Poslovni broj: P-246/2019.-55.

Republika Hrvatska

Općinski sud u Crikvenici

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d

Krk 51500

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku, po sucu Antonu Hlača, u pravnoj stvari tužitelja: 1.) CM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], C 55, 2.) ŽM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa].) LM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], protiv tuženika: 1.) FM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa].) EM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje tuženika kao nasljednici iza pok. ZM, [adresa], GM [adresa], DM, [adresa] i ČM, [adresa], tuženik pod 1. zastupan po punomoćniku Marinu Trinajstiću, odvjetniku u zajedničkom odvjetničkom uredu Jasne Trinajstić Krause i Marina Trinajstića u Krku, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini, nakon održane i zaključene usmene i javne glavne rasprave 23. listopada 2025, javno objavivši 3. prosinca 2025,

p r e s u d i o  j e

Odbija se, tužbeni zahtjev koji glasi:

“Utvrđuje se da su tužitelji, svaki u 1/3 idealnog dijela stekli pravo vlasništva na 18/32 suvlasnička udjela, na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici, zemljišnoknjižni odjel, označenoj kao k. č. [katastarska čestica] oranica, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što su tuženi, kao pravni slijednici iza pok. ČM ZM, GM, GM DM i ČM, dužni priznati i trpjeti da se tužitelji, u zemljišnim knjigama temeljem donesene presude ishode uknjižu prava vlasništva na svoje ime, svaki u 1/3 idealnih dijelova.

Nalaže se tuženima da tužiteljima, nadoknade prouzročeni parnični trošak, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I.) Odbacije se tužba, u dijelu u kojem su tužitelji, zatražili utvrđenje o stečenom pravu vlasništva na 14/32 suvlasnička udjela, na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici, zemljišnoknjižni odjel, označenoj kao k. č. [katastarska čestica] oranica, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II.) Nalaže se tužiteljima: CM OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽM OIB: [osobni identifikacijski broj] i LM OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi parnični trošak tuženiku: FM OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od: 2.250,00 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

I. Navodi tužitelja

1. Podneskom od 29. svibnja 2018. (list 137 do 138 spisa), tužitelji su konačno uredili tužbeni zahtjev, predlažući da sud, po provedenom postupku, utvrdi tužitelje ŽM, CM i LM, suvlasnicima nekretnine, koja u zemljišnoj knjizi ovoga suda nosi oznaku k. č. [katastarska čestica] oranica, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Na navedenu nekretninu, sud će se, u nastavku teksta ovog obrazloženja, referirati i kao na utuženu nekretninu.

1.1. U bitnome, tužitelji su u tužbi, a pri kojim navodima su ustrajali tijekom cijelog postupka, isticali, da bi oni, svaki u 1/3 dijela, bili suvlasnici cijele utužene nekretnine. Utužena nekretnina da se nalazi na području naselja Županje, u blizini obiteljske kuće tužitelja. Nekretninu da su posjedovali još i roditelji tužitelja i to na način, da su kao samostalni i pošteni posjednici, obrađivali istu te pobirali plodove, sa stabala koja rastu na utuženoj nekretnini.

1.2. Ukazujući na dugogodišnji pošteni posjed utužene nekretnine, tužitelji su istaknuli da bi u samostalni posjed nekretnina, stupili nakon smrti roditelja. Pokojne roditelje tužitelja, i to oca RM i majku JM, da nitko nije nikada ometao u posjedovanju, niti im je posjed utužene nekretnine bio osporavan. Istaknuto je, kako je i danas, otac tužitelja, RM, upisan u posjedovnom listu za k. o. [katastarska općina], kao posjednik k. č. [katastarska čestica] oranica, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što da ukazuje na poštenje i istinitost posjeda, koji je, ne samo faktički, veći i na temelju javnih isprava, bio jasno i otvoreno izvršavan.

1.3. Na temelju prethodno navedenoga, tužitelji su ukazali sudu da se oni osobno, uvažavajući i vrijeme posjeda njihovih prednika, nalaze u samostalnom i poštenom posjedu utužene nekretnine, tijekom vremenskog razdoblja koje nadilazi zakonom predviđenih 20 godina posjedovanja do podnošenja tužbe, slijedom čega se ima smatrati da su tužitelji ex lege, stekli, svaki u 1/3 dijela, vlasništvo utužene nekretnine.

1.4. Uvažavajući navedeno, dalje navodeći kako tužitelji imaju pravni interes, u skladu s odredbom članka 187. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP-a), za podnošenje tužbe za utvrđenje iz stavka 1. prethodno navedenog zakonskog članka, a kako bi se utvrdilo njihovo stečeno pravo vlasništva, a time uskladilo zemljišnoknjižno i stvarno stanje vlasništva, predloženo je prihvaćanje tužbenog zahtjeva.

II. Navodi tuženika

2. Nakon što je naredbom suca izdanom 4. prosinca 2013, naloženo tužbu proslijediti na odgovor tuženicima, s pozivom za podnošenje odgovora na tužbu u roku od 30 dana, tuženici FM i EM, osporili su tužbene navode te se usprotivili prihvaćanju tužbenog zahtjeva.

2.1. Tuženici su istaknuli, kako se tužitelji ne mogu pozivati na stečeno pravo vlasništva na cijeloj nekretnini, obzirom da su tužitelji, samo suvlasnici, a ne i samovlasnici, utužene nekretnine. Prednici tužitelja, odnosno njihovi pokojni roditelji, da su isto tako bili suvlasnici nekretnine i s obzirom na koju okolnost, da tužitelji, od svojih roditelja, nisu temeljem nasljeđivanja, mogli steći veći suvlasnički udio, od onoga, koji je pripadao pokojnim RM i JM. Konačno, tužitelji da se ne mogu pozivati niti na dosjelost, obzirom da su, u najboljem slučaju, a s obzirom na pripadajuće im suvlasničke udjele na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] oranica, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prednici tužitelja, bili samo suposjednici, no, ne i isključivi posjednici. Uzevši u obzir i rodbinsku povezanost stranaka ovog postupka, upitnim da se ukazuje i poštenje ne samo tužitelja, već i njihovih prednika (roditelja), a koji su znali da im ne pripada pravo na posjed cijele utužene nekretnine.

2.2. Slijedom navedenoga, osporeni su navodi tužitelja, te je ukazano kako oni, ne mogu osnovano tražiti utvrđenje o stečenom pravu vlasništva na suvlasničkom udjelu k. č. [katastarska čestica] oranica, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], preko dijela koji im pripada, kao nasljednicima pokojnih RM i JM.

III. Tijek postupka

3. S obzirom na kontradiktorne navode stranaka, nužnim se je u ovome postupku, ukazalo provesti dokazni postupak, a slijedom čega je, pripremno ročište održano 17. svibnja 2017. Na pripremnom ročištu, raspravljeno je o dokaznim prijedlozima stranaka, činjeničnim navodima i pravnoj osnovi spora, a nakon čega je odlučeno, prihvatiti sve dokazne prijedloge stranaka te u nastavku postupka, kao prvu dokaznu radnju, provesti uviđaj lokacije prijepora, uz sudjelovanje vještaka geodetske struke.

3.1. Nakon što je rješenjem suda od 20. svibnja 2020, određena osoba vještaka i zadatak vještačenja, prvo ročište za glavnu raspravu, održano je 3. lipnja 2020, izvan zgrade suda, na lokaciji prijepora, u naselju Županje, na području koje potpada pod Općinu Dobrinj. Vještak geodetske struke, Branko Dešman, kao zaposlenik trgovačkog društva Geo Dešman d.o.o. iz Rijeke, prema pokazivanju stranaka, na ročištu je izvršio je identifikaciju nekretnine koja je predmet spora.

