REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-146/2024-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Andrei Jelenić Pitoski, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GRAWE HRVATSKA d.d., OIB 28406115764, Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, kojeg zastupa punomoćnik Dean Ilijevski, odvjetnik u Labinu, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "MIRNA" BUZET, OIB 21478675127, Buzet, Trg fontana 7, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, te umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Marino Matić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri, u Rijeci, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. listopada 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, zamjenice punomoćnika tuženika te punomoćnika umješača, na ročištu za objavu presude 3. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LOVAČKOM DRUŠTVU „MIRNA“ BUZET, Buzet, Trg fontana 7, OIB 21478675127, da tužitelju GRAWE HRVATSKA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB 28406115764, isplati iznos od 2.684,57 eura (dvije tisuće šesto osamdeset četiri eura pedeset sedam centi), sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 693,73 eura (šesto devedeset tri eura sedamdeset tri centa) teku od 22. prosinca 2021. do isplate, a na iznos od 1.990,84 eura (tisuću devetsto devedeset eura osamdeset četiri centa) teku od 3. prosinca 2021. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku LOVAČKOM DRUŠTVU "MIRNA" BUZET, Buzet, Trg fontana 7, OIB 21478675127, da tužitelju GRAWE HRVATSKA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB 28406115764, naknadi parnični trošak u iznosu od 2.281,30 eura (dvije tisuće dvjesto osamdeset jedan euro trideset centi), sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 3. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja GRAWE HRVATSKA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB 28406115764, za naknadom troška postupka u iznosu od 73,30 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 25. siječnja 2024. Općinskom sudu u Pazinu podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da se 16. studenog 2021. oko 18:15 sati na državnoj cesti DC44, u naselju Verona, oko 20 metara prije izlaska iz Grada Buzeta, dogodila prometna nezgoda na način da je vozaču GR, dok je upravljao vozilom marke i tipa Ford C-Max, registarske oznake [registarska oznaka], iznenada iskočila/istrčala divljač – svinja te da je ista udarila u vozilo uslijed čega da je došlo do oštećenja na vozilu. Nad vozačem da je obavljeno alkotestiranje te da je test bio negativan (0,00 g/kg), dok prekršajna odgovornost vozača da nije utvrđena niti da bi postojali tragovi i/ili dokazi koji bi upućivali na istu. Predmetno vozilo da je u vlasništvu osiguranika tužitelja LR te da je osigurano policom kasko osiguranja uz ugovorenu franšizu. Naveo je kako se prometna nezgoda dogodila na lovačkom području kojim gospodari tuženik te da je o navedenom događaju obaviješten predstavnik tuženika koji je izašao na mjesto događaja i preuzeo divljač. Na predmetnoj dionici ceste da nije bio postavljen prometni znak „divljač na cesti“. Tužitelj da je svom osiguraniku naknadio nastalu materijalnu štetu na vozilu u ukupnom iznosu od 2.684,57 eura. Naveo je kako je za predmetnu štetu odgovoran tuženik u skladu sa odredbama Zakona o lovstvu i Zakona o obveznim odnosima. Divljač da predstavlja opasnu stvar, pa da se za štetu uzrokovanu od strane divljači odgovara prema pravilima objektivne odgovornosti, odnosno po principu uzročnosti. Tužitelj je naveo i kako se obratio tuženiku s regresnim zahtjevom, ali da tuženik po njemu nije postupio. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu kao u izreci te da naloži tuženiku naknadu troškova postupka.

2. Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, se rješenjem poslovni broj P-61/2024-3 od 19. veljače 2024. oglasio stvarno nenadležnim te je po pravnomoćnosti navedenog rješenja, predmet ustupljena naslovnom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 28. lipnja 2024. naveo da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako glede osnovanosti, tako i glede visine postavljenog tužbenog zahtjeva. Istaknuo je prigovor promašene pasivne legitimacije jer da nije lovoovlaštenik na području na kojem se predmetni štetni događaj dogodio, s obzirom na to da se štetni događaj dogodio u naseljenom mjestu. Nadalje, tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo kako na dan i u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja u lovištu tuženika nisu provođene nikakve lovne aktivnosti, pa da nema odgovornosti tuženika za nastalu štetu. Naveo je i da je provodio i da provodi sve propisane mjere za sprječavanje nastanka štete od divljači. Slijedom svega navedenog, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev te da tužitelja obveže na naknadu troškova postupka.

