Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj: Gž-1940/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja MV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković i Mate Burazin u Karlovcu, protiv tuženika RV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Luki Krkoviću, odvjetniku u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj P-6/2023-37 od 18. travnja 2025. i protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj P-6/2023- 42 od 7. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 3. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj P-6/2023-37 od 18. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj P-6/2023-42 od 7. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj MV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnine i to dijela kčbr. [katastarska čestica] [adresa] 160 čhv koja dolazi upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod novom oznakom kčbr. [katastarska čestica] vinograd straža od 318 m2 k. o. [katastarska općina], a koja dolazi upisana u zemljišnim knjigama na imenu i vlasništvu tuženika:

RV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], što je tuženi dužan priznati i trpjeti da se tužitelj upiše kao vlasnik u zemljišnim knjigama, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku RV tužitelju MV naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu 2.997,23 eur-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude 18. travnja 2025. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana."

2. Prvostupanjskim rješenjem ispravlja se i dopunjuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj P-6/2023-37 od 18. travnja 2025. u izreci pod točkom II. na način da u drugom redu umjesto iznosa od "2.997,23 Eur", ispravno treba stajati "3.546,71 Eur", te u obrazloženju pod točkom 20. u 16 redu umjesto "2.997,23 Eur" ispravno treba stajati "3.546,71 Eur".

3. Tuženik pobija presudu i rješenje zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu ZPP), te predlaže da se pobijana presuda i rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se isti ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj je osporio navode uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.

5. Žalbe su neosnovane.

6. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik u žalbi jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

7. Neosnovano tuženik ističe žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene utvrdio sve činjenice koje su odlučne za ishod ovog spora.

8. Prvostupanjski je sud u smislu odredbe članka 8. ZPP-a provedene dokaze ocijenio po svom slobodnom uvjerenju, utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja pri čemu navedeno uvjerenje suda prvog stupnja u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka, zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnost, a niti nezakonitost pobijane presude zbog čega žalbeni razlog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi sa člankom 8. ZPP-a na način kako je to obrazloženo u žalbi tuženika ovaj sud smatra neutemeljenim.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnine i to dijela kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod novom oznakom kč. br. [katastarska čestica], površine 318 m2 k. o. [katastarska općina], te da se upiše kao vlasnik u zemljišnim knjigama.

10. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tuženik kupio čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od upisanog vlasnika ĆV i da se upisao kao vlasnik i posjednik, a na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 28. kolovoza 2017.,

- da iz povijesti promjena katastarskih čestica, za predmetnu nekretninu, proizlazi da je revizijom posjedovnog stanja 1972. dio kč. br. [katastarska čestica] k.o. [adresa] VV, da je 2012. došlo do promjene i da je na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan PV, a 2017. CV, da bi temeljem rješenja Z-10006/2017 izvršena promjena vlasnika cijelog posjedovnog lista i upisan je RV,

- da iz izvatka iz zemljišne knjige priloženog Ugovora o kupoprodaji nekretnina proizlazi da su upisani vlasnici predmetne čestice kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bili AV, BV, IV, NV, SV, nakon čega je čestica upisana u suvlasništvo SV i MVV, koji su česticu prodali PV, nakon toga nekretninu je ČV prodao ĆV, a isti tuženiku RV,

- da je očevidom na licu mjesta uz nazočnost mjerničkog vještaka utvrđeno da prijepor sadrži dio vinograda, dio prijelaznog puta prema objektu tuženika, te da su na licu mjesta saslušani svjedoci iz čijih iskaza je sud zaključio da je tužitelj, a prije njega njegovi prednici u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine više od 50 godina.

11. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja, sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev jer je temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka utvrdio da su se ispunile zakonske pretpostavke odnosno da je tužitelj dokazao pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću.

12. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvar kroz zakonom određeno vrijeme. Pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti, pri čemu se zahtjeva ispunjavanje određenih pretpostavki prije svega da stjecatelj ima posjed određene kvalitete (dovoljno je poštenje posjeda), i da posjed traje zakonom određeno vrijeme, kao i da stvar koja je predmet dosjedanja bude sposobna biti predmetom stjecanja u vlasništvu putem dosjelosti, kao i da je stjecatelj sposoban da tu stvar stječe u vlasništvo dosjelošću.

13. Odredbom članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV), propisano je da se vlasništvo može steći temeljem pravnog posla, odluke državnog tijela, temeljem zakona i nasljeđivanjem, pa je tužitelj morao dokazati postojanje jednog od tih osnova.

14. Nesporno je da je tužitelj kao osnovu za stjecanje prava vlasništva naveo dosjelost.

15. Odredbom članka 18. stavak 1. ZV-a propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temeljem toga posjedovanja (pravo na posjed), stavkom 2. istog članka određeno je da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestaje njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet, dok stavak 3. propisuje da je posjed pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

16. Prema odredbi članka 159. stavak 1. ZV-a određeno je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit, i pošten, stječe dosjelošću vlasništva protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, stavkom 3. određeno je da samostalni posjednik pokretne stvari koje mu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

17. Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost (članak 160. stavak 1. ZV-a), a stavkom 2. propisano je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostani posjednici.

18. Dakle, kada se ima u vidu članak 18. stavak 3. ZV-a jasno slijedi da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao niti je znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Naime, posjed mora biti barem pošten da bi se mogao putem izvanredne dosjelosti pretvoriti u pravo vlasništva, a ako posjednik naknadno sazna da mu ne pripada pravo vlasništva, ne može dalje samostalno posjedovati kao pošten posjednik, pa zato sazna li da je vlasnik stvari neka druga osoba, a nastavi samostalno posjedovati, postao je nepošteni posjednik, pa prestaje za njega svaka mogućnost da stekne stvari dosjelošću, te se zato prekida rok dosjelosti. Izvanrednom dosjelošću se može u pravo vlasništva pretvoriti samostalni posjed stvari, ako je posjed pošten te nije sporno da se poštenje uvijek podrazumijeva, ali ako posjed nije pošten, odnosno ako je posjednik znao ili morao znati da mu ne pripada pravo na posjed, ne može steći pravo vlasništva putem dosjelosti.

19. Sukladno spomenutim odredbama nepošten (nesavjestan) posjednik ne može steći vlasništvo nekretnine dosjelošću ni redovno ni izvanredno, a budući se pravo vlasništva dosjelošću može steći samo u smislu odredbe članka 11. stavak 1. ZV-a ako postoji samostalni posjed, dakle, ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na nekretnini kao da je vlasnik nekretnine (ako je ima tzv. vlasnički posjed), za zaključiti je da je pošteni posjednik onaj koji nije znao ili nije morao znati (niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati) da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati nekretninu.

20. Glede zakonitosti posjeda, za navesti je da je zakonit onaj posjed koji ima valjani pravni temelj za posjedovanje, a da je nezakonit onaj koji nema pravni temelj ili mu temelj nije valjan, a da bi posjed bio zakonit da je neophodno da njegov pravni temelj objektivno postoji i da je valjan.

21. Uvjeti za dosjedanje odnosno stjecanje prava vlasništva dosjelošću u konkretnom slučaju, s obzirom na tvrdnje tužitelja da je dosjedanje njegovih prednika započeto još prije više od 50 godina, sukladno odredbama članka 388. stavak 1. i 2. ZV-a, treba razmotriti i cijeniti i prema pravilima austrijskog Općeg građanskog zakonika (OGZ-a), koja su se primjenjivala na temelju članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ broj 86/46-pročišćeni tekst) do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91 i 91/92 – dalje ZOVO koji je stupio na snagu 1. rujna 1980.), a tim odredbama, nakon toga i odredbama ZV-a.

22. Uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću određuju pravila OGZ-a u paragrafima 1460 do 1471 po kojima se zahtjeva da dosjedatelj ima stvar u posjedu, da je njegov posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 326 OGZ-a pošteni posjednik je onaj tko drži stvar iz uzroka vjerojatnih da je njegova stvar koju posjeduje. Nepošteni posjednik je onaj koji zna ili iz okolnosti mora mislit da je tuđa stvar koju posjeduje.

23. Prema članku 28. stavak 2. ZOVO-a a redovnu dosjelost koja se primjenjuje na kvalificiranog posjednika rok dosjedanja je 10 godina, a za izvanrednu dosjelost 20 godina.

24. Prema pravnom shvaćanju građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je zauzeto na sjednici održanoj 14. veljače 2019. slijedi da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

25. U konkretnom slučaju pravilno je sud prvog stupnja zaključio da se tužitelj osobno i preko svojih prednika nalazi u kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine više od 50 godina, te da su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću.

26. Naime, očevidom je utvrđeno da je predmetna nekretnina odvojena stupovima i žicom od nekretnine tuženika, a da je to isti vidio prilikom zaključenja ugovora o kupoprodaji čest. zem. [katastarska čestica], te da iz iskaza saslušanih svjedoka na licu mjesta proizlazi da se u posjedu predmetne nekretnine nalazi tužitelj, a prije njega njegovi roditelji odnosno prednici, dugi niz godina, da nisu bili ometani ni od koga, te da o posjedu predmetne nekretnina nikada nije bilo spora da je u posjedu tužitelja, odnosno njegovih prednika. Nadalje, nakon kupnje čest. zem. [katastarska čestica] tuženik nije ni pokušao stupiti u posjed predmetne nekretnine, pa je i po ocjeni ovog suda pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženiku bilo poznato posjedovno stanje već prilikom kupnje, tim više što se prednik tužitelja, a kasnije tužitelj oduvijek ponašao kao vlasnik sporne nekretnine.

27. Sukladno sudskoj praksi činjenica je da u zemljišnim knjigama druga osoba upisana kao vlasnik, ne čini sama po sebi posjed nepoštenim, a do nepoštenja posjeda ne dovodi niti propust posjednika da provjerava stanje u zemljišnim knjigama (odluka Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-485/23-2 od 22. svibnja 2024.).

28. Prema odredbi članka 119. stavak 1. i 2. ZV-a smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Stjecatelj je međutim bio u dobroj vjeri samo ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kada je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti ima dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.

29. Razmatraju li se činjenice utvrđene tijekom postupka proizlazi da je tuženik kupio čest. zem. [katastarska čestica] u kojem trenutku je predmetna nekretnina bila ograđena od ostalog dijela, te u posjedu tužitelja, pa je tuženik u trenutku sklapanja posla odnosno u trenutku kada je zahtijevao upis znao ili je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to, da nekretnina ne pripada prodavatelju.

30. Kako nije utvrđeno postojanje dobre volje tuženika prilikom sklapanja pravnog posla i prilikom upisa u zemljišne knjige, te s obzirom da je tužitelj dokazao pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću predmetne nekretnine, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

31. Pri obračunu troškova postupka, sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje ovog postupka.

32. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

33. Prvostupanjskim rješenjem ispravljena je dopunjena presuda u dijelu pod točkom II. izreke tako da umjesto iznosa od "2.997,23 Eur" ispravno treba stajati iznos od "3.546,71 Eur", budući da je došlo do omaške u zbrajanju sveukupnog priznatog troška, pa je prvostupanjski sud donio pobijano rješenje sukladno odredbi članka 342. ZPP-a.

34. Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi pobijano rješenje i odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu, 3. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović