REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2502/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Ivani Čuk Prpić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE VODE, pravna osoba za upravljanje vodama, OIB 28921383001, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društva Šunić, Lisec, Kancir, Tadić d.o.o., u Zagrebu, Donje Svetice 99a, protiv tuženika Erste Bank der oesterreichischen Sparkassen AG, Am Belvedere 1, 1100 Wien, Republika Austrija, kojeg zastupanju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Buterin & partneri d.o.o., u Zagrebu, Masarykova ulica 3, te umješača na strani tuženika INTEGRAL Montage und Anlagentechnk GmbH, Republika Austrija, 2481 Achau, Lanzendorferstrasse 52, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kenzović & partneri j.t.d., u Zagrebu, Radnička cesta 54, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. listopada 2025., u prisutnosti tužitelja i tuženika, 3. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Erste Bank der oesterreichischen Sparkassen AG, Am Belvedere 1, 1100 Wien, Republika Austrija platiti tužitelju HRVATSKE VODE, pravna osoba za upravljanje vodama, OIB 28921383001, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, iznos od 621.001,53 EUR sa zateznim kamatama 2. ožujka 2023. pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 456. austrijskog Trgovačkog zakonika (Saveznog zakona o posebnim građanskopravnim propisima za trgovačka društva (kodeks društava - UGB) odnosno 9,2 postotnih bodova preko baznog boda što iznosi 11,08%.

II. Nalaže se tuženiku Erste Bank der oesterreichischen Sparkassen AG, Am Belvedere 1, 1100 Wien, Republika Austrija naknaditi tužitelju HRVATSKE VODE, pravna osoba za upravljanje vodama, OIB 28921383001, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, trošak parničnog postupka u iznosu od 107.644,22 EUR, sa zateznim kamata od 3. prosinca 2025. do isplate po stopi propisanoj čl. 456. austrijskog Trgovačkog zakonika, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka od 29.693,75 EUR.

IV. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 128.797,50 EUR.

