Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-2169/2025-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja GH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljice OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Branimiru Tuškanu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika BH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Andrei Čečuk, odvjetnici iz Splita, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2495/2025-50 od 18. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 3. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično uvažava kao osnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2495/2025-50 od 18. srpnja 2025.

-potvrđuje u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 25.023,60 eura sa zateznim kamatama na iznos od 11.988,92 eura tekućim od 21. rujna 2018. do isplate i zateznim kamatama na iznos od 13.034,70 eura tekućim od 14. srpnja 2020. do isplate sve po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i u točkama II. i IV. izreke

-preinačuje u dijelu kojim je tužiteljima dosuđen daljnji iznos od 1.532,82 eura kao i u dijelu kojim su tužiteljima dosuđene zatezne kamate od prvog dana u mjesecu na pojedinačne mjesečne iznose od 804,63 eura a za razdoblje od 1. srpnja 2017. do 21. rujna 2018. i za razdoblje od 21. rujna 2018. do 14. srpnja 2020., te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 26.556,42 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 804,63 eur od 01.07.2017. god. pa do isplate,

- na iznos od 804,63 eur od 01.08.2017. god . pa do isplate,

- na iznos od 804,63 eur od 01.09.2017. god. pa do isplate,

- na iznos od 804,63 eur od 01.10.2017. god. pa do isplate,

- na iznos od 804,63 eur od 01.11.2017. god. pa do isplate,

- na iznos od 804,63 eur od 01.12.2017. god. pa do isplate,

- na iznos od 804,63 eur od 01.01.2018. god. pa do isplate,

- na iznos od 804,63 eur od 01.02.2018. god. pa do isplate,

- na iznos od 804,63 eur od 01.03.2018. god. pa do isplate,

- na iznos od 804,63 eur od 01 04.2018. god. pa do isplate,

- na iznos od 804,63 eur od 01.05.2018. god. pa do isplate,

- na iznos od 804,63 eur od 01.06.2018. god. pa do isplate,

- na iznos od 804,63 eur od 01.07.2018. god. pa do isplate,

- na iznos od 804,63 eur od 01.08.2018. god. pa do isplate,

- na iznos od 804,63 eur od 01.09.2018. god. pa do isplate,

- na iznos od 804,63 eur od 01.10.2018. god. pa do isplate,

- na iznos od 804,63 eur od 01.11.2018. god. pa do isplate,

- na iznos od 804,63 eur od 01.12.2018. god . pa do isplate,

- na iznos od 804,63 eur od 01.01.2019. god. pa do isplate,

- na iznos od 804,63 eur od 01.02.2019. god. pa do isplate,

- na iznos od 804,63 eur od 01.03.2019. god. pa do isplate,

- na iznos od 804,63 eur od 01.04.2019. god. pa do isplate,

- na iznos od 804,63 eur od 01.05.2019. god. pa do isplate,

- na iznos od 804,63 eur od 01.06.2019. god. pa do isplate,

- na iznos od 804,63 eur od 01.07.2019. god. pa do isplate,

- na iznos od 804,63 eur od 01.08.2019. god. pa do isplate,

- na iznos od 804,63 eur od 01.09.2019. god. pa do isplate,

- na iznos od 804,63 eur od 01.10.2019. god. pa do isplate,

- na iznos od 804,63 eur od 01.11.2019. god. pa do isplate,

- na iznos od 804,63 eur od 01.12.2019. god. pa do isplate,

- na iznos od 804,63 eur od 01.01.2020. god. pa do isplate,

- na iznos od 804,63 eur od 01.02.2020. god. pa do isplate,

- na iznos od 804,63 eur od 01.03.2020. god. pa do isplate,

sve po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 5.485,36 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. srpnja 2025. godine do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.".

2.Protiv citirane odluke žali se tuženik pobijajući je u cijelosti, uključujući i odluku o troškovima postupka, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje:ZPP) pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Žalbeni je prijedlog preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te obvezati tužitelja da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka, podredno je ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1.Na žalbu su odgovorili tužitelji predlažući je odbiti.

3.Žalba tuženika djelomično je osnovana.

4.Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5.Predmet spora je potraživanje tužitelja, kao nasljednika izvornog tužitelja sad pok. LH za isplatu iznosa 26.556,42 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog mjesečnog iznosa zakupnine do isplate za nekretninu koja je u suvlasništvu stranaka u jednakim dijelovima od po ½ dijela, u naravi kuće u [adresa], upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] po osnovi stjecanja bez osnove koji iznos je tuženik ostvario davanjem cijele predmetne nekretnine u zakup Ribola d.o.o. u vremenskom razdoblju od 1. lipnja 2017. do 16. srpnja 2020. kada je suvlasnički dio tužitelja prodan trećoj osobi.

6.U provedenom postupku sud prvog stupnja utvrdio je slijedeće odlučne činjenice:

- kako su u utuženom razdoblju, dakle od lipnja 2017. godine (i prije toga) do 16. ožujka 2020. godine (kada je pok. LH svoju ½ dijela nekretnine prodao trećoj osobi), pok. LH i tuženik bili suvlasnici kuće u [adresa] kč. br. [katastarska čestica] zgrada površine 140 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (ranije zk. ul. [broj ZK uloška] odnosno prvotno zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) svaki u 1/2 dijela, a što proizlazi i iz izvadaka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu;

- kako su prema Sporazumu o razvrgnuću od 7. kolovoza 2003. braća LH i ZH te njihova sestra AH raspodijelili zajedničke nekretnine u [adresa] te postigli dogovor da sporna zk. čestica broj 20/5 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pripadne u suvlasništvo tuženiku BH, u ½ dijela i pok. LH, u ½ dijela, te je prema rješenju Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj Z- 1106/14 od 5.05.2014. (povijesni izvadak iz zk na listu 96 spisa) temeljem citiranog Sporazuma izvršen i upis prava vlasništva sporne čestice 20/5 zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za korist obje strane u ½ dijela tužitelja i ½ dijela tuženika,

- kako je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1740/16-30 od 12. srpnja 2017. predniku tužitelja TH na ime ½ zakupnine istog prostora koju je isplaćivao zakupac RIBOLA d.o.o, za razdoblje od svibnja 2009. do lipnja 2017. već dosuđen iznos od 354.750,00 kn (između ostalog od srpnja 2013. godine nadalje do lipnja 2017., dosuđen mu je mjesečni iznos zakupnine od 6.375,00 kn/846,11 eura)

-kako iz dopisa Porezne uprave od 13.02.2024. godine proizlazi da je tuženik ZH po ugovoru o zakupu poslovnog prostora sa zakupnikom Ribola d.o.o. od 1.01.2014. do 31.05.2020., dakle u cijelom utuženom razdoblju bio zadužen na mjesečni porez na najam u iznosu od 82,75 eura.

7.Slijedom navedenog, utvrđujući kako iz ugovora o zakupu zaključenog između tuženika i Ribola d.o.o. (list 60-63 spisa) proizlazi da je mjesečna zakupnina za sporni poslovni prostor površine 53 m2 ugovorena u iznosu od 848,00 eura te da je 1/2 poreza koji je plaćao tuženik za taj prostor mjesečno 41,38 eura, odnosno da je razlika tih dvaju iznosa 806,62 eura te da su tužitelji postavili tužbeni zahtjev za 33 mjeseca za koje im tuženik nije isplatio zakupninu u iznosu od 26.556,42 eura (iako bi umnožak 33 x 806,32 eura bio 26.618,46 eura), prvostupanjski je sud tužiteljima dosudio (manji) zatraženi iznos od 26.556,42 eura, koliko je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom i traženo, a ovo sve pozivom na odredbu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15,29/18,126/21,114/22 i 156/22 - dalje u tekstu ZOO). Ujedno su tužiteljima na temelju čl. 29. ZOO-a na svaki pojedini od 33 dosuđena mjesečna iznosa od po 804,63 eura dosuđene zatezne kamate koje teku od prvog dana u mjesecu do isplate.

8.Neosnovano žalitelj ustraje u tvrdnji da zemljišnoknjižno stanje prema kojemu je LH bio upisan kao suvlasnik ½ dijela predmetne nekretnine do otuđenja (u ožujku 2020.) ne odgovara stvarnom stanju i da je njemu usmenom diobom ta nekretnina pripala obzirom tako utvrđenom suvlasništvu upisanom u zemljišnim knjigama na temelju sporazuma stranaka rješenjem protiv kojega tuženik nije izjavio žalbu i zemljišnoknjižnim izvatkom kao javnom ispravom koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj navodi (čl. 230. st.1.ZPP) nije suprotstavio dokaz o tome da su u toj javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena (čl. 230. st. 3. ZPP) niti navodi da bi parnica u kojoj traži utvrđenje isključivog vlasništva nekretnine P- 5366/2018 bila okončana u njegovu korist.

8.1.Glede žalbenih navoda da je sud propustio izvesti dokaze predložene po tuženiku u odgovoru na tužbu bez ikakvog obrazloženja (saslušanje parničnih stranaka, svjedoka, bilješke) odgovoriti je kako sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Time što nije izveo neki predloženi dokaz sud ne čini bitnu povredu postupka pa to nije učinio ni prvostupanjski sud.

8.2.Stoga, kada je našao da su činjenice za donošenje odluke dovoljno raspravljene, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada nije izveo spomenute dokaze na koje se u žalbi tuženik poziva jer i po stavu ovog suda izvođenje tih dokaza nije bilo potrebno kod naprijed utvrđenih činjenica, a posebno glede saslušanja stranaka koji dokazni prijedlog je bio prihvaćen a stranke po pozivu na saslušanje nisu pristupile ne opravdavajući izostanak, kako to proizlazi iz zapisnika od 14. rujna 2022. (list 82).

8.3.Nadalje, u konkretnoj situaciji, po ocjeni ovog suda, kada su dokazni prijedlozi dani u odgovoru na tužbu a na okolnosti da je tuženik stvarni vlasnik cijele nekretnine, neprovođenje tih dokaza i nedonošenje odluke o odustanku od izvođenja ne predstavlja ni relativno bitnu povredu iz čl. 354. st.1. ZPP-a koja bi bila od utjecaja na pravilnost i zakonitost presude.

9.U odnosu na ostale tuženikove žalbene navode valja istaći kako je prvostupanjski sud zaista počinio apsolutno bitnu povredu postupka propisanu odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer u obrazloženju nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama.

10.To stoga što je nakon uvida u spisu priložene ugovore o zakupu i anekse ugovora između ŠH kao zakupodavca i Ribola d.o.o. kao zakupca istovjetnog sadržaja tuženikovim ugovorima, koje je tuženik dostavio uz podnesak od 14. rujna 2020. osporavajući osnovanost tužbenog zahtjeva navodima kako je on zaključio ugovor o zakupu spornog prostora za 53m2 a njegova supruga ŠH za drugih 53m2, iako je rješenjem od 10. svibnja 2024. ponovno otvorio glavnu raspravu “radi razjašnjenja pojedinih važnijih pitanja i dopune postupka“ koja se odnose upravo na navedene okolnosti, prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijane odluke propustio ocijeniti te uopće i spomenuti navedene ugovore, a s tim u svezi odgovoriti na tuženikove prigovore, jednako kao i na prigovor da je zbog pandemije smanjena visina zakupnine, što je od značaja za odluku, kako to s pravom u žalbi navodi tuženik.

11.Međutim, s obzirom na isprave koje su priložene spisu i koje je pregledao u dokazne svrhe prvostupanjski sud, ovaj sud smatra kako sukladno odredbi članka 373a. ZPP-a može odlučiti na način kako će se nastavno izložiti, jer je bitne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.

12.Vezano za Anekse ugovora o zakupu te pozivom na u istima smanjenu zakupninu odgovoriti je kako žalitelj gubi iz vida da je ovdje utuženo razdoblje od lipnja 2017. do ožujka 2020., dok se Aneksima ugovara smanjena zakupnina zbog Covid pandemije od lipnja do rujna 2020., dakle u razdoblju nakon spornog, slijedom čega se prigovor ukazuje neosnovanim.

13.Glede ugovora o zakupu između tuženikove supruge ŠH kao zakupodavca i Ribola d.o.o. kao zakupca od 1. svibnja 2009. (list 65 do 67) i Anexa od 3.svibnja 2016. (list 68), proizlazi kako se radi o ugovorima istog sadržaja, za isto razdoblje, glede iste nekretnine (površine 53m2) te zakupnine kao i kod tuženika, koji su postojali i u vrijeme ranije parnice između stranaka (P-1740/2018).

14.Slijedom toga, po ocjeni ovog suda kada iz sadržaja spisa, posebno rezultata ranije parnice vođene između istih stranaka iz istog činjeničnog i pravnog osnova ali za ranije razdoblje, gdje se pravomoćno odlučilo polazeći od toga da je tuženik cijeli prostor dao u zakup Ribola d.o.o. te je obvezan isplatiti tužitelju ½ tako ostvarenih sredstava iako je ŠH ugovor o zakupu potpisala još 2009. pa kada se ima u vidu da je u toj parnici nespornim utvrđeno da je tuženik dragovoljno isplaćivao tužitelju od 2009. do 2013. po njemu određeni iznos srazmjerno tužiteljevom suvlasničkom dijelu a bez stavljanja na uvid ugovora o zakupu, koji je i u ovom predmetu dostavljen tek uz podnesak od 14. rujna 2020., uzev u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, po stavu ovog suda ocijeniti je ponašanje tuženika odgovarajućim pravnom položaju nepoštenog posjednika iz čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14,81/15- pročišćeni tekst, i 94/17, 52/25 dalje:ZV).

