Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-3015/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, te Marijana Miletića, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3 protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-308/2022-9 od 30. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 3. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-308/2022-9 od 30. kolovoza 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
" Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, iz Zagreba, A. Mihanovića 3 OIB: 84397956623, isplati na ime naknade štete svotu od 177.699,97 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od podizanja tužbe do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku 15 dana."
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud prihvati žalbu i usvoji zahtjev tužitelja
3. Odgovor a žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete koju da je pretrpio isplatom invalidske mirovine svojem osiguraniku ŽČ u razdoblju od 1. srpnja 2019. do 30. studenog 2021.
6. Između stranaka je prije svega sporna primjena materijalnog prava, odnosno sporno je, je li se postojanje i visina obveze tuženika, kao osiguravatelja štetnika, da naknadi štetu tužitelju nastalu isplatom mirovine svom osiguraniku utvrđuje primjenom odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju ili odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.
7. Tužitelj smatra da u konkretnom slučaju a glede osnovanosti zahtjeva istog treba primijeniti materijalnopravne odredbe propisane člankom 160. i 163. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 57/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 102/19, 84/21 i 119/22 – dalje: ZOMO), dok tuženik suprotno tome, pravnu osnovu tužiteljevog zahtjeva pronalazi u odredbi članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, točnije onog koji je bio na snazi u vrijeme pojedinih isplata, u konkretnom slučaju, u razdoblju 1. siječnja 2019. do 31. kolovoza 2021.
8. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nizu svojih odluka (primjerice Rev- 5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-909/2021 od 8. rujna 2021., Rev-1067/2012 od 12. srpnja 2017., Rev-768/2022 od 11. srpnja 2023.), izrazio pravno shvaćanje da je za odluku o sporu kojeg pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, o čemu se radi u ovoj pravnoj stvari, radi povratka iznosa koje je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplatio svom osiguraniku, mjerodavno materijalno pravo Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, točnije u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne Zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja (prometne nezgode) i ne Zakon o mirovinskom osiguranju prema kojem je utvrđeno pravo na invalidsku odnosno obiteljsku mirovinu.
9. Sukladno odredbama članka 116. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
10. Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj naknadu štete potražuje od tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti, a prava i obveze tuženika koje proizlaze iz ove vrste ugovora o osiguranju regulirane su odredbama ZOOP, stoga je materijalno pravo koje treba primijeniti u konkretnoj pravnoj stvari ZOOP, što znači da je predmet spora trebalo raspraviti sa aspekta članka 27. ZOOP (kojom odredbom se, pored prava na regres, regulira i pitanje opsega naknade štete zavoda koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja, prema odgovornom osiguratelju), kako to i pravilno navodi prvostupanjski sud a što je sukladno recentnoj i već ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
11. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdi sljedeće činjenice:
- da nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika kao osiguratelja štetnika,
- da nije sporno da je kod osiguranika tužitelja zbog ozljede na radu nastao gubitak sposobnosti za rad što je utvrđeno rješenjem tužitelja broj IN-910594 od dana 24. srpnja 1997. i da mu tužitelj isplaćuje invalidsku mirovinu.
12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud smatra da tužitelj nema pravo od tuženika potraživati naknadu štete prema čl. 161. ZOMO već isključivo stvarnu štetu prema čl. 27. ZOOP. Obveza tuženika za naknadu eventualne štete tužitelju postoji samo ako postoji razlika između iznosa mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj (prometna nezgoda) za koji je odgovoran tuženik, na ime osiguranja stvarnog štetnika. U ovom slučaju, osiguraniku tužitelja da se isplaćuje invalidska mirovina radi ozljede na radu, pa takva razlika da ne postoji, te tužitelj ne trpi štetu isplatom invalidske mirovine. Stoga, tužitelj da nema pravo na naknadu štete od strane tuženika. Kako se radi samo o pravnom pitanju, stranke da nisu predlagale provođenje dokaza na okolnost utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, odnosno na ročištu 15. veljače 2023. tuženik da je naveo da među strankama nema spornih činjenica i da predlaže zaključiti glavnu raspravu. S obzirom na utvrđenje suda da tužitelj nema pravo na naknadu štete od tuženika, tužbeni zahtjev da je odbijen kao neosnovan.
13. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koje ukazuje žalba tužitelja, kao ni povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, tako da se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude u tom dijelu može ispitati.
14. Ispravno je sud prvog stupnja postupio, kada je, temeljem pravilnih zaključaka, odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
15. Prema članku 27. stavak 1. ZOOP društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, dok je stavakom 2. ZOOP propisano da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a stavkom 3. tog članka propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
16. Dakle, suprotno žalbenim navodima žalitelja, obvezu tuženika treba prosuđivati prema članku 27. ZOOP, koji regulira konkretan ugovor o osiguranju pa je materijalno pravo u ovom predmetu pravilno primijenjeno. Obveza tuženika postoji samo onda ako bi razmjerni iznos mirovine, koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a, bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu te je u svakom pojedinom slučaju potrebno utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. S obzirom da tužitelj osiguraniku isplaćuje invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu takva razlika ne postoji pa je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika regulirana je odredbama ZOOP na temelju kojeg je zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, a osiguravajuća društva nisu štetnici, nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom motornog vozila, imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe, odnosno štetnika i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju od automobilske odgovornosti.
17. Kako je u konkretnom slučaju osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu, te je utvrđeno da ne postoji razlika između iznosa koja se već isplaćuje osiguraniku tužitelja, niti je tužitelj navedeno dokazao, a koja razlika bi predstavljala obvezu tuženika prema tužitelju to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava donio pobijanu presudu tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu kako u dijelu odluke o glavnom zahtjevu tako i u odluci o troškovima koji su kako po osnovi tako i visini pravilno odmjereni.
18. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP.
Splitu, 3. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Tihana Pivac
