Republika Hrvatska

Županijski sud u

Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-604/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Ivana Markovića, kao predsjednika vijeća, te Hrvoja Viskovića i Dijane Grancarić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene AF, zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje: KZ), odlučujući o žalbi držanog odvjetnika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K- 1551/2023-51 od 3. rujna 2025., na temelju odredbe čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje: ZKP), u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetnika u Zagrebu preinačuje se prvostupanjska presuda u pogledu odluke o kazni tako da se okrivljena AF zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ za koje je tom presudom proglašena krivom osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

II. Na temelju članka 69. KZ, okrivljenoj AF se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do prestanka izvršenja kazne zatvora.

III. U ostalom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1551/2023-51 od 3. rujna 2025. okrivljena AF proglašena je krivom zbog kaznenog djela protiv imovine – krađe iz čl. 228. st. 1. KZ i osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, s rokom provjeravanja od tri godine.

1. 1. Na temelju čl. 69. KZ okrivljenoj AF je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti.

1. 2. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko okrivljena bez opravdanog razloga krši obvezu koja joj je određena Sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu.

1. 3. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP oštećenom trgovačkom društvu ABC, [osobni identifikacijski broj], [adresa], dosuđuje se postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu od 137,97 eura (slovima: stotridesetisedam eura i devedesetisedam centi) te se nalaže optuženoj AF da navedeni iznos plati oštećenom trgovačkom društvu u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe.

1. 4. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. ZKP, okrivljena AF oslobađa se dužnosti podmirenja troškova postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP te nagrade i nužnih izdataka postavljene braniteljice po službenoj dužnosti.

2. Protiv citirane presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, navodeći da je sud prilikom odmjeravanja kazne trebao izreći strožiju sankciju okrivljenoj budući se radi o višestruko osuđivanoj osobi, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se prema okrivljenoj izrekne kazna zatvora.

3. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika, okrivljena putem braniteljice Jelene Turkalj, odvjetnice je navela da je istu potrebno odbiti kao neosnovanu.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP, spis predmeta je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru.

5. Žalba je osnovana.

6. S pravom se državni odvjetnik žali zbog odluke o kazni, kazni zatvora u trajanju od 8 mjeseci koja je uvjetovana na rok provjeravanja u trajanju od tri godine jer je time prvostupanjski sud precijenio utvrđene olakotne okolnosti okrivljenoj, a podcijenio, odnosno potpuno zanemario otegotne okolnosti koje se odnose na ranije višestruku osuđivanost okrivljene za istovrsna kaznena djela. Naime, ona je u razdoblju od 2019. do 2024. godine čak devet puta osuđivana zbog istovrsnih kaznenih djela, uvijek zbog kaznenog djela krađe, kada su prema njoj primjenjivane uglavnom uvjetne, a u dva navrata i bezuvjetne osude. Izrečene sankcije očito nisu ostvarile nikakav utjecaj na okrivljenu jer ona uporno nastavlja sa činjenjem kaznenih djela. Stoga ne postoji nikakav zakonski razlog za izricanje ovako blage zatvorske kazne u trajanju od svega osam mjeseci, a još manje za izricanje uvjetne osude.

6. 1. Po mišljenju ovog suda takvom sankcijom se nikako neće moći ostvariti svrha kažnjavanja, propisana čl. 41. KZ te je stoga neophodno okrivljenu osuditi na bezuvjetnu kaznu zatvora i to onu predloženu od strane ODO Zagreb u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Naime, uvjetna osuda može se izreći samo u onim slučajevima kada se može očekivati da će se i bez izdržavanja kazne ostvariti svrha kažnjavanja. U pravilu je riječ o osobama koje uopće prije nisu bile osuđivane, ili koje nisu bile osuđivane dulje vrijeme prije osude za novo djelo, a u međuvremenu su se dulje vrijeme primjereno ponašale, pri čemu je ličnost samog počinitelja prvo polazište i temelj za uvjetnu osudu, koja ga mora potaknuti na angažiranje vlastitih snaga, kako bi ostao na razini zahtjeva društvenog poretka. Okrivljena AF je specijalni multirecidivist, koja ni prije ni poslije ove inkriminacije ne prestaje sa činjenjem kaznenih djela tako da se uvjetna osuda u njenom slučaju ne može opravdati s aspekta specijalne, ali ni generalne prevencije. Slijedom toga je preinačena oduka o kazni na način da je okrivljenoj izrečena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od predloženih 10 (deset) mjeseci, jer se samo izvršenjem izrečene kazne zatvora može očekivati postizanje svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ.

7. Kako je prema nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka dr. RF, okrivljena inkriminirano kazneno djelo počinila pod odlučujućim djelovanjem droge jer je dugogodišnji konzument droge kod koje se razvio sindrom ovisnosti o opijatima, a kasnije i o psihostimulansima (kokain) i kanabinoidima (THC) okrivljenoj je uz zatvorsku kaznu trebalo izreći i sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do prestanka izvršenja kazne zatvora.

8. Ovaj je sud postupajući po žalbi državnog odvjetnika, u smislu čl. 476. st. 1. ZKP ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti i pri tom nije utvrdio postojanje bilo kakvih bitnih povreda kaznenog postupka označenih u čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP, niti da je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon.

9. Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno odredbi čl. 486. ZKP trebalo je odlučiti kao u izreci i pobijanu presudu preinačiti u odnosu na odluku o kazni i sigurnosnoj mjeri.

U Zadru 3. prosinca 2025. godine

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Silvana Čubrilo

Ivan Marković