišnje do 30.06.2011.g., od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g. po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016.g. do 30.06.2016.g. po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016.g. do 31.12.2016.g. po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017.g. pa do 30.06.2017.g. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017.g. pa do 31.12.2017.g. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018.g. pa do 30. 06. 2018.g. po stopi od 7,09%, od 01. 07. 2018.g. do 31.12.2018.g. po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019.g. pa do isplate po stopi od 6,54% godišnje a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to:

na iznos od 224,15 kn tekući od 01.11.08. pa do isplate na iznos od 247,88 kn tekući od 01.01.09. pa do isplate na iznos od 257,54 kn tekući od 01.02.09. pa do isplate na iznos od 267,30 kn tekući od 01.03.09. pa do isplate na iznos od 238,19 kn tekući od 01.04.09. pa do isplate na iznos od 308,59 kn tekući od 01.05.09. pa do isplate na iznos od 275,73 kn tekući od 01.06.09. pa do isplate na iznos od 237,21 kn tekući od 01.07.09. pa do isplate na iznos od 253,06 kn tekući od 01.08.09. pa do isplate na iznos od 280,97 kn tekući od 01.09.09. pa do isplate na iznos od 253,81 kn tekući od 01.10.09. pa do isplate na iznos od 251,15 kn tekući od 01.11.09. pa do isplate na iznos od 283,45 kn tekući od 01.12.09. pa do isplate na iznos od 309,34 kn tekući od 01.01.10. pa do isplate na iznos od 343,21 kn tekući od 01.02.10. pa do isplate na iznos od 335,03 kn tekući od 01.03.10. pa do isplate na iznos od 393,30 kn tekući od 01.04.10. pa do isplate na iznos od 380,67 kn tekući od 01.05.10. pa do isplate na iznos od 394,51 kn tekući od 01.06.10. pa do isplate na iznos od 549,56 kn tekući od 01.07.10. pa do isplate na iznos od 515,26 kn tekući od 01.08.10. pa do isplate na iznos od 641,47 kn tekući od 01.09.10. pa do isplate na iznos od 578,87 kn tekući od 01.10.10. pa do isplate na iznos od 471,08 kn tekući od 01.11.10. pa do isplate na iznos od 628,95 kn tekući od 01.12.10. pa do isplate na iznos od 709,46 kn tekući od 01.01.11. pa do isplate na iznos od 649,21 kn tekući od 02.02.11. pa do isplate na iznos od 667,78 kn tekući od 02.03.11. pa do isplate na iznos od 617,33 kn tekući od 02.04.11. pa do isplate na iznos od 622,93 kn tekući od 02.05.11. pa do isplate na iznos od 712,61 kn tekući od 02.06.11. pa do isplate na iznos od 738,42 kn tekući od 02.07.11. pa do isplate na iznos od 916,02 kn tekući od 02.08.11. pa do isplate na iznos od 890,90 kn tekući od 02.09.11. pa do isplate na iznos od 751,49 kn tekući od 02.10.11. pa do isplate na iznos od 667,64 kn tekući od 02.11.11. pa do isplate na iznos od 658,17 kn tekući od 02.12.11. pa do isplate na iznos od 693,18 kn tekući od 02.01.12. pa do isplate na iznos od 732,29 kn tekući od 02.02.12. pa do isplate na iznos od 733,20 kn tekući od 02.03.12. pa do isplate na iznos od 708,77 kn tekući od 02.04.12. pa do isplate na iznos od 716,80 kn tekući od 02.05.12. pa do isplate na iznos od 731,86 kn tekući od 02.06.12. pa do isplate na iznos od 717,54 kn tekući od 02.07.12. pa do isplate na iznos od 718,62 kn tekući od 02.08.12. pa do isplate na iznos od 704,86 kn tekući od 02.09.12. pa do isplate na iznos od 677,62 kn tekući od 02.10.12. pa do isplate na iznos od 708,97 kn tekući od 02.11.12. pa do isplate na iznos od 717,92 kn tekući od 02.12.12. pa do isplate na iznos od 718,62 kn tekući od 02.01.13. pa do isplate na iznos od 673,22 kn tekući od 02.02.13. pa do isplate na iznos od 702,43 kn tekući od 02.03.13. pa do isplate na iznos od 710,34 kn tekući od 02.04.13. pa do isplate na iznos od 692,83 kn tekući od 02.05.13. pa do isplate na iznos od 643,63 kn tekući od 02.06.13. pa do isplate na iznos od 624,21 kn tekući od 02.07.13. pa do isplate na iznos od 644,45 kn tekući od 02.08.13. pa do isplate na iznos od 665,09 kn tekući od 02.09.13. pa do isplate na iznos od 707,67 kn tekući od 02.10.13. pa do isplate na iznos od 684,23 kn tekući od 02.11.13. pa do isplate na iznos od 694,72 kn tekući od 02.12.13. pa do isplate na iznos od 703,30 kn tekući od 02.01.14. pa do isplate na iznos od 459,74 kn tekući od 02.02.14. pa do isplate na iznos od 475,25 kn tekući od 02.03.14. pa do isplate na iznos od 467,28 kn tekući od 02.04.14. pa do isplate na iznos od 451,80 kn tekući od 02.05.14. pa do isplate na iznos od 444,81 kn tekući od 02.06.14. pa do isplate na iznos od 447,88 kn tekući od 02.07.14. pa do isplate na iznos od 467,36 kn tekući od 02.08.14. pa do isplate na iznos od 487,26 kn tekući od 02.09.14. pa do isplate na iznos od 485,50 kn tekući od 02.10.14. pa do isplate na iznos od 495,49 kn tekući od 02.11.14. pa do isplate na iznos od 509,85 kn tekući od 02.12.14. pa do isplate na iznos od 504,00 kn tekući od 02.01.15. pa do isplate na iznos od 512,13 kn tekući od 02.02.15. pa do isplate na iznos od 512,13 kn tekući od 02.03.15. pa do isplate na iznos od 512,13 kn tekući od 02.04.15. pa do isplate na iznos od 512,13 kn tekući od 02.05.15. pa do isplate na iznos od 512,13 kn tekući od 02.06.15. pa do isplate na iznos od 512,13 kn tekući od 02.07.15. pa do isplate na iznos od 512,13 kn tekući od 02.08.15. pa do isplate na iznos od 512,13 kn tekući od 02.09.15. pa do isplate na iznos od 512,13 kn tekući od 02.10.15. pa do isplate na iznos od 512,13 kn tekući od 02.11.15. pa do isplate na iznos od 512,13 kn tekući od 02.12.15. pa do isplate na iznos od 512,13 kn tekući od 02.01.16. pa do isplate a ujedno mu se nalaže da tužitelju naknadi parnični trošak uz zakonsku zateznu kamatu tekuću počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi od 6,54% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana."

6. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao podneskom od 26. 2. 2025. u kojem navodi da je vještaku je dan zadatak na temelju dokumentacije u spisu utvrditi iznos koji je tužitelj preplatio zbog razlike između kamate po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom i stvarno plaćenih kamata prema promjenjivoj kamatnoj stopi, prikazujući mjesečne iznose i ukupan preplaćeni iznos do dana konverzije, utvrditi iznos koji je tužitelj preplatio zbog valutne klauzule (promjene tečaja CHF), prikazujući mjesečne iznose, ukupni preplaćeni iznos i datum plaćanja do dana konverzije, utvrditi razliku između konvertirane glavnice u kunama i glavnice koja bi nastala da se CHF glavnica pretvori po početnom tečaju te tvrditi uračunavanje priznate preplate u konverziji u odnosu na potraživanje tužitelja prema Zakonu o obveznim odnosima. U odnosu na tako postavljen zadatak, vještak je u svom nalazu i mišljenju, nakon izvršenog izračuna utvrdio da ukupna razlika po obje osnove, odnosno po osnovi razlike radi promjene kamatne stope i razlike zbog ugovorene valutne klauzule, nastala kao razlika između stvarnog tečaja po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten iznosi ukupno 5.810,03 EUR u čemu pozitivne razlike iznose 5.933,56 EUR. Stoga, tužitelj ima potraživanje prema tuženiku u ukupnom iznosu od 5.933,56 EUR, tako da tužbeni zahtjev glasi:

"I. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Jadranski trg 3A, Rijeka, OIB: 23057039320, da tužitelju JC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.933,56 EUR, uz zakonsku zateznu kamatu tekući počevši na pojedine iznose od različitih datuma po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007.g., od 01.01.2008. do 30.06.2011.g. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g. po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016.g. do 30.06.2016.g. po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016.g. do 31.12.2016.g. po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017.g. pa do 30.06.2017.g. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017.g. pa do 31.12.2017.g. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018.g. pa do 30. 06. 2018.g. po stopi od 7,09%, od 01. 07. 2018.g. do 31.12.2018.g. po stopi od 6,82% godišnje, od 1.1.2019.g. do 30.6.2019.g. po stopi od 6,54%, od 1.7.2019.g. do 31.12.2019.g. po stopi od 6,30%, od 1.1.2020.g. do 30.6.2020.g. po stopi od 6,11%, od 1.7.2020.g. do 31.12.2020.g. po stopi od 5,89%, od 1.1.2021.g. do 30.6.2021.g. po stopi od 5,75%, od 1.7.2021.g. do 31.12.2021.g. 5,61%, od 1.1.2022.g. do 30.6.2022. po stopi od 5,49%, od 1.7.2022.g. do 31.12.2022 po stopi od 5,31%, od 1.1.2023.g. do 30.6.2023.g. po stopi od 5,50 %, od 01.07.2023.g. do 31.12.2023. po stopi od 7,00 %, od 1.1.2024. do 30.06.2024. po stopi od 7,50 %, od 01.07.2024.g. do 31.12.2024.g. po stopi od 7,25%, a od 01.01.2025.g. pa do isplate po stopi od 6,15%, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to:

na iznos od

6,34

EUR tekući počevši od

12.01.08.

na iznos od

0,35

EUR tekući počevši od

01.02.08.

na iznos od

7,44

EUR tekući počevši od

16.02.08.

na iznos od

0,53

EUR tekući počevši od

01.03.08.

na iznos od

12,72 EUR tekući počevši od

15.03.08.

na iznos od

0,70

EUR tekući počevši od

01.04.08.

na iznos od

5,46

EUR tekući počevši od

02.05.08.

na iznos od

0,03

EUR tekući počevši od

17.05.08.

na iznos od

3,35

EUR tekući počevši od

01.06.08.

na iznos od

5,65

EUR tekući počevši od

01.07.08.

na iznos od

0,08

EUR tekući počevši od

12.07.08.

na iznos od

0,93

EUR tekući počevši od

01.08.08.

na iznos od

0,07

EUR tekući počevši od

18.08.08.

na iznos od

2,04

EUR tekući počevši od

01.09.08.

na iznos od

6,78

EUR tekući počevši od

01.10.08.

na iznos od

26,21 EUR tekući počevši od

01.11.08.

na iznos od

2,26

EUR tekući počevši od

08.11.08.

na iznos od

18,34 EUR tekući počevši od

08.11.08.

na iznos od

2,87

EUR tekući počevši od

23.12.08.

na iznos od

15,23 EUR tekući počevši od

23.12.08.

na iznos od

7,27

EUR tekući počevši od

02.01.09.

na iznos od

32,74 EUR tekući počevši od

02.01.09.

na iznos od

7,56

EUR tekući počevši od

02.02.09.

na iznos od

24,37 EUR tekući počevši od

02.02.09.

na iznos od

9,68

EUR tekući počevši od

02.03.09.

na iznos od

23,49 EUR tekući počevši od

02.03.09.

na iznos od

10,23 EUR tekući počevši od

01.04.09.

na iznos od

24,43 EUR tekući počevši od

01.04.09.

na iznos od

16,20 EUR tekući počevši od

01.05.09.

na iznos od

8,36

EUR tekući počevši od

01.06.09.

na iznos od

26,45 EUR tekući počevši od

23.06.09.

na iznos od

6,35

EUR tekući počevši od

23.06.09.

na iznos od

28,65 EUR tekući počevši od

17.07.09.

na iznos od

4,84

EUR tekući počevši od

17.07.09.

na iznos od

1,27

EUR tekući počevši od

01.08.09.

na iznos od

26,51 EUR tekući počevši od

08.08.09.

na iznos od

3,02

EUR tekući počevši od

08.08.09.

na iznos od

32,42 EUR tekući počevši od

15.09.09.

na iznos od

1,61

EUR tekući počevši od

15.09.09.

na iznos od

30,69 EUR tekući počevši od

13.10.09.

na iznos od

1,59

EUR tekući počevši od

01.11.09.

na iznos od

32,71 EUR tekući počevši od

11.11.09.

na iznos od

2,60

EUR tekući počevši od

01.12.09.

na iznos od

31,60 EUR tekući počevši od

14.12.09.

na iznos od

2,81

EUR tekući počevši od

01.01.10.

na iznos od

0,74

EUR tekući počevši od

02.01.10.

na iznos od

38,40 EUR tekući počevši od

16.01.10.

na iznos od

4,39

EUR tekući počevši od

01.02.10.

na iznos od

40,99 EUR tekući počevši od

11.02.10.

na iznos od

4,02

EUR tekući počevši od

01.03.10.

na iznos od

3,57

EUR tekući počevši od

11.03.10.

na iznos od

36,87 EUR tekući počevši od

15.03.10.

na iznos od

0,93

EUR tekući počevši od

01.04.10.

na iznos od

48,50 EUR tekući počevši od

15.04.10.

na iznos od

2,70

EUR tekući počevši od

15.04.10.

na iznos od

51,69 EUR tekući počevši od

10.05.10.

na iznos od

2,15

EUR tekući počevši od

01.06.10.

na iznos od

55,02 EUR tekući počevši od

15.06.10.

na iznos od

1,21

EUR tekući počevši od

15.06.10.

na iznos od

0,74

EUR tekući počevši od

01.07.10.

na iznos od

66,43 EUR tekući počevši od

05.07.10.

na iznos od

68,59 EUR tekući počevši od

16.08.10.

na iznos od

86,13 EUR tekući počevši od

15.09.10.

