Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1147/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Željka Kupčerić-Trcović, odvjetnica iz Đakova, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Kallay & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-266/2022-28 od 22. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i u pobijanim točkama I. i III. izreke, te u dosuđujućem dijelu pod točkom II. izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-266/2022-28 od 22. ožujka 2023.

i

r i j e š i o  je

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-266/2022-28 od 22. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

"I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbi Ugovora o kreditu br. 528-50-4799773, a koji je ovjeren kod javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka pod brojem OV- 10191/08 dana 03. travnja 2008., zaključenog između tužiteljice KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, kao kreditora, i to:

- čl. 1. koji glasi: „Kunska protuvrijednost...CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.“,

- čl. 2. koji glasi: „Redovna kamata...promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“,

- čl. 7. toč. 1. a) koja glasi: „...CHF otplaćuju se u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća...“,

- čl. 7. toč. 1. b) koja glasi: „...u iznosu CHF...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća...“.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535, Petrinjska 59, Zagreb da tužiteljici KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 2.888,75 € / 21.765,29 kn1 na ime razlike povećanja mjesečnih anuiteta zbog ugovorene valutne klauzule (promjena tečaja CHF u odnosu na kune), zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, a od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana, na iznose kako slijedi:

- iznos od 5,11 € / 38,50 kn2 od 31. siječnja 2009. ,

- iznos od 7,04 € / 53,04 kn od 28. veljače 2009. ,

- iznos od 4,44 € / 33,45 kn od 31. ožujka 2009. ,

- iznos od 4,67 € / 35,19 kn od 30. travnja 2009. ,

- iznos od 3,08 € / 23,21 kn od 31. svibnja 2009. ,

- iznos od 1,91 € / 14,39 kn od 30. lipnja 2009. ,

- iznos od 2,26 € / 17,03 kn od 31. srpnja 2009. ,

- iznos od 2,92 € / 22,00 kn od 31. kolovoza 2009. ,

- iznos od 2,90 € / 21,85 kn od 30. rujna 2009. ,

- iznos od 2,29 € / 17,25 kn od 31. listopada 2009. ,

- iznos od 3,52 € / 26,52 kn od 30. studenoga 2009. ,

- iznos od 4,52 € / 34,06 kn od 31. prosinca 2009. ,

- iznos od 5,92 € / 44,60 kn od 31. siječnja 2010. ,

- iznos od 5,64 € / 42,49 kn od 28. veljače 2010. ,

- iznos od 7,53 € / 56,73 kn od 31. ožujak 2010. ,

- iznos od 7,22 € / 54,40 kn od 30. travnja 2010. ,

- iznos od 7,94 € / 59,82 kn od 31. svibnja 2010. ,

- iznos od 13,94 € / 105,03 kn od 30. lipnja 2010. ,

- iznos od 12,75 € / 96,06 kn od 31. srpnja 2010. ,

- iznos od 16,54 € / 124,62 kn od 31. kolovoza 2010. ,

- iznos od 15,29 € / 115,20 kn od 30. rujna 2010. ,

- iznos od 13,24 € / 99,76 kn od 31. listopada 2010. ,

- iznos od 17,69 € / 133,29 kn od 30. studenoga 2010. ,

- iznos od 23,34 € / 175,86 kn od 31. prosinca 2010. ,

- iznos od 19,41 € / 146,24 kn od 31. siječnja 2011. ,

- iznos od 20,85 € / 157,09 kn od 28. veljače 2011. ,

- iznos od 19,13 € / 144,13 kn od 31. ožujka 2011. ,

- iznos od 19,49 € / 146,85 kn od 30. travnja 2011. ,

- iznos od 27,07 € / 203,96 kn od 31. svibnja 2011. ,

- iznos od 27,86 € / 209,91 kn od 30. lipnja 2011. ,

- iznos od 34,57 € / 260,47 kn od 31. srpnja 2011. ,

- iznos od 31,36 € / 236,28 kn od 31. kolovoza 2011. ,

- iznos od 27,85 € / 209,84 kn od 30. rujna 2011. ,

- iznos od 28,48 € / 214,58 kn od 31. listopada 2011. ,

- iznos od 28,21 € / 212,55 kn od 30. studenoga 2011. ,

- iznos od 29,93 € / 225,51 kn od 31. prosinca 2011. ,

- iznos od 31,42 € / 236,73 kn od 31. siječnja 2012. ,

- iznos od 31,63 € / 238,32 kn od 29. veljače 2012. ,

- iznos od 30,60 € / 230,56 kn od 31. ožujka 2012. ,

- iznos od 31,30 € / 235,83 kn od 30. travnja 2012. ,

- iznos od 31,78 € / 239,45 kn od 31. svibnja 2012. ,

- iznos od 30,99 € / 233,49 kn od 30. lipnja 2012. ,

- iznos od 31,20 € / 235,08 kn od 31. srpnja 2012. ,

- iznos od 30,60 € / 230,56 kn od 31. kolovoza 2012. ,

- iznos od 29,31 € / 220,84 kn od 30. rujna 2012. ,

- iznos od 30,70 € / 231,31 kn 31. listopada 2012. ,

- iznos od 31,37 € / 236,36 kn od 30. studenoga 2012. ,

- iznos od 30,91 € / 232,89 kn od 31. prosinca 2012. ,

- iznos od 28,30 € / 213,23 kn od 31. siječnja 2013. ,

- iznos od 30,52 € / 229,95 kn od 28. veljače 2013. ,

- iznos od 30,72 € / 231,46 kn od 31. ožujka 2013. ,

- iznos od 29,86 € / 224,98 kn od 30. travnja 2013. ,

- iznos od 27,16 € / 204,64 kn od 31. svibnja 2013. ,

- iznos od 27,09 € / 204,11 kn od 30. lipnja 2013. ,

- iznos od 27,76 € / 209,16 kn od 31. srpnja 2013. ,

- iznos od 28,83 € / 217,22 kn od 31. kolovoza 2013. ,

- iznos od 30,32 € / 228,45 kn od 30. rujna 2013. ,

- iznos od 29,56 € / 222,72 kn od 31. listopada 2013. ,

- iznos od 30,10 € / 226,79 kn od 30. studenoga 2013. ,

- iznos od 30,72 € / 231,46 kn od 31. prosinca 2013. ,

- iznos od 31,10 € / 234,32 kn od 31. siječnja 2014. ,

- iznos od 31,91 € / 240,43 kn od 28. veljače 2014. ,

- iznos od 31,66 € / 238,54 kn od 31. ožujka 2014. ,

- iznos od 30,77 € / 231,84 kn od 30. travnja 2014. ,

- iznos od 30,49 € / 229,73 kn od 31. svibnja 2014. ,

- iznos od 30,62 € / 230,71 kn od 30. lipnja 2014. ,

- iznos od 31,64 € / 238,39 kn od 31. srpnja 2014. ,

- iznos od 32,49 € / 244,80 kn od 31. kolovoza 2014. ,

- iznos od 32,32 € / 243,52 kn od 30. rujna 2014. ,

- iznos od 33,06 € / 249,09 kn od 31. listopada 2014. ,

- iznos od 33,56 € / 252,86 kn od 30. studenoga 2014. ,

- iznos od 33,27 € / 250,67 kn od 31. prosinca 2014. ,

- iznos od 33,68 € / 253,76 kn od 31. siječnja 2015. ,

- iznos od 33,68 € / 253,76 kn od 28. veljače 2015. ,

- iznos od 33,68 € / 253,76 kn od 31. ožujka 2015. ,

- iznos od 1.176,17 € / 8.861,85 kn od 27. travnja 2015. , a sve u roku od 15 dana, dok se tužiteljica o d b i j a s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 203,32 € / 1.531,90 kn3 uvećan za iznose zakonskih zateznih kamata i to:

- iznos od 4,58 € / 34,51 kn³ od 31. listopada 2008. ,

- iznos od 0,14 € / 1,05 kn od 30. studenoga 2008. ,

- iznos od 5,78 € / 43,55 kn od 31. prosinca 2008. ,

- iznos od 0,70 € / 5,27 kn od 31. siječnja 2009. ,

- iznos od 6,22 € / 46,86 kn od 31. ožujka 2009. ,

- iznos od 6,21 € / 46,79 kn od 30. travnja 2009. ,

- iznos od 6,07 € / 45,73 kn od 31. svibnja 2009. ,

- iznos od 5,95 € / 44,83 kn od 30. lipnja 2009. ,

- iznos od 5,94 € / 44,75 kn od 31. srpnja 2009. ,

- iznos od 5,96 € / 44,91 kn od 31. kolovoza 2009. ,

- iznos od 5,92 € / 44,60 kn od 30. rujna 2009. ,

- iznos od 5,85 € / 44,08 kn od 31. listopada 2009. ,

- iznos od 5,90 € / 44,45 kn od 30. studenoga 2009. ,

- iznos od 5,93 € / 44,68 kn od 31. prosinca 2009. ,

- iznos od 5,99 € / 45,13 kn od 31. siječnja 2010. ,

- iznos od 5,93 € / 44,68 kn od 28. veljače 2010. ,

- iznos od 6,02 € / 45,36 kn od 31. ožujak 2010. ,

- iznos od 5,96 € / 44,91 kn od 30. travnja 2010. ,

- iznos od 5,97 € / 44,98 kn od 31. svibnja 2010. ,

- iznos od 6,32 € / 47,62 kn od 30. lipnja 2010. ,

- iznos od 6,20 € / 46,71 kn od 31. srpnja 2010. ,

- iznos od 6,40 € / 48,22 kn od 31. kolovoza 2010. ,

- iznos od 6,27 € / 47,24 kn od 30. rujna 2010. ,

- iznos od 6,10 € / 45,96 kn od 31. listopada 2010. ,

- iznos od 6,33 € / 47,69 kn od 30. studenoga 2010. ,

- iznos od 6,64 € / 50,03 kn od 31. prosinca 2010. ,

- iznos od 6,35 € / 47,84 kn od 31. siječnja 2011. ,

- iznos od 6,39 € / 48,15 kn od 28. veljače 2011. ,

- iznos od 6,23 € / 46,94 kn od 31. ožujka 2011. ,

- iznos od 6,20 € / 46,71 kn od 30. travnja 2011. ,

- iznos od 6,60 € / 49,73 kn od 31. svibnja 2011. ,

- iznos od 6,59 € / 49,65 kn od 30. lipnja 2011. ,

- iznos od 5,24 € / 39,48 kn od 31. srpnja 2011. ,

- iznos od 5,05 € / 38,05 kn od 31. kolovoza 2011. ,

- iznos od 4,86 € / 36,62 kn od 30. rujna 2011. ,

- iznos od 0,21 € / 1,58 kn od 31. listopada 2011. ,

- iznos od 0,21 € / 1,58 kn od 30. studenoga 2011. ,

- iznos od 0