Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: P-195/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice 1. SIP, iz [adresa], 2. SI iz [adresa], obje zastupane po punomoćniku Radomiru Glumičiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika 1. ŽI, iz [adresa], 2. S Ž, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Pegasus Ave Bungarribee 2767, NSW i 3. EI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tuženici 2 i 3 zastupani po punomoćnici Andreji Diković, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, VPS: 1.990,84 eura, nakon održane glavne javne rasprave 1. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljica 1 i 2 i punomoćnice tuženika 2 i 3 te tužiteljica 1 i 2 osobno, a u odsutnosti uredno pozvane 1-tužene, dana 3. prosinca 2025. godine, javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je apsolutno ništav ugovor o prodaji nekretnina zaključen dana 04. rujna 1997. godine u Otočcu, ovjeren pred Općinom Gospić, Ispostave Otočac br. Ov:-2838 dana 09. rujna 1997. g. između ŠI iz [adresa] kao prodavateljice s jedne strane i LI iz [adresa], kao kupca s druge strane.

II. Nalaže se Općinskom sudu u Gospiću, Ispostavi u Otočcu, Zemljišnoknjižnom odjelu upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog između ŠI iz [adresa] kao prodavateljice s jedne strane i LI iz [adresa] kao kupca s druge strane, sastavljen dana 04. rujna 1997. g. u Otočcu, ovjerenom pred Općinskim sudom Gospić, Ispostava Otočac br. Ov: 2838 dana 09. rujna 1997. g. kojim je LI upisana kao vlasnica nekretnina u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kao posjednica nekretnina u p.l. 995 k. o. [katastarska općina] i uspostava prethodnog vlasničkog i posjedovnog stanja, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženicima 1 - 3 da tužiteljicama 1 i 2 naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

IV. Odbijaju se tužiteljice 1 i 2 sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška, odnosno sa iznosom od 500,00 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljice 1 i 2 su ustale tužbom protiv tuženika 1 - 3 (ranije tužene 1 ŠI i 2 LI) radi utvrđenja apsolutne ništavosti ugovora o kupoprodaji zaključenog između ranije 1-tužene ŠI kao prodavateljice i ranije 2-tužene LI kao kupca, a koji ugovor je zaključen 4.9.1997. godine. Navodi se da su predmet navedenog Ugovora bile nekretnine u mjestu Lučane 39, a da je kupoprodajna cijena naznačena u iznosu od 15.000,00 kn. Tužiteljice smatraju da je predmetni ugovor ništav jer je protivan Ustavu Republike Hrvatske, zakonu i moralu. Navodi se da u vrijeme zaključenja navedenog Ugovora 4.9.1997. godine ranije 1-tužena ŠI kao prodavateljica nije bila vlasnik niti je imala bilo kakav titulus vezano za predmetne nekretnine. Naime, da je tek sutradan 5. rujna 1997. Općinski sud u Otočcu donio Rješenje o nasljeđivanju iza pok. ĆI u predmetu posl. broj O-278/97. Tužiteljice drže da je ostavinski postupak proveden nezakonito te da je uređujući sudac radi privida zakonitog postupanja odredio 1-tužiteljici te ranijoj 2-tužiteljici MI staratelja za poseban slučaj i to u osobi ĐI koja je sestra od strica ŠI. Navedena starateljica, a očito znajući da su nekretnine već prodane prethodnog dana odrekla se prava na žalbu da bi istoga dana u istoj sudnici i pred istim sucem odmah proveden i okončan postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina u predmetu R1-74/97, u kojem postupku je ovdje 1-tužiteljici i MI kao sudionicima u postupku ponovno postavljena skrbnica za poseban slučaj i opet u osobi ĐI, a koja se ponovno odrekla prava na žalbu na doneseno rješenje. Navodi se da je sve navedeno bilo poznato tuženima jer da su obje bile upoznate, a temeljem primjenom načela javnosti zemljišnih knjiga, sa činjenicom da na dan 4.9.1997. 2-tužena, ranije LI, kupuje nekretnine od nevlasnika dok je 1-tužena (ranije ŠI) znala da navedene nekretnine nisu njezine. Da se radi o nečasnom i nesavjesnom postupanju je i naznaka kupoprodajne cijene od 15.000,00 kn, a riječ je o nekretninama među kojima je i kuća.

Smatraju da je kupcu makar i okvirno moralo biti poznato da prodavateljica prodaje imanju i kuću "iz prijevarnih razloga", kako zbog zemljišnoknjižnog stanja na dan ugovaranja tako i zbog cijene nekretnina. Tužiteljice smatraju da je predmetni Ugovor protivan Ustavu Republike Hrvatske jer su tužiteljicama kao zakonskim nasljednicama povrijeđena ustavna prava na pravično suđenje pred nepristranim sudom kao i ugroženo elementarno ljudsko pravo na poštivanje doma te pravo na mirno i neometano uživanje imovine. Stoga se predlaže donošenje presude kao u izreci, a koji tužbeni zahtjev je uređen podneskom od 27.10.2014. godine (list 117 spisa).

2. U odgovoru na tužbu 1-tužena ŠI protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći da je netočno da je u svojstvu prodavatelja sklopila predmetni Ugovor sa kupcem 4. rujna 1997., već da je Ugovor sklopila 9.9.1997. kada je ovjerila potpis na predmetnom Ugovoru. Također se navodi da je bila ugovorena i isplaćena kupoprodajna cijena od tadašnjih 15.000,00 DEM-a u kunskoj protuvrijednosti te da je prilikom sačinjenja predmetnog Ugovora očito učinjena pogreška. Naglašava da su tužiteljice sukladno zakonu bile zastupane u ostavinskom postupku kao i u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice te se predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

2.1. 2-tužena se također protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te navodi da je 2- tužena kao kupac u dobroj vjeri i s povjerenjem u zemljišne knjige stekla vlasništvo na predmetnim nekretninama, a provedbom postupaka pred Općinskim sudom u Otočcu da nije povrijeđeno pravo tužiteljica niti na stjecanje dijela ostavinske imovine iza pok. ĆI niti na stjecanje nekretnina u postupku razvrgnuća suvlasništva. Ističe se i prigovor zastare potraživanja te se predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Kupoprodajni ugovor datiran sa 4. rujna 1997. godine, list 7 i 8 spisa, u Rješenje o nasljeđivanju, posl. broj: O- 278/97-4 iza pok. ĆI, list 9 i 10 spisa, u Rješenje posl. broj: R1-74/97- 3, list 11 i 12 spisa, izvršen je uvid u ostavinski spis O-278/97, sada O-301/01, saslušane su 1-tužiteljica i 2-tužena u svrhu dokazivanja, list 55 – 58 spisa te je saslušana 2-tužiteljica, sada SI, kao nasljednica ranije 2-tužiteljice MI, list 217 spisa.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Ovaj Sud drži da utvrđeno činjenično stanje valja podvesti pod odredbu čl. 103. st. 1. te čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99) kao Zakona koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog kupoprodajnog ugovora.