na iznos od

73,77 EUR tekući počevši od

09.10.10.

na iznos od

3,41

EUR tekući počevši od

01.11.10.

na iznos od

64,87 EUR tekući počevši od

10.11.10.

na iznos od

2,63

EUR tekući počevši od

01.12.10.

na iznos od

78,31 EUR tekući počevši od

11.12.10.

na iznos od

84,67 EUR tekući počevši od

15.01.11.

na iznos od

79,42 EUR tekući počevši od

10.02.11.

na iznos od

83,46 EUR tekući počevši od

10.03.11.

na iznos od

76,24 EUR tekući počevši od

09.04.11.

na iznos od

1,91

EUR tekući počevši od

01.05.11.

na iznos od

85,44 EUR tekući počevši od

09.05.11.

na iznos od

95,14 EUR tekući počevši od

15.06.11.

na iznos od

99,78 EUR tekući počevši od

08.07.11.

na iznos od

138,19 EUR tekući počevši od

16.08.11.

na iznos od

1,52

EUR tekući počevši od

01.09.11.

na iznos od

102,45 EUR tekući počevši od

15.09.11.

na iznos od

94,65 EUR tekući počevši od

14.10.11.

na iznos od

6,56

EUR tekući počevši od

01.11.11.

na iznos od

77,12 EUR tekući počevši od

15.11.11.

na iznos od

84,84 EUR tekući počevši od

15.12.11.

na iznos od

93,85 EUR tekući počevši od

16.01.12.

na iznos od

96,32 EUR tekući počevši od

15.02.12.

na iznos od

92,94 EUR tekući počevši od

15.03.12.

na iznos od

93,18 EUR tekući počevši od

10.04.12.

na iznos od

94,68 EUR tekući počevši od

10.05.12.

na iznos od

96,56 EUR tekući počevši od

16.06.12.

na iznos od

2,86

EUR tekući počevši od

01.07.12.

na iznos od

90,66 EUR tekući počevši od

16.07.12.

na iznos od

93,99 EUR tekući počevši od

13.08.12.

na iznos od

88,22 EUR tekući počevši od

08.09.12.

na iznos od

92,25 EUR tekući počevši od

15.10.12.

na iznos od

95,21 EUR tekući počevši od

15.11.12.

na iznos od

93,10 EUR tekući počevši od

15.12.12.

na iznos od

90,55 EUR tekući počevši od

15.01.13.

na iznos od

89,36 EUR tekući počevši od

16.02.13.

na iznos od

88,71 EUR tekući počevši od

15.03.13.

na iznos od

94,70 EUR tekući počevši od

15.04.13.

na iznos od

85,16 EUR tekući počevši od

15.05.13.

na iznos od

83,60 EUR tekući počevši od

15.06.13.

na iznos od

84,48 EUR tekući počevši od

15.07.13.

na iznos od

85,30 EUR tekući počevši od

02.08.13.

na iznos od

87,51 EUR tekući počevši od

16.09.13.

na iznos od

89,68 EUR tekući počevši od

15.10.13.

na iznos od

90,18 EUR tekući počevši od

16.11.13.

na iznos od

94,55 EUR tekući počevši od

14.12.13.

na iznos od

90,72 EUR tekući počevši od

15.01.14.

na iznos od

60,88 EUR tekući počevši od

15.02.14.

na iznos od

63,03 EUR tekući počevši od

15.03.14.

na iznos od

61,16 EUR tekući počevši od

15.04.14.

na iznos od

57,68 EUR tekući počevši od

16.05.14.

na iznos od

59,07 EUR tekući počevši od

16.06.14.

na iznos od

59,98 EUR tekući počevši od

10.07.14.

na iznos od

62,80 EUR tekući počevši od

11.08.14.

na iznos od

62,88 EUR tekući počevši od

15.09.14.

na iznos od

64,52 EUR tekući počevši od

15.10.14.

na iznos od

66,14 EUR tekući počevši od

08.11.14.

na iznos od

67,32 EUR tekući počevši od

15.12.14.

na iznos od

67,66 EUR tekući počevši od

15.01.15.

na iznos od

67,48 EUR tekući počevši od

16.02.15.

na iznos od

67,48 EUR tekući počevši od

16.03.15.

na iznos od

67,48 EUR tekući počevši od

15.04.15.

na iznos od

67,48 EUR tekući počevši od

16.05.15.

na iznos od

67,48 EUR tekući počevši od

15.06.15.

na iznos od

1,43

EUR tekući počevši od

01.07.15.

na iznos od

66,05 EUR tekući počevši od

16.07.15.

na iznos od

1,23

EUR tekući počevši od

01.08.15.

na iznos od

66,25 EUR tekući počevši od

11.08.15.

na iznos od

1,99

EUR tekući počevši od

01.09.15.

na iznos od

65,49 EUR tekući počevši od

16.09.15.

a ujedno mu se nalaže te da tužitelju naknadi parnični trošak uz zakonsku zateznu kamatu tekuću počevši od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi od 6,15 % godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve to u roku od 15 dana."

7. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda jer je u ugovoru o kreditu. ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta Banke.

8. Tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

9. Tuženik se poziva na Aneks Ugovora o kreditu od 20. 1. 2016. kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama ZIDZPK/15. Tuženik je pravovremeno i u skladu s odredbama ZIDZPK/15 dostavio tužitelju izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. 9. 2015., zajedno s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu. Tuženik je postupio sukladno odredbi čl. 19.c toč. 4. ZIDZPK/15, nadalje, prilikom konverzije predmetnog kredita tuženik je početno utvrđeni otplatni plan Ugovora o kreditu u CHF sa svim njegovim izmjenama zamijenio novim otplatnim planom u valutnoj klauzuli u EUR. tužitelj je slobodnim očitovanjem volje odlučio urediti ugovorni odnos s tuženikom tako da se ima smatrati EURskim korisnikom kredita od početka, slijedom čega tuženik smatra u cijelosti neosnovanom tužbu, a navode tužitelja da bi Aneks Ugovora o kreditu bi ništetan u cijelosti promašenim.

10. Tuženik ističe prigovor zastare pozivom na odredbu čl. 230. ZOO-a, u vezi s čl. 138,a ZZP-a o primjeni trogodišnjeg zastarnog roka.

11. Tuženik tužitelju osporava svojstvo potrošača u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o potrošačkom kreditiranju.

12. Tuženik ukazuje kako je primjena valutne klauzule u konkretnom slučaju ugovorena u skladu sa svim važećim zakonskim propisima. Tuženik navodi da je tužitelj bio dovoljno informiran o valutnoj klauzuli od strane tuženika na više načina, već samim ugovorom o kreditu, iz Informacija Pojam "valutna klauzula", te brošure Stambeni krediti Erste Banke, dakle, tužitelju su bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora i to na način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica veže za CHF s obzirom je tuženik tužitelja kao i sve ostale potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli na više različitih načina, a jednako tako tužitelju je u dovoljnoj mjeri bilo pojašnjeno značenje ugovaranja odredbe kojom se glavnica kredita veže uz valutu CHF i to u razgovoru sa službenicima banke. Tuženik smatra da je tužitelj profitirao na povećanju tečaja CHF a stoga i postavlja opravdano pitanje navodnog rizika, a koji je tužitelj preuzeo ugovaranjem predmetnog kredita. Nasuprot tome, tuženik nije ostvario niti može ostvariti ekstra profit na tečajnim razlikama, sve to iz razloga je i Banka imala obveze u CHF.

13. Tuženik također ističe, što se tiče odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima jer je bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem i to putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način i to najmanje 15 dana prije nego se nova stopa počne primjenjivati te uz sve obavijesti dostaviti i izmijenjeni otplatni plan što je tuženik uredno i činio. Tuženik spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju.

14. Tuženik ističe prigovor radi prijeboja, jer ukoliko bi sud utvrdio ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli što tuženik osporava u cijelosti, tada tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od kn 1.598,25 kad je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja, sa zakonskom zateznom kamatom, ali i odnosu na kamatnu stopu, naime u odnosu na dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim zahtijeva utvrđenje ništetnim odredbu o načinu promjene kamatne stope te ukoliko sud utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o načinu podešavanja kamatne stope (a što se osporava u cijelosti), tuženik ističe da bi imao protutražbinu prema tužitelju budući bise između stranaka primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 4.50 % (postala bi fiksna za cijelo razdoblje otplate kredita). U tom slučaju tužitelj više ne bi uživao zaštitu zakonskog fiksiranja kamatne stope na 3.23 % iz razloga što se navedena kamatna stopa primjenjivala samo na ugovore s promjenjivom kamatnom stopom, za iznos od CHF1.284,30 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, sve to kako je specificirano u t. VII odgovora na tužbu od 23. 7. 2019. Tuženik zadržava pravo korigirati prigovor radi prijeboja nakon provođenja financijskog vještačenja.

15. Prigovor radi prijeboja tuženik je specificirao podneskom od 26. 10. 2025. U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva utvrđenje ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli, tuženik ističe da bi tužitelj, ukoliko bi naslovni sud deklaratornom pravnom zaštitom uklonio odredbu o valutnoj klauzuli, bio dužan tuženiku vratiti svaki potplaćeni anuitet s osnove razlike u tečaju kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja. Stoga, ukoliko sud nađe ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli tada tuženik izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od EUR 201,93 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

-EUR 0,59 od 2. 12. 2006. pa do isplate

-EUR 2,27 od 2. 1. 2007. pa do isplate

-EUR 3,92 od 2. 2. 2007. pa do isplate

-EUR 5,87 od 2. 3. 2007. pa do isplate

-EUR 4,97 od 2. 4. 2007. pa do isplate

-EUR 5,50 od 2. 5. 2007. pa do isplate

-EUR 10,43 od 2. 6. 2007. pa do isplate

-EUR 11,65 od 2. 7. 2007. pa do isplate

-EUR 13,25 od 2. 8. 2007. pa do isplate

-EUR 13,24 od 2. 9. 2007. pa do isplate

-EUR 11,04 od 2. 10. 2007. pa do isplate

-EUR 14,31 od 2. 11. 2007. pa do isplate

-EUR 14,39 od 2. 12. 2007. pa do isplate

-EUR 12,10 od 2. 1. 2008. pa do isplate

-EUR 7,85 od 2. 2. 2008. pa do isplate

-EUR 6,67 od 2. 3. 2008. pa do isplate

-EUR 1,11 od 2. 4. 2008. pa do isplate

-EUR 9,05 od 2. 5. 2008. pa do isplate

-EUR 11,19 od 2. 6. 2008. pa do isplate

-EUR 8,82 od 2. 7. 2008. pa do isplate

-EUR 13,55 od 2. 8. 2008. pa do isplate

-EUR 12,50 od 2. 9. 2008. pa do isplate

-EUR 7,76 od 2. 10. 2008. pa do isplate

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

16. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim zahtijeva utvrđenje ništetnim odredbu o načinu promjene kamatne stope te ukoliko sud utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o načinu podešavanja kamatne stope (a što se osporava u cijelosti), tuženik ističe da bi imao protutražbinu prema tužitelju budući bi se između stranaka primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 4,50 % (postala bi fiksna za cijelo razdoblje otplate kredita). S obzirom na navedeno tuženik predlaže naslovnom sudu da utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju, koja iznosi EUR 1.079,96 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose:

- EUR 54,46 od 2. 2. 2014. pa do isplate

- EUR 54,71 od 2. 3. 2014. pa do isplate

- EUR 54,29 od 2. 4. 2014. pa do isplate

-EUR 53,60 od 2. 5. 2014. pa do isplate

-EUR 53,72 od 2. 6. 2014. pa do isplate

-EUR 53,76 od 2. 7. 2014. pa do isplate

- EUR 54,12 od 2. 8. 2014. pa do isplate

- EUR 54,02 od 2. 9. 2014. pa do isplate

- EUR 54,17 od 2. 10. 2014. pa do isplate

- EUR 54,32 od 2. 11. 2014. pa do isplate

- EUR 54,40 od 2. 12. 2014. pa do isplate

- EUR 54,33 od 2. 1. 2015. pa do isplate

- EUR 54,19 od 2. 2. 2015. pa do isplate

- EUR 54,07 od 2. 3. 2015. pa do isplate

- EUR 53,94 od 2. 4. 2015. pa do isplate

- EUR 53,83 od 2. 5. 2015. pa do isplate

- EUR 53,69 od 2. 6. 2015. pa do isplate

- EUR 53,57 od 2. 7. 2015. pa do isplate

- EUR 53,45 od 2. 8. 2015. pa do isplate

- EUR 53,32 od 2. 9. 2015. pa do isplate

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

17. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o kreditu, promet po kreditu, otplatne planove, Aneks Ugovoru o kreditu, obavijest o promjeni uvjeta po kreditu, obavijest o povećanju kamatne stope, obavijest o izračunu konverzije kredita, izračun konverzije kredita, dokumentaciju tuženika, izveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po D&S d.o.o., te saslušanjem tužitelja. Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga saslušanjem svjedoka MC, UC i GC.

18. Predmet ovog spora je potraživanje tužitelja novčanog iznosa na ime preplaćenih kamata po kreditu podignutom u CHF, na ime preplaćenog tečaja u CHF, te razlike između konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica pretvori u kunsku po početnom tečaju, s uračunavanjem priznate preplate u konverziji s potraživanjem tužitelja, a temeljem čl. 171. i 172. ZOO-a.

19. Prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu potraživanje tužitelja odnosi se na potraživanje na ime preplaćenih kamata i valute u CHF iznosa od 5.933,56 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

20. Prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – u nastavku teksta: ZOO).

21. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda jer je u ugovoru o kreditu ugovoreno da je u slučaju spora nadležan sud mjesta sjedišta kreditora, a da je to u konkretnom slučaju Općinski građanki sud u Rijeci. Prigovor nije osnovan. Naime, svoje potraživanje tužitelj temelji na presudama donesenim u kolektivnom sporu, a koje se temelje na primjeni testa poštenosti odredaba potrošačkih ugovora (članci 85. i 87. Zakona o zaštiti potrošača, "Narodne novine" broj 96/03.; u daljnjem tekstu: ZoZP/03; te članci 99. i 102. Zakona o zaštiti potrošača, "Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.; u daljnjem tekstu: ZoZP/07) koji je, s obzirom na to da se ovo pitanje prvi put pojavilo u domaćoj sudskoj praksi, proveden tumačenjem domaćeg prava u duhu prava Europske unije (Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, "Službeni list" L 95, 21. travnja 1993.; u daljnjem tekstu: Direktiva 93/13/EEZ) kao dopunskog interpretativnog izvora o testu poštenosti odredaba potrošačkih ugovora.

22. Pojam nepoštene ugovorne odredbe sadržan je u odredbi članka 81. ZoZP/03: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. (3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati; Gotovo identičnu odredbu sadrži članak 96. ZoZP/07: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. (3) Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. (5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

23. Odredbom članka 87. stavkom 1. ZoZP/03 je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a identičnu odredbu sadrži članak 102. stavak 1. ZoZP/07. U kolektivnom je sporu najprije utvrđeno, uvidom u predočene formularne (standardne) ugovore banaka i saslušanjem korisnika kredita te primjenom članka 81. stavaka 2. i 3. ZoZP-a/03 i članka 96. stavaka 1. i 2. ZoZP-a/07, da su posrijedi ugovorne odredbe o kojima potrošači nisu mogli pojedinačno pregovarati s bankama. Tako stoga što nisu imali nikakvog utjecaja na sadržaj odredaba standardnog ugovora o kreditu koje su unaprijed formulirale tužene banke, čak i kada bi dvojili o njihovom sadržaju ili zahtijevali dodatne informacije (točka 17. odluke broj: U-III- 4150/2019 i dr. od 3. veljače 2021.). Citiranim člankom 81. ZoZP-a/03, te člankom 102. ZoZP/07 izričito je propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

24. Valja istaknuti da tuženik na okolnost eventualnog pojedinačnog pregovaranja o prorogacijskoj klauzuli nije predložio niti jedan dokaz pa posljedično tome nije ni dokazao da bi se o prorogacijskoj klauzuli pojedinačno pregovaralo, pri čemu je još u kolektivnom sporu nesporno utvrđeno da se radi o tipskim ugovorima. I iz samog sadržaja ugovora dade se zaključiti da se radi o tipskom obrascu s mogućnosti korigiranja elemenata u odnosu na svakog pojedinca kao potencijalnog korisnika kredita s vrlo malim prostorom za bilo što izmijeniti osim imena i prezimena, iznosa kredita, roka trajanja, dakle, onoga što se sa svakim pojedincem posebno ugovara. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o ugovoru o kreditu sklopljenom na unaprijed formuliranom obrascu, na sadržaj kojeg tužitelj nije imao nikakav utjecaj, pa tako niti na odredbu o mjesnoj nadležnosti. Prorogacijska klauzula o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja te posljedično uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kao u konkretnom slučaju, nije valjana. Dakle, s obzirom da se o prorogacijskoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo i sročena je od strane tuženika sa svrhom da nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu svog sjedišta te si time ostvari pogodnost i bitno manje troškove postupka, a oteža pristup sudu tužitelju. Parnični sud neće primijeniti takvu ugovornu odredbu, nego će dopustiti potrošaču da tužbom pokrene parnični postupak pred sudom svoga prebivališta sukladno odredbi čl. 2. i čl. 19.l. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 09/15., 78/15., 102/15. i 52/16. – dalje: ZPK) prema kojoj u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. Navedena odredba se primjenjuje bez obzira na to kad je nastao ugovor o kreditu, već ovisi o tome kad je konkretni postupak pokrenut pred sudom.

25. Slijedom izloženog, kako je postupak u ovom predmetu pokrenut podnošenjem tužbe 3. 6. 2019., nakon stupanja na snagu prethodno navedene odredbe, to tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti nije osnovan, jer je prorogacijskom klauzulom u znatnijoj mjeri narušena procesnopravna ravnoteža položaja ugovornih strana, to u konkretnom slučaju između stranaka nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu citiranih odredbi, pa je tužitelj imao pravo pokrenuti postupak pred ovim sudom kao sudom mjesta svog prebivališta temeljem čl. 19.l st. 1. ZPK, jer se radi o zakonu koji je bio na snazi u trenutku podnošenja predmetne tužbe.

26. Ovaj sud je stava, da odredba kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu trgovca, tj. tuženika zaista predstavlja situaciju iz točke 19. članka 50. ZZP 14 pa budući da su ispunjenje pretpostavke iz odredbe članka 49. ZZP 14, a uzimajući u obzir okolnosti navedene u članku 51. ZZP 14, takva se odredba ima smatrati nepoštenom. Naime, time što je ugovorom ugovorena nadležnost suda u mjestu u kojem nije prebivalište potrošača – tužitelja, zaista je tužitelju otežano pravo na ostvarivanje njegovih prava iz ugovora pred sudom. Odredba čl. 16. Ugovora o kreditu sklopljenom među strankama nije bila posebno pregovarana i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama, budući da bi radi ostvarenja svojih prava tužitelj morao putovati iz [adresa] u [adresa] te bi imao trošak putovanja u Rijeku i natrag, te troškove punomoćnika odvjetnika. Dakle, osim troškova, put iziskuje i dodatno vrijeme. Ova je odredba formulirana od strane trgovca pa potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci rješenja.

27. Nesporno je među strankama da su sklopile Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5103221158 od 26.10.2006. godine. Ugovorom je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti 77.200,00 CHF obračunato po srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj. Ugovorena je promjenjiva redovna kamata u visini od 4,50 %1. Interkalarna kamata obračunava se u visini ugovorene kamatne stope na iskorišteni iznos kredita od početka korištenja pa do stavljanja kredita u otplatu, a naplaćuje se jednokratno prilikom prijenosa kredita u otplatu, u roku od 15 dana od datuma zaduženja. Rok otplate kredita je300 mjeseci. Kredit dospijeva na naplatu svakog prvog u mjesecu. Iznos mjesečnog obroka iznosi 429,10 CHF. Povrat obveza iz ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunavaju se po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke. Stranke su sklopile Aneks broj 1 Ugovora kreditu od 20.01.2016. godine kojim je provedena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

28. Nadalje, nije sporno:

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:

Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a nastavno revizija odbijena presudom VSRH broj:

Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., a nastavno je revizija odbijena presudom VSRH broj:

Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,

- da je, dakle, pravomoćnom presudom utvrđeno da je tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene banke te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka, odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača

- da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa.

29. Nadalje, iako je Ugovor o kreditu čije odredbe su predmet ovog spora sklopljen prije pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, već za vrijeme pregovora o pristupanju preuzeta je obveza prihvaćanja pravne stečevine Europske unije i Ugovorom o pristupanju Hrvatska se obvezala primjenjivati propise Europske unije te ih implementirati u svoje propise. Obveza je sudova pratiti europsku sudsku praksu, tako i presudu Suda Europske unije predmetu Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi, kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama.