V. Odbija se kao neosnovan umješačev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 47.335,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 28. kolovoza 2023. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je u bitnom istaknuo da je 7. ožujka 2011. sklopio Ugovor broj IPA3.3.2.2.2.03.03C03, kao naručitelj s Angerlehner Hoch-und Tiefbau GmbH, Obere Landstrasse 19, Pucking, Republika Austrija i Integral-Montage Anlagen- und Rochrtechnik Gessellschaft mbH, Gross Neugasse 8, A-1040 Wien kao izvođačima, da je navedeni Ugovor sklopljen prema Uvjetima Ugovora za postrojenja i projektiranje i građenje (tzv. Žuti FIDIC), FIDIC izdanje 1999. god., da se sukladno čl. 4.2. Ugovora, izvođač obvezao osigurati tužitelju jamstvo za dobro izvršenje posla pa je dostavio tužitelju jamstvo u obliku bankarske garancije, i to Jamstvo za dobro izvršenje posla br. 4785821D22 od 1. listopada 2021. god. (dalje: Bankarska garancija) izdano od strane tuženika. Naveo je da je Bankarskom garancijom određeno kako se ta garancija regulira zakonima zemlje u kojoj je osnovana financijska institucija koja izdaje jamstvo i podliježe Ujednačenim pravilima za jamstva na poziv koje je kao br. 758. objavila Međunarodna trgovačka komora. Istaknuo je da se Bankarskom garancijom tuženik neopozivo obvezao isplatiti tužitelju svaki iznos ili iznose koji ne premašuju ukupan iznos od 776.251,91 Eura i to po primitku tužiteljevog zahtjeva u pisanom obliku i pisane izjave u kojoj se navodi: a) da je vodeći partner prekršio svoju obvezu (obveze) prema Ugovoru, i b) u kojem smislu ih je vodeći partner prekršio. Isto tako, Bankarskom garancijom određeno je kako se svaki zahtjev za plaćanje mora predati u ured koji je izdao Bankarsku garanciju najkasnije do 1. ožujka 2023. Kako je izvođač prekršio obveze preuzete Ugovorom, to je tužitelj 22. veljače 2023. podnio tuženiku odgovarajući poziv na plaćanje cjelokupnog iznosa iz Bankarske garancije te izjavu tužitelja u kojoj je naveo na koji način je izvođač prekršio obveze preuzete Ugovorom, kao i Dopis br. Y11401/AMCRM/1209 od 18. listopada 2022. Naveo je da je tuženik 27. veljače 2023., elektroničkom poštom obavijestio punomoćnika tužitelja kako nije u mogućnosti isplatiti cjelokupni iznos iz Bankarske garancije, pritom navodeći kako je od nalogodavca (izvođača) zaprimio kopiju Potvrdu o preuzimanju radova koja utječe na smanjenje iznosa Bankarske garancije, a u prilogu elektroničke pošte tuženik je dostavio Dopis Inženjera br. Y11501/1168 od 30. ožujka 2020. u prilogu kojeg je dostavljena Potvrda o preuzimanju od 1. ožujka 2020. Istaknuo je da je Bankarskom garancijom određeno kako će se nakon primitka ovjerene kopije Potvrde o preuzimanju za sve radove prema članku 10. Uvjeta Ugovora iznos garancije umanjiti za 80 % te se tuženik obvezao bez odlaganja obavijestiti tužitelja da je primio gore navedenu potvrdu i u skladu s time smanjio iznos garancije. Tužitelj je, također putem elektroničke pošte, 28. veljače 2023. obavijestio tuženika kako iz dokumentacije dostavljene tuženiku dana 22. veljače 2023., a osobito iz Dopisa od 18. listopada 2022. nedvojbeno proizlazi kako je Potvrda o preuzimanju na koju se tuženik poziva opozvana. Naveo je da je dopisom od 18. listopada 2022., broj Y11401/AMCRM/1209, a koji je tužitelj predao tuženiku 22. veljače 2023. povučena Potvrda o preuzimanju od 1. ožujka 2020. god. te je ista stavljena izvan snage, a da je odluku o povlačenju Potvrde o preuzimanju donio inženjer kao jedan od sudionika Ugovora, i to sudionik koji je i izdao prvotnu Potvrdu o preuzimanju od 1. ožujka 2020. Istaknuo je da je nalogodavac, odnosno izvođač znao, odnosno morao znati da stavljanjem izvan snage Potvrde o preuzimanju više ne ostvaruje pravo na umanjenje iznosa iz Bankarske garancije za 80% te je prilikom dostavljanja tuženiku Potvrde o preuzimanju od 1. ožujka 2020. s namjerom o toj činjenici propustio obavijestiti tuženika, ali da je tuženik o tom obavješten 22. veljače 2023. od strane samog tužitelja. Tužitelj ističe kako u trenutku podnošenja Poziva na plaćanje cjelokupnog iznosa iz Bankarske garancije nije bio obaviješten je li nalogodavac (izvođač) dostavio tuženiku Potvrdu o preuzimanju i je li umanjen iznos na koji glasi Bankarske garancija, a čak i da je ista dostavljena, Potvrda o preuzimanju više nije imala pravnu snagu, iz razloga što je povučena dopisom od dana 18. listopada 2022., no tuženik je dana 28. veljače 2023., elektroničkom poštom obavijestio punomoćnika tužitelja kako se odbija zahtjev za plaćanje zato što iznos koji je tužitelj potraživao veći od iznosa koji je dostupan prema Bankarskoj garanciji. Naveo je da je pridržavajući svoje pravo za isplatu ostatka iznosa iz Bankarske garancije, tužitelj 1. ožujka 2023. podnio odgovarajući poziv na plaćanje djelomičnog iznosa iz Bankarske garancije u iznosu od 155.250,38 EUR, čemu je tuženik udovoljio 9. ožujka 2023. te je izvršio uplatu iznosa od 155.250,38 EUR na račun tužitelja. Istaknuo je da je tuženik neosnovano odbio tužiteljev Poziv za plaćanje cjelokupnog iznosa Bankarske garancije od 22. veljače 2023. pa stoga tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 621.001,53 EUR.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, naveo da nije sporno da se tuženik Bankarskom garancijom od 1. listopada 2021. obvezao tužitelju po njegovom pozivu isplatiti iznos od najviše 776.251,91 EUR, ali da je samom garancijom propisano da nakon primitka Potvrde o preuzimanju za cjelokupne radove dolazi do umanjenja iznosa iz garancije za 80% na iznos od 155.250,38 EUR, da je primio Potvrdu o preuzimanju od nalogodavca 14. veljače 2023. putem elektroničke pošte, i da je po primitku te potvrde, a čija autentičnost nije sporna , došlo do umanjenja iznosa garancije za 80%. Naveo je da nakon umanjenja iznosa garancije ponovno uvećanje iznosa garancije nije više moguće jer to samom garancijom nije predviđeno, da činjenica da je tužitelj tuženika 22. veljače i 28. veljače 2023. obavijestio da je Potvrda o preuzimanju povučena nema utjecaj na iznos garancije niti je na temelju takve obavijesti moglo doći do povećanja iznosa garancije . Istaknuo je da tuženik prema odredbi čl. 27. Ujednačenih pravila Međunarodne trgovačke komore za garancije na poziv br. 758 ne preuzima obvezu niti je odgovoran za oblik, dostatnost, točnost, izvornost, krivotvorenje ili pravni učinak bilo kojeg potpisa ili dokumenta koji mu je podnesen niti je odgovoran za dobru vjeru, činjenja, nečinjena, propuste, solventnost, činidbe ili položaj bilo koje osobe koja izdaje dokument koju mu je podnesen ili je u bilo kojem svojstvu spomenuta u njemu. Smatra da eventualno povlačenje, opozivanje ili stavljanje van snage Potvrde o preuzimanju, odnosno obavijest tuženiku da bi Potvrda o preuzimanju bila povučena, opozvana ili stavl jena izvan snage nema utjecaj na promjenu iznosa iz garancije niti može dovesti do povećanja iznosa garancije s 155.250,38 EUR na prvotnih 776.251,91 EUR, kao i da je nakon odbijanja postupanja po tužiteljevom pozivu na plaćanje od nalogodavca primio dopis inženjera od 22. veljače 2023. s Potvrdom o preuzimanju na kojoj je potpis ovjeren po javnom bilježniku 28. veljače 2023. i u kojem dopisu nadzorni inženjer potvrđuje da priloženi dokument predstavlja Potvrdu o preuzimanju, a što inženjer ne bi potvrdio da je Potvrda o preuzimanju uistinu povučena ili stavljena van snage, dakle da su tužiteljevi navodi o povlačenju potvrde o preuzimanju neosnovani. Ukazuje na to da iz dopisa od 18. listopada 2022. proizlazi da je Potvrda o preuzimanju obustavljena, odnosno suspendirana, a ne i povučena odnosno stavljena van snage. Naveo je da je temeljito ispitao Potvrdu o preuzimanju, imajući u vidu da je izdana 1. ožujka 2020. , a budući da je poziv na plaćanje tužitelj podnio nekoliko dana nakon što je tuženik primio Potvrdu o preuzimanju pa je tužitelja o umanjenju iznosa iz garancije te o nesukladnosti podnesenog poziva na plaćanje obavijestio 27. veljače 2023., a sve u skladu s garancijom i Ujednačenim pravilima MTK za garancije na poziv jer izraz bez odlaganja nije definiran, a ne znači manje od pet radnih dana. Smatra da sve i da se obavijest tuženika o umanjenju iznosa iz garancije ne bi smatrala pravovremenom, propuštanje obavještavanja tužitelja o umanjenju iznosa iz garancije ne utječe na činjenicu da je do umanjenja došlo, niti garancija navodi da će umanjenje iznosa garancije za 80 % biti provedeno tek slanjem obavijesti tužitelju kao korisniku garancije, već upravo suprotno da je tužitelja potrebno samo obavijestiti da je do umanjenja već došlo. Ukazuje na to da garancija ne navodi da propuštanje obavještavanja tužitelja o umanjenju iznosa garancije ima za posljedicu ponovno uvećanje iznosa garancije s umanjenog iznosa na prvotni iznos, već je uvjet pod kojim dolazi do smanjenja iznosa iz garancije samo primitak Potvrde o preuzimanju za cjelokupne radove, stoga je predložio odbiti tužbeni zahtjev.