15.Sukladno odredbi članka 18. stavka 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, dok je stavkom 5. istog članka propisano da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

16.Nadalje, odredbom članka 164. stavka 1. ZV-a propisano je da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

17.U takvim okolnostima, po stavu ovog suda, u primjeni je odredba čl. 164. i 165. ZV-a, a ne odredba čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, 126/21,156/22 i 114/22 - dalje: ZOO) kako je to smatrao sud prvog stupnja, s obzirom se u konkretnom slučaju ne radi o potrošnim stvarima, već o nekretnini čije je vraćanje moguće, jer iz spisa ni navoda tuženika ne proizlazi da je došlo do promjene identiteta, što je u skladu sa shvaćanjem VSRH zauzetom na sjednici Građanskog odjela od 26. listopada 2009. koje glasi:„ Ako je određena stvar u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) bila u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZV-a, a tek ako je određena stvar upotrijebljena na način da je promijenila identitet radi čega nije moguće ili gospodarski opravdano vraćanje te stvari valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO-a, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje, a iz raspravnog gradiva ne proizlazi niti to tuženik tvrdi da je došlo do promjene identiteta.“.

18.Navedeni stav, neovisno od toga što u utuženom razdoblju tužitelj nije tražio i predaju u suposjed, što bi mu zbog zakupa i bilo onemogućeno, po ocjeni ovog suda je primjenjiv i u odnosima između suvlasnika kada jedan suvlasnik onemogući drugoga u korištenju (su)vlasništva stvari, kao što je ovdje slučaj, koji dijeli i sudska praksa kao utemeljen na pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 1. ožujka 2021. prema kojem u parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja nije nužno da vlasnik tužbenim zahtjevom istodobno traži i predaju stvari u posjed ako je vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem te stvari.

19.Ta volja je u konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda, izražena ne samo podnošenjem ove tužbe na isplatu ostvarene koristi od tuženika već i one u predmetu P- 1740/16 od 12. srpnja 2017. u kojoj je pravomoćnom presudom tuženik obvezan svome bratu, TH, predniku tužitelja, kao suvlasniku isplatiti ½ zakupnine ostvarene za zakup cijelog prostora. U takvoj situaciji i kada tuženik tužitelju osporava pravo na posjed osporavajući mu suvlasništvo tražbina tužitelja kao (su)vlasnika iz navedene osnove ne samo da nastaje nego i dospijeva u trenutku kada vlasnik stvari podnese zahtjev za naknadu prema nepoštenom posjedniku.

20.Slijedom navedenog, cijeneći položaj tuženika odgovarajućim pravnom položaju nepoštenog posjednika, prema odredbi čl. 165. st.1. ZV-a, po ocjeni ovog suda, tuženik bi bio bi dužan naknaditi tužitelju kao suvlasniku sve štete koje su na njegovom suvlasničkom dijelu nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, a u ovom slučaju to se odnosi samo na koristi u visini zakupnine razmjerno suvlasničkom dijelu tužitelja od ½, koliko tužitelj potražuje.

21.Prvostupanjski sud je tužiteljima dosudio iznos koristi ostvarene po tuženiku za 33 mjeseca uzevši u obzir zakupninu iz ugovora od 848,00 kn umanjeno za iznos ½ poreza na dohodak od imovine od 41,88 Eura, koji je u cijelom spornom razdoblju tuženik plaćao mjesečno (prema obavijesti Porezne uprave).

22.Tuženik tijekom postupka pa i sada u žalbi osporava visinu utvrđene koristi ukazujući kako su on i supruga zaključili ugovore o zakupu s mjesečnom zakupninom od 6.290,00 kn za prostor od 53m2.

