Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-4731/2025

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ČV, zbog prekršaja iz članka 92. stavka 1. točke 12. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj: 68/2018, 115/2018, 98/2019, 32/2020, 145/2020, 101/2023, 36/2024), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Osijek, Služba šumarske i lovne inspekcije, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru od 18. travnja 2025., broj: Pp-3760/2024-5, na sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Osijek, Služba šumarske i lovne inspekcije, ukida se prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom na temelju odredbe čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.) okrivljenik ČV oslobođen je od optužbe, da bi, na način činjenično opisan opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 92. st. 1. t. 12. Zakona o šumama, te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka u paušalnom iznosu padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

2. Protiv te presude tužitelj Državni inspektorat Republike Hrvatske, Područni ured Zagreb, Služba šumarske i lovne inspekcije pravodobno je podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine a okrivljenik proglasi krivim i kazni po zakonu.

3. Žalba je osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je ocijenio da za sada nisu utvrđene sve činjenice odlučne za ocjenu pravilnosti primjene materijalnog prava, na što osnovano ukazuje žalitelj, pa je odluka o oslobođenju okrivljenika od optužbe zbog terećenog prekršaja za sada preuranjena.

5. Naime, iz stanja spisa ovaj je sud utvrdio da je prvostupanjski sud na glavnoj raspravi održanoj 15. travnja 2025. ispitao okrivljenika koji je negirao krivnju za prekršaj za koji se tereti, a nakon čega je prvostupanjski sud donio presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe na temelju načela in dubio pro reo, jer „ nije mogao na nedvojben način utvrditi da bi okrivljenik svojim postupanjem ostvario biće djela prekršaja koji mu se stavlja na teret“.

6. Međutim, po ocjeni ovog suda nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe uz obrazloženje iz pobijane presude. Opravdano žalitelj ukazuje da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, s obzirom da je prvostupanjski sud propustio provesti sve raspoložive dokaze, odnosno na okolnosti samoizrade predmetnog ogrjevnog drva za vlastite potrebe u količini 10,35 mᶟ bez dozvole i nadzora pravne osobe koja gospodari šumom ispitati svjedoke lugara IV i revernika RV te utvrditi je li dozvola stvarno izdana, je li postojao nadzor nad samoizradom te kada je i kako postupanje provedeno. Izjava okrivljenika nije dovoljna sama po sebi, a prvostupanjski sud je potpuno zanemario da se okrivljenik može braniti kako želi, pa i iznošenjem neistine, a pozivanje na račun izdan od Šumarije Ivanska, ne dokazuje nadzor tijekom izrade koji je jedan od uvjeta iz članka 50. stavak 3. Zakona o šumama. Pri tom je potrebno istaknuti da “valjana” dozvola podrazumjeva da je izdana od ovlaštene pravne osobe, obuhvaća točno mjesto i količinu-ograničenje do 30 m³ godišnje po kućanstvu, vrijedi samo za vlastite potrebe, ne za prodaju, popraćena je nadzorom šumarske službe (lugar, revernici), može biti dokazana putem računa, ugovora, naloga, evidencije šumarije.

7. Odredbom članka 92. stavak 1. točka 12. Zakona o šumama propisano je kažnjavanje fizičke osobe koja nije šumoposjednik ako u šumama u vlasništvu Republike Hrvatske izrađuje ogrjevno drvo iz posječenih stabala (samoizrada), isključivo za vlastite potrebe (ogrjevno drvo u količini do 30 mᵌ godišnje po kućanstvu), bez dozvole te bez nadzora pravne osobe koja gospodari tim šumama (članak 50. stavak 3.). Materijalnom odredbo članka 50. stavak 3. ovog Zakona propisano je da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, u šumama u vlasništvu Republike Hrvatske fizičke osobe (lokalno stanovništvo) mogu izrađivati ogrjevno drvo iz posječenih stabala uz obveznu uspostavu šumskoga reda (samoizrada), isključivo za vlastite potrebe (ogrjevno drvo u količini do 30 mᵌ godišnje po kućanstvu), uz dozvolu i nadzor pravne osobe koja gospodari tim šumama, ali na vlastitu odgovornost što potvrđuju potpisanom izjavom.

8. Dakle bitna obilježja ovog prekršaja su: da fizička osoba koja nije šumoposjednik u šumama u vlasništvu Republike Hrvatske, izrađuje ogrjevno drvo iz posječenih stabala (dakle, samoizrada), isključivo za vlastite potrebe, bez dozvole pravne osobe koja gospodari tim šumama i bez nadzora te pravne osobe. Međutim, u opisu prekršaja (čl. 92 st. 1 t. 12.) ne spominje se izjava kao uvjet za kažnjavanje. U članku 50. st. 3. Zakona o šumama stoji da izjava mora postojati kako bi sve bilo u skladu sa zakonom, ali Zakon ne navodi izostanak izjave kao osnovu za prekršaj u čl. 92 st. 1 t. 12. ovog Zakona, zato je potpisivanje izjave zakonski uvjet za zakonito postupanje, ali nije bitno obilježje prekršaja. To znači da nedostatak izjave o odgovornosti nije samostalno kažnjivo ponašanje i da nedostatak izjave nije uvjet za nastanak prekršaja. Naime, ako osoba ima dozvolu i nadzor, ali nije potpisala izjavu o odgovornosti to formalno nije prekršaj prema čl. 92. st. 1. t. 12. Zakona o šumama, ali može biti administrativni propust ili razlog da se dozvola uopće ne izda.

9. Nadalje, u odnosu na zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 19. studenog 2024. opravdano žalitelj ističe da se radi o zakonitom dokazu budući je zapisnik o ispitivanju osumnjičenika sastavljen sukladno odredbi čl. 158. st. 6. Prekršajnog zakona.

10. Slijedom svega naprijed iznijetog, proizlazi da je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno i da je žalba tužitelja osnovana, radi čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

11. U ponovljenom suđenju sud prvog stupnja će provesti sve već provedene dokaze, kao i dokaze na koje se ukazuje ovom odlukom, po potrebi i druge dokaze, te pravilnom i kritičkom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

12. Iz navedenih razloga temeljem čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 3. prosinca 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru, u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.