REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2246/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ines Božić, u pravnoj stvari tužitelja Wiener osiguranje Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24, zastupanog po punomoćniku Mariju Puškaru, odvjetniku u odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Branimiru Periću, odvjetniku u OD Grgić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, zaključio je glavnu raspravu 22. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te donio i objavio presudu 3. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.761,65 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 23. veljače 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.525,20 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan u preostalom dijelu koji iznosi 203,13 EUR tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 26. siječnja 2022. u 07:10 sati na cesti Ž5215- MARČELJI (Ž5023)- VIŠKOVO- A. G. GRADA RIJEKE (MARINIĆI), općina Viškovo, došlo do prometne nesreće, i to na način da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka], osigurano kod tužitelja policom kaska broj 03-0473085-01, kojim je upravljao vozač OT, krećući se iz smjera Rijeke u smjeru Viškova, dolaskom 375,00 m prije kružnog toka raskrižja naselja Široli, prednjim desnim dijelom naletjelo na divljač-srnu koja je istrčala na kolnik s desne strane, prilikom čega je nastala materijalna šteta na predmetnom vozilu, dok je divljač na mjestu uginula. Vozač se prilikom upravljanja osobnim vozilom pridržavao svih prometnih propisa, kao i uvjeta na cesti te protiv istog nije pokrenut prekršajni postupak povodom predmetne prometne nesreće. Sukladno navedenom, za predmetni štetni događaj, kao i za nastalu štetu na oštećenom vozilu, koju je tužitelj u cijelosti naknadio svom osiguraniku, isključivo je odgovoran osiguranik tuženika Lovačko društvo LISJAK KASTAV, koje je u zakupu lovišta iz kojeg je izletjela divljač. Nesporno je da je u predmetnoj prometnoj nesreći oštećeno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu LT, osigurano policom kaska cestovnih vozila broj 03-0473085-01 kod tužitelja. Tužitelj je, po prethodno navedenom štetnom događaju, na temelju gore navedene police, prijave štete iz osiguranja automobilskog kaska, obračuna štete MAK-220000608 od 02. veljače 2022.g., računa broj: 36/1/1 od 10. veljače 2022.g. te izjave o suglasnosti od 10. veljače 2022. isplatio ukupan iznos od 2.761,65 EUR/20.807,63 kn na ime naknade štete na vozilu njegova osiguranika. U rubriciranom predmetu, osnov tužiteljevog potraživanja prema tuženiku proizlazi iz činjenice da se prometna nesreća dogodila na području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika, i to naletom na divljač – srnu. Budući da je divljač istrčala na kolnik predmetne ceste iz lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika, očigledno je kako osiguranik tuženika nije poduzeo sve mjere potrebne za sprječavanje štete od divljači te je isti odgovoran za štetu na temelju odredbe članka 76. stavak 1. i 2. Zakona o lovstvu (Narodne novine broj: 99/18, 32/19, 32/20). Nadalje, s obzirom da se divljač na cesti ima smatrati opasnom stvari, primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na odgovornost za štetu od opasne stvari. Odredbom čl. 1064. ZOO-a, a u vezi s čl. 1063. ZOO-a, propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik. Tužitelj je, u mirnom postupku, uputio regresni zahtjev 12. siječnja 2023.g., kojim regresno potražuje od tuženika kao osiguratelja Lovačkog društva LISJAK KASTAV isplaćeni iznos od 2.761,65 EUR/20.807,63 kn. Tuženik je isti otklonio. U rubriciranom predmetu osnov tužiteljevog potraživanja prema tuženiku proizlazi iz odredbe članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, jer isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava nastanak osiguranog slučaja, aktivnu legitimaciju tužitelja, pasivnu legitimaciju tuženika, osnov i visinu tužbenog zahtjeva, jer isto ne proizlazi iz dostavljenih i predloženih dokaza uz tužbu. Teret dokaza svih pretpostavki odgovornosti za s tetu je na tužitelju, s tim da je isti sa sigurnošću u dužan dokazati sve pretpostavke odgovornosti za s tetu, kao i aktivnu legitimaciju te pasivnu legitimaciju tuženika, budući se ne radi o općepoznatoj činjenici sukladno odredbi čl. 221. st. 4. ZPP-a. Tuženik ističe prigovor promašene pasivnu legitimaciju, jer osiguranik tuženika nije vlasnik lovišta niti divljači, budući se divljač smatra javnim dobrom, pa su pogrešni navodi tužitelja da je osiguranik tuženika vlasnik divljači koja je prouzročila predmetnu štetu. Opreza radi, tuženik osporava odgovornost za s tetu i iz razloga s to nema dokaza da bi predmetna šteta na vozilu tužitelja nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika. Naime, sukladno odredbi c l. 80. st. 6. toč . 2. Zakona o lovstvu ( „Narodne novine“ broj 98/18, 32/19 i 32/20 – u nastavku teksta Zakon o lovstvu ) za s tetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na slijedeći način:

Vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi/lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Kako u predmetnoj pravnoj stvari nema dokaza da je predmetna šteta nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlštenika, stoga nema zakonskih pretpostavki za odgovornost tuženika. Odredba čl. 80. Zakona o lovstvu predstavlja specijalni propis koji se primjenjuje u konkretnom slučaju s obzirom na činjenične navode tužbe prema kojima postoji odgovornost lovoovlaštenika. Zakoni se primjenjuju u svojoj ukupnosti. Lex specialis se primjenjuje isključivo samo kada njegove odredbe izrijekom isključuju odredbe općeg zakona. Novi Zakon o lovstvu koji je na snazi od 17. studenog 2018. godine tj. koji je bio na snazi u vrijeme predmetne nezgode 26.01.2022. godine, izrijekom sadrži takvu odredbu (čl. 76. st. 2.) pa se isti primjenjuje u konkretnom slučaju. Tuženik posebice ističe kako se predmetni štetni događaj odigrao izvan područja lovišta tj. na nelovnoj površini, pa se ne radi o šteti za koju odgovaraju lovoovlaštenici i davatelji prava lova sukladno Zakonu o lovstvu, a posebice ne tuženik. Stoga tuženik ističe kako se na predmetni događaj ima primijeniti Zakon o cestama („Narodne novine“ broj 84/11., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14 – u nastavku teksta Zakon o cestama) koji u čl. 50. st. 1. navodi: „ Za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje.“ Slijedom navedenog, tuženik ističe prigovor isključive krivnje treće osobe. Opreza radi, tuženik ističe da vozač nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku, radi čega odgovornost za nastalu štetu postoji na strani vozača. Također tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva iz razloga jer iz Potvrde MUP-a proizlazi da je na vozilu nastala šteta od 5.000,00 kn. Osporava se zatraženi tijek zateznih kamata, jer je tuženik u obvezi je isplatiti štetu tek donošenjem prvostupanjske presude u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva, budući prije toga nije bila utvrđena njegova obveza, niti je bila poznata visina iznosa kojeg je potrebno platiti, a koji je utvrđen tek donošenjem prvostupanjske presude, pa radi toga niti zatezne kamate nisu mogle početi teći prije nego što je takva njegova obveza utvrđena donošenjem prvostupanjske presude. Naime, zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a ne mogu teći prije donošenja sudske odluke kojom je odlučeno o visini potraživanja. Imajući u vidu naprijed navedeno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška.