30. Na temelju izvedenih dokaza glede glavnih zahtjeva tužitelja ovaj sud utvrđuje:

- da glede pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, a u smislu odredbe čl. 118. ZZP/14 odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika

- da je istovjetno bilo propisano i odredbama ZZP/07 tj. čl. 138.a

- da je i odredbom članka 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjev iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a slijedom čega pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, a na takvo tumačenje upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., pa je sud vezan utvrđenjima u tom postupku za zaštitu kolektivnih interesa

- da je sud u postupku koji pokrene potrošač vezan utvrđenjima iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., odnosno odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a koja odluka je donesena protiv više tuženika (kolektivna tužba), među kojima i ovdje tuženika te u kojima je utvrđeno da su kamatne stope tuženici mijenjali bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, da se o promjeni nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita (upravo u razdoblju u kojem je predmetni Ugovor sklopljen), što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe; kao i da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak; a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovac informirale u cijelosti potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti; što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka

- da test poštenosti predmetnih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači – korisnici kredita nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze

- da je odredbom čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača/03, koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca; stavkom 4. određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati; prema odredbi čl. 84. ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost ugovora (čl. 87.)

- da upravo u dijelu glede promjene kamatne stope odredba je utvrđena nepoštenom u kolektivnom sporu jer se o veličini te promjene, parametrima nije pojedinačno pregovaralo (što je utvrđeno u kolektivnom sporu); ta je okolnost istovremeno s velikim promjenama uslijed primjene valutne klauzule u CHF kojom je sav rizik tečajnih razlika prebačen na korisnika kredita, povećala kreditno opterećenje korisnika

- da treba voditi računa o tumačenju nacionalnog prava u duhu prava Europske unije pa tako uzeti u obzir presude Europskog suda, konkretno presudu J EC i JCGŽ protiv Cajasur Banco i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA u spojenim predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 gdje je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite potrošača od nepoštenih odredaba; da se radi o tri pravila koja se primjenjuju kumulativno i tek je na taj način osigurana potpuna i djelotvorna zaštita sukladno Direktivi 93/13 EEZ, a sastoji se u ostvarivanju prava potrošača na uspostavljanje situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštenih odredaba nije bilo, što podrazumijeva nastanak subjektivnog prava na restituciju i na ostvarenje pune restitucije svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kad je utvrđeno da je odredba nepoštena.

31. O pravnom interesu za podnošenje predmetne tužbe:

- da ovdje valja cijeniti sklopljen Dodatak Ugovoru, da po pravnom shvaćanju ovog suda, konverzija odnosno sklapanje navedenog Dodatka nije od značaja za pravilna utvrđenja u ovoj pravnoj stvari glede ništetnosti odredbi Ugovora, jer se niti odredbama ZID ZPK, a niti navedenim Dodatkom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, valutne klauzule (odluka suda drugog stupnja u tzv. kolektivnom sporu tada nije bila niti donesena glede valutne klauzule), a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da je banka, bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama tj. nepošteno mijenjala kamatnu stopu u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, tim više što je ratio donošenja navedenog zakona bio da se položaj korisnika kredita u CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR, a navedenim Dodatkom se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim (u kolektivnom sporu), sve uz primjenu valutne klauzule

- da činjenica da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos koji još tužitelj mora platiti ne upućuje na zaključak da je tužitelju vraćen sav novčani iznos koji predstavlja razliku s obzirom na ništetne odredbe, pa time niti da je izgubio pravni interes za utvrđenjem, u osnovi, da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne i postavljanje kondemnatornog zahtjeva

- da takvo shvaćanje nije suprotno ni pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju poslovni broj: Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. jer je u tom rješenju samo izraženo pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli,

- da tužitelj u tijeku postupka ne ističe ništetnost Dodatka Ugovoru o kreditu (Sporazuma o konverziji), pa ogledni spor Gos 1/2019 VSRH nije od utjecaja na ovaj parnični postupak tim više što je presudom suda EU C – 118/17 (slučaj Dunaj) utvrđeno da nacionalni sudovi moraju utvrditi je li zakonodavnom intervencijom provedena potpuna restitucija, a vještačenjem u ovom postupku utvrđeno je da nije, u kojem smislu su i odluke Vrhovnog suda RH broj Rev – 2868/2018 od 12. veljače 2019. godine i Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. godine koje u bitnom ukazuju da ništetnost nastupa po zakonu, pa sklapanje dodatka o konverziji nije zapreka utvrđivanju ništetnosti ugovora o kreditu.

32. Naime, konverzija kredita izvršena je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim je bankama naložena izmjena odredbi osnovnog ugovora te eventualno do tada sklopljenih dodataka, i to valute kredita, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te se između ugovornih strana postiže sporazum o konverziji iz čl. 19.s toč.6. ZID ZPK-a na način kako je to propisano tim zakonom. Glavni motiv i svrha tog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Odredbama ZID ZPK-a, a niti dodacima ugovora o kreditu sklopljenim na temelju tog zakona izrijekom se ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti se spominje način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi koje se tiču promjenjive kamate stope, a koja ništetnost je nastupila iz razloga što su banke bez prethodnog pregovaranja sa potrošačima kao korisnicima kredita jednostrano odnosno nepošteno mijenjale početno ugovorenu kamatnu stopu. Dodacima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, dakle ne rješava se pitanje preplaćenih kamata u periodu koji je prethodio konverziji, a do koje pretplate je došlo nepoštenim postupanjem banaka odnosno primjenom ništetnih ugovornih odredbi, dakle dodacima ugovora nije uređeno pitanje rješavanja posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi. Konverzija kredita u valuti CHF u kredit u valuti EUR izvršena na temelju ZID ZPK-a odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, a ne i na izvanugovorne obveze stranaka kao što su restitucijski zahtjevi korisnika kredita s osnove ništetnih ugovornih odredbi.

33. S obzirom na prethodno navedeno, prema pravnom shvaćanju ovog suda korisnicima kredita unatoč sklopljenim dodacima ugovora kojima je izvršena konverzija pripada pravo na obeštećenje i potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

34. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita, nije otklonjena posljedica ništetnosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule, a niti iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi se tužitelj dodatkom ugovora odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a niti se u izračunu konverzije koji je prije sklapanja dodatka ugovora dostavljen tužitelju spominje promjenjiva kamatna stopa kredita u valuti CHF niti je u tom izračunu izvršen obračun preplaćenog iznosa nastalog povećanjem početno ugovorene kamatne stope na temelju jednostrane odluke tuženika odnosno promjenama početnog tečaja CHF tijekom trajanja otplate kredita. Stoga, prema stavu ovog suda tužitelju unatoč sklopljenom Dodatku Ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita ugovorenog u CHF u protuvrijednosti kuna u kredit u EUR u protuvrijednosti kuna, pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi odnosno pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu.

35. Takvo pravno shvaćanje u skladu je i sa pravnim shvaćanjem Suda Europske unije izraženom u presudi od **.**.2019., NC protiv ERSTE Bank Hungary Zrt.,C-118/17, ECLI:EU:C:2019:207, prema kojem potrošaču pripada pravo na potpuno obeštećenje tj. na uspostavu činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštena odredba nije postojala, a osobito pravo ostvariti povrat koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu na temelju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. Pri tome, nije relevantno što je u tom predmet riječ o zakonskoj intervenciji na temelju sudskog utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju riječ je o izmjeni ugovora intervencijom stranaka, jer je ZID ZPK-a predviđena mogućnost potrošača da odbije sklapanje ponuđenog sporazuma o konverziji s obzirom na okolnosti u kojima je donesen taj zakonski propis i u kojima je vršena konverzija (stalni rast i nepredvidivost tečaja CHF te posljedično tome značajno povećanje iznosa mjesečnih anuiteta u odnosu na vrijeme sklapanja osnovnog ugovora o kreditu) bilo upitno da li je potrošač stvarno bio slobodan u izboru prihvatiti ili odbiti konverziju. Naime, jedina alternativa potrošaču bila je ostanak u ugovornom odnosu u kojem je njegova novčana obveza bila sve veća i nepredvidiva u odnosu na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu s obzirom na kretanje tečaja CHF, a mnogi potrošači sklapali su dodatke ugovora upravo iz razloga spašavanja vlastite egzistencije.

36. Također, prethodno izraženo pravno shvaćanje ovog suda u skladu je i sa pravnim shvaćanjem suda EU izraženom u presudi od 9. srpnja 2020., XZ protiv Ibercaja Banco, SA, C-452/18, ECLI:EU:C:2020:536, prema kojem nepoštene odredbe ugovora koji je trgovac sklopio s potrošačem nisu obvezujuće za potrošača i uzima se kao da nikada nisu postojale te nemaju učinak prema potrošaču. Posljedično tome iste se izuzimaju od primjene osim ako potrošač na temelju slobodnog i informiranog pristanka izjavi da se protivi isključenju njihove primjene i učinaka koji bi mogli za njega proizaći iz nepoštenih odredbi ugovora, što u konkretnom slučaju nije utvrđeno.

37. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, tužitelju pozivom na čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule u CHF.

38. O prigovoru zastare:

- da je neosnovan prigovor zastare tuženika jer je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio 3. 6. 2019. da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta 4. travnja 2012., da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.

- da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare; o čemu je zauzeto i pravno shvaćanje u odluci VSRH broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.,

- da stoga u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period, nije bila u zastari jer je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, da je zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) po obje osnove počela ponovno teći 14. lipnja 2018., za razliku od ostalih banaka u odnosu na koje je zastara u odnosu na tražbinu s osnova povrata preplaćene kamate počela ponovno teći 13. lipnja 2014., što nije slučaj i u odnosu na utuženu banku.

- da tražbina zastarijeva u roku 5 godina čl. 225. ZOO-a, pa do podnošenja tužbe nije protekao rok od 5 godina (od 14. lipnja 2018. do 18. 5. 2020.).

39. Nije osnovan prigovor da tužitelj nije potrošač, konkretno radi se o kreditu za kupnju kuće za osobne potrebe tužitelja, što znači da je tužitelj potrošač, a presuda u kolektivnom sporu štiti sve potrošače s kojima su tužene banke ugovorile nepoštene odredbe u utuženom razdoblju. Osim toga tužitelj ne obavlja nikakvu registriranu djelatnost u navedenom stambenom objektu, niti je stambeni objekt kupljen za obavljanje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, već za stanovanje tužitelja i njegove obitelji.

40. O prosječnom potrošaču i informiranosti tužitelja kao potrošača:

- da se presude donesene u kolektivnom sporu odnose na prosječne potrošače i u tom je smislu doista pravomoćno utvrđeno da se o osporenim odredbama ugovora o kreditu (ni tečaju ni promjenjivosti kamatne stope) nije pojedinačno pregovaralo i da se radilo o nerazumljivim odredbama za prosječnog potrošača jer nije bilo odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su banke davale kroz tržišnu komunikaciju te da su te odredbe uzrokovale neravnotežu u međusobnim pravima i obvezama, a da je tužitelj prosječni potrošač proizlazi iz njegovog stranačkog iskaza, po zanimanju je vozač, nije financijske struke, kredit je tražio kao laik te mu je od strane tužene banke ponuđen kredit u valuti CHF. Tuženik je odustao od saslušanja svjedoka MC, UC i GC predložene na okolnost informiranosti potrošača o spornim odredbama ugovora o kreditu, te potpisivanja ugovora o kreditu. Dakle, tuženik nije dokazao da bi tužitelju kao potrošaču da odgovarajuće obavijesti o parametrima promjene kamatne stope, odnosno o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka (ali ne u smislu da se o tim odredbama pregovaralo jer se o istima nije pregovaralo utvrđeno je u kolektivnom sporu – poslovni broj P-1401/2012 Trgovačkog suda u Zagrebu), a da tužena banka tužitelja kao potrošača doista nije obavijestila o parametrima u odnosu na obje osnove nesporno proizlazi iz stranačkog iskaza tužitelja, dočim je, kako je već navedeno tuženik odustao od dokaznog prijedloga saslušanjem svjedoka na te okolnosti.

41. O visini zahtjeva:

Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po D&S d.o.o. Na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog vještačenja vještak je utvrdio;

- da je tužitelj zbog promjene kamatnih stopa kredit platio 665,15 CHF više no što bi ga platio da se kamatna stopa nije mijenjala, u čemu pozitivne razlike (u korist tužitelja) iznose1.423,95 CHF, a negativne razlike (u korist tužene) iznose 758,80 CHF,

- ova razlika – radi promjene kamatne stope – iskazana u kunskoj protuvrijednosti po tečaju na dan isplate kredita iznosi 3.086,27 kuna, u čemu pozitivne razlike (u korist tužitelja) iznose 6.607,27 kuna, a negativne razlike (u korist tužene) iznose 3.521,00 kunu.

Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici 1 koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 19 u CHF, a u stupcu 20 u kunama,

- razlika zbog ugovorene valutne klauzule, nastala kao razlika između stvarnog tečaja po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten iznosi ukupno 40.689,70 kuna, u čemu pozitivne razlike (u korist tužitelja) iznose 42.210,97 kuna, a negativne razlike (u korist tužene) iznose 1.521,27 kuna. Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici 1 koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 21,

- ukupna razlika po obje osnove iznosi ukupno 43.775,97 kuna, u čemu pozitivne razlike (u korist tužitelja) iznose 44.706,55 kuna, a negativne razlike (u korist tužene) iznose 930,58 kuna. Ukupna razlika iskazan u kunama prikazana je u svakomjesečnim iznosima u stupcu 22 tablice 1 u prilogu,

- iskazano u eurima ukupna razlika po obje osnove iznosi ukupno 5.810,03 EUR u čemu pozitivne razlike (u korist tužitelja) iznose 5.933,56 EUR, a negativne razlike (u korist tužene) iznose 123,53 EUR i prikazana je u svakomjesečnim iznosima u stupcu 23 tablice u prilogu,

- razlika između anuiteta koje bi tužitelj platio da je primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita u iznosu od 4,64010 i iznosa anuiteta kojeg je tužitelj stvarno plaćao po tečaju CHF spram HRK na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta za razdoblje od 2.12.2006. do 2.12.2008. godine iznosi -1.370,53 kune, od čega negativne tečajne razlike iznose 1.521,27 kuna (tečaj povoljniji za tužitelja), a pozitivne tečajne razlike 150,74 kune (tečaj povoljniji za tuženika). Iskazano u eurima razlika iznosi -181,92 kune, od čega negativne tečajne razlike iznose 201,93 kune (tečaj povoljniji za tužitelja), a pozitivne tečajne razlike 20,01 kunu (tečaj povoljniji za tuženika). Svakomjesečni iznosi razlika iskazani su u tablici 2a – razlike za prijeboj tuženik u stupcu 6 u kunama te u stupcu 7 u eurima.