3.2. Vještak geodetske struke, Branko Dešman, kao zaposlenik trgovačkog društva Geo Dešman d.o.o. iz Rijeke, dostavio je sudu 7. srpnja 2020, nalaz i mišljenje, u kojem je odgovorio na zadatak vještačenja, a nakon čega je 24. studenoga 2020. sudu dostavljena i dopuna nalaza, u kojoj je vještak, na utuženoj nekretnini, prikazao put, koji jednim dijelom zahvaća i nekretninu koja je predmet spora između stranaka.

3.3. Na ročištu za glavnu raspravu, koje je održano u zgradi suda 25. studenoga 2024, proveden je dokaz saslušanjem stranaka, dok su na ročištu koje je održano 19. ožujka 2025, saslušani svjedoci: KM, TM i PM. S obzirom da su tužitelji odustali od prijedloga za saslušanjem SM, sud je 23. listopada 2025, odlučio zaključiti glavnu raspravu, obzirom da je sukladno odredbi članka 304. ZPP-a, utvrđeno da bi predmet bio raspravljen tako da se može donijeti odluka. Prijedlog tuženika FM, za saslušanjem ĐM kao svjedoka, ocijenjen je nepotrebnim, obzirom da se radilo o osobi, čije saslušanje je predložio tuženik, na okolnost osnovanosti navoda iz odgovora na tužbu.

3.4. Tijekom postupka, dama 13. veljače 2019, donesena je djelomična presuda na temelju priznanja, a predmet koje je bio suvlasnički udio od 2/32 suvlasnička udjela na nekretnini k. č. [katastarska čestica] oranica, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno na utuženoj nekretnini, i to suvlasnički udio, koji se je vodio na BM iz [adresa]. Ista je, tijekom postupka, naknadno, nakon što su tuženici FM i EM, prigovorili pasivnoj legitimaciji, bila utužena po AM, ĆM, HM i ŠM. Sud je, rješenjem donesenim 24. kolovoza 2017, odlučio spojiti parnice te je na ovaj, inicijalni parnični spis, spojio, radi zajedničkog raspravljanja, parnicu, koju su tužitelji, pokrenuli protiv već spomenutih AM, MM, HM i ŠM. Kako su, nakon spajanja parnica, AM, MM, HM i OM, svi utuženi kao nasljednici pokojne BM iz [adresa], priznali tužbeni zahtjev, to je, u odnosnu na tuženike koju su priznali tužbeni zahtjev, bila donesena djelomična presuda na temelju priznanja. Dakle, postupak se je, nakon donošenja djelomične presude na temelju priznanja, nastavio voditi u odnosu na FM i EM, oboje utuženih kao slijednika ZM, GM, GM BM i ČM.

IV. Utvrđenja suda i ocjena provedenih dokaza

4. Radi razjašnjenja bitnih činjenica za ovaj postupak pročitane su sve isprave priležeće spisu te zapisnici o izvedenim dokazima pa brižljivo i savjesno ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, stav je ovoga suda da je tužbeni zahtjev u jednom djelu neosnovan, dok je u preostalom dijelu, nepodoban za raspravljanje.

4.1. Rezimirajući navode stranaka, može se zaključiti kako su se navodima tužitelja da bi bili stvarni vlasnici cijele nekretnine koja u zemljišnim knjigama ovoga suda nosi oznaku: k. č. [katastarska čestica] oranica, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], usprotivili tuženici, navodeći da bi tužitelji, bili samo suvlasnici, no ne i samovlasnici cijele utužene nekretnine.

4.2. Kada je pak u pitanju utužena nekretnina, sud je tijekom postupka, 3. lipnja 2020, proveo uviđaj lokacije prijepora, a kojom prilikom su stranke sudu prezentirale spornu nekretninu. Uz pomoć vještaka geodetske struke, Branka Dešmana, kao zaposlenika trgovačkog društva Geo Dešman d.o.o. iz Rijeke, izvršena je identifikacija prezentirane nekretnine, a kojom prilikom je vještak geodetske struke, potvrdio da bi nekretnina, koju su stranke pokazale prilikom uviđaja nosila oznaku: k. č. [katastarska čestica] oranica, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nakon što je vještak dostavio sudu dopunu nalaza, a u kojem je prikazao i put, koji je naknadno probijen, između ostaloga i preko dijela utužene nekretnine, sud nije dalje pozivao vještaka na dopune, smatrajući kako je vještak, prema pravilima struke, ispunio naloženu zadaću, izvršivši identifikaciju predmeta spora. Konačno, a s obzirom da stranke nisu imale primjedbi na identificiranu nekretninu, vještak nije pozivan pristupiti sudu, radi očitovanja i iznošenja usmenog nalaza i mišljenja. Dakle, na temelju navedenoga, može se utvrditi, kako na licu mjesta, između stranaka nema spora oko položaja i identiteta utužene nekretnine.

4.3. Također, ne bi trebalo biti sporno, niti da su tužitelji, uknjiženi u zemljišnim knjigama ovoga suda, kao suvlasnici k. č. [katastarska čestica] oranica, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navedena činjenica, može se utvrditi iz spis priležećeg zemljišnoknjižnog izvatka, a koji, tuženici nisu osporili. Tako se može utvrditi, da bi tužitelji, bili uknjiženi kao suvlasnici i to troje tužitelja zajedno, na ukupno 11/32 suvlasnička udjela na utuženoj nekretnini. Tom suvlasničkom udjelu tužitelja, treba pribrojati i 3/32 suvlasnička udjela njihove pokojne majke JM, a čime se dolazi do zaključka, kako se tužitelji, mogu smatrati suvlasnicima, na sveukupno 14/32 suvlasnička udjela na utuženoj nekretnini.

4.4. Međutim, spornim se ukazalo, da li se tužitelji, a kako su to isticali u tužbi, mogu smatrati vlasnicima, i preostalog suvlasničkog udjela, a koji se vodi uknjižen na NM (1/32), ŽM (1/32), DM (8/32) te ČM (8/32).

4.5. Tijekom prethodnog postupka, na pripremnom ročištu koje je održano 17. svibnja 2017, tužitelji su, u prilog svojim navodima, da bi bili stvarni, dugogodišnji posjednici utužene nekretnine, predložili saslušanje svjedoka, i to; SM, VM, IM i KM. Tijekom postupka su preminuli UM i CL, dok je KM saslušana na ročištu održanom 19. ožujka 2025. Tužitelji su naknadno odustali od prijedloga za saslušanjem SM. Međutim, iz iskaza svjedokinje KM, sa ročišta održanog 19. ožujka 2025, ne proizlazi potvrda navoda tužitelja, da bi oni, a prije njih i njihovi roditelji,

posjedovali utuženu nekretninu. KM, nakon što joj je predočena skica izmjere, a na kojoj je prikazana sporna nekretnina, nije imala saznanja o tome, tko je utuženu nekretninu posjedovao. Kako tužitelji, osim KM, nisu naknadno predložili saslušanje drugih svjedoka, a odustali su od saslušanja SM, ovaj sud mora utvrditi kako tužitelji nisu dokazali svoje navode o izvršavanju posjeda na cijeloj utuženoj nekretnini, a kako je to opisano u tužbi, slijedom čega ne postoje osnove da sud temeljem odredbe članka 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br.91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17: u nastavku teksta; ZVDSP), a u svezi s člankom 114. ZVDSP-a, utvrdi da bi na temelju posjeda, koji je izvršavan kroz zakonom određeno vrijeme, tužitelji, ex lege, stekli pravo suvlasništva i na 18/32 suvlasnička udjela koji se vodi uknjižen na prednike tuženika.

4.6. Prilikom ocjene provedenih dokaza, osim temeljem pravnog instituta dosjelosti, sud je sagledao i moguće stjecanje prava vlasništva tužitelja, na 18/32 suvlasnička udjela koji se vode uknjiženi na prednike tuženika, i kroz institut nasljeđivanja, a temeljem kojeg je, na tužiteljima, bio isto tako teret dokaza da bi njihovi pokojni roditelji, RM i JM, tempus mortis, bili stvarni vlasnici, navedenog suvlasničkog udjela. Međutim, i u ovom slučaju, ovaj sud je stava, provedeni dokazi ne potvrđuju navode tužitelja, da bi oni, pored suvlasničkog udjela koji im pripada, bili i stvarni vlasnici, 18/32 suvlasnička udjela koji se vode uknjiženi na prednike tuženika. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao izreci presude.

4.7. Tužiteljica ŽL je na ročištu održanom 25. studenoga 2024, istaknula, kako je, utužena nekretnina, bila u posjedu njezinih prednika, pri čemu da se jedan od njih, i to njezin pradjed ŠM, još i danas vodi uknjižen u zemljišnim knjigama, no pod imenom NM. Tužiteljica ŽL je ukazala na NM od Ž iz [adresa], suvlasnika na 1/32 dijela. Pa iako se opravdano može postaviti pitanje, zašto su FM i EM, ako je tome tako, utuženi kao slijednici pradjeda tužitelja, ovaj sud, ipak mora ukazati kako se radi o pogrešnom zaključku LM, obzirom da je zemljišno knjižni suvlasnik NM, sin Ž, nije identična osoba pradjedu tužitelja, LL sina FL. Nije sporno, a to su u konačnici potvrdili i tuženici, da su stranke ovoga postupka rođaci, koji su, kada je u pitanju zemljišnoknjižni upis, vezan uz početak vođenja zemljišnih knjiga na otoku Krku, imali zajedničke prednike FL („ L“) i F. FL, naslijedila je supruga F, a nju, nakon smrti, djeca, i to: EL (pradjed tužitelja), ZL i E udata za GL, a što se može utvrditi na temelju isprava koje prileže spisu. Godine, 1913, tadašnji Carski i Kraljevski, Kotarski sud u Krku, donio je odluku (prileži na listu 353 do 354 spisa), a kojom je, između braće i njihovih slijednika, dogovorena podjela imovine iz 1910, osnažena sudskom odlukom. Tako su, točno određene nekretnine, pripale LL, Z udatoj za GL te djeci, tada pokojnog brata ZL, i to, NM, ŽM, DM i ČM. Pa iako su tužitelji, navodili da bi njihovi prednici, stekli pravo na cijelu k. č. [katastarska čestica] oranica, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ovaj sud mora, na temelju provedenih dokaza, utvrditi da tužitelji te navode nisu dokazali, obzirom da provedeni dokazi, ne upućuju na zaključak da bi suvlasnički udio a koji se vodi uknjižen na NM (1/32), ŽM (1/32), DM (8/32) te ČM (8/32), temeljem nekog kasnijeg obiteljskog dogovora, prešao na prednike tužitelja, a slijedom čega bi se isti, mogli pozvati na stečeno pravo vlasništva, osnovom nasljeđivanja. Dozvoljava se, da je, između prednika stranaka, nakon 1913, bilo i daljnjih dogovora oko podjele imovine i uređenja imovinsko pravnih odnosa, pa tako i onih, koji bi se ticali utužene nekretnine, no u tom slučaju je, trebalo dokazati, izvršavanje faktičke vlasti na cijeloj nekretnini, a kao činjenice, koja bi išla u prilog navodima, da tužiteljima, pripada i spornih 18/32 suvlasnička udjela na k. č. [katastarska čestica] oranica, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Međutim, kao što je to već ranije istaknuto, provedenim personalnim dokazima, tužitelji nisu dokazali, da bi oni, ili njihovi prednici, izvršavali faktičku vlast na cijeloj utuženoj nekretnini, kao isključivi vlasnici, dakle i vlasnici suvlasničkih udjela koji se vode uknjiženi na NM (1/32), ŽM (1/32), DM (8/32) te ČM (8/32). Slijedom navedenoga, odbijen je tužbeni zahtjev, obzirom da je utvrđeno kako ne postoje zakonske osnove da se tužitelji utvrde, vlasnicima na sveukupno 18/32 suvlasnička udjela na utuženoj nekretnini.

4.8. Tužba je odbačena u dijelu u kojem su tužitelji, zatražili utvrđenje o stečenom pravu vlasništva na 14/32 suvlasnička udjela, na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici, zemljišnoknjižni odjel, označenoj kao k. č. [katastarska čestica] oranica, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a to iz razloga, jer tužitelji, po stavu ovog suda, nemaju pravni interes, tražiti utvrđenje o stečenom opravu vlasništva na suvlasničkom udjelu, na kojem se oni osobno te njihova pokojna majka, već vode uknjiženi kao suvlasnici nekretnine. Ovu odluku, sud je donio temeljem konačno uređenog tužbenom zahtjeva, a kojim je zatraženo utvrđenje o stečenom pravu vlasništva na cijeloj utuženoj nekretnini. tužitelji, po stavu ovog suda, u smislu odredbe članka 187. ZPP-a, naime imaju pravni interes, tražiti donošenje deklaratorne presude, u odnosu na suvlasnički udio na nekretnini, na kojoj se ne vode uknjiženi kao vlasnici. Uvažavajući navedeno, odlučeno je kao u točki i.) izreke rješenja.

V. Troškovi postupka

5. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, u svezi s člankom 155. istog Zakona, pri čemu se sud vodio zahtjevom punomoćnika tuženika FM od 23. listopada 2025, koji prileži na listu 369 spisa. Prilikom odlučivanja o nadoknadi parničnog troška ovaj sud vodio se je i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23: u nastavku teksta; Tarifa) i utvrđenom vrijednosti predmeta spora od 20.000,00 HRK, sada 2.654,46 EUR.

5.1. Tako je tuženiku FM, kao osnovana, priznata naknada troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom: 29. svibnja 2018, 3. lipnja 2020, 12. ožujka 2024, 25. studenoga 2024, 19. ožujka 2025. i 23. listopada 2025, u vrijednosti od 100 bodova za svako, prema Tbr.9 t.1 Tarife. Pored troška zastupanja na ročištima, tuženiku pripada i pravo na naknadu troška sastava odgovora na tužbu te dva obrazložena podneska, i to onog od: 7. lipnja 2017. i 16. svibnja 2018, za svaku radnju u vrijednosti od 100 bodova, sve prema Tbr.7 t.1. i Tbr.8. t.1. Tarife. Dakle, sveukupno, tuženik FM ostvaruje pravo na naknadu troška u vrijednosti od 900 bodova. Kako vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR, to tuženiku FM pripada pravo na naknadu iznosa od 1.800,00 EUR, s osnova zastupanja po kvalificiranom punomoćniku (2,00 EUR x 900 bodova = 1.800,00 EUR). Navedeni iznos, priznatog parničnog troška, valjalo je dalje uvećati za iznos PDV-a o 25%, prema Tbr. 46 Tarife, dakle za iznos od 450,00 EUR, slijedom čega tuženiku FM pripada pravo na naknadu iznosa od 2.250,00 EUR, s osnove troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku.

5.2. Uvažavajući navedeno u prethodnim točkama, odlučeno je kao u točki II.) izreke rješenja te je tužiteljima naloženo isplatiti tuženiku FM iznos od 2.250,00 EUR, u roku od 15 dana, s osnove naknade prouzročenog parničnog troška.

Krk, 3. prosinca 2025.

S u d a c:

Anton Hlača

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud. U slučaju podnošenja žalbe, u trenutku predaje iste, za stranku koja podnosi žalbu, nastaje obveza plaćanja sudske pristojbe, sukladno odredbi članka 4. stavak 1. točka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18).