23.Prema čl. 5. Ugovora o zakupu zaključenog 1. rujna 2009. između tuženika i Ribola d.o.o. za prostor površine 53m2 i ugovora istog datuma i sadržaja zaključenog između ŠH i Ribola d.o.o. a za razdoblje zakupa od 1. svibnja 2009. do 1. svibnja 2016., te njihovih aneksa od 3. svibnja 2016., kojima je razdoblje zakupa nastavljeno od 1. svibnja 2016. do 30. svibnja 2021., dok su sve ostale odredbe ostale neizmijenjene, stranke su plaćanje zakupnine ugovorile u protuvrijednosti eura prema srednjem tečaju na dan plaćanja, što je u skladu s odredbom iz čl. 22. ZOO, a u takvoj situaciji, sukladno čl. 13. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ 57/22, 88/22), tako ugovoreni iznosi smatraju se iznosima u euru.

24.Međutim, kada je pribavljanjem obavijesti od Porezne uprave sud došao do podatka da tuženik plaća porez na dohodak od imovine za cijelo razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. svibnja 2020 u iznosu od 82,75 eura mjesečno, obzirom da je po Ugovorima on obveznik plaćanja za 53m2 i 848,00 eura, a njegova supruga u istom opsegu, proizlazi da od 848,00 eura treba oduzeti 82,75 eura jer bi toliko tužitelji platili kao zakupodavci srazmjerno svom suvlasničkom dijelu ili iznos od 765,25 Eura mjesečno.

25.Nadalje, po ocjeni ovog suda tražbina vlasnika prema nepoštenom posjedniku dospijeva na naplatu danom podnošenja zahtjeva za isplatu, što je u skladu sa sudskom praksom (izraženom u odlukama VSRH poslovni broj Rev-181/2022 od 7. rujna 2022. i Rev-1089/2022-2 od 6. lipnja 2023.) pa dosljedno dospijeće nije pravilno utvrđeno kada se obračun kamata vrši od svakog mjeseca, što je posljedica pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda.

26.Slijedom toga za razdoblje od 1. lipnja 2017. do podnošenja tužbe 21. rujna 2018. ili 15 mjeseci i 21 dan, računajući visinu izmakle koristi u iznosu od 765,25 eura mjesečno, tužiteljima je za to razdoblje valjalo dosuditi ukupan iznos od 11.988,92 Eura (11.478,75+510,17) s kamatama tekućim na taj iznos od 21. rujna 2018. do isplate.

27.Na raspravi od 14. srpnja 2020. tužitelj je preinačio tužbu potražujući isplatu za daljnja 22 mjeseca, zaključno sa srpnjem 2020. (list 48); a na raspravi od 16. studenog 2021. (list 78) povisio je tužbeni zahtjev za narednih 16 mjeseci, da bi podneskom od 25. studenog 2021. (list 79) obavijestio sud o tome da je 16. ožujka 2020. prodao svoj suvlasnički dio ograničavajući zahtjev do tada, a kasnije ga je usklađivao sa Zakonom o uvođenju Eura kao službene valute u RH.

28.U toj situaciji dospijeće tražbine u dijelu koji nije bio obuhvaćen tužbom odrediti je prema zahtjevu za naplatu sa rasprave od 14. srpnja 2020.; radi se o razdoblju od 21. rujna 2018. do 1. ožujka 2020. ili za 17 mjeseci i 10 dana u ukupnom iznosu od 13.034,70 eura (13.009,25+255,08).

29.Dosljedno, prvostupanjsku presudu je u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 25.023,60 eura sa zateznim kamatama na iznos od 11.988,92 Eura tekućim od 21. rujna 2018. do isplate, a na preostali iznos od 13.034,70 eura sa kamatama tekućim od 14. srpnja 2020. do isplate valjalo potvrditi te u tom dijelu odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, dok je djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika u preostalom dijelu za isplatu glavnice od 1.532,82 eura, kao i za naknadu zateznih kamata od prvog dana u mjesecu na pojedinačne navedene mjesečne iznose od 804,63 eura zatražene prije podnošenja tužbe a za razdoblje od 1. srpnja 2017. do 21. rujna 2018. i dospijeću prije preinake tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva a za razdoblje od 21. rujna 2018. do 14. srpnja 2020., tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

30.Stoga je presuđeno kao u izreci (čl. 373a ZPP)

31.Pri tome je reći kako uslijed djelomične preinake nije došlo do promjene uspjeha stranaka jer je tuženik u žalbi uspio u razmjerno neznatnom dijelu a tužiteljima nije dosuđen trošak žalbenog postupka budući isti nije bio potreban radi čega je valjalo potvrditi odluku o troškovima postupka (koja je pravilna i zakonita a tuženik joj nije ni isticao konkretnih žalbenih prigovora) i odlučiti kao u izreci (članak 166. ZPP).

U Splitu, 3. prosinca 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić