1

                                                                                                  Poslovni broj Gž Ob-52/2023-2

                                                                                                  Poslovni broj Gž Ob-52/2023-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u izvanparničnom postupku predlagateljice S. T., OIB: ...., iz T., protiv protustranke HZMO, OIB: ...., Područni služba O., radi utvrđenja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi protustranke izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj R1 Ob-181/2023-8 od 17. svibnja 2023.., 17. listopada 2023.

r i j e š i o     j e

              Odbacuje se žalba  protustranke HZMO izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj R1 Ob-181/2023-8 od 17. svibnja 2023. kao nedopuštena.

                                                                                    Obrazloženje

              Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog predlagateljice S.T.protiv protustranke HZMO, a radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice s pok. J. K. od 1979. do 2023.

              Protiv tog rješenja žali se protustranka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

              U žalbi navodi da je stav sud prvog stupnja protivan odredbi čl. 436. st. 4. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ 103/2015, 98/2019, 47/2020 i 49/2023- dalje ObZ) kojom je propisano da stranka u postupku može biti svaka osoba, tijelo ili oblik udruživanja koja se na temelju Zakona treba uključiti u postupak. Posljedično navedenom da je  pogrešan i zaključak suda prvog stupnja da u izvanparničnom postupku u kojem se sukladno odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 79/07 – dalje ZMO) utvrđuje status izvanbračne zajednice, pasivno legitimirani nasljednici umrle jer nasljednici umrle nisu osobe  na čiji bi položaj mogla izravno utjecati odluka  koja se predlaže. Protustranka smatra da ima pravni interes sudjelovati u navedenom postupku radi zaštite sredstava  Državnog proračuna iz kojeg se isplaćuju priznata mirovinska primanja,  a što je na ovaj način protustranci onemogućeno.  Navodi kako u odgovoru na prijedlog za priznanje izvanbračne zajednice, nije osporavala pasivnu legitimaciju već  postojanje navedene zajednice kao i pravni interes predlagateljice za utvrđenje izvanbračne zajednice jer  eventualnim postojanjem izvanbračne zajednice koja je trajala prema navodima predlagateljice od  1979. do smrti J.K. 2003., ista ne može ostvariti pravo iz mirovinskog osiguranja budući da je J. K. preminuo 4. kolovoza 2003.,  kada  zakonom izvanbračna zajednica nije bila izjednačena s bračnom.

              Predlaže pobijano rješenje ukinuti i prijedlog odbaciti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

              Žalba nije dopuštena.

              Pozivajući se na bitnu povredu odredaba postupka, protustranka u žalbi ne obrazlaže u čemu bi se ostvario taj  žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od  bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč., 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u vezi s čl.  381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje ZPP), ovaj sud  je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena ni jedna od tih povreda.

              Naime, u ovom postupku prvostupanjski sud je odbio prijedlog predlagateljice za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice s pok. J. K. od  1979. do 2003. a radi ostvarivanja prava na mirovinu uz obrazloženje da su pasivno legitimirani pravni sljednici pok. J. K. a ne HZMO,  jer se radi o postupku između fizičkih osoba u kojem se ne odlučuje o pravima i obvezama HZMO, a odredba čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju rješava samo pitanje nadležnosti u pogledu postupka, a ne i pasivnu legitimaciju.

              Naime, pravnim pravilom iz paragrafa 21. st. 1. bivšeg Zakona o sudskom vanparničnom postupku koji se ovdje primjenjuje na temelju Zakona  o načinu primjene pravnih propisa  donesenih prije  6. travnja 1941. (Narodne novine" broj 73/91) određeno je da će ukoliko taj Zakon nema posebnih naređenja u vanparničnom postupku shodno primjenjivati propisi građanskog parničnog postupka.

              Prema odredbi čl. 358. st. 3. ZPP-a, žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla prava na žalbu, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.

              Protustranka kao osoba koja je  u konkretnom slučaju podnijela žalbu protiv prvostupanjskog rješenja, nema pravni interes za podnošenje žalbe, pošto je navedenim prvostupanjskim rješenjem prijedlog predlagateljice odbijen, pa je time, ovaj postupak riješen u korist protustranke, te se žalba  protustranke ukazuje nedopuštenom. Okolnost da protustranka nije zadovoljna obrazloženjem rješenja kojim pobija  žalbu, ne utječe na zakonitost  izreke rješenja. Bez obzira što je sud prvog stupnja iz drugih razloga, a ne onih zbog kojih protustranka smatra da prijedlog nije osnovan, odbio prijedlog predlagateljice, protustranka je uspjela u postupku, jer je sud donio rješenje kojim je odbio prijedlog i on nema pravnog interesa to rješenje pobijati žalbom.

              Iz navedenih razloga valjalo je  žalbu protustranke odbaciti kao nedoputšenu, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu čl. 367. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci, 17. listopada 2023.

                                                                                                                       Sutkinja

                                                                                                  Helena Vlahov Kozomara v.r.