- razlika između kamata koje bi tužitelj platio da se primjenjivala početna ugovorena kamatna stopa od 4,50 % i stvarno plaćenih kamata po sniženim kamatnim stopama 3,23% koje je obračun dan u prilogu iznosi 1.284,50 CHF, odnosno 8.136,99 HRK. Iskazano u eurima razlika kamata iznosi 1.079,96 EUR. Svakomjesečni iznosi razlika iskazani su u tablici 2b– razlike za prijeboj tuženik u stupcu 7 u CHF, 9 u HRK i 11 u EUR.

- tužitelj, međutim, zbog promjene kamatne stope naniže u odnosu na početno ugovorenu, nije platio manje prethodno spomenuti iznos koji predstavlja razliku obračunatih kamata u svakom anuitetu već je, zbog smanjenja plaćao manje iznose anuiteta u visini od 758,80 CHF, odnosno 4.807,32 kune, odnosno 638,06 eura. Svakomjesečni iznosi razlika anuiteta iskazani su u tablici 2 b– razlike za prijeboj tuženik u stupcu 8 u CHF, 10 u HRK i 12 u EUR.

- razlika između konvertirane glavnice i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica po početnom otplatnom planu pretvori u kunsku po početnom tečaju iznosi 6,02 CHF,odnosno 27,93 kune obračunato po tečaju CHF/HRK na dan isplate kredita. Iskazano u eurima razlika glavnice iznosi 3,71 euro,

- vještak je mišljenja da je konverzija provedena u skladu sa Zakonom.

42. Stranke nisu prigovorile samom matematičkom izračunu vještaka niti su tražile saslušanje vještaka. Sudski vještak je detaljno obrazložio nalaz i mišljenje, stoga je sud nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti. Radi se o vještačenju od strane stručne osobe, a na okolnost utvrđivanja činjenica za koje je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

43. U podnesku od 4. 3. 2025. tuženik navodi kako je tužbom od 3. lipnja 2019. godine pod točkom I. tužbenog zahtjeva postavljen tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 46.790,39 kuna (6.210,15 eura), a koji se dana 26. veljače 2025. godine uređuje na način da se potražuje iznos od 5.933,56 eura, tuženik ističe da je riječ o povlačenju tužbenog zahtjeva i to u iznosu od 276,59 eura. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 3/21 održanoj 26. travnja 2021. godine zauzeto pravno shvaćanje: „Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.“ Slijedom navedenog, tuženik se sukladno odredbi članka 193. stavka 2. ZPP-a protivi povlačenju tužbe za iznos od 276,59 eura iz podneska tužitelja od 26. veljače 2025. godine te traži da sud meritorno odluči o tužbenom zahtjevu za isplatu iznosa od 6.210,15 eura (46.790,39 kuna).

44. U podnesku od 27. 3. 2025. tužitelj se poziva na sudsku praksu da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog financijskog vještačenja. Međutim, konkretno se ne bi radilo o preinaci tužbe (promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći), već se radi o smanjenju tužbenog zahtjeva koje se ima smatrati djelomičnim povlačenjem tužbe kako to ispravno navodi tuženik. Tužitelj nije postavio stupnjevitu tužbu pa je neosnovano pozivanje tužitelja na sudsku praksu vezano za specifikaciju konačnu specifikaciju tužbenog zahtjeva. Tužitelj je u tužbi postavio određeni novčani tužbeni zahtjev.

45. Slijedom svega navedenoga tužbeni zahtjev prihvaćen je kao osnovan za iznos od 5.933,56 eura, dok je odbijen za ostali iznos od 276,59 eura, koji predstavlja razliku u odnosu na iznos od 6.210,15 eura (46.790,49 kn) na koji je postavljen tužbeni zahtjev u tužbi od 3. 6. 2019. Zatezna kamata dosuđena je od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog potraživanja do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a.

46. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor prijeboja. Manje kamatne stope proizlaze iz činjenice što je banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu (pa i na niže), a manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF koja, cijeneći sve naprijed navedeno, nije bila jasno predočena pa tužena ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primio, a time niti tražbina tužene banke po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Pored toga. tužitelj je istaknuo prigovor zastare navedenih potraživanja. Prigovor zastare bio bi osnovan u odnosu na potraživanje potplaćenih i povlaštenih anuiteta, te djelomično i u odnosu na potraživanje u odnosu na kamatnu stopu. Stoga je slijedom svega navedenog odlučeno kao u t. III i IV izreke presude.

47. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 5. i članka 155. ZPP- a. Sud je uzeo u obzir da je tužitelj u odnosu na tužbeni zahtjev iz tužbe glede osnove uspio 100 %, a glede visine 95,66 %, pa kad se navedeni postotci zbroje i podijele s dva dobije se postotak od 97,78 %, dočim je tuženik uspio s preostalih 2,22 %, dakle, tuženik je uspio sa 95,56 %, pa se ima smatrati da tužitelj nije uspio u razmjeno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku odmjeren je temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/2023. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 100 bodova kako slijedi: za sastavljanje tužbe iznos od 200,00 eura (Tbr.7.t.1.), sastavljanje podneska od 27. 9. 2019. iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastavljanje podneska od 12. 6. 2020. iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastavljanje podneska od 12. 7. 2022. iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastavljanje podneska od 29. 10. 2024. iznos od 100,00 eura (Tbr.8.t.3.), zastupanje na ročištu 30. 10. 2024. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), sastavljanje podneska od 26. 2. 2025. iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastavljanje podneska od 15. 3. 2025. iznos od 100,00 eura (Tbr.8.t.3.), sastavljanje podneska od 27. 3. 2025. iznos od 100,00 eura (Tbr.8.t.3.), zastupanje na ročištu 14. 10. 2025. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.) i pristup na ročište za objavu odluke iznos od 100,00 eura, što zbrojeno i uvećano za PDV iznosi 2.250,00 eura. Tužitelju je dosuđen trošak vještačenja u iznosu od 300,00 eura, trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 108,55 eura i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 108,55 eura, stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 2.767,00 eura. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastavljanje podneska od 20. 1. 2022. zamolba za zakazivanje rasprave jer se ne radi o podnesku potrebnom za vođenje parnice. Isto se odnosi na podnesak od 14. 4. 2025.Tužitelju nije dosuđen trošak za sastavljanje podneska od 4. 11. 2024. – dokaz o uplati predujma jer se ne radi o podnesku potrebnom za vođenje parnice jer je taj podatak vidljiv u e-Spisu. Sud nije našao podnesak tužitelja od 28. 7. 2023. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., u daljnjem tekstu: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 4. prosinca 2025.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1. ZOU IC i AC

2. Odvjetničko društvo Metelko, Knežević & Partneri d.o.o.