6. Citirana odredba propisuje da ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje ništa drugo.

7. Uvidom u ostavinski spis, posl. broj O-301/01, ranije O-278/97 razvidno je da je riječ o ostavinskom postupku iza pok. ĆI te je vidljivo da su na smrtovnici koja prileži navedenom spisu točno naznačene adrese sada 1-tužiteljice te ranije 2-tužiteljice MI odnosno navedena je adresa [adresa], s tim što je uz adresu MI [adresa] dodana i adresa [adresa]. Dapače, uvidom u Zapisnik sa ostavinskog ročišta od 3. rujna 1997. godine, a kojem ročištu je prisustvovala supruga ostavitelja ĆI ŠI, razvidno je da su kao kćerke ostavitelja iz prvog braka naznačene upravo kćerke MI i ĆI udana E SIP sa adresama [adresa]. Uređujući sudac je u ročišnom rješenju naznačio da se imaju pozvati stranke ŽI, Š SIP i MI radi davanja nasljedničkih izjava, a uz prijepis oporuke, presliku z.k. izvatka te presliku navedenog Zapisnika. Međutim, proistječe da je odmah održano slijedeće ročište i to 5. rujna 1997. godine te se konstatira da je oporučna nasljednica ŠI obavijestila Sud da je provjeravanjem utvrdila da nisu poznate adrese zakonskih nasljednica SIP i MI pa da je stoga njima postavljen skrbnik za poseban slučaj u osobi ĐI koja je pristupila Sudu te se moli da se uzme njezina nasljednička izjava. Na istom ročištu je navedena skrbnica ĐI dala nasljedničku izjavu u smislu da SIP i MI priznaju oporuku ostavitelja, ali se primaju nasljedstva na imovini koja nije navedena u oporuci, a koja im pripada po zakonu. Ostavinskom spisu prileži Rješenje Centra za socijalni rad Otočac od 4.9.1997. kojim je II i MI kao osobama "nepoznato odsutnima dugo vremena" postavljen skrbnik za poseban slučaj. Isto tako, prisutni na ostavinskom ročištu odrekli su se prava na žalbu te je stoga uređujući sudac naznačio na Rješenju o nasljeđivanju iza pok. II ĆI od 5. rujna 1997. godine, da je Rješenje pravomoćno danom donošenja, tj. 5. rujna 1997. godine.

8. Proistječe da su u navedenom ostavinskom postupku tužiteljice ranije naznačene kao ŽIP i MI, a kao zakonske nasljednice ostavitelja ŽIP ĆI, bile dostupne ostavinskom sudu odnosno bile su poznate njihove adrese, dapače, na smrtovnici su uredno naznačene njihove adrese kao što su i tijekom utvrđivanja rodoslovlja predmetne također označene sa točnim adresama svoga prebivališta. Međutim, iz nepoznatih razloga proistječe da nije niti pokušana dostava poziva navedenim zakonskim nasljednicama, a niti im je dostavljen primjerak oporuke ostavitelja HI radi očitovanja na istu. Dapače, također iz nepoznatih razloga, II i MI Centar za socijalni rad je po prijedlogu ŠI istima postavio skrbnika za poseban slučaj u osobi ĐI koja je u njihovo ime i za njihov račun dala nasljedničku izjavu te se istovremeno odrekla i prava na žalbu na navedeno rješenje.

9. Nadalje, iz parničnog spisa proistječe da je istoga dana proveden i postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretninama pod posl. brojem: R1- 74/97 i to pred istim uređujućim sucem, a u kojem postupku naznačene protustranke SIP te MI ponovno bivaju zastupane po skrbnici ĐI te nije razvidno da li je uopće pokušana dostava navedenim protustrankama, zapravo, nameće se zaključak da ista nije niti pokušana s obzirom da je Rješenje o nasljeđivanju iza pok. SIP ĆI, a koje je bilo temelj za postupak razvrgnuća postalo pravomoćno istoga dana, tj. 5. rujna 1997. godine.

10. Ovakvim načinom postupanja kako tijekom ostavinskog postupka, a tako i u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice, odnosno propuštanjem dostave poziva, nedvojbeno je da ovdje tužiteljicama nije bila dana mogućnost raspravljanja pred sudom, dapače, tužiteljicama je kako u ostavinskom postupku, tako i u postupku razvrgnuća nepotrebno (a i nezakonito) postavljen skrbnik za poseban slučaj.

11. Iz Kupoprodajnog ugovora zaključenog između ranije 1-tužene ŠI kao prodavatelja i ranije 2-tužene LI kao kupca, sa naznačenim datumom 4. rujna 1997. godine, razvidno je da su predmetom istoga bile upravo nekretnine koje je prodavateljica stekla u naprijed navedenom postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice, odnosno u postupku u kojem je tužiteljicama 1 i 2 bilo onemogućeno raspravljanje.

12. Za opaziti je da je doista Ugovor datiran odnosno zaključen 4. rujna 1997. godine, dakle, prije no što je prodavateljica ŠI bila upisana samovlasnicom nekretnina koje su predmet Ugovora, s tim da iz Ugovora proistječe da je prodavateljica potpis na Ugovoru ovjerila 9. rujna 1997. godine.

13. Nadalje proistječe da je u točki 2. navedenog Kupoprodajnog ugovora naznačena kupoprodajna cijena u iznosu od 15.000,00 tadašnjih kuna što je svakako nesrazmjerno vrijednosti predmeta kupoprodaje iz prethodne točke.

14. Iz iskaza 1-tužiteljice SIP proistječe da je za činjenicu predmetne kupoprodaje saznala 2001. godine od susjeda te ističe da nikada nije dobila Rješenje o razvrgnuću odnosno diobi. Navodi da smatra da su ona i sestra (MI) oštećene zbog sklapanja navedenog Ugovora te posebno ističe da je maćeha SIP ŠI znala gdje one žive te drži da to što je postavljen skrbnik "nije bilo u redu".

15. Ranije 2-tužena LI navodi da su ona i suprug jedno vrijeme bili izbjeglice, da je suprug pronašao predmetnu kuću iz Kupoprodajnog ugovora te da su ona i suprug već i živjeli u toj kući neko vrijeme prije nego što je isti sklopljen. Da im je ŠI stavila ponudu za kupnju kuće i zemlje jer da je "ona to sudski riješila" pa da su onda oni to i kupili. Navodi da su kupoprodajnu cijenu dogovorili i isplatili u vrijednosti tadašnjih 15.000,00 DEM-a.

16. Sadašnja 2-tužiteljica SI u svom iskazu pak smatra da je predmetni Kupoprodajni ugovor ništetan jer da su i kupac i prodavatelj postupali nesavjesno. Pojašnjava da su nakon brisanja zadruge Kosovac na nekretninama bili upisani njezina majka, zatim tetka SIP, ovdje 1-tužiteljica, djed SIP ĆI te njegova druga žena ŠI, ranije 1-tužena. Ističe da nikada nije došlo do fizičke diobe predmetnih nekretnina te da se iza smrti djeda ŠI ĆI 1993. godine pojavio testament kojim su njezina majka i tetka praktički isključene iz nasljedstva. Naglašava da ŠI, tj. druga supruga njezinog djeda nije mogla biti u svojstvu prodavateljice predmetnih nekretnina jer da je znala da nije izvršena fizička dioba. no, da je iskoristila okolnosti odnosno ratna događanja tih godina te je takav ugovor zaključila. Za ĐI (skrbnicu za poseban slučaj) da je saznala 2005. ili 2006. godine kada je saznala i za postojanje djedove oporuke, a da je jedina svjedokinja takve pisane oporuke bila upravo ĐI koja je inače srodnica ŠI. Izrijekom navodi da su svi srodnici uključujući i ŠI te ŽI znali za adresu i prebivalište i 1- tužiteljice koja stanuje na istoj adresi od 1961. godine kao i za adresu njezine majke MI. Također, da izražava sumnju u točnost naznačene kupoprodajne cijene u Kupoprodajnom ugovoru te smatra da je ista lažna kako bi se izbjegle porezne obveze, no, da ne zna da li su iste u konačnici izbjegnute.

17. Po ocjeni ovoga Suda, predmetni Kupoprodajni ugovor protivan je prisilnim propisima budući u vrijeme kada su ga ugovorne strane zaključile (4. rujna 1997. godine), prodavateljica ŠI još uvijek nije bila upisana u zemljišnim knjigama kao samovlasnica nekretnina koje su bile predmetom kupoprodaje, a što nije moglo biti nepoznato kupcu LI imajući u vidu da su zemljišne knjige javne, a životno je logično da se prilikom poduzimanja ovakvih pravnih poslova detaljno provjerava zemljišnoknjižno stanje.

18. S druge pak strane, svakako je simptomatična i znakovita brzina kojom su se provodili potrebni postupci (ostavinski i izvanparnični radi razvrgnuća), odnosno, riječ je o razmaku od nekoliko dana u kojem je sređivano zemljišnoknjižno stanje i sklopljen Kupoprodajni ugovor te ovjeren potpis prodavatelja.

19. Sve navedeno ukazuje da je zaključenje takvog Ugovora zapravo protivno i moralu društva jer su ugovorne strane znale da zaključenjem takvog kupoprodajnog ugovora bivaju oštećene tužiteljice 1 i 2, budući istima nije bilo omogućeno da sudjeluju u postupcima koji su prethodili i bili nužni za sređivanje zemljišnoknjižnog stanja odnosno za sklapanje kupoprodajnog ugovora.

20. Nije sporno postojanje načela povjerenja u istinitost i točnost zemljišne knjige koje bi trebalo štititi kupca koji postupa u dobroj vjeri, međutim, s obzirom na sve gore iznijete okolnosti koje su prethodile samom zaključenju predmetnog Kupoprodajnog ugovora, po ocjeni ovoga Suda, niti jedna ugovorna strana nije postupala u dobroj vjeri, a u prilog čega ide i činjenica da su kao iznos kupoprodajne cijene za utužene nekretnine naznačile 15.000,00 kn (i to brojkom i slovima) te Sud ne može prihvatiti da je riječ tek o omašci u pisanju.

21. Naprotiv, kao što je rečeno, ovaj Sud smatra da je predmetni Ugovor protivan prisilnim propisima te moralu te je kao takav ništav. Isto tako, ovaj Sud smatra da su tužiteljice ovlaštene isticati ništavost predmetnog ugovora jer se iste imaju smatrati zainteresiranim osobama budući je predmetnim Kupoprodajnim ugovorom otuđena imovina njihovog prednika, a istovremeno je tužiteljicama onemogućeno sudjelovanje u postupcima putem kojih je prodavateljica stekla vlasništvo nekretnina koje je potom prodala.

22. Također valja istaći da se pravo na isticanje ništavosti ne gasi te je neosnovan prigovor zastare.

23. Isto tako, premda je viši Sud u svojoj odluci dao uputu da se sasluša u svojstvu svjedoka ĐI koja je bila postavljena posebnom skrbnicom tužiteljicama u ostavinskom postupku kao i u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice, isto nije obavljeno budući je uvidom kroz JRO MUP-a RH utvrđeno da je ista preminula **.**.2019..

24. Temeljem iznesenog valjalo je usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljica u cijelosti.

25. S obzirom da su tužiteljice 1 i 2 uspjele u parnici, to su im tužene 1 - 3 dužne naknaditi prouzročeni parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

26. Trošak je odmjeren prema ispostavljenom troškovniku te je tako Sud priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, nadalje, trošak zastupanja na ročištima od 22.10.2009., 16.12.2009. te 1.12.2025., u iznosu od po 200,00 eura za svako ročište, što daje ukupan iznos od 800,00 eura, a što sa pripadajućim PDV-om od 200,00 eura, daje ukupan iznos od 1.000,00 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

26.1. Sud nije priznao zatraženi trošak za sastav podneska od 12.10.2009. godine budući je taj podnesak sačinjen od samih tužiteljica 1 i 2, a ne po punomoćniku, nadalje, nije priznao niti sastav podneska od 20.10.2009. jer u navedenom podnesku tadašnji punomoćnik tužiteljica samo dostavlja urednu punomoć za zastupanje te opravdava izostanak sa ročišta te taj podnesak nije nužan za vođenje postupka.

26.2. Stoga je valjalo tužiteljice 1 i 2 odbiti sa viškom zatraženog parničnog troška u iznosu od 500,00 eura.

27. Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su zatezne kamate temeljem čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15).

24. Temeljem iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 3. prosinca 2025.

Sutkinja

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. pun. Radomir Glumičić, odvjetnik u Zagrebu

2. Andreja Diković, odvjetnica u Zagrebu

3. ŽI, [adresa], ujedno i putem e- oglasne ploče