3. U podnesku od 24. studenog 2023. tužitelj ističe kako su navodi tuženika u cijelosti neosnovani i usmjereni isključivo odugovlačenju predmetnog postupka vođenog radi regresne isplate. Navedeno je razvidno već iz osporavanja aktivne legitimacije tužitelja za podnošenjem predmetne tužbe koju tuženik sada osporava u parničnom postupku iako mu ista u postupku koji je prethodio podnošenju same tužbe ni na koji način nije bila sporna obzirom je u mirnom postupku tuženik isključivo osporio postojanje odgovornosti sukladno odredbama Zakona o lovstvu, a ne i legitimaciju tužitelja za potraživanjem utuženog iznosa. U odnosu na spomenuto osporavanje njegove aktivne legitimacije ističe kako je u prilog svojih navoda o postojanju njegove aktivne legitimacije za podnošenjem predmetne tužbe i potraživanjem utuženog iznosa sukladno odredbi čl. 963. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje u tekstu: ZOO) dostavio policu kaska cestovnih vozila broj 03-0473085-01 od 10. veljače 2021., ponudu cestovnog kaska od 04. veljače 2021., blagajničku priznanicu te uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila WU 03.0001-20 slijedom čega je i više nego razvidna neosnovanost tuženikova prigovora. Navodi tuženika kako njegov osiguranik sukladno odredbi čl. 80. st. 6. toč. 2. Zakona o lovstvu (Narodne novine broj: 99/18, 32/19, 32/20, dalje u tekstu ZOL) odgovara za štetu nastalu naletom na divljač isključivo kada je ista nastala provođenjem lova od strane samog osiguranika i to iz razloga jer je odredbom čl. 76. st. 2. ZOL-a isključena primjena odredaba ZOO-a potpuno su neosnovani s obrazloženjem kako slijedi. Naime, u predmetnom slučaju do prometne nesreće došlo je na način da je na vozilo osiguranika tužitelja naletjela srna. Kako je dakle riječ o šteti nastaloj naletom na divljač za prosuđivanje same odgovornosti primarno bi bila relevantna odredba čl. 80. st. 6. ZOL-a kojom je predviđena odgovornost vozača vozila u slučaju upravljanja vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi te lovoovlaštenika na čijem je lovištu nastala šteta u slučaju nastanka štete zbog provođenja lova. Međutim, navedenom odredbom zakonodavac je propustio regulirati situaciju do koje dolazi kada nije bilo nepravilnog postupanja vozača i kada šteta nije nastala zbog provođenja lova, a u koju situaciju imajući u vidu spisu priležeće dokaze svakako spada i predmetni slučaj. Navedenu pravnu prazninu prema mišljenju tužitelja popunjuje odredba čl. 76. st. 2. ZOL-a koja u pogledu odgovornosti za sva pitanja koja nisu uređena navedenim predmetnim zakonom upućuje na odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, dakle na Zakon o obveznim odnosima. Kako divljač na cesti u opisanim okolnostima predstavlja opasnu stvar jer predstavlja povećanu opasnost štete za okolinu, pa tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom rješenju poslovni broj: Rev-1547/11 od 09. studenog 2016.g. i presudi poslovni broj: Rev 1435/2008 od 14.listopada 2010.g., za prosuđivanje odgovornosti u predmetnom slučaju relevantna je odredba čl. 1064. ZOO-a. Spomenutom odredbom jasno je određeno kako za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, u predmetnom slučaju osiguranik tuženika kao ovlaštenik prava lova na području iz kojeg je divljač iskočila na cestu obzirom samo gospodarenje lovištem i divljači obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači. Pritom isti odgovara na temelju objektivne odgovornosti sukladno odredbi čl. 1045. st. 3. ZOO-a slijedom čega je svaki otklon odgovornosti suvišan. Nadalje, sama činjenica da je do naleta na divljač došlo na javnoj cesti nikako ne isključuje odgovornost osiguranika tuženika za štetni događaj i njime nastalu štetu i to iz razloga spomenute objektivne odgovornosti osiguranika tuženika kao ovlaštenika prava lova na području iz kojeg je divljač iskočila na cestu. Naposljetku, navodi tuženika kako tužitelju na utuženi iznos pripadaju zatezne kamate tek od donošenja prvostupanjske presude nikako nisu osnovani i to iz razloga kako slijedi. Naime, sukladno odredbi čl. 14. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13.) i čl. 963. st. 1. ZOO tužitelju pripada pravo na potraživanje zateznih kamata od prvog dana nakon isplate iznosa na ime naknade štete oštećenom. Tužitelj je u konkretnom slučaju uplatom od 22. veljače 2022. isplatio naknadu štete oštećeniku, svome osiguraniku po osnovi osiguranja, a sada od tuženika zahtjeva regresnu isplatu isplaćenog iznosa, uključujući i zatezne kamate na glavnicu koje na navedeni iznos teku od dana kada je dužnik, ovdje tuženik pao u zakašnjenje, obzirom da je upravo osiguranik tuženika isključivo odgovoran za predmetnu štetu pa je upravo na njemu bila obveza naknade štete oštećeniku. No, kako je tužitelj isplatio predmetnu štetu umjesto tuženika, to su na tužitelja po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, prešla sva osiguranikova prava prema tuženiku pa tako i pravo na zateznu kamatu koja teče od dana isplate. Navedeni stav zauzeo je i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi pod poslovnim brojem: Pž-4800/2021, od 23. veljače 2022.g., kojom je utvrđeno sljedeće, cit.: „Međutim, ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, na koju se nepravilno pozvao prvostupanjski sud, propisano je pravo na zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva, no, ta odredba se primjenjuje u slučaju kada odštetni zahtjev osiguratelju podnese oštećenik. U konkretnom slučaju riječ je o regresnom zahtjevu kojeg je postavio osiguratelj u skladu s odredbom čl. 14. Zakona o obveznim osiguranjima u prometa, prema kojoj društvo za osiguranje koje je nadoknadilo štetu oštećenoj osobi ili platilo osigurani iznos, a na temelju tog Zakona nije bilo u obvezi, ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu i to isplaćenog iznosa štete, kamata i troškova. Budući da je riječ o regresnom zahtjevu, tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana isplate naknade štete“. Obzirom na sve navedeno, predlaže se Naslovnom sudu tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti usvojiti kao osnovan te naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

4. U podnesku od 16. listopada 2025. tuženik navodi da radi ekonomičnosti ne stavlja primjedbe na provedeno prometno vještačenje. Tuženik u potporu navoda o osnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije, u predmetu iste činjenične i pravne naravi (ovosudsni spis P-1725/2022 (točka 7. i 8. odgovora na tužbu - u prilogu), dostavlja aktualnu presudu VTS-a Pž-612/2025 od 11. kolovoza 2025. godine, a iz koje jasno proizlazi da u situaciji kada je tuženo osiguravajuće društvo umjesto lovoovlaštenika, potrebno je dokazati da je osiguravajuće društvo pasivno legitimirano, to jest, ugovorno obvezno podmiriti nastalu štetu za koju odgovara njegov osiguranik. U sporovima male vrijednosti, tužitelje je dužan dostaviti dokaz pasivne legitimacije tuženika/osiguravajućeg društva već u tužbi, a to je nesporno propustio učiniti. Nesporno je da tužitelj u tužbi nije dostavio policu osiguranja odgovornosti temeljem koje bi tuženik bio pasivno legitimirana, pa nije moguće utvrditi što je temelj pasivne legitimacije i odgovornosti tuženika kao osiguravajućeg društva u ovoj pravnoj stvari. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev potrebno je odbiti kao neosnovan – tako i već dostavljena pravomoćna presuda TS Zagreb poslovni broj: P-1897/2022 od 30. srpnja 2024. godine, kao i presuda VTS-a Zagreb poslovni broj: Pž-1576/2023-2 od 2. rujna 2024. godine. Postupanje prema takvom, već izraženom pravnom shvaćanju neposredno višeg suda, predstavlja suđenje u skladu s stabilnom, ustaljenom (dugogodišnjom) i dosljednom sudskom praksom - koju bi upravo stoga što je takva bilo i ustavnopravno neprihvatljivo (s aspekta pravne sigurnosti i vladavine prava te jednakosti svih pred zakonom) mijenjati.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave u spisu: policu kasko osiguranja (str. 8. spisa), ponuda cestovnog kaska (str. 9. spisa), blagajnička priznanica (str. 10. spisa), Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila (str. 11. – 15. spisa), preslike fotografija (str. 16. – 18. spisa), prijava štete (str. 19. – 22. spisa), potvrda MUP-a od 12. prosinca 2022. (str. 23. – 24. spisa), ispis s eGrađanina (str. 25. – 29. spisa), izvid štete (str. 30. – 31. spisa), račun (str. 32. – 33. spisa), Izjava (str. 34. – 36. spisa), potvrda o plaćanju (str. 37. spisa), regresni zahtjev (str. 38. spisa), odgovor na regresni zahtjev (str. 39. spisa), preslike fotografija (str. 40. – 60. spisa). Sud je priklopio spis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko – goranske, Klasa: 211-06/24-02/1252 te je zamolbenim putem saslušao svjedoka OT i TT. Sud je proveo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za promet, vozila i plovila/cestovni promet mr.sc. UT iz [adresa] na okolnost dinamike i visine štete te utjecaju brzine kretanja motornog vozila reg. oznake [registarska oznaka] na nastanak štete i mogućnost izbjegavanja prometne nezgode.

6. Sud nije proveo financijsko vještačenje koje je tužitelj predlagao na okolnost izvršene isplate po polici kasko osiguranja jer tuženik nije osporio da je isplata izvršena, dok je sud na temelju potvrde o plaćanju na str. 37. spisa (čiju vjerodostojnost tuženik nije osporavao) utvrdio da je tužitelj isplatio ovlaštenom serviseru (AUTO GRLICA d.o.o.) iznos od 20.807,63 KN dana 22. veljače 2022. i to temeljem računa za popravak na str. 32. spisa i izjave vlasnika osiguranog vozila (ugovaratelja osiguranja i osiguranika) na str. 34. spisa.

7. Sud nije službenim putem pribavio od LD LISJAK KASTAV, podatak da li su dana 26. siječnja 2022. provodili lovne aktivnosti, odluku o odobrenju provođenja lovnih aktivnosti i zapisnik o provođenju lovnih aktivnosti, jer provođenje lovnih aktivnosti nije odlučna činjenica za presuđenje u ovoj pravnoj stvari s obzirom na to da je odgovornost lovoovlaštenika objektivna odgovornost i temelji se na odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO).

8. Nakon ocjene svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet spora zahtjev za isplatu iznosa od 2.761,65 EUR koji tužitelj potražuje od tuženika na ime onoga što je isplatio temeljem police kasko osiguranja broj 03-0473085-01, radi popravka motornog vozila reg. oznaka [registarska oznaka], oštećenog u štetnom događaju od 26. siječnja 2022.

10. Između stranaka je sporan nastanak osiguranog slučaja, aktivna i pasivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva.

11. Odredbom čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08125/11, 78/11, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO) je propisano da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema sobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Stoga je u konkretnom slučaju, primjenom mjerodavnih materijalnopravnih zakonskih odredbi, trebalo ocijeniti postoji li odgovornost tuženika prema tužiteljevom osiguraniku u smislu navedene zakonske odredbe te je li izvršenom isplatom tužitelj subrogirao u pravni položaj svog osiguranika.

12. Nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Sud je uvidom u Policu kasko osiguranja utvrdio da je kao ugovaratelj osiguranja i osiguranik naznačen LT, dok je osigurano vozilo osobni automobil KIA SPORTAGE 1,6 ACTIVE, reg. oznake [registarska oznaka]. Kao početak osiguranja je naveden datum 11. veljače 2021., a istek 11. veljače 2022. Ugovorena premija osiguranja iznosi 2.300,77 kn, dok iz blagajničke priznanice proizlazi da je premija osiguranja plaćena (što tuženik nije osporavao). Na Ponudi cestovnog kaska je naznačeno da su sastavni dijelovi ugovora o osiguranju Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila WU 03.0001-20 i da je ugovoreno potpuno kasko osiguranje bez franžize. Iz čl. 14. Uvjeta za kasko osiguranja proizlazi da puno kasko osiguranje pokriva sve rizike koji uzrokuju oštećenje, uništenje ili nestanak predmeta osiguranja, osim rizika koji su isključeni zakonom, uvjetima osiguranja ili ugovorom o osiguranju, pri čemu tuženik ne tvrdi niti to proizlazi iz čl. 15. Uvjeta osiguranja da je nalet na divljač isključen rizik. Kako iz potvrde MUP-a od 12. veljače 2022., koja je javna isprava, proizlazi da je do štetnog događaja došlo 26. siječnja 2022. i da je u tom štetnom događaju sudjelovalo osigurano vozilo, kojim je upravljao vozač OT, županijskom cestom 5215 iz smjera Rijeka u smjeru Viškovo, kada je prednjim desnim dijelom vozila udarila u divljač srnu, koja je istrčala na kolnik s desne strane trena zelene površine u koncesiji Lovačkog društva Lisjak Kastav, to je sud utvrdio da je naletom vozila na divljač nastupio osigurani slučaj i to u vrijeme važenja kasko osiguranja i da je stoga tužitelj isplatom osigurnine subrogirao temeljem odredbe čl. 963. ZOO-a u pravni položaj svoga osiguranika.

13. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom čl. 221.a ZPP-a propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

14. Na odgovornost lovoovlaštenika za štetu na vozilu (a time i njegovog osiguratelja), nastalu naletom vozila na divljač, ne primjenjuje se isključivo čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu (NN broj 140/05, 75/09,153/09, 14/14, 21/16, 41/16 i 67/16, dalje: Zakon o lovstvu), već se na njegovu odgovornost primjenjuje i ZOO kao lex generalis u skladu s čl. 76. stavka 2. Zakona o lovstvu, u slučajevima u kojima je do naleta vozilom na divljač došlo uslijed istrčavanja divljači na kolnik ceste, kao u konkretnom slučaju (isto tako i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-166/2024 od 24. rujna 2024.). Teret dokazivanja materijalnopravnih pretpostavki odgovornosti za štetu je na tužitelju, a ne na tuženiku, dok u konkretnom slučaju tužitelj nije niti tvrdio da je šteta posljedica provođenja lova, već je tvrdio da tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stoga sud nije po prijedlogu tuženika zatražio podatak od tuženika jesu li na dan štetnog događaja provodili lovne aktivnosti i dokazne prijedloge iz točke 21.3. odgovora na tužbu (je li mjesto događaja unutar područja na kojem nije moguće uspostaviti lovište/je li mjesto događaja bilo obuhvaćeno programom zaštite divljači/pribava programa i podatke o izvršenim mjerama) jer sud u parničnom postupku odlučuje u okviru činjeničnih navoda stranka (čl. 2. st. 1. ZPP- a), a teret dokazivanja općih pretpostavki za štetu i ispunjenja materijalnopravnih pretpostavki za štetu je na tužitelju, a ne na tuženiku.

15. Prema odredbi čl. 1064. ZOO-a, za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Kako divljač na cesti na kojoj se uobičajeno kreću vozila predstavlja opasnu stvar, to je za štetu nastalu izlijetanjem divljači na cestu odgovoran lovoovlaštenik koji gospodari lovištem i divljači, koja je prema odredbi čl. 3. st. 1. ZL-a dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, odnosno tuženik. Pri tome se tuženik može osloboditi odgovornosti za nastalu štetu u slučaju da dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidljivog uzroka koje se nalazi izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (čl. 1067. st. 1. ZOO-a) te da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti ili čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (čl. 1067. st. 2. ZOO- a).

16. Tuženik je istaknuo prigovor isključive krivnje treće osobe za štetu (osobe zadužene za održavanje ceste) te je predložio sudu da službenim putem pribavi podatak tko je bio zadužen za održavanje ceste na kojoj se dogodila prometna nezgoda i podataka je li lovoovlaštenik podnio zahtjev za postavljanjem prometnog znaka "divljač na cesti".

17. Na pitanje odgovornosti pravne osobe zadužene za održavanje ceste primjenjuje se odredba čl. 50. Zakona o cestama (''Narodne novine“ broj 84/2011/ 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19; dalje: ZC), kojom je propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje (stavak 1.). Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (stavak 2.). S druge strane, odgovornost za štetu nastalu naletom divljači na vozilo na cesti je objektivna, tako da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti, jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar, a sukladno odredbi čl. 1063. ZOO-a. Oslobođenje od odgovornosti za štetu prouzročenu opasnom stvari moguće je u slučajevima propisanim odredbom čl. 1067. ZOO, prema kojoj se, vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti, ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (st. 1.), ako je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao spriječiti (st. 2.), ako je nastanku štete djelomično pridonio oštećenik vlasnik se oslobađa djelomično (st. 3.), ili ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (st. 4.). Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Rev-352/2022 od 5. travnja 2022. izrazio pravno shvaćanje, koje prihvaća i ovaj sud, da nepostupanje osobe ovlaštene upravljati javnom cestom po zahtjevu lovoovlaštenika iz čl. 50. st. 2. ZC oslobađa lovoovlaštenika od objektivne odgovornosti za štetu nastalu naletom divljači na vozilo na cesti samo ako je to nepostupanje u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i štetom, jer bi u tom slučaju lovoovlaštenik dokazao da je šteta, djelomično ili potpuno, nastala radnjom treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti, čime bi bile ostvarene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe čl. 1067. ZOO. To znači da se lovoovlaštenik, odnosno njegov osiguratelj, u okolnostima konkretnog slučaja može osloboditi od objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari ako dokaže propust osobe zakonom ovlaštene za održavanje državnih cesta vezan uz nepostavljanje znaka divljač na cesti na predmetnoj prometnici i da je takav propust bio u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem.

18. Pribavljanje podataka tko je bio zadužen za održavanje ceste na kojoj se dogodila prometna nezgoda i podataka je li lovoovlaštenik podnio zahtjev za postavljanjem prometnog znaka "divljač na cesti", prema stajalištu ovoga suda jest adekvatno dokazno sredstvo radi utvrđivanja propusta pravne osobe zadužene za održavanje javne ceste. Međutim, (eventualni) propust pravne osobe sam po sebe ne dovodi do odgovornosti osobe zadužene za održavanje ceste za naknadu štete. Da bi takva odgovornost postojala potrebno je da postoji uzročno – posljedična veza između propusta i nastanka štete, pri čemu je teret dokazivanja na tuženiku (čl. 219. st. 1. ZPP-a) koji tvrdi da postoji ekskulpacijski razlog. Tuženik (čak i pod pretpostavkom da postoji propust pravne osobe zadužene za održavanje ceste da postupi po zahtjevu lovoovlaštenika za postavljanjem prometnog znaka) nije predložio sudu adekvatne dokaze radi utvrđenja uzročno – posljedične veze između takvog (eventualnog) propusta i nastanka štete, a što se prema stajalištu ovoga suda može utvrditi jedino provođenjem prometnog vještačenja jer sud nema dovoljno stručnih znanja da bi utvrdio bi li, u konkretnoj prometnoj situaciji, postojanje prometnog znaka spriječilo u potpunosti nalet na divljač ili dovelo barem do nastanka štete u manjem obujmu. Tuženik je predlagao provođenje vještačenja na okolnost dinamike prometne nezgode na način da se utvrdi je li prekoračenje brzine kretanja u uzročnoj vezi sa visinom štete. Stoga sud nije pribavljao takve isprave po tuženikovom prijedlogu jer je pribavljanje takvih isprava suvišno. Osim toga, iz potvrde MUP-a na str. 23. – 24. spisa proizlazi da je 1000 m prije mjesta događaja postavljen prometni znak opasnosti "divljač na cesti" s dopunskom pločom "1300 m", a iz čega proizlazi da (sve i da je postojao takav zahtjev lovoovlaštenika) očito je da je pravna osoba zadužena za održavanje ceste postupila po takvom zahtjevu, pa sve i da je u tom smislu tuženik predložio vještačenje, takvo vještačenje ne bi bilo potrebno jer proizlazi da ne postoji propust pravne osobe za održavanje ceste.

19. Sud je utvrdio da nije osnovan tuženikov prigovor isključive/djelomične odgovornosti vozača za prometnu nezgodu.

20. Iz iskaza svjedoka OT, koja je saslušana zamolbenim putem, proizlazi da se ujutro vozila na posao te je izletjela divljač na cesti ispod Eurospina. Kretala se kolnikom iz Viškova u smjeru Kastva i divljač je izletjela iz šume, na mjestu koje se danas nalazi jedna velika reklama, veliki pano. Životinja je istrčala s desne strana, dok ne može reći kojom brzinom se kretala automobilom. Ne zna je li postojala prometna signalizacija koja bi ukazivala na divljač na cesti. Životinja je naletjela na prednji desni dio te je razbila far, haubu, blatobran i branik. Nije sigurna o kakvoj vrsti životinja se radilo. Životinja je ostala ležati na cesti. Navodi da je tada zvala policiju, oni su napravili očevid te su zbrinuli životinju. Dok je bila na mjestu štetnog događaja, lovočuvar nije bio tamo, odnosno njoj se nitko nije obratio, stoga ne zna da li je došao kasnije. Nema saznanja o tome da li se u blizini mjesta štetnog događaja nalazi lovište niti o tome da li se u vrijeme nezgode provodio skupni lov te jesu li bile postavljene prometne signalizacije da se provode takve aktivnosti. U vrijeme nezgode, vlasnik vozila bio je njen suprug LT. Na vozilu je nastala djelomična šteta, a što se tiče visine ne zna koja je jer se šteta isplaćivala po računima preko kasko police osiguranja. Nezgoda se dogodila oko 7 ujutro. U odnosu na uvjete na cesti prije nezgode, navodi da kiša nije bila, bio je siječanj i bili su u skafanderima te ne može reći da li je možda bilo sklisko, ali navodi da kiša nije padala. Protiv nje nije vođen prekršajni postupak.

21. Iz iskaza svjedoka TT proizlazi da je bila suvozač u trenutku kada se dogodila nezgoda zato što OT i ona zajedno putuju na posao. Predmetna nezgoda dogodila se u Viškovu na mjestu nove obilaznice gdje nema zaštitne ograde kako divljač ne bi mogla doći na cestu. Vozile su se te je najednom na cestu iskočila divljač. Prometna nezgoda se dogodilo oko 7:15-7:20 ujutro. Vozačica je vozila oko 50 km/h, ne više. Životinja je istrčala sa desne strane. Na mjestu nezgode većinom se nalazi zelena površina, zgrade su udaljene. Životinja je naletjela na prednji desni dio. Nisam sigurna o kakvoj se vrsti životinje radilo, pretpostavlja srndač ili jelen. Životinja je ostala na kolniku nakon sudara. Ne zna što se dalje događalo jer je nakon nezgode zvala muža koji je došao po nju da je odveze na posao. Vani je bilo hladno, kiša nije padala. Na upit kolika je bila udaljenost između vozila i divljači u trenutku sudara, odgovara da je divljač samo izletjela. Navodi da su nakon 2-3 dana vidjele da se drugom automobilu dogodila slična nezgoda na toj cesti, tako da ovo nije prvi slučaj.

22. Sud je prihvatio iskaze svjedoka jer su svjedoci iskazivali suglasno, a njihovi iskazi nisu proturječni ispravama u spisu dok stranke nisu prigovarale iskazima svjedoka. Na temelju iskaza svjedoka sud je utvrdio da je u mjestu Viškovo došlo do štetnog događaja u jutarnjim satima u zimskim mjesecima, kada kiša nije padala, na mjestu gdje nije bilo zaštitne ograde, tako da je na motorno vozilo kojim je upravljala ŠT naglo iskočila divljač iz šume i udarila u prednji desni dio vozila. Divljač je ostala ležati na cesti, a što proizlazi i iz potvrde MUP-a od 12. prosinca 2022.

23. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je prema vidljivom oštećenju osobnog automobila došlo do naleta prednjeg desnog dijela branika osobnog automobila i srne. Policijskim izvidom zabilježeno je na desnoj kolničkoj traci na udaljenosti od PTM unaprijed za 8,5 m, a od desnog betonskog rubnjaka kolnika ulijevo za 1,10 m pronađen svježi trag obrisa na kolniku, što je ujedno i približno mjesto naleta prednjeg desnog dijela vozila na srnu. Brzina kretanja osobnog automobila u trenutku naleta na srnu iznosila je oko 41,2 km/h, dok je zaustavni put osobnog automobila pri brzini od oko 41,2 km/h iznosio oko 21,4 m. Sukladno literaturi lovstva srneća divljač ima dužinu tijela od 130-140 cm. Visina u grebenu iznosi oko 75 cm, a težina do 25 kg (mužjaci, a ženke do 20 kg). Srneća divljač kreće se skokovito radi građe tijela, gdje je stražnji dio viši od prednjeg, tako da s lakoćom preskače travu, šikaru i sl. Prosječna brzina srneće divljači u skokovitom kretanju iznosi od 25-40 km/h. U trenutku stupanja srne na nogostup osobni automobil je bio udaljen od mjesta naleta 3,4 m. Da je vozač osobnog automobila u trenutku stupanja srne na kolnik reagirao intenzivnim kočenjem, ne bi uspio zaustaviti vozilo prije mjesta naleta jer je zaustavni put kočenjem iznosio oko 21,4 m. U ovom bi slučaju nalet bi bio izbjegnut da je brzina osobnog automobila bila manja od 13,0 km/h. Sveukupni troškovi popravka osobnog automobila s uključenim PDV-om iznose 20.807,63 kn ili 2.761,65 EUR.

24. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je sačinjen u skladu s pravilima struke, nema proturječnosti niti nedostataka, dok stranke nisu imale prigovara na nalaz i mišljenje vještaka. Na temelju prometnog vještačenja sud je utvrdio da je brzina kretanja osobnog automobila iznosila 41,2 km/h, dok prosječna brzina srneće divljači u skokovitom kretanju iznosi od 25-40 km/h. U trenutku stupanja srne na nogostup osobni automobil je bio udaljen od mjesta naleta 3,4 m pa da je vozač osobnog automobila u trenutku stupanja srne na kolnik reagirao intenzivnim kočenjem, ne bi uspio zaustaviti vozilo prije mjesta naleta jer bi zaustavni put kočenjem iznosio oko 21,4 m. U ovom bi slučaju nalet bi bio izbjegnut da je brzina osobnog automobila bila manja od 13,0 km/h. Kako je vozač osobnog automobila na mjestu ograničenja brzine prometnim znakom 70 km/h (proizlazi iz potvrde MUP-a) upravljala brzinom od 41,2 km/h, pri čemu nije mogla u konkretnoj prometnoj situaciji, izbjeći nalet na divljač, sud je ocijenio da vozač nije pridonio niti postoji isključiva odgovornost vozača za nastanak štete i štetnog događaja. Sud je utvrdio da visina štete na vozilu koja je nastala u štetnom događaju od 26. siječnja 2022. iznosi 2.761,65 EUR-a, dakle, onoliko koliko je tužitelj isplatio svom osiguraniku, odnosno ovlaštenom serviseru temeljem računa na str. 32. spisa temeljem police kasko osiguranja.

25. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći da je divljač javno dobro pa su pogrešni navodi tužitelja da je osiguranik tuženika vlasnik divljači koja je prouzročila štetu, te da nema dokaza da je šteta na vozilu tužitelja nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika. Pored toga, tuženik je istaknuo prigovor odgovornosti treće osobe za štetu i odgovornosti oštećenika za štetu. Dakle, tuženik nije istaknuo prigovor da ne bi bio osiguratelj lovačkog društva (na što je osnovano tužitelj ukazao na pripremnom ročištu), dok u postupku mirnog rješavanja spora koji je prethodio pokretanju ovog parničnog postupka tuženik nije u tom smislu osporavao svoju pasivnu legitimaciju, već je u odgovoru na regresni zahtjev (str. 39. spisa) otklonio regresni zahtjev kao pravno neosnovan iz razloga što ne može utvrditi postojanje odgovornosti prema Zakonu o lovstvu. Pored toga, tuženik u odgovoru na tužbu u točki 5.) priznaje da je lovoovlaštenik osiguranik tuženika jer i sam navodi da "osiguranik tuženika nije vlasnik lovišta niti divljači, budući da se divljač smatra javnim dobrom", a iz čega proizlazi da prigovor promašene pasivne legitimacije koji je istaknut u odgovoru na tužbu ne obuhvaća osporavanja pasivne legitimacije iz razloga što tuženik nije osguravatelj lovoovlaštenika, već iz razloga što tuženik smatra da ne postoji odgovornost lovoovlaštenika kao njegovog osiguranika za štetu. Kako su u sporu male vrijednosti stranke dužne iznijeti sve činjenice i dokaze najkasnije u tužbi i odgovoru na tužbu sukladno čl. 461.a ZPP-a, a što uključuje i sve prigovore kojima se osporava tužbeni zahtjev, to sud kasnija osporavanja koje je tuženik konkretizirao činjenično tek u podnesku od 15. listopada 2025., nije uzeo u obzir. Pravilno tuženik ukazuje da je u situaciji kada je tuženo osiguravajuće društvo umjesto lovovlaštenika, potrebno dokazati da je osiguravajuće društvo ugovorno obvezno podmiriti nastalu štetu za koju odgovara njegov osiguranik. Međutim, u konkretnom slučaju, kada tuženik sam u odgovoru na tužbu za lovoovlaštenika kojeg je tužitelj odredio već u tužbi naziva "tuženikovim osiguranikom", to se radi o nespornoj činjenici koju nije potrebno dokazivati.

26. Na ročištu za glavnu raspravu od 22. listopada 2025. tuženik se očitovao da iz potvrde MUP-a proizlazi kako se spominju dva lovačka društva za isto područje te je u spis predao ispis iz registra udruga. Međutim, kako tuženik u ovom sporu male vrijednosti nije već u odgovoru na tužbu osporio činjenicu da je divljač izletjela na javnu cestu iz lovišta koje je u zakupu Lovačkog društva LISJAK KASTAV, premda je tužitelj već uz tužbu priložio potvrdu MUP-a na koju se tuženik poziva, stajalište je ovoga suda da je tuženik prekludiran u iznošenju novih činjenica (čl. 461.aZPP-a).

27. Slijedom navedenog, a kako tuženik nije dokazao postojanje ekskulpacijskog razloga, sud je na temelju odredbe čl. 963. st. 1. ZOO-a obvezao tuženika na isplatu iznosa od 2.761,65 EUR. Tužitelj na dosuđeni iznos ima pravo na zakonske zatezne kamate od dana plaćanja po polici kasko osiguranja sukladno odredbi čl. 14. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, po stopi propisanoj za tražbine koje proizlaze iz ostalih odnosa.

28. Tužitelj koji je u cijelosti uspio u sporu ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, u visini propisanoj Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 157/15, 37/22 i 137/23, dalje: Tarifa).

29. Tužitelju su opravdano nastali troškovi sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.7.1. Tarife), sastava obrazloženog podneska kojim odgovara na navode iz odgovora na tužbu koji je sud uzeo u obzir jer to smatra svrsishodnim u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife), zastupanja na ročištima od 25. studenog 2024., 12. svibnja 2025. i 22. listopada 2025. u iznosu od o 200,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife), zastupanje na ročištu od 13. siječnja 2025. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 50,00 EUR (Tbr.9.5.Tarife). Tužitelj za sastav podneska od 2. rujna 2025. kojim se očituje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka ima pravo na naknadu troškova u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr.8.1. Tarife), za sastav obrazloženog podneska od 10. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr..8.1. Tarife) te za sastav obrazloženog podneska od 10. veljače 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr.8.3.Tarife), koji su svrsishodni jer tužitelj u tim podnescima ukazuje na primjenu materijalnog prava i relevantnu sudsku praksu, sve uvećano za 25% PDV-a. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova vještačenja u iznosu od 475,00 EUR, trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 37,04 EUR i presudu u iznosu od 74,07 EUR te trošak preslikavanja spisa u iznosu od 1,59 EUR (str, 249. spisa) koji je prema stajalištu ovoga suda bio nužan s obzirom na to da je priklopljeni spis MUP-a dostavljen na CD-u, koji sud nije mogao dostaviti strankama putem e-komunikacije.

30. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova ovjere iskaza svjedoka u iznosu od 15,63 EUR jer nije dokazao da je takve troškove stvarno i snosio.

31. Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika na naknadu troškova parničnog postupka tužitelju u iznosu od 2.525,20 EUR sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi propisanoj za tražbine koje proizlaze iz ostalih odnosa (čl. 151. st. 3. ZPP-a u vezi s čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a).

32. U preostalom dijelu koji iznosi 203,13 EUR je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu, 3. prosinca 2025.

Sutkinja

Ines Božić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.