3. U podnesku od 31. siječnja 2024. tužitelj je istaknuo da iz navoda tuženika (o tome da je 14. veljače 2023. zaprimio e-mail od nalogodavca da je izdana potvrda o preuzimanju, da je 22. veljače 2023. primio dopis inženjera s Potvrdom o preuzimanju na kojoj je potpis ovjeren po javnom bilježniku 28. veljače 2023., a 22. veljače 2023. od tužitelja poziv na plaćanje po bankarskoj garanciji, a 27. veljače 2023. da je obavijestio tužitelja da ne može isplatiti cjelokupan iznos po bankarskoj garanciji zbog primljene Potvrde o preuzimanju koja utječe na smanjenje iznosa garancije) tuženik nedvojbeno bio upoznat s činjenicom da je Potvrda o preuzimanju povučena u trenutku kada je tužitelja obavijestio o nemogućnosti isplate cjelokupnog iznosa Bankarske garancije, odnosno da iznos Bankarske garancije nije faktički bio umanjen u trenutku predaje poziva na plaćanje 22. veljače 2023., i da je ovjereni primjerak Potvrde o preuzimanju ishođen dakle tek nakon što je inženjer ovjerio svoj potpis kod javnog bilježnika u Irskoj 28. veljače 2023. pa je pitanje zašto bi tuženik pribavljao ovjereni primjerak Potvrde o preuzimanju ako je dokumentacija koju mu je predao nalogodavac 14. veljače 2023. bila odgovarajuća. Također da u slučaju da je tuženik umanjio iznos Bankarske garancije 14. veljače 2023. zasigurno ne bi tužitelja tek 27. veljače 2023. obavijestio o tome jer je bio dužan promptno obavijestiti tužitelja u slučaju umanjenja iznosa Bankarske garancije. Dodao je i da činjenica da je Potvrda o preuzimanju bila izdana 1. ožujka 2020. nije sporna, da ovjera potpisa nadzornog inženjera samo znači da inženjer potvrđuje da je takav dokument potpisao i da on postoji, a ne da je ponovno izdao potvrdu niti da je opet stupila na snagu, ali je također isti nadzorni inženjer u dopisu od 18. listopada 2022. naveo da je Potvrda o preuzimanju obustavljena. Ukazuje na to da u trenutku primitka poziva na plaćanje, upravo i zbog činjenice da tuženik nije tada već obavijestio tužitelja o tome da je iznos garancije umanjen, da tada još faktički nije umanjio iznos Bankarske garancije pa nije ni imao osnovu za umanjiti Bankarsku garanciju jer je raspolagao dokumentima koji su dokazivali da ne postoji osnova za umanjenje, odnosno da je mogao postupati s dužnom pažnjom te voditi se načelima savjesnosti i poštenja u poslovanju.

4. U podnesku od 8. ožujka 2024. tuženik je istaknuo da Bankarska garancija ne propisuje da Potvrda o preuzimanju, odnosno potpis na njoj mora biti ovjeren od strane javnog bilježnika, već samo da mora biti ovjereni primjerak potvrde o preuzimanju, dakle radi se o engleskom izrazu „authenticated“ što na hrvatskom znači „provjerene autentičnosti“, a ne da mora biti ovjerena od javnog bilježnika, da je Potvrdu o preuzimanju primio 14. veljače 2023., te je na temelju te Potvrde o preuzimanju, svakako prije primitka poziva na plaćanje 22. veljače 2023., iznos iz garancije umanjen. Ukazuje na to da Vodič kroz Ujednačena pravila MTK za garanciju na poziv u dijelu koji se odnosi na odredbe o umanjenju navodi da će garant ispitati isključivo dokument naveden u garanciji kako bi utvrdio je li nastupio događaj koji pokreće smanjenja iznosa, kao i da iz dopisa od 18. listopada 2022. ne proizlazi da bi Potvrda o preuzimanju bila povučena, opozvana ili stavljena van snage, već da je obustavljena, odnosno suspendirana. Smatra da su neutemeljeni navodi tužitelja o postupanju tuženika protivno načelu savjesnosti i poštenja jer je tuženik u cijelosti postupio u skladu s odredbama garancije i Ujednačenim pravilima MTK za garancije na poziv.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor broj IPA3.3.2.2.2.03.03C03 (str. 8. do 18. spisa), posebne uvjete ugovora (str. 30. do 68. spisa), jamstvo za dobro izvršenje posla (str. 108. i 109. spisa,), izvadak s aktualnim podacima (str. 114. do 136. spisa), poziv na plaćanje (str. 164. do 169. spisa), izjavu korisnika (str. 178. do 183. spisa), dopis od 18. listopada 2022. (str. 192. do 193. spisa), e-mail-ove (str. 203. do 206. te 221. do 223. te 276. te 425. do 427. spisa), poziv na plaćanje predan tuženiku 1. ožujka 2023. (str. 23. do 240. spisa), izjavu Korisnika predana tuženiku 1. ožujka 2023. (str. 249. do 254. spisa), nalog za uplatu od 13. ožujka 2023. (str. 260. spisa), Ujednačena pravila MTK za garancije na poziv (str. 263. spisa), opće uvjete ugovora iz 1999. (str. 264. spisa), ovjeru potpisa (str. 281. spisa), potvrdu o preuzimanju (str. 207. do 210. te 282. do 294. spisa), odluku Vrhovnog suda Republike Austrije (str. 322. do 327. spisa), Vodič za Ujednačena pravila MTK za garancije na poziv (str. 370. do 371. te 824. do 874. spisa), pisanu izjavu svjedoka (str. 379. i 380. spisa), izvadak iz sudskog registra (str. 438. do 444. spisa), a saslušao je i svjedoke BOM te DOM.

6. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 621.001,53 EUR na temelju Bankarske garancije na poziv izdane 1. listopada 2021.

8. Između stranaka nije sporno da je ugovor o radovima sklopljen 7. ožujka 2011., da je Potvrda o preuzimanju radova izdana 30. ožujka 2020., s važenjem od 1. ožujka 2020., da je izvođač predao zahtjev za umanjenje Bankarske garancije 14. veljače 2023., da je tužitelj predao tuženiku zahtjev za naplatu cijele Bankarske garancije 22. veljače 2023., a uz zahtjev izjavu i dopis od 18. listopada 2022., da je tuženik isplatio tužitelju 155.250,38 EUR po Bankarskoj garanciji.

9. Između stranaka je sporno je li tuženik osnovano umanjio iznos Bankarske garancije na poziv od 1. listopada 2021. za 80% te odbio tužitelja i njegov zahtjev za plaćanje utuženog iznosa na temelju izdane Bankarske garancije, odnosno je li predmetna Potvrda o preuzimanju od 1. ožujka 2020. isprava na temelju koje je tuženik imao pravo izvršiti smanjenje iznosa Bankarske garancije.

10. Iz Bankarske garancije (str. 108. spisa) je razvidno da se tuženik neopozivo obvezao platiti tužitelju iznos ili iznose ne veće od 776.251,91 EUR, nakon što primi pisani zahtjev i pisanu izjavu u kojoj se navodi: a) da je nalogodavac prekršio svoje ugovorne obveze i b) način na koji je nalogodavac prekršio svoje obveze, a nakon što tuženik primi ovjereni (odnosno provjerene autentičnosti) primjerak potvrde o preuzimanju za cjelokupne radove prema čl. 10. uvjeta ugovora, da će takav iznos garancije biti umanjen za 80% te će tuženik tužitelja bez odlaganja obavijestiti da je primio takvu potvrdu te da je shodno tome smanjio iznos garancije, da garancija stupa na snagu nakon što je izdana, a svi zahtjevi za plaćanje moraju sadržavati potpis voditelja tijela tužitelja za provedbu gdje autentičnost potpisa mora biti ovjerena od tužiteljevih bankara ili od javnog bilježnika, da tuženik mora primiti ovjereni zahtjev i izjavu u uredu tuženika na ili prije 1. ožujka 2023., kada ta garancija istječe te nakon čega ona mora biti vraćena, da se na garanciju primjenjuje pravo države osnivanja financijske institucije koja je izdala garanciju te podliježe ujednačenim pravilima Međunarodne trgovačke komore za garancije na poziv broj 758.

11. Iz ove Bankarske garancije sud je zaključio, a vezano za između stranka spornu činjenicu o potrebi ovjere isprava od strane javnog bilježnika, da zahtjev za plaćanje i izjava korisnika trebaju biti ovjereni od bankara ili javnog bilježnika, dok taj uvjet nije bio određen za samu Potvrdu o preuzimanju.

12. Iz zahtjeva za plaćanje punog iznosa bankarske garancije (str. 164. i 165. spisa) kojeg je tuženik primio 22. veljače 2025. razvidno je da tužitelj obavještava tuženika da je nalogodavac (izvođač) prekršio svoje ugovorne obveze i to na detaljan način kako ih prekršio (nije produljio jamstvo) te da potvrda o dobrom izvršenju posla nije izdana niti je nalogodavac stekao pravo na izdavanje potvrde o dobrom izvršenju posla jer nije izvršio radove prema ugovoru, niti produljio valjanost bankarske garancije, da je utvrđeno postojanje osnove za plaćanje Bankarske garancije, dakle da tužitelj zahtijeva od tuženika isplatu iznosa od 776.251,91 EUR, kao i da je od javnog bilježnika ovjeren potpis podnositelja zahtjeva, a da kao prilog dostavlja Izjavu korisnika i dopis od 18. listopada 2022. (iz kojeg proizlazi da je Potvrda o preuzimanja obustavljena 9. kolovoza 2022.)

13. Iz Izjave korisnika (str. 178. do 181. spisa) koju je tuženik također primio 22. veljače 2025. razvidno je da tužitelj izjavljuje da nalogodavac krši svoje obveze iz Ugovora i način na koji krši te obveze, kao i da je potpis korisnika ovjeren od javnog bilježnika.

14. Dakle, poziv na plaćanje i popratne isprave su dostavljene tuženiku sukladno uvjetima Bankarske garancije.

15. Iz e-mail-a (str. 222. spisa) od 27. veljače 2023. koji je BO (zaposlenik tuženika) poslao punomoćniku tužitelja razvidno je da ga tuženik obavještava vezano uz zahtjev za plaćanje na temelju garancije izdane u korist tužitelja da je tuženiku dostavljen primjerak Potvrde o preuzimanju na temelju čega se, prema podnositelju zahtjeva, smanjuje iznos bankovnog jamstva u skladu s uvjetima garancije, da se dokumenti nalaze u privitku tog e-mail-a, a iz email-a (str. 203. spisa) koji je BO poslao punomoćniku tužitelja razvidno je da ga tuženik obavještava vezano uz zahtjev za plaćanje na temelju garancije izdane u korist tužitelja da je tužitelju dostavljena kopije Potvrde o preuzimanju, koja prema tvrdnji podnositelja zahtjeva, utječe na smanjenje iznosa garancije u skladu s uvjetima garancije, da se dokumenti nalaze u privitku tog e-mail-a.

16. Iz e-mail-a (str. 221. i 222. spisa) koji je punomoćnik tužitelja dostavio tuženiku proizlazi da tužitelj tuženika obavještava da mu je 22. veljače 2022. dostavio dokumentaciju u svrhu plaćanja bankarske garancije od 1. listopada 2021., a da je Potvrda o preuzimanju od 30. ožujka 2020. povučena dopisom od 18. listopada 2022., odnosno da je Potvrda o preuzimanju na temelju koje Integral tvrdi da ima pravo smanjiti iznos bankarske garancije obustavljena 18. listopada 2022. te da više nije valjanja, kao i da tuženik tužitelja nije pravovremeno obavijestio da je primio primjerak potvrde o preuzimanju, na što se obvezao Bankarskom garancijom i da inzistira na plaćanju cjelokupnog iznosa od 776.251,91 EUR, da tuženika Integral nije obavijestio da je Potvrda o preuzimanju suspendirana putem dopisa od 18. listopada 2022., što ukazuje na Integralovu namjeru prijevare i da pokušava izbjeći svoje obveze, što neće moći učiniti ako ispravno i točno tuženik prouči sve dokumente i isplati tužitelju puni iznos Bankarske garancije.

17. Iz dopisa tuženika od 27. veljače 2023. (str. 224. spisa) proizlazi da tuženik tužitelja obavještava da mora odbiti zahtjev za plaćanje podnesen 22. veljače 2023. zato što je iznos koji tužitelj potražuje veći od iznosa koji je dostupan po Bankarskoj garanciji, zbog toga što je tuženikov nalogodavac predočio Potvrdu o preuzimanju pa je iznos tuženikove garancije smanjen za 80% na iznos od 155.250,38 EUR.

18. Iz dopisa od 30. ožujka 2020. i potvrde o primopredaji kao priloga tog dopisa (str. 283. do 286. spisa), proizlazi da je nadzorni inženjer DO Conibear dostavio izvođaču Potvrdu o primopredaji izvedenih radova po ugovoru, da je ta Potvrda izdana pod pretpostavkom da su sve stavke navedene u popisu nedostataka dovršene na zadovoljstvo inženjera unutar roka navedenog u popisu, da rok za obavijest o nedostacima teče tri godine od datuma te potvrde.

19. Iz Potvrde o primopredaji (str. 207. do 210. te 284. i 285. spisa) od 1. ožujka 2020. proizlazi da su sukladno čl. 10. 1. FIDIC Žute knjige (ugovorni uvjeti za postrojenja, projektiranje i izgradnju) opisani radovi u bitnome dovršeni u skladu s Ugovorom te da rok za prijavu nedostataka (DNP) u odnosu na iste može započeti od datuma te potvrde, a traje tri godine, da je potpisana od strane nadzornog inženjera BOM i izvođača.

20. Iz dopisa od 22. veljače 2023. (str. 282. spisa) razvidno je da nadzorni inženjer BOM obavještava izvođača da je Potvrda o primopredaji potpisana digitalno kao posljedica ograničenja putovanja tijekom Covid -a, i da potvrđuje da je to Potvrda o primopredaji te dostavlja ovjerene verzije s njegovim potpisom od strane javnog bilježnika od 28. ožujka 2023. To je u svom iskazu pred ovim sudom i potvrdio svjedok BOM.

21. Iz dopisa od 18. listopada 2022. (str. 192. i 193. spisa) proizlazi da je nadzorni inženjer BOM naveo da je nalogodavac trebao ishoditi uporabnu dozvolu, a što nije učinio pa da je Potvrda o preuzimanja obustavljena 9. kolovoza 2022.

22. Iz navedenih isprava sud je utvrdio da tuženik izdao Bankarsku garanciju, kojom se obvezao isplatiti tužitelju iznos ne veći od 776.251,91 EUR, nakon što primi pisani zahtjev i pisanu izjavu tužitelja prema uvjetima garancije , a također tom garancijom je ugovoreno da može doći do umanjenja iznosa te garancije za 80% i to pod uvjetom da tuženik primi ovjereni (odnosno provjerene autentičnosti) primjerak potvrde o preuzimanju za cjelokupne radove prema čl. 10. uvjeta ugovora, a tuženik se obvezao i da će tužitelja bez odlaganja obavijestiti da je primio takvu potvrdu te da je shodno tome smanjio iznos garancije.

23. Sud je također utvrdio da je tuženik zaprimio 14. veljače 2025. Potvrdu o preuzimanju koju mu je dostavio nalogodavac (izvođač Integral), a 22. veljače 2025. zahtjev tužitelja za plaćanje punog iznosa Bankarske garancije, kojim ga je tužitelj također obavijestio da je Potvrda o preuzimanju od 1. ožujka 2020. obustavljena i to još u listopadu 2022.

24. U odnosu na sporno postupanje tuženika po primitku Potvrde o preuzimanju i pravo na umanjenje iznosa Bankarske garancije za 80%, ističe se da je tuženik bio dužan postupati prema odredbama same Bankarske garancije, kao i u skladu s Ujednačenim pravilima Međunarodne trgovačke komore za garancije na poziv broj 758 (dalje: Ujednačena pravila).

25. Odredbom čl. 12. Ujednačenih pravila propisano je da garant odgovara korisniku samo u skladu s, prvenstveno, odredbama garancije, a zatim tim pravilima ukoliko su u skladu s tim odredbama i to do iznosa garancije.

26. Čl. 13. Ujednačenih pravila je propisano da se u garanciji može predvidjeti smanjenje ili povećanje njena iznosa na određene datume ili po nastupu određenog događaja koji prema odredbama garancije ima za posljedicu izmjenu njena iznosa. U tu svrhu smatra se da se događaj dogodio samo: a. kada je garantu podnesen dokument koji prema garanciji znači nastup tog događaja ili b. ako takav dokument nije naveden u garanciji, ali se nastup događaj može utvrditi iz garantovih vlastitih evidencija ili iz pokazatelja navedenih u garanciji.

27. Čl. 19. Ujednačenih pravila određeno je samo ispitivanje, na način da garant određuje radi li se sukladnom podnošenju na temelju samog podnošenja (a), da se podaci u dokumentu zahtijevanom odredbama garancije ispituju u kontekstu tog dokumenta, garancije i tih pravila. Podaci ne moraju biti identični, ali ne smiju ni proturječiti podacima u tom dokumentu, bilo kojem drugom zahtijevanom dokumentu ili garanciji (b). Ako je po garanciji potrebno podnošenje nekog drugog dokumenta, a da se ne navodi treba li dokument biti potpisan, tko ga izdaje ili potpisuje te sadržaj podatak u njemu, tada: (i) garant mora prihvatiti podneseni dokument, ako njegov sadržaj naizgled ispunjava funkciju dokumenta koji garancija zahtijeva te ako je i inače sukladan čl. 19. st. (b) , (ii) ako je dokument potpisan, prihvaća se svaki potpis i nije potrebna naznaka imena i pozicije potpisnika (c). Ako je podnesen dokument koji garancija ne zahtijeva i koji nije spomenut u ovim pravilima, bit će zanemaren te može biti vraćen podnositelju (d). Garant ne treba provjeravati korisnikove izračune po formuli koja je navedena u garanciji ili na koju se garancija poziva (e). Garant mora smatrati da je zahtjevu da dokument bude legaliziran, ovjeren ili s. udovoljeno svakim potpisom, znakom, pečatom ili oznakom na dokumentu, koja naizgled ispunjava taj uvjet (f).

28. Isključenje odgovornosti garanta za učinak dokumenta propisan je odredbom čl. 27. Ujednačenih pravila na način da garant ne preuzima obvezu ni odgovornost za: a) oblik, dostatnost, točnost, izvornost, krivotvorenje ili pravni učinak bilo kojeg potpisa ili dokumenta koji mu je podnesen, b) opće ili posebne izjave dane u podnesenom dokumentu ili dodatne na isti, c) opis, količinu, težinu, kvalitetu, stanje, pakiranje, dostavu, vrijednost ili postojanje robe, usluga ili drugih činidaba ili podataka navedenih ili spomenutih u bilo kojem dokumentu koji mu je podnesen; ili d) dobru vjeru, činjenja, propuste, solventnost, činidbe ili položaj bilo koje osobe koja izdaje dokument koji mu je podnesen ili je u bilo kojem svojstvu spomenuta u njemu.

29. Odredbom čl. 30 Ujednačenih pravila propisano je da odredbe čl. 27. do

29. ne oslobađaju garanta od obveze ili odgovornosti za nepostupanje u dobroj vjeri.

30. Izvođač (nalogodavac) je 14. veljače 2025. dostavio tuženiku Potvrdu o preuzimanju od 1. ožujka 2020., navodeći da se radi o ispravi koja je u Bankarskoj garanciji navedena kao dokument na temelju koje dolazi do smanjenja iznosa garancije od 80%.

31. Dakle tuženik je bio dužan pregledati ispravu koja je u Bankarskoj garanciji navedena kao dokument na temelju koje dolazi do smanjenja iznosa garancije od 80% i provjeriti radili li se upravo o tom dokumentu. Da je tuženik radio detaljnu provjeru proizlazi iz navoda samog tuženika tijekom postupka, kao i iskaza svjedoka DOM.

32. Budući da se iz isprava u spisu ne može utvrditi kojeg točno dana je tuženik utvrdio da je predmetna isprava uprava ona na temelju koje dolazi do smanjenja iznosa garancije od 80%, a očigledno je da ta provjera kod tuženika trajala nekoliko dana , ovaj sud smatra da je za vrijeme dok je kod tuženika trajala ta provjera tužitelj tuženika obavijestio o tome da je ta isprava (Potvrda o preuzimanju) obustavljena, dakle da više nije važeća te je zatražio isplatu cjelokupnog iznosa Bankarske garancije , i to upravo 22. veljače 2025., i dostavom zahtjeva za plaćanje (str. 164. i 165. spisa) te dopisa od 18. listopada 2022. (iz kojeg proizlazi da je potvrda o preuzimanja obustavljena 9. kolovoza 2022.).

33. Iz iskaza svjedoka DOM proizlazi da su on (i djelatnici tuženika) u okviru preispitivanja usporedili potvrdu o preuzimanju i tekst garancije, osobito dio koji se odnosi na mehanizam smanjenja garancije te su to usporedili s austrijskim pravom i s Ujednačenim pravilima, zatim su na temelju toga utvrđivali činjenično stanje i pravno preispitali i nalaz toga je bio da je zapravo potvrda o preuzimanju u skladu s ugovorom o radovima i da ju ni tužitelj nije osporio , nego ju je samo suspendirao, a da je pitanje suspendiranja zapravo provjera temeljnih odnosa između tužitelja i umješača (izvođača), a davatelju garancije je to formalno strogo zabranjeno.

34. Dakle iz iskaza tog svjedoka, koji je ovaj sud prihvatio jer stranke nisu imale primjedbi i jer je jasan i logičan, ovaj sud je utvrdio da je tuženik za vrijeme dok je trajala provjera imao saznanja o suspendiranju, odnosno obustavi Potvrde o preuzimanju, samo je po shvaćanju ovog suda pogrešno zaključio da to ne utječe na valjanost Potvrde o preuzimanju.

35. Iz same Potvrde o preuzimanju je razvidno da je izdana pod uvjetom da su sve stavke navedene u popisu nedostataka dovršene na zadovoljstvo inženjera unutar roka navedenog u popisu, a kako to nije bilo učinjeno, u listopadu 2022. ta je potvrda od strane nadzornog inženjera obustavljena, a što je bilo poznato i izvođaču i tužitelju , dakle bilo im je poznato da ta Potvrda od listopada 2022. više nije na snazi, nije pravno važeći dokument, ali ju je izvođač unatoč tome dostavio tuženiku.

36. Slijedom navedenog, ovaj sud je zaključio da je tuženik , za vrijeme provjeravanja predstavlja li isprava koju je izvođač dostavio tuženiku, postupio protivno svojoj obvezi iz garancije i protivno načelu savjesnosti i poštenja jer je bio upoznat s činjenicom da je isprava – Potvrda o preuzimanju stavljena van snage (obustavljena), no ipak ju je uzeo u obzir kao valjanu ispravu na temelju koje dolazi do smanjenja iznosa garancije. Isprava koja je obustavljena ne može proizvoditi pravne učinke , dakle nije osnova za smanjenje iznosa Bankarske garancije.

37. Pri tom se ističe da neosnovano tuženik tijekom postupka ukazuje na to prema odredbi čl. 27. Ujednačenih pravila tuženik ne odgovara za oblik, dostatnost, točnost, izvornost, krivotvorenje ili pravni učinak dokumenta koji mu je podnesen , jer se to ne odnosi na konkretnu situaciju u kojoj je, prije utvrđivanja o tome predstavlja li predmetna Potvrda o preuzimanju dokument koji je određen u Bankarskoj garanciju kao uvjet za smanjenja iznosa garancije za 80%, tuženik bio upoznat s činjenicom da je upravo ta Potvrda o preuzimanju obustavljena.

38. Tuženik bi se oslobodio svoje odgovornosti da je u konkretnom slučaju dokazao da od samog trenutka primitka potvrde o preuzimanju pa do stvarnog izvršenja smanjenja iznosa Bankarske garancije (dakle tijekom razdoblja provjere o sukladnom podnošenju tog dokumenta, a prema čl. 19. Ujednačenih pravila koja propisuju ispitivanje) nije imao nikakvih saznanja o tome da ta je potvrda obustavljena, odnosno pravno nevaljana, ali takve dokaze sudu nije predložio ni dostavio.

39. Budući da je tuženik najkasnije 27. veljače 2023., kada je tužitelja obavijestio da je njegov zahtjev za plaćanjem odbijen jer je iznos Bankarske garancije smanjen, odnosno tijekom provjere utvrdio da je podnesena Potvrda o preuzimanju upravo onaj dokument koji je naveden u garanciju i na temelju kojeg dolazi do smanjenja iznosa garancije za 80%, unatoč činjenici da je u tom razdoblju bio obaviješten o tome da je Potvrda o preuzimanju obustavljena, time je postupio protivno svojoj obvezi iz Bankarske garancije.

40. Zbog navedenog, osnovano tužitelj potražuje od tuženika postupanje po Bankarskoj garanciji jer je ovaj sud zaključio da je tuženik neosnovano smanjio iznos Bankarske garancije za 80% (na temelju isprave koja zapravo nije predstavljala dokument koji je u Bankarskoj garanciji naveden kao osnova za smanjenje iznosa Bankarske garancije) pa je valjalo naložiti tuženiku da isplati tužitelju taj preostali iznos (za koji je smanjena garancija) od 621.001,53 EUR sa zateznim kamatama 2. ožujka 2023. pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 456. austrijskog Trgovačkog zakonika .

41. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a.

42. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu, stoga mu pripada pravo na naknadu troška (vrijednost predmeta spora 621.001,53 EUR, 4671 bodova po radnji):

-sastava tužbe prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) u zatraženom iznosu od 9.311,21 EUR,

- sastava podnesaka od 30. siječnja 2024., 12. ožujka 2024., 4. rujna 2024. i 9. travnja 2025. prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, svaki u iznosu od 9.342,00 EUR, ukupno 37.368,00 EUR,

-zastupanja na ročištu 20. ožujka 2024. prema Tbr. 9. t. 2. Tarife u iznosu od 4.671,00 EUR,

- zastupanja na ročištima 20. rujna 2024, 9. svibnja 2025. i 29. listopada 2025. prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, svaki u iznosu od 9.342,00 EUR, ukupno 28.026,00 EUR,

-PDV od 25% u iznosu od 19.844,05 EUR,

-sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 EUR, i na presudu u iznosu od 663,61 EUR,

-trošak prijevoda u iznosu od 5.574,24 EUR,

- trošak svjedoka 1.522,50 EUR, ukupno 107.644,22 EUR (točka I. izreke).

43. Tužitelju ne pripada pravo na trošak sastava podnesaka do 28. travnja 2025. i 2. listopada 2025. prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, svaki u iznosu od 9.342,00 EUR, uvećano za PDV od 25% u iznosu od 2.335,50 EUR, ukupno 23.355,00 EUR jer nisu bili potrebni za vođenje parnice, njima tužitelj samo ponavlja već iznesene navode.

44. Također tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 5. svibnja 2025. i 20. listopada 2025. prema Tbr. 8. t. 3. Tarife svaki u iznosu od 200,00 EUR, uvećano za PDV od 25% u iznosu od 50,00 EUR, ukupno 500,00 EUR jer nisu bili potrebni za vođenje parnice.

45. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište 20. ožujka 2024. prema Tbr. 9. t. 1. Tarife u više zatraženom iznosu od 4.671,00 EUR, uvećano za PDV od 25% od 1.167,75 EUR jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima pa mu je i priznat trošak prema Tbr. 9. t. 2. Tarife.

46. Dakle tužitelju nije priznat trošak u ukupnom iznosu od 29.693,75 EUR (točka III. izreke ove presude).

47. Tuženik nije uspio u sporu pa nema pravo na naknadu troškova postupka , kao ni umješač na strani tuženika, stoga je odlučeno kao u točkama IV. i V. izreke ove presude.

U Zagrebu, 3. prosinca 2025.

SUDAC

Ivana Čuk Prpić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude može se izjaviti žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest (15) dana od dostave presude, a izjavljuje se putem ovog suda u dva (2) primjerka.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.

- umješaču po pun.

- kal. 30 dana