Republika Hrvatska
Županijski sud u
Splitu
Split, Gundulićeva
29a
Poslovni broj Gž-2837/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca, Mirjane Rubić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja SM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Diora Čibarić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika EM pok. S iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Perić, odvjetnik u Splitu, radi isplate i prijenosa suvlasničkog dijela, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika: 1.SMS, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. SMSF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. EMS, [obrt] 29, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Ruđer Anić, odvjetnik u OD Ruđer i partneri, Zagreb, te po protutužbi tuženika-protutužitelja EM pok. S iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Perić, odvjetnik u Splitu, protiv tužitelja-protutuženika SM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Diora Čibarić, odvjetnica u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika-protutužitelja: 1.SMS, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. SMSF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. EMS, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Ruđer Anić, odvjetnik u OD Ruđer i partneri, Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-312/2019-131 od 27. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
i
r i j e š i o j e
I. Djelomice se odbija žalba tužitelja-protutuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P- 312/2019-131 od 27. kolovoza 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izrijeke i u dijelu pod točkom II.1. i II.2. izrijeke.
II. Djelomice se uvažava žalba tužitelja-protutuženika i preinačava presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-312/2019-131 od 27. kolovoza 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II.4. i točkom III. Izrijeke i u tom dijelu sudi:
„1. Dužan je tužitelj-protutuženik naknaditi tuženiku-protutužitelju parnični trošak u iznosu od 140.843,35 Eura, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 27. kolovoza 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, dok se za više zatraženi iznos od 94.156.65 EUR-a tuženikov zahtjev za naknadu troška postupka odbija kao neosnovan.
2. Dužan je tužitelj-protutuženik u roku od 15 dana naknaditi umješaču parnični trošak u iznosu od 76.110,45 EUR-a, dok se za više zatraženi iznos od 50.740,30 EUR-a umješačev zahtjev za naknadu troška postupka odbija kao neosnovan.“
III. Odbijaju se zahtjevi tuženika-protutužitelja i umješača na strani tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovani.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:
1."Nalaže se tuženiku EM pok. S, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku od petnaest dana tužitelju UM, [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 211.546,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 03.siječnja 2019.godine pa do isplate po stopi od 6,54 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
2.Nalaže se tuženiku EM pok. S, [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku od 15 dana bez naknade prenese u vlasništvo tužitelju UM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] čitave svoje suvlasničke udjele od po ½ dijela na nekretninama označenim kao čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak, površine 3600 m2, čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak, površine 876 m2, čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak,površine 800m2 i čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak,površine 334m2 sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],na način da ovlasti tužitelja da se bez njegova daljnjeg sudjelovanja i pitanja tužitelj upiše kao vlasnik predmetnih nekretnina za cijelo uz istovremeno brisanje prava vlasništva s njegovog imena u cijelosti, dok će u suprotnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda temeljem koje se tužitelj SM ovlašćuje da bez daljnjeg sudjelovanja i odobrenja tuženika EM zatraži i postigne upis prava vlasništva na svim naprijed navedenim nekretninama na svoje ime za cijelo uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena EM u cjelini njegovih suvlasničkih udjela na svakoj od navedenih nekretnina.
3.Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju parnični trošak u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate."
II. Djelomično se usvaja protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:
1.Ništetan je i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o poslovnoj suradnji zaključen dana 29.11.2018.g između JM. S iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj] i UM, [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj].
2.Dužan je tužitelj – protutuženik isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 141.863,69 Eura u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB-a na dan 04.01.2019.g zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 14.svibnja 2019.godine do isplate,po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za stanja dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od petnaest dana po pravomoćnosti presude.
3.S viškom tužbenog zahtjeva tuženika-protutužitelja za isplatom iznosa od 71.590,31 Eura tuženik-protutužitelj se odbija.
4.Dužan je tužitelj-protutuženik naknaditi tuženiku-protutužitelju parnični trošak u iznosu od 235.000,00 Eura u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
III. Dužan je tužitelj-protutuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi umješaču parnični trošak u iznosu od 126.850,75 Eura.“
2.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
„1.Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za donošenjem privremene mjere kao neosnovan.“
3.Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj-protutuženik (dalje tužitelj) pobijajući tu presudu sadržajno u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen, dijelu kojim je protutužbeni zahtjev prihvaćen i u dijelu odluke o trošku postupka zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), predlažući prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno preinačiti odluku i tužbeni zahtjev prihvatiti, a protutužbeni zahtjev odbiti.
4.U odgovoru na žalbu tuženik-protutužitelj (dalje tuženik) usprotivio se žalbenim navodima predlažući žalbu odbiti.
5.Umješači na strani tuženika EMSF i EMS također su se usprotivili žalbenim navodima i predložili žalbu odbiti kao neutemeljenu.
6.Žalba je djelomice osnovana.
7.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je prvostupanjska odluka o tužbenom zahtjevu kojom je odbijen tužiteljev zahtjev na isplatu novčanoga iznosa od 211.546,00 Eura i zahtjev radi prijenosa u vlasništvo suvlasničkog dijela nekretnina kat. oznake 460/3 K. O. [katastarska općina], a temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji od 29. studenoga 2018., dok je predmet spora po protutužbi utvrđenje ništetnosti Ugovora o poslovnoj suradnji od 29. studenoga 2018. i zahtjev na isplatu iznosa od 141.863,69,00 Eura sa zateznim kamatama.
8.U postupku koji je prethodio odlučivanju, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio slijedeće:
-kako tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 29. studenoga 2018. sklopio "Ugovor o suradnji" prema kojemu mu je tuženik bio dužan isplatiti, a u svrhu gradnje objekta i naknade tužitelju, ukupan iznos od 590,000,00 Eura od čega je iznos od 150.000,00 CHF-a (cca 140.000,00 Eura) isplaćen već prilikom zaključenja predugovora dana 17. siječnja 2017., dok je iznos od 100.000,00 CHF ( 88.454,00 Eura) trebao biti isplaćen dana 29.11.2018., ali je isplaćeno 73.454,00 Eura, a dana 2.01.2019. bi trebao biti isplaćen daljnji iznos od 211.546,00 Eura, dok je iznos od 150.000,00 Eura trebao biti isplaćen sukladno dinamici izvršavanja radova te se tuženik obvezao tužitelju kao dodatnu naknadu i nagradu za pruženu uslugu prenijeti pravo vlasništva ( bez naknade) svoj suvlasnički udio na kat. čest. zemlje [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina],
-kako tužitelj tvrdi da je investitor izvršio dužnu isplatu tuženiku još dana 2. siječnja 2019., a tuženik odbija ispuniti ugovornu obvezu i isplatiti tužitelju dio njegove ukupne naknade (211.546,00 Eura) i sredstva potrebna za nastavak gradnje,
-kako je tuženik osporio osnovu i visinu potraživanja ističući da je tuženik 4. siječnja 2019. izjavio tužitelju raskid Ugovora o poslovnoj suradnji od 29. studenoga 2018., pozivajući se na bitnu zabludu u odnosu na subjekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora i u odnosu na osobu s kojom se ugovor sklapao pa je taj raskid izjavljen sukladno članku 363. ZOO-a, ali i kako je Ugovor o poslovnoj suradnji ništetan jer je tužitelj pristupio sklapanju tog ugovora suprotno Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti,
-kako je pregledom Ugovora o poslovnoj suradnji od 29. studenoga 2018. utvrđeno da je tuženik s tužiteljem sklopio Ugovor u kojemu je, u članku 1., navedeno kako je povod ugovoru dogovor svih ugovornih strana iz Predugovora o ortakluku od 17. siječnja 2017. i da istog sporazumno raskinu u odnosu na obvezni odnos između, s jedne strane ortaka – kupca, a s druge strane ortaka - prodavatelja i organizatora, a stranke utvrđuju kako dogovor utanačen predugovorom između EM i SM, u odnosu na njihov odnos ostaje nepromijenjen, kako će SM organizirati i izvršiti EM izgradnju djela objekta koji će pripasti njemu, a EM će za to isplatiti naknadu u cjelokupnom iznosu koji je njemu isplaćen od strane treće osobe, uz dodatni prijenos prava vlasništva kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 5490m2, koja odgovara zemljišno knjižni česticama [katastarska čestica], sve ZU 3428 K. O. [katastarska općina], uz naknadan dogovor da EM, ortaku – prodavatelju, umjesto zgrade A u vlasništvo pripadne istočna zgrada B, a koja će se graditi na budućoj čestici 6045/3 K. O. [katastarska općina], temeljem izdane
Građevinske dozvole i glavnog projekta,
-kako su ugovorne strane utvrdile kako je ortak prodavatelj-EM suvlasnik čest. zem. [katastarska čestica] kat. oznake 6045 K. O. [katastarska općina] za 1020/1130 dijela te su **.**.2017. EM i SM sklopili predugovor kojim su se obvezali zaključiti Glavni ugovor radi ostvarenja zajedničkog cilja, izgradnje dvojnog objekta na predmetnoj nekretnini i stjecanja prava vlasništva nad istima, pri čemu ortak - prodavatelj u ortakluk ulaže svoj dio nekretnine, dok se ortak - kupac obvezuje financirati organizaciju i izgradnju objekta u cijelosti, s time što izgradnjom dvojnog objekta, dvije samostalne i neovisne zgrade, koje se jednom stranom naslanjaju jedna na drugu i koje se nalaze na novim česticama dobivenim parcelacijom zk čestice 320/12 K. O. [katastarska općina], od kojih bi ortak - prodavatelj dobio u vlasništvo jednu, a ortak - kupac iz tog predugovora drugu u vlasništvo, sve uz organizaciju organizatora (SM) i koji organizator je zadužen za provedbu i organizaciju cijelog poslovnog poduhvata radi ostvarenja zajedničkog cilja,
-kako je iz članka 2. Ugovora razvidno da je temeljem spomenutoga predugovora ortak kupac trebao isplatiti na ime svog financijskog uloga ukupan iznos od 850.000,00 CHF-a, u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate i od čega je na ime kapare isplatio iznos od 140.000,00 Eura, a koji financijski ulog bi predstavljao sredstva potrebna za financiranje građevinskog poduhvata i naknadu organizatoru za pruženu uslugu, da je regulirano kako je ortak - kupac u međuvremenu odustao od sklapanja Glavnog ugovora, ali je dogovoreno da isplati ortaku - prodavatelju i Organizatoru iznos od 590.000,00 Eura u protuvrijednosti kuna a da ortaku - kupcu pripadne ½ prava vlasništva nekretnine iz članka 1.stavak1 točke a) tog ugovora i to točno ona polovina na kojoj je trebao graditi objekt koji je trebao pripasti ortaku - prodavatelju (zgrada A), a na koji dio se odnosi buduća čestica 6045/2., kako je obveza Organizatora da ortaku-prodavatelju dovrši izgradnju istočnog objekta označenog kao zgrada B, a temeljem Građevinske dozvole od 04.10.2018. i glavnog projekta trgovačkog društva "Drugi format" d.o.o. od 25.08.2018., a za koju obvezu se SM obvezuje dovršiti po sistemu " ključ u ruke" u roku od dvije godine od dana zaključenja ovog ugovora, dok je EM isplatio Organizatoru iznos od 140.000,00 Eura, a ovim ugovorom se obvezuje Organizatoru isplatiti daljnji iznos od 450.000,00 Eura protuvrijednosti u kunama, tako što na dan zaključenja tog ugovora isplaćuje iznos od 100.000,00 CHF što odgovara iznosu od 88.454,00 Eura, iznos od 211.546,00 Eura protuvrijednosti u kunama do dana 02.01.2019., a preostali iznos od 150.000,00Eura protuvrijednosti u kunama ortak-prodavatelj zadržava kao polog iz kojeg će se financirati građevinski radovi koji su predmet ugovora, s tim što će se višak tih sredstava isplatiti organizatoru najkasnije po završetku grubih radova na objektu,
-kako se ortak-prodavatelj obvezao organizatoru ili drugoj fizičkoj osobi koju odredi organizator, u roku od tri dana od dana kada mu budu uplaćena sredstva po "predugovoru o kupoprodaji nekretnine" i " sporazumnom raskidu" prenijeti u vlasništvo bez ikakve naknade svoj dio, točnije ½ nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] K.O.
Trogir nekretnine 2, površine 5490 m2,
-kako iz iskaza tužitelja proizlazi da je krajem 2015. godine s tuženikom razgovarao u svezi s parcelom 320/12 K. O. [katastarska općina], da u partnerskom odnosu naprave dvojni objekt od kojeg bi svaki imao po četiri stana, kao i da mu pripadne ½ čest. zem. [katastarska čestica] koje je tuženik suvlasnik za ½ dijela i nakon tog razgovora su sačinili ortački ugovor prema kojem je njegov zadatak bio tuženiku „po sistemu ključ u ruke“ dati 4 stana i to 2 godine od pravomoćne građevinske dozvole, gdje je on trebao izgraditi svih 8 stanova te su do kraja 2016. sačinili idejni projekt kada se pojavio kupac za njegova 4 stana, IM, da bi kasnije saznao kako je to ĐM, kako je 2018. godine utvrđena granica pomorskog dobra i nakon toga on dobio dvije građevinske dozvole, a ukupan iznos koji je trebao dobiti za gradnju četiri stana koja su bila za prodaju je 850.000,00 Eura, kako je naknadno izviješten od strane IM da ne želi izgradnju četiri stana koja su bila prvotno planirana, zbog čega su postigli novi ugovor i potpisali 29.11.2018.prema kojemu će ukupan iznos kojeg će on dobiti za 4 stana biti 590.000,00 Eura od čega mu je još 17.siječnja 2017. na ime kapare isplaćeno 140.000,00 Eura i 100.000,00 CHF-a kada su zaključili taj ugovor, dok će preostalo biti isplaćeno do 2. siječnja 2019., a novac koji je IM isplatio tuženiku, tuženik je njemu proslijedio 140.000,00 Eura kao i drugi put kada mu je isplatio iznos od 100.000,00 CHF-a, umanjeno za 15.000,00 Eura, no kako iznos koji je IM proslijedio tuženiku 2.siječnja 2019. mu nije isplaćen i zbog toga je ustao tužbom, a za taj iznos koji je trebao dobiti 2.siječnja 2019. je trebao platiti iskope i nastaviti radove, a kako mu nije tuženik isplatio te novce da se obratio svom odvjetniku i da je ustao tužbom,
-kako tužitelj navodi da postoji i ugovor kojeg su zaključili on, IM i EM **.**.2018., a od iznosa kojeg je dobio od tuženika od 213.454,00 Eura, a ovaj od IM, ne posjeduje ni jedan račun, da on nije registriran u bilo kakvom Registru Republike Hrvatske kao „nekakav organizator izgradnje“, a da na iznose koje je dobio od EM, a ovaj od IM, od 140.000,00 Eura i 73.454,00 Eura koje je dobio 29. studenoga 2018., nije platio nikakav porez, kao što nema ni jedan račun iz kojeg bi proizlazilo da je nešto platio,
-kako iz iskaza tuženika proizlazi da je s tužiteljem imao dogovor da se na njegovoj zemlji sagradi objekt i to "ključ u ruke", a da mu on svoju zemlju u [adresa] prepiše kada dobije stan, budući da mu je obećao kako će mu te zemlje darovati ako bude zadovoljan, no pošto mu je dao novac, a ništa tuženik nije napravio odustao je od toga da mu prepiše zemlju, kako je od prodaje zemlje na Čiovu od strane gospodina ĐM dobio 360.000,00 Eura, odnosno ukupno za to zemljište 590.000,00 Eura kada se uračuna iznos koji je ranije dan SM, a odnosi se na 150.000,00 CHF te 100.000,00 Eura u drugoj fazi,
-kako tuženik navodi da je njegova suradnja sa SM, počela unatrag 5-6 godina, kad mu je on bio dužan 40.000,00 Eura, a za koji iznos mu je trebao napraviti stolariju na njegovoj kući,međutim i danas ne zna koliko je to koštalo, kao i kako je postupak s grupom "Građenje", koji su trebali na tom njegovom zemljištu izgraditi dva objekta, koji objekt nije izgrađen jer nisu mogli dobiti papire, vodio SM, gdje je raskinut taj ugovor, a troškove tog postupka odvjetniku je platio tužitelj, kada je vidio da je SM dobio novce i da ništa nije napravio, novce koje je dobio pet mjeseci prije zaključenja ovog ugovora kojom prigodom je dobio 150.000,00 CHF-a, da je odustao od tog dogovora, tužitelj da je ishodio dvije građevinske dozvole, međutim troškove za izdavanje građevinske dozvole on nije platio, ali je bio dogovor između njega i tužitelja u roku od dvije godine od pravomoćnosti građevinske dozvole izgraditi dvojni objekt od kojega bi jedan pripao njemu, a drugi gospodinu ĐM, kako između njega i tužitelja ne postoji ni jedan ugovor koji vrijedi, svi su poništeni osim Ugovora od 29.11.2018. koji je na snazi,
-kako je u postupku izveden dokaz vještačenjem po sudskom vještaku za graditeljstvo i procjene nekretnina Mati Tonkoviću koji je u Nalazu i mišljenju od 20. prosinca 2024. naveo kako radovi na kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koja predstavlja istočno krilo dvojnog objekta, nisu izvedeni sukladno projektnoj dokumentaciji i to zbog promjene sustava temeljenja, a koje promjene itekako utječu na statički proračun i izjava projektanta konstrukcije PM da zbog te promjene nije potrebno tražiti izmjenu i dopunu građevinske dozvole jer nije došlo do bilo kakvih bitnih izmjena, kako je u suprotnosti sa člankom 107. Zakona o gradnji (Narodne novine broj 153/13,20/17, 39/19, 125/19) jer se tim zahvatom mijenjaju bitni zahtjevi za građevinu (mehanička otpornost i stabilnost kao prvi bitan zahtjev) i u konačnici sve navedene promjene bi trebale biti evidentirane u Građevinskoj knjizi- dnevniku, a u spisu nema dokaza da je isti uopće postojao,
-kako vještak navodi da izvedena AB temeljna ploča ima određena geometrijska odstupanja u odnosu na projektirano stanje, ali je njihov odnos u granicama dozvoljenog sukladno Zakonu o gradnji, predmetna građevina je korektno pozicionirana na parceli, što je izrazito bitno kod eventualnog nastavka gradnje i ishođenja uporabne dozvole, kao i kako je ukupna vrijednost izvedenih radova na predmetnoj lokaciji 57.272,25 Eura, što s uključenim PDV-om daje ukupnu vrijednost od 71.590,31 Eura.
9.Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski je sud u bitnom zaključio kako je tužitelj u predmetnom ugovoru označen kao „Organizator“, koji će osobno ili putem treće osobe provesti gradnju dvojnog objekta na zemljištu u vlasništvu tuženika ortaka-prodavatelja, a kojom djelatnošću stječe imovinu, a da pri tom nije subjekt naveden u članku 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, i za koju djelatnost nije registriran u bilo kojem Registru Republike Hrvatske, što je zabranjena djelatnost jer se radi o fizičkoj osobi koja obavlja djelatnost koju nije registrirala kod nadležnog tijela ili prijavila Poreznim tijelima (članka 5. istog Zakona), pa tužitelj koji pod nazivom Organizator koji će osobno ili preko treće osobe organizirati gradnju, a za koju djelatnost od tuženika-protutužitelja traži isplatu i uknjižbu nekretnina tuženika koja je vrijednosti oko 3.500.000,00 Kuna, stječe imovinsku korist, a pritom državi za takvu djelatnost ne plača porez pa kako je predmetni ugovor ništetan članku 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15, dalje ZOO), jer je protivan prisilnom propisu i moralu društva. Kako je predmetna zabrana na strani tužitelja koji je za sebe ugovorio naknadu za obavljanje djelatnosti koja nije registrirana, a to je iznos od 211.546,00 Eura i vrijednost nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] te je tužbeni zahtjev odbijen kao neutemeljen. Naime, taj sud drži kako je nesporno da stranke dotični Ugovor nazivaju Ugovorom o poslovnoj suradnji, a tužitelja se naziva organizatorom, no i iz iskaza tužitelja je utvrđeno da on nije registriran u bilo kojem registru kao organizator gradnje, a na iznos koji je dobio od tuženika, i to iznos od 140.000,00 Eura i 73.454,00 Eura, nije platio porez, što ukazuje da se radi o pravnom poslu koji je protivan moralu društva, sukladno odredbama ZOO-a i zabranjen Zakonom o zabrani i sprječavanju neregistrirane djelatnosti.
10.Osim toga, kako je prema članku 323. stavak 1. ZOO-a, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju ništetnoga ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vračanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, da je tužitelj od tuženika primio ukupno 213.454,00 Eura te je u obvezi taj primljeni novac vratiti tuženiku. Kako je vještačenjem utvrđeno da je vrijednost izvedenih radova 71.590,31 EUR-a, koji iznos bi od zatraženih 213.454,00 Eura trebalo odbiti, pa kako je tužitelj u obvezi tuženiku vratiti iznos od 141.863,69 Eura u kojem dijelu je i prihvaćen protutužbeni zahtjev. Naposljetku, prvostupanjski sud navodi i kako je tužbeni zahtjev odbijen i zbog toga što je iz vještačenja utvrđeno da je u izgradnji armirane betonske ploče, umjesto trakastih temelja, izvršeno odstupanje od važeće projektne dokumentacije, što predstavlja značajne izmjene bitnih zahtjeva građevine, posebno u pogledu mehaničke otpornosti i stabilnosti objekta, a što je protivno odredbi članka 107. Zakona o gradnji te je razlog „djelomične ništavosti“ po članku 324. ZOO-a, pa kako tužitelju i zbog toga ne pripada pravo na isplatu iznosa od 211.546,00 Eura jer tuženik kao vlasnik nije bio izviješten od strane tužitelja za ove izmjene.
11.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći o službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje kako u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a i točka 12. ZPP-a, na koje povrede izrijekom ukazuje žalba, kao niti koja druga povreda postupovnih odredaba na koju sud pazi po službenoj dužnosti pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.
12.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda utemeljena su na sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je sud prvog stupnja cijenio pravilnom primjenom članka 8. ZPP-a te ih kao pravilne u bitnom prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
13.Člankom 322. ZOO-a propisano je: (1) Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. (2) Ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predvi- đeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice.
14.U smislu članka 9. ZOO-a sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran za njezino ispunjenje. Člankom 360. ZOO-a propisano je kako u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.
15. Člankom 361. ZOO-a propisano je:
(1) Kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu. (2) Ali vjerovnik može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora.
(3) Kad je vjerovnik zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor.
(4) Ova pravila važe kako u slučaju kad su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku, tako i onda kad je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po naravi posla.
16.Člankom 5. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti (»Narodne novine«, br. 61/11., 66/19., dalje ZZSOND) propisano je:
(1) U smislu ovoga Zakona obavljanjem neregistrirane djelatnosti smatraju se sljedeće aktivnosti:
– kad pravna osoba obavlja djelatnost koja nije upisana u sudski registar ili drugi odgovarajući registar,
– kad pravna osoba nema zakonom propisane akte o ispunjavanju uvjeta za obavljanje registrirane djelatnosti,
– kad fizička osoba obavlja djelatnost koju nije registrirala kod nadležnog tijela ili prijavila poreznim tijelima,
– kad fizička osoba nema zakonom propisane akte o ispunjavanju uvjeta za obavljanje registrirane djelatnosti,
– kad pravna ili fizička osoba obavlja djelatnost unatoč zabrani obavljanja djelatnosti. (2) U smislu stavka 1. ovoga članka ne smatra se obavljanjem neregistrirane djelatnosti obavljanje drugih djelatnosti koje služe obavljanju djelatnosti koja je upisana u sudski ili drugi odgovarajući registar nadležnog tijela, ako se one obavljaju u manjem opsegu ili se uobičajeno obavljaju uz upisanu djelatnost.
(3) U smislu stavka 1. ovoga članka ne smatra se obavljanjem neregistrirane djelatnosti povremeno obavljanje djelatnosti za koje je posebnim zakonom isključena obveza registracije djelatnosti kod nadležnog tijela i prijava poreznim tijelima. (4) U smislu stavka 1. ovoga članka ne smatraju se obavljanjem neregistrirane djelatnosti sljedeće aktivnosti: rad za vlastite potrebe te obiteljska pomoć, prijateljska pomoć i susjedska pomoć ukoliko se rad obavlja bez plaćanja ili druge materijalne koristi te ako se rad ne obavlja redovito.
(5) U smislu stavka 1. ovoga članka ne smatra se obavljanjem neregistrirane djelatnosti i obavljanje nužnog rada za sprječavanje nesreće ili otklanjanje posljedica prirodnih ili drugih nesreća te volontiranje sukladno posebnom propisu.
17.Člankom 107. Zakonu o gradnji (»Narodne novine«, br. 153/13., 20/17., 39/19., 125/19., 145/24., dalje ZG) propisano je:
(1) Građevina izgrađena bez građevinske dozvole, kao i građevina za koju se vodi postupak obustave građenja ili uklanjanja građevine prema posebnom zakonu ne smije se priključiti na komunalne vodne građevine.
(2) Građevinska dozvola nema pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava na nekretnini za koju je izdana i ne predstavlja pravnu osnovu za ulazak u posjed nekretnine.
18. Člankom 53. ZG-a propisano je:
(1) Izvođač je osoba koja gradi ili izvodi pojedine radove na građevini.
(2) Graditi može osoba koja ispunjava uvjete za obavljanje djelatnosti građenja prema posebnom zakonu.
(3) Izvođač može pristupiti građenju na temelju pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole na odgovornost investitora i nakon što je prethodno izvršena prijava građenja, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.
19.Imajući u vidu rezultate provedenoga dokaznog postupka, kao i među strankama nesporne činjenice, prije svega valja navesti kako je pravilno prvostupanjski su zaključio da je tužitelj u predmetnom ugovoru naveden kao Organizator koji će osobno ili putem treće osobe provesti gradnju dvojnog objekta na zemljištu u vlasništvu tuženika ortaka-prodavatelja, a kojom djelatnošću stječe imovinu, kako tužitelj, nedvojbeno, nije kao fizička osoba registriran za obavljanje takve djelatnosti u smislu citiranih odredaba ZZSOND-a te se samim time radi o zabranjenoj djelatnosti. Ovo stoga što se fizička osoba koja obavlja djelatnost nije registrirala kod nadležnog tijela ili prijavila Poreznim tijelima, a za koju djelatnost tužitelj od tuženika traži isplatu i uknjižbu nekretnina i tako stječe imovinsku korist, a pritom i ne plača porez pa je, slijedom toga i s obzirom da se radi o kogentnoj pravnoj normi (ius strictum, ius cogens), predmetni ugovor ništetan u smislu članka 322. ZOO-a, jer je protivan prisilnom propisu. Takav zaključak proizlazi iz svih navedenih dokaza te ga u potpunosti kao pravilnog prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost navedenih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda.
20.U takvom stanju stvari, prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, utemeljeno prvostupanjski sud zaključuje i kako je, prema članku 323. stavak 1. ZOO-a, svaka ugovorna strana iz predmetnoga ugovora dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju ništetnoga ugovora, kako je tužitelj od tuženika primio iznos od 213.454,00 EUR-a te je u obvezi taj primljeni novac vratiti tuženiku. Kako je vještačenjem utvrđeno da je vrijednost izvedenih radova 71.590,31 EUR-a, koji iznos je oduzet od iznosa od 213.454,00 Eura koji se potražuje, to je pravilno prvostupanjski sud utvrdio i kako je tužitelj u obvezi tuženiku vratiti iznos od 141.863,69 EUR-a i u tom dijelu pravilno prihvatio protutužbeni zahtjev.
21.Glede tužiteljevih žalbenih navoda koji se u bitnom svode na to da bi prvostupanjski su pogrješno i nepotpuno utvrdio odlučne činjenice, posebno jer je odbio tužiteljeve dokazne prijedloge za saslušanje svjedoka, valja navesti kako su, uslijed navedenih utvrđenja u pogledu sadržaja predmetnoga ugovora, tužiteljevi ostali dokazni prijedlozi suvišni te ih je pravilno odbio prvostupanjski sud. Naime, već iz sadržaja "Ugovora o suradnji" od 29. studenoga 2018. i iskaza stranaka proizlaze nedvojbeni zaključci o odlučnim činjenicama koje ukazuju na njegovu ništetnost. Pritom nije u pravu žalitelj niti kada navodi kako bi dotični ugovor mogao opstati uslijed možebitne ništetne jedne njegove odredbe jer se u konkretnom slučaju radi o više odredaba ugovora (svojstvo tužitelja kao organizatora poslovnog pothvata, zapravo zahtjevnoga građevinskog pothvata) koje su upravo i bile uvjet sklapanja tog i takvog pravnog posla.
22.Tužitelj u žalbi, osim što u bitnom osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, i polemizira s pojedinim pravnim stavovima i zaključcima tog suda, ali gubi iz vida kako je prvostupanjski sud odluku donio pravilnom ocjenom svih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a. Pritom valja navesti i kako prvostupanjski sud ocjenjuje vjerodostojnost svih izvedenih dokaza neposrednom ocjenom dokaza pa na taj način ocjenjuje i vjerodostojnost iskaza saslušanih osoba i vjerodostojnost vještačenja, a u konkretnom slučaju je sud dao prihvatljive razloge za zaključke o svim odlučnim činjenicama.
23.Neutemeljeno žalitelj ističe i kako bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba postupka, da sud nije utvrdio u kojim registrima bi tužitelj trebao biti upisan radi obavljanja dotičnih djelatnosti te koji bi akti to propisivali, treba odgovoriti kako je u konkretnoj situaciji tužitelj preuzeo ulogu „organizatora“, odnosno izvođača radova, iako očito nije ispunjavao uvjeta iz članka 53. ZG-a te je potpuno nedvojbeno i da u smislu te, također kogentne, zakonske odredbe, tužitelj kao fizička osoba nije registriran za obavljanje takve djelatnosti.
24.Dakle, na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo u smislu citiranih odredaba ZOO-a kada je tužbeni zahtjev odbio, a protutužbeni zahtjev djelomice prihvatio. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, djelomice odbiti tužiteljevu žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu u navedenomu pobijanom dijelu.
25.Međutim, djelomice utemeljeno tužitelj pobija prvostupanjsku odluku o parničnom trošku jer je ta odluka donijeta s pozivom na odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a i članka 155. stavak 1. ZPP-a i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/15, 103/14, 144/14, 107/15, 126/22, 138/23, dalje OT), no navedene odredbe nisu pravilno primijenjene i to jer prvostupanjski sud nije, prilikom izračuna troška, uopće uzeo u obzir djelomičan uspjeh stranaka, iako se uvodno i sam pozvao na takav djelomičan uspjeh. U tom smislu za navesti je i kako prvostupanjski sud potpuno pogrješno govori o dosuđenim troškovima postupka punomoćnicima stranaka jer se radi o trošku postupka koji se može priznati i priznaje isključivo parničnim strankama. Ovdje odmah valja jasno navesti i kako u smislu članka 365. ZPP-a drugostupanjski sud u odluci o trošku postupka pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava isključivo u dijelu i u granicama razloga navedenih u žalbama stranaka, a tužitelj u konkretnom slučaju isključivo ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrješno primijenio materijalno pravo u odluci o parničnom trošku kod uračunavanja omjera uspjeha parničnih stranaka.
26.Dakle, prvostupanjski sud je utvrdio i dosudio parnični trošak tuženiku u iznosu od 235.000,00 EUR-a i trošak umješaču na tuženikovoj strani u iznosu od 126.850,75 EUR-a, što žalitelj i ne osporava. S obzirom na djelomičan uspjeh tuženika po tužbi i protutužbi, kojeg ovaj sud ocjenjuje u ukupnom omjeru od oko 80%, cijeneći osnovu i visinu potraživanja, to je i tužiteljev uspjeh u omjeru od oko 20% pa tuženiku i umješaču pripada pravo na iznos parničnog troška u omjeru od 60%. Dakle, tuženiku pripada pravo na isplatu iznosa od 141.000,00 EUR-a, od kojeg iznosa, zbog prijeboja potraživanja po osnovi troškova postupka, valja odbiti iznos koji je tužitelju priznat i dosuđen za sastav predmetne žalbe i to, sukladno Tbr.10. točka 4. OT-a, u visini polovine pripadajućeg iznosa za sastav žalbe protiv rješenja (uz djelomičan tužiteljev uspjeh po žalbi) i to 626,66 bodova, što s obzirom na vrijednost boda uz iznos PDV-a predstavlja iznos od 1.566,65 EUR-a, pa tuženiku pripada pravo na parnični trošak u ukupnom iznosu od 140.843,35 EUR-a, a za više zatraženi iznos od 94.156,65 tuženikov zahtjev po ovoj osnovi nije utemeljen. Umješaču, cijeneći navedeni omjer, pripada pravo na isplatu iznosa parničnog troška od 76.110,45 EUR-a, a za više zatraženi iznos od 50.740,30 EUR-a i taj zahtjev nije utemeljen.
27.Zbog navedenoga je valjalo, postupajući temeljem članka 380. točka 3. ZPP- a, djelomičnim uvažavanjem tužiteljeve žalbe, preinačiti prvostupanjske odluke o parničnom trošku, kako je to detaljno navedeno pod tokom II. izrijeke drugostupanjske odluke.
28.Zahtjevi tuženika-protutužitelja i umješača na strani tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijeni su kao neutemeljeni pozivom na odredbu članka 166. stavka 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.
29.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude i rješenja.
Split, 3. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Mirjana Rubić