4. Sud je raspravnim rješenjem od 27. studenog 2024. dopustio stupanje u parnicu društva EUROHERC OSIGURANJE d.d. na strani tuženika, cijeneći da navedeno društvo ima pravni interes za stupanje u parnicu na strani tuženika, s obzirom na to da je u vrijeme štetnog događaja tuženik sa društvom Euroherc osiguranje d.d. imao zaključenu policu osiguranja br. [broj police osiguranja], u skladu sa izjavom društva EUROHERC OSIGURANJE d.d. (stranica 87-90 spisa), a na temelju odredbe članka 206. i 207. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZPP).

4.1. Umješač EUROHERC OSIGURANJE d.d. je tijekom postupka ustrajao na navodima koji su sadržajno istovjetni tuženikovim navodima.

5. Sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije u spisu, čitanjem pisanog iskaza zastupnika po zakonu tuženika, čitanjem iskaza svjedoka sa raspravnog zapisnika te čitanjem nalaza i mišljenja vještaka sa iskazom vještaka.

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

7. Predmet spora je subrogacijski zahtjev tužitelja prema tuženiku kao odgovornoj osobi za štetni događaj u visini isplaćene naknade oštećeniku, tužiteljevu osiguraniku, na temelju odredbe članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje u tekstu: ZOO). Tužitelj, naime, zahtijeva da mu tuženik isplati iznos od 2.684,57 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 693,73 eura teku od 22. prosinca 2021. pa do isplate, a na iznos od 1.990,84 eura od 3. prosinca 2021. pa do isplate, a koje iznose je tužitelj prethodno isplatio svom osiguraniku na ime popravka vozila oštećenog 16. studenog 2021. u prometnoj nesreći koja se dogodila na državnoj cesti DC44, u naselju Verona, oko 20 metara prije izlaska iz Grada Buzeta, uslijed naleta divlje svinje na vozilo tužiteljeva osiguranika, i to unutar granica lovišta kojim gospodari tuženik.

8. Među strankama je sporna pasivna legitimacija, osnova i visina štete.

9. U odnosu sa prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tuženika, valja navesti da se predmetni štetni događaj dogodio u naselju Verona, dakle naselju unutar Grada Buzeta, konkretno na oko 20 metara prije izlaska iz Grada Buzeta. Iz karte lovišta za Lovačko društvo „Mirna“ iz Buzeta (stranica 42 spisa) proizlazi da se štetni događaj dogodio unutar granica lovišta kojim gospodari Lovačko društvo „Mirna“ iz Buzeta. Navedenu okolnost sud je utvrdio i neposredno na održanom uviđaju 12. ožujka 2025. Stoga je dokazni prijedlog pribavljanja podataka o granicama lovišta kojim upravlja tuženik od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske te provođenje geodetskog vještačenja, ocjenjen nesvrhovitim i suvišnim. Kako se činjenica pasivne legitimacije tuženika mogla utvrditi na temelju materijalne dokumentacije u spisu (stranica 42 spisa) čija vjerodostojnost nije osporena te provedenim uviđajem, to je prigovor promašene pasivne legitimacije ocjenjen neosnovanim.

10. Uvidom u Potvrdu od 5. prosinca 2023., sastavljenoj po Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi Istarskoj, Policijskoj postaji Pazin s ispostavom Buzet (stranica 26 i 27 spisa) te Službenu bilješku sastavljenu od strane Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Buzet (stranica 107 i 108 spisa), utvrđeno je da je 16. studenog 2021, oko 18:15 sati, GR upravljajući osobnim automobilom marke „Ford C-Max“, registarske oznake [registarska oznaka], krećući se kolnikom državne ceste D44 (Buzet – Ponte Porton), iz smjera Buzeta u smjeru Ponte Portona dolaskom oko 20 metara prije izlaska iz grada Buzeta, na blagoj nizbrdici prednjim dijelom vozila naletio na divljač – svinju, koja je pretrčavala kolnik s desne na lijevu stranu gledano u smjeru njegovog dotadašnjeg kretanja. Nakon udara, divljač je odbačena na kolnik te je potom u klizanju izletila ulijevo izvan kolnika na travnatu površinu gdje je uginula, dok je na vozilu nastala materijalna šteta. Nikakva prekršajna odgovornost GR nije utvrđena. Uginulu divljač preuzela je RR, lovočuvarica Lovačkog društva „Mirna“ Buzet. Iz fotodokumentacije očevida vidljiv je sadržaj štete koji odgovara opisu štete danom po svjedoku GR, o čemu će se obrazlagati u nastavku, dok je iz iste fotodokumentacije vidljiva i uginula divljač – divlja svinja (stranica 110-124 spisa).

11. Prema polici osiguranja od automobilske odgovornosti (stranica 25 spisa) u vrijeme štetnog događaja, vozilo oštećene LR (kojim vozilom je upravljao GR u trenutku nastanka štetnog događaja, a što u postupku nije sporno), bilo je osigurano kod tužitelja.

12. Iz pisanog iskaza svjedoka SR, predsjednika Lovačkog društva „Mirna“ Buzet (stranica 79 spisa), koji iskaz sud prihvaća kao vjerodostojan, s obzirom na to da ga stranke nisu osporile, proizlazi da je svjedok bio upoznat s naletom na divljač 16. studenog 2021. Iskazao je da tog dana nije bilo lovnih aktivnosti na području kojem gospodari tuženik te da su provedene sve mjere zaštite nastanka štete od divljači prema Zakonu o lostvu. Prometna nesreća da se dogodila u zoni naseljenog mjesta (Buzet – Verona) gdje lovne aktivnosti nisu dozvoljene.

13. Iz iskaza svjedoka GR (stranica 131-134 spisa), u bitnome proizlazi da je prilikom štetnog događaja kolnik bio suh, preglednost dobra, da se kretao negdje 70 do 80 km/h. Divljač da je brzo i neočekivano sletjela na kolnik, sjeća se da je kočio, ali ne zna odrediti koliko je dugo kočio, da se radilo o kratkom vremenskom razdoblju. U divljač da je udario prednjim lijevim dijelom i prednjim srednjim dijelom vozila, on da je pozvao policiju i kontaktirao GRAWE osiguranje. Nakon što je naletio na divljač, istu da nije pomicao već ju je ostavio na mjestu u poziciji u kojoj ju je zatekao. Divljač da mu je istrčala s njegove desne strane, a divljač da je odbačena na drugu stranu, na lijevu stranu ceste, izvan asfalta. Na autu da su bila upaljena kratka svjetla jer je dolazio auto s suprotne strane. Te prilike da se kretao iz smjera naselja Verona u smjeru Livada. Istaknuo je da kružni tok nije postojao u vrijeme štetnog događaja. Prometnica na kojoj se desio štetni događaj da je identična onoj od 2021., s time da je današnja prometnica podignuta za možda 2 metra. Naveo je da je šteta počinjena na prednjem braniku i prednjem svjetlu, dok je s unutarnje strane vozila popucala kompletna prednja plastika, a uz već spomenuto svjetlo da je puklo i drugo svjetlo, dok je hauba bila uvinuta. Sud je iskaz svjedoka GR ocijenio vjerodostojnim jer je svjedok iskazivao životno i logično, osim u dijelu iskaza u kojem je svjedok iskazao da se prilikom štetnog događaja kretao brzinom od oko 70- 80 km/h, s obzirom na to da je provedenim vještačenjem po vještaku Saši Monasu utvrđeno kako se svjedok nije mogao kretati tom brzinom jer bi onda oštećenja na prednjem dijelu vozila bila znatno veća u odnosu na ona koja su nastala (vidi točku 19. presude). Stoga, sud nije prihvatio taj dio iskaza svjedoka GR koji se odnosi na brzinu kretanja predmetnog vozila u trenutku nastanka štete.

14. Iz iskaza svjedokinje LR (stranica 131-134 spisa), koji iskaz sud prihvaća vjerodostojnim jer je svjedokinja iskazivala životno i logično te isti nije u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima, u bitnome proizlazi da o štetnom događaju nema neposrednim saznanja jer mu nije prisustvovala. Sjeća se da je na autu počinjena šteta na prednjem braniku i prednjem svjetlu. Ona i GR, njezin nevjenčani suprug, da su zajedno vozilo odvezli kod automehaničara, u servis Nežić u Selcima. Misli da su platili 1.000,00 kuna učešća (franšiza), dok da je cjelokupnu štetu podmirilo Grawe osiguranje. Auto da je u cijelosti popravljen.

15. Iz iskaza svjedokinje RR (stranica 131-134 spisa), koji iskaz sud prihvaća vjerodostojnim jer je svjedokinja iskazivala životno i logično te isti nije u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima, u bitnome proizlazi da je u vrijeme štetnog događaja, kao lovočuvar, izašla na mjesto događaja na poziv policije. Zatekla da je GR na licu mjesta, vozilo kojim je upravljao da je bilo zaustavljeno nešto prije oznake Buzet naseljeno mjesto gledano iz smjera naselja Verona, dok da je divlja svinja bila odbačena na lijevu stranu preko ceste na travnati dio. Pojasnila je da je lijeva i desna strana ceste lovište te da tu nije dopušteno loviti jer da se radi o naseljenom mjestu. Tim dijelom da gospodari i gospodario je u ranijem periodu grad Buzet. Koliko joj je poznato, grad Buzet da 2021. nije imao na snazi PZD (Program zaštite divljači). U vrijeme štetnog događaja da je bila tajnica i lovočuvar, a po njenom znanju grad Buzet da je već tada trebao imati PZD. Divljač da je preuzela jer da tako nalaže lovačka etika. Divlju svinju da je propisno zakopala u lovištu.

16. Iz univerzalnih naloga za plaćanje (stranica 34 i 35 spisa) proizlazi da je tužitelj uplatio Auto servisu Nežić 2. svibnja 2021. iznos od 15.000,00 kn te 21. prosinca 2021. iznos od 5.226,93 kn.

17. Iz dopisa od 24. siječnja 2024. (stranica 28 spisa) razvidno je da se tužitelj obratio osiguravatelju tuženika sa zahtjevom za naknadu 20.226,93 kuna, koji iznos su isplatili svom osiguraniku, dok je osiguravajuće društvo tuženika Euroherc osiguranje dopisom od 17. listopada 2022. (stranica 29 spisa) naveo kako je odštetni zahtjev pravno neosnovan te je stoga zahtjev odbijen.

18. Nalaz i mišljenje vještaka Saše Monasa, stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, tehniku i procjenu vozila (stranica 140-156 spisa) sud prihvaća u cijelosti budući da je riječ o stručnom, objektivnom i nepristranom nalazu danom u skladu s dokazima utvrđenima tijekom postupka. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je vještak, uzimajući u obzir zaostala oštećenja i njihov položaj na osobnom automobilu osiguranika tužitelja Ford C-Max, registarske oznake [registarska oznaka] te uzimajući u obzir ''Službenu bilješku'', ''Potvrdu'' i fotodokumentaciju očevida prometne nesreće, sve izrađeno od strane policijskog službenika koji je izašao na lice mjesta, te iskaz svjedoka GR sa uviđaja na licu mjesta od 12. ožujka 2025. godine, utvrdio da je svjedok GR kritične zgode u naselju Verona, Grad Buzet upravljao osobnim automobilom Ford C-Max kolnikom državne ceste DC44 Buzet-Ponte Porton iz smjera centra Buzeta u smjeru Ponte Portona (smjer sjeveroistok - jugozapad, u Skici mjesta događaja označeno slovom B), gdje je dolaskom na oko 50 m prije izlaska iz Grada Buzeta došlo do naleta prednjeg središnjeg i prednjeg lijevog čeonog dijela osobnog automobila Ford C-Max u tijelo divlje svinje. Divlja svinja da je, prema iskazu svjedoka GR na uviđaju, istrčala na kolnik sa njegove desne strane, na način da se kretala sa desna na lijevo (u Skici mjesta događaja označeno slovom A) u odnosu na smjer kretanja osobnog automobila Ford C-Max. Nakon naleta prednjeg čeonog dijela vozila Ford C-Max na tijelo divlje svinje, ista je odbačena u smjeru jugozapada gdje je najvjerojatnije u klizanju kolnikom prešla preko jugoistočnog ruba kolnika DC44 te se zaustavila na travnatoj površini izvan kolnika gdje je uginula. Navedeno mjesto da se, izvan kolnika gdje je pronađena uginula divlja svinja, prema pokazivanju svjedoka GR na uviđaju, nalazi na udaljenosti 31 metar od PTM u smjeru centra Buzeta te da je izvan jugoistočnog ruba kolnika udaljena za oko 1 metar od ruba kolnika, a koji položaj da je u Skici mjesta događaja označen rednim brojem 2. Nakon naleta na divljač, a prema pokazivanju svjedoka GR na uviđaju, isti da je zaustavio svoje vozilo prednjim dijelom na udaljenosti 32 metra od PTM u smjeru centra Buzeta, a koji položaj je u Skici mjesta događaja označen rednim brojem 1. Prema pokazivanju svjedoka GR na uviđaju nalet na divljač da se dogodio na udaljenosti od 50 metara od PTM u smjeru centra Buzeta, a koji položaj je u Skici mjesta događaja označen slovom K. Za fiksnu točku mjerenja FTM vještak je uzeo prometni znak završetka naselja Buzet, gledano iz smjera Buzeta u smjeru Livada. Za PTM uzeta da je točka na sjeverozapadnom dijelu kolnika dobivena povlačenjem okomice iz FTM. Uzimajući u obzir obim i izgled prikazanih zaostalih oštećenja na vozilu osiguranika tužitelja, te da se u ovoj prometnoj situaciji dogodio puni čeoni nalet osobnog automobila na divlju svinju, vještak je naveo da se brzina vozila Ford C-Max u trenutku naleta na divlju svinju nalazila u području od oko 45km/h do 50km/h. Vještak je dalje naveo da je, na temelju prikazanih zaostalih oštećenja na vozilu, te uzimajući u obzir da se radi o punom čeonom naletu osobnog automobila na divlju svinju, mišljenja da bi pri brzini vozila od 70-80km/h u trenutku naleta (kako je iskazao svjedok GR u svom iskazu), oštećenja na prednjem dijelu vozila bila znatno veća u odnosu na ova prikazana.

18.1. Nadalje, vještak u nalazu i mišljenju navodi da je za zaustavljanje osobnog automobila Ford C-Max pri brzini kretanja od oko 50km/h, a uzimajući u obzir vrijeme reakcije prosječnog vozača na opasnu situaciju u prometu u noćnim uvjetima od oko 1s, potreban zaustavni put od oko 31,8m i vrijeme od oko 3,5 s. Od mjesta prelaska sjeverozapadnog ruba kolnika državne ceste DC44 do mjesta naleta (u Skici mjesta događaja označeno slovom K), divlja svinja da bi prešla put od oko 2,1m trčanjem u vremenu od oko 0,38s. Vremenski 0,38s prije naleta čeonog dijela vozila Ford C-Max na divlju svinju, a koje vrijeme predstavlja trenutak ulaska divljači na kolnik državne ceste DC44 preko sjeverozapadnog ruba kolnika, vozilo Ford C-Max da se svojim prednjim čeonim dijelom nalazilo na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta K za oko 5,3 m. Na dužini puta od 5,3 m (udaljenost prednjeg čeonog dijela vozila Ford C-Max do mjesta naleta K, u trenutku ulaska divlje svinje na kolnik) da je moguće zaustavljanje predmetnog vozila prije mjesta naleta, za sve brzine kretanja vozila Ford C-Max koje su manje od 12,6km/h. Iz navedenog da proizlazi da svjedok GR, koji je upravljao osobnim automobilom Ford C-Max, registarske oznake [registarska oznaka], od trenutka ulaska divlje svinje na kolnik do trenutka naleta predmetnog vozila na divlju svinju pri brzini kretanja predmetnog vozila od oko 50km/h, nije imao tehničke mogućnosti niti percipirati opasnost, kao niti poduzeti radnju kočenja prije mjesta naleta na divlju svinju. Vrijeme reakcije prosječnog vozača na opasnu situaciju u prometu u noćnim uvjetima, nakon koje poduzima radnju snažnog kočenja iznosi od oko 1s, a što da je za 0,62s više od vremena koje je proteklo od trenutka ulaska divlje svinje na kolnik do trenutka naleta na nju. Visina imovinske štete na osobnom automobilu osiguranika tužitelja Ford C-Max, registarske oznake [registarska oznaka], da iznosi 2.684,57 eura (sa uključenim PDV-om).

18.2. Vještak Saša Monas je prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja na raspravi održanoj 29. listopada 2025. (stranica 171-174 spisa) u bitnome naveo da ustraje kod pisanog nalaza i mišljenja od 2. svibnja 2025. Po prigovorima iznesenim od strane tuženika, vještak je iskazao kako vozač nije imao tehničke mogućnosti poduzeti radnju kočenja nakon što je percipirao opasnost do trenutka naleta. Kočenje vozila svjedoka da je uslijedilo nakon naleta na divlju svinju, a što da se i vidi u fotodokumentaciji policijskog očevida na slici F5, F6, F4, a sve u odnosu na fotografiju F3 koja predstavlja materijalni trag krhotine plastike otpale sa vozila svjedoka. Naveo je da u trenutku ulaska divljači na kolnik, što predstavlja opasnu situaciju, i u trenutku naleta na samu divlja, brzina vozila svjedoka da je bila jednaka. U trenutku percepcije opasnosti vozač da nije stigao reagirati kočenjem do trenutka naleta. Kočenje da je bilo poduzeto nakon naleta, s obzirom na to da je od trenutka ulaska divlje svinje na kolnik do trenutka naleta prošlo oko 0,38 sekundi. Naveo je da nije bilo mogućnosti da svjedok poduzme radnju kočenja prije samog naleta, uzimajući u obzir da je opasna situacija nastala ulaskom divlje svinje na kolnik. Da se naletna brzina nalazila u području 70-80 km/h pri punom čeonom naletu osobnog automobila svjedoka na divlju svinju, ostala oštećenja bi bila znatno veća u odnosu na prikazana. Svjedok ŠR da je na uviđaju pokazao gdje se po njemu dogodio nalet na divlju svinju te da je pokazao gdje je zaustavio svoje vozilo nakon naleta. Udaljenost između navedena dva pokazana položaja da iznosi oko 18 metara, iz čega da bi proizlazilo da na temelju pokazivanja navedenog svjedoka na licu mjesta isti se u trenutku naleta mogao kretati brzinom 33,1 km/h, no da navedena brzina ne korespondira prikazanim oštećenjima. Divljač da je u trenutku naleta istrčala na kolnik pod nekim kutom poprečno u odnosu na smjer kretanja vozila svjedoka, stoga da je ista i pronađena s lijeve strane uz rub kolnika u travi. S obzirom na zaostala oštećenja i puni čeoni nalet mišljenja je da se brzina naleta kretala 45-50 km/h. Iskazana brzina kretanja po svjedoku od 70 do 80 km/h da nije u skladu s njegovim pokazivanjem tijekom uviđaja u pogledu mjesta naleta na divljač i u pogledu mjesta zaustavljanja. Oštećenja na vozilu da su nastala kao posljedica punog čeonog naleta na divljač gdje je prednji središnji i prednje lijevi čeoni dio vozila svjedoka kontaktirao tijelo divlje svinje.

18.3. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Saše Monasa, ocjenjujući da je isti objektivan te u skladu s pravilima struke. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka te njegova usmenog kazivanja jasno proizlazi da je vještak detaljno proučio dostavljenu mu dokumentaciju, fotodokumentaciju, cijenio iskaze svjedoka, razmotrio predmet vještačenja, dokaze utvrđene tijekom uviđaja, te u konačnici na temelju detaljnog nalaza iznio zaključak kojeg sud prihvaća u cijelosti.

19. Slijedom svega navedenog, na temelju dokaza obrazloženih pod toč. 10-

18.3. obrazloženja, a napose iz nalaza i mišljenja vještaka, nedvojbeno proizlazi da je do naleta divlje svinje kritične prilike na vozilo osiguranika tužitelja, koji nije imao mogućnosti izbjegavanja naleta divljači unatoč upravljanju vozilom u skladu sa Zakonom o sigurnosti prometa na cestama, došlo u naselju Verona, grad Buzet, unutar područja kojim gospodari Lovačko društvo „Mirna“ iz Buzeta, te da je uslijed naleta divljači - svinje (štetnog događaja) na vozilu osiguranika tužitelja počinjena materijalna šteta u vrijednosti 2.684,57 eura (PDV je uključen).

20. Na temelju članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu (Narodne novine br. 99/18, 32/19, 32/20), za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

20.1. Sukladno pravnom shvaćanju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (rješenje poslovni broj Pž-4407/2022-2 od 20. veljače 2023.), premda je člankom 80. stavkom 6. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik ne može odgovarati za štetu. Naprotiv, upravo zbog toga što je divljač koja se kreće na javnoj cesti opasna stvar (da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004. i Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008.), to u slučaju kada je do štete nastale u lovištu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu članka 1063. Zakona o obveznim odnosima u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu. Vrhovni sud Republike Hrvatske je još u odluci Rev-1816/90 od 5. prosinca 1990. zauzeo stav da za štetu koju učini divljač naletom na motorno vozilo, na javnoj prometnici, lovačko društvo odgovara prema općim propisima o odgovornosti za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti. Unatoč prigovoru tuženika, tuženik u tijeku postupka nije dokazao da bi u konkretnom slučaju odgovornost za nastanak štetnog događaja bila na jedinici lokalne samuprave ili pravnoj osobi koja je ovlaštena za održavanje ceste.

21. Na temelju nespornih činjenica i rezultata provođenja dokaza, a napose nalaza i mišljenja vještaka Saše Monasa, utvrđeno je da GR nije imao tehničke mogućnosti percipirati opasnost, kao niti poduzeti radnju kočenja prije mjesta naleta na divlju svinju. Ovdje valja napomenuti da i u situaciji da se GR kretao brzinom od 70-80 km/h, kako je i naveo u svojem iskazu, a koji dio iskaza nije prihvaćen (vidi točku 13.), dakle u situaciji da se GR svojim vozilom kretao brzinom iznad propisanog ograničenja (koje na tom dijelu iznosi 50 km/h), prekoračenje brzine ne bi bilo u uzročnoj vezi s nastankom ovog štetnog događaja, jer bi do njega došlo ne samo i kod kretanja vozila najvećom dopuštenom brzinom od 50 km/h, već i svakom brzinom iznad 12,6 km/h. Stoga, ovaj sud smatra da ne postoji odgovornost, niti suodgovornost tužiteljevog osiguranika za nastanak štetnog događaja.

22. Prigovor tuženika da se unutar naselja ne može ustanoviti lovište, pa da uslijed toga ne postoji odgovornost lovoovlaštenika i njegovog osiguratelja, nije prihvaćen. Naime, iako je Zakonom o lovstvu propisano da se lovište ne može ustanoviti na javnim cestama, predmetna cesta Buzet – Ponte Porton, na kojoj se dogodila prometna nezgoda uslijed naleta na divljač, se nalazi unutar lovišta tuženika Lovačkog društva „Mirna“ Buzet, pa je divljač koja je prouzročila prometnu nezgodu mogla doći na prometnicu jedino iz lovišta tuženika. Stav je ovoga suda da je tuženik, unatoč naprijed navedenom, kojemu je povjereno gospodarenje lovištem iz kojeg je na prometnicu došla divljač – divlja svinja, odgovoran za štetni događaj i nastalu štetu tužitelju.

23. S obzirom na to da je sud utvrdio da predmetna cesta prolazi kroz lovište kojim gospodari tuženik, da vozač automobila nije pridonio nastanku štetnog događaja, da je izvor štete opasna stvar, da je na vozilu tužiteljeva osiguranika uslijed naleta divljači nastala šteta u iznosu od 2.684,57 eura (PDV je uključen) te da je tužitelj isplatio osiguraniku upravo navedeni iznos (od 2.684,57 eura) čime su sva osiguranikova prava isplatom naknade prešla na tužitelja kao osiguratelja (članak 963. ZOO-a), to je primjenom odredbe članka 1063. i 1064. (tuženik je po načelu objektivne odgovornosti u obvezi tužitelju naknaditi štetu) u svezi odredbe članka 963. ZOO-a valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev.

24. Prema odredbi članka 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Tužitelj je štetu naknadio 2. prosinca 2021. u iznosu od 15.000,00 kuna te 21. prosinca 2021. u iznosu od 5.226,93 kuna te (kako to proizlazi na univerzalnim nalozima za plaćanje sa stranica 34 i 35 spisa), pa mu slijedom toga, sukladno odredbi članka 29. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate, pripadaju i zatezne kamate od 3. prosinca 2021. do isplate na iznos od 1.990,84 eura te 22. prosinca 2021. do isplate na iznos od 693,73 eura, sve uzimajući u obzir da dužnik dolazi u zakašnjenje sljedećeg dana od dana kada je trebao ispuniti obvezu. Odluka o stopi je sukladna članku 29. stavka 2. ZOO-a (''Narodne novine'' broj 114/22., 156/22., i 155/23.), po stopi propisanoj za ostale odnose.

25. Sud je prilikom utvrđivanja činjenica bitnih za ovaj predmet izvršio uvid te ocijenio sve isprave u spisu, dakle i one koje nije posebno obrazlagao obzirom da iste nisu od utjecaja na odluku o glavnoj stvari.

26. Slijedom navedenog odlučen je kao u toč. I. izreke presude.

27. Tužitelj je u ovom sporu uspio u cijelosti sa tužbenim zahtjevom, pa su, sukladno odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a u svezi odredbe Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, 107/25, dalje u tekstu: Tarifa) tužitelju priznati kao potrebni i osnovani trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 eura, troškovi sastava podnesaka od 14. studenog 2024. i 3. lipnja 2025., u iznosu od po 250,00 eura po radnji, zatim trošak zastupanja na ročištima održanima 27. studenog 2024., 13. ožujka 2025. i 29. listopada 2025. u iznosu od po 250,00 eura po radnji, zatim troškovi na ime vještačenja (uključujući troškove provođenja uviđaja - putne troškove sutkinje, službenice i namještenika sa djelomičnim dnevnicama) u ukupnom iznosu od 708,00 eura, dakle ukupno iznos od 2.208,00 eura.

28. Tužitelj je zatražio i naknadu troškova sudskih pristojbi. Tužitelj je za pristojbu za tužbu platio 36,65 eura. Pristojba za tužbu iznosi 73,30 eura, odnosno polovica iznosi 36,65 eura, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/2018, 51/2023) u svezi Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/2023), pa osnovano potražuje troškove pristojbe za tužbu u vrijednosti polovice određenog iznosa, dakle u vrijednosti od 36,65 eura. Pristojba za presudu, s obzirom na vrijednost predmeta spora u ovom postupku, iznosi 73,30 eura. Odredbom članka 7. stavka. 2. Zakona o sudskim pristojbama propisano je da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. S obzirom da je tužitelju dana mogućnost da plati polovicu sudske pristojbe, u konkretnom slučaju u iznosu od 36,65 eura, koju je dužan platiti po Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi, ukoliko to učini u roku od tri dana od objave presude (takav stav izražen je i u odluci VTS RH Pž-5308/2019), to je njegov zahtjev za naknadom sudske pristojbe na presudu osnovan u tom dijelu (36,65 eura), jer tuženik nije dužan snositi povećani trošak pristojbe kojeg bi tužitelj sam prouzrokovao plaćanjem sudske pristojbe izvan roka od tri dana.

29. Slijedom iznijetog, tuženiku je naloženo da tužitelju na ime troškova ovog postupka isplati iznos od 2.281,30 eura, sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („ostali odnosi“), o čemu je odlučeno u toč. II. izreke presude. Tužitelj je odbijen za previsoko zatraženi iznos na ime sudskih pristojbi na tužbu i presudu u visini od 73,30 eura, pa je donesena odluka kao u toč. III. izreke presude.

U Pazinu 3. prosinca 2025.

Sutkinja

Andrea Jelenić Pitoski

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

Protiv ove presude žalba ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

- Tužitelju po pun. - uz rješenje za pristojbu na presudu

- Tuženiku po pun.

- Umješaču po pun.