Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 19 Gž-213/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Katije Hrabrov,
predsjednice vijeća, Blanke Pervan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. R. pok. R., OIB: …, zastupanog po punomoćnici E. P., odvjetnici u B., protiv tuženice R. H., zastupane po O.D.O. u Z, G- U.O., Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-149/2021-8 od 20. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 17. listopada 2023.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženice R. H. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-149/2021-8 od 20. siječnja 2022.

r i j e š i o j e

Odbija se žalba tuženice R. H. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-149/2021-8 od 20. siječnja 2022.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Utvrđuje se prema tuženoj R. H. da je tužitelj G. R. pok. R., OIB:…, stekao pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao dio čest zem. 382/1 k.o. u površini od 1703 m2, prikazana na skici lica mjesta ovlaštenog sudskog vještaka D. K. od 16.11.2015. god., slovima A-B-C-D-A koja skica je sastavni dio ove presude, što je tužena R. H. dužna priznati i trpjeti da tužitelj u zemljišnoj knjizi, a nakon izvršene parcelacije ishodi uknjižbu prava vlasništva ne predmetnoj nekretnini na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tužene, sve u roku od 15 dana o dana pravomoćnosti ove presude. i"

Poslovni broj: 19 Gž-213/2022-2

2

2. Rješenjem suda prvog stupnja, riješeno je:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 13. 537,50 sve u roku od 15 dana."

3. Protiv citirane presude i rješenja žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede
odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,
pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Tvrdi da iz svih dokaza izvedenih tijekom postupka ne slijedi da je tužitelj putem svojih prednika posjedovao predmetnu nekretninu najmanje od 6. travnja 1901., što je pretpostavka za dosjelost, sukladno pravnim pravilima austrijskog Općeg građanskog zakonika. Iskazi svjedoka u pogledu vremena od kada su prednici tužitelja posjedovali predmetnu nekretninu nisu precizni i iz njih se ne može zaključiti da su nekretninu posjedovali najmanje 40 godina prije navedenog datuma. Iskazi svjedoka sami za sebe, a ni u vezi s ostalim dokazima ne dokazuje ispunjenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti, posebno u pogledu vremenskog trajanja poštenog posjeda prednika tužitelja. Tužitelj nije stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine niti po jednoj osnovi. Iz iskaza svjedoka N. C. saslušanog na raspravi od 7. prosinca 2021. razvidno je da tužitelj i njegova braća te njihov otac R. nisu bili u posjedu prijepora u razdoblju od 1995. do 2006. Prigovara odluci o troškovima postupka. Predlaže žalbu uvažiti te pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te obvezati tužitelja da joj naknadi prouzročeni parnični trošak.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje ovaj drugostupanjski sud nalazi da
prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.

354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 –
pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem
odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj
70/19 - dalje ZID ZPP), a na koju ukazuje žalba, jer je u obrazloženju presude i
rješenja dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa se ista
presuda i rješenje mogu ispitati.

7. Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj
dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP i u svezi čl. 381. istog Zakona.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva na realnom dijelu
nekretnine oznake čest. zem. 382/1 k.o. B. G. u površini od 1703 m2 na skici sudskog vještaka D. K. od 16. studenoga 2015. označenog točkama A-B- C-D-A, koja je sastavni dio presude te radi trpljenja tuženice da tužitelj ishodi

Poslovni broj: 19 Gž-213/2022-2

3

uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice.

9. Svoj tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je sporni dio nekretnine stekao nasljeđivanjem svog pravnog prednika, oca R. R. pok. Ć. na temelju Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Benkovcu poslovni broj O-313/05 od 16. studenoga 2006., a njegovi pravni prednici, otac R. i djed Ć. R. dosjelošću.

10. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom usvojio postavljeni tužbeni zahtjev i utvrdio da su prednici tužitelja predmetnu nekretninu nesmetano posjedovali od davnina i to djed tužitelja, sada pok. Ć., a potom njegov (tužiteljev) otac R. rođen 1929., kako to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka koji su u svojim iskazima
naveli da su tužitelj kao i njegovi pravni prednici prijepor nesmetano posjedovali te da je riječ o nekretnini koja je dijelom većeg kompleksa zemljišta, u vlasništvu tužiteljeve obitelji "od davnina" koja se dijelom koristila kao pašnjak a dijelom kao obradivo zemljište na kojem su sadili povrće te da je na jednom dijelu izgrađena i obiteljska kuća koju je izgradio otac tužitelja R. R. 80-ih godina prošlog stoljeća.

11. Prvostupanjski je sud, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno našao
utvrđenim činjenice iz kojih proizlazi zaključak da je tužitelj osobno i putem svojih
pravnih prednika, oca R. R. pok. Ć. i djeda Ć. R. dosjelošću stekao pravo vlasništva na spornom dijelu nekretnine poštenim posjedovanjem u vremenu od 40 godina koje je isteklo do 17. studenoga 1999.

12. Dosjelost je originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, što
znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune zakonom određene pretpostavke
stječe samim tim pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki.

13. Prema odredbi čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZVDSP) propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

14. Prema odredbi st. 3. istog članka Zakona propisano je da samostalni posjednik
nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom
20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok je odredbom st. 4. istog
članka ZVDSP propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je barem pošteni i samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog iz st. 2. i 3. tog članka Zakona.

Poslovni broj: 19 Gž-213/2022-2

4

15. Odredbom čl. 160. st. 1. ZVDSP propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika nekretninu neprekidno posjedovali kao pošteni samostalni posjednici.

16. Izvornom odredbom čl. 388. st. 4. ZVDSP („Narodne novine“, broj 91/96 i 68/98) propisano je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana, a koja odredba je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“, broj 137/99.).

16.1. Europski sud za ljudska prava primjenjuje shvaćanja izražena u odlukama Trgo
protiv Hrvatske (broj zahtjeva 35298/04), Radomilja i drugi protiv Hrvatske broj
zahtjeva 37685/10 i Jakeljić protiv Hrvatske broj zahtjeva 22768/12/10.

16.2. U presudi Trgo protiv Hrvatske izraženo je shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnine u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina, ex lege, na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, stupanjem na snagu tog Zakona 1. siječnja 1997. postao vlasnik posjedovane nekretnine.

16.3. U presudama Radomilja i drugi te Jakeljić protiv Hrvatske izraženo je i daljnje
shvaćanje, da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe čl. 388. st. 4.
ZVDSP nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe za utvrđenje prava vlasništva,
odnosno da nije odlučeno je li tužba podnesena nakon 17. studenoga 1999. kao
dana donošenja navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, kojom je
odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP ukinuta.

16.4. Pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 974/2017-2 od 7. svibnja 2019. glasi:

„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8.
listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“.

17. Uzimajući u obzir da je pravni prednik tužitelja R. R. pok. Ć., tužiteljev otac evidentiran kao posjednik sve od 1966. te da je tužitelj 1988. Na spornom dijelu nekretnine izgradio kuću, da je predmetna nekretnina dio ostavinske imovine ostavitelja R. R. sukladno rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Benkovcu poslovni broj O-313/05, jer je isti preminuo 1. rujna

Poslovni broj: 19 Gž-213/2022-2

5

1996. te vodeći računa da iz iskaza svjedoka I. K. proizlazi da poznaje tužitelja i njegove prednike, oca R. i djeda pok. Ć. te da su oni "ovu parcelu nesmetano posjedovali od davnina" (l. s. 88.), uz iskaz svjedoka R. O. (l.s. 37.) koji je iskazivao sukladno iskazu svjedoka Kožula i svjedoka N. C. (l. s. 38. i 98.) koji je također naveo da su tužitelj i prednici u posjedu prijepora sve od vremena nakon Drugog svjetskog rata, valja zaključiti da je do 17. studenoga 1999. proteklo (najmanje) 40 godina savjesnog posjedovanja koje vrijeme je potrebno za stjecanje dosjelošću.

18. Saslušani svjedoci R. O., N. C. i I. K. rođeni su 40-ih godina prošlog stoljeća, međutim, susjedi su tužitelja, imaju nekretnine u blizini prijepora te imaju posredna saznanja o pravno odlučnim činjenicama i nije nužno da njihovi iskazi budu potkrijepljeni drugim materijalnim dokazima, kakav pravni stav je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu svojih odluka (Rev-750/16-2 od 17. travnja 2019., Rev-1414/14-2 od 13. lipnja 2018. i dr.).

19. Glede žalbenih navoda tuženice da tužitelj i njegova braća, te otac R. nisu bili u posjedu predmetne nekretnine u razdoblju od 1995. pa do 2006. za kazati je da prema odredbi čl. 19. st. 1. ZVDSP posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari, ali posjed ne prestaje niti se prekida ako je smetnja ili propuštanje izvršavanja posjednikove vlasti bilo po svojoj naravi samo privremeno, o čemu je i svjedočio N. C. te naveo da u razdoblju od 1995. do 2006. on sam nije bio prisutan, ali je na prijeporu viđao tužitelja od 2006. pa nadalje.

20. Prvostupanjski je sud stoga pravilno odlučio kada je pobijanom presudom usvojio postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja i pravilnom primjenom materijalnog prava svojim rješenjem naložio tuženici da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 3. ZID ZPP.

21. Stoga žalba tuženice nije osnovana.

22. Na osnovi iznesenog trebalo je, po čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženice i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

23. Isto tako, trebalo je po čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tuženice i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.

U Zadru, 17. listopada 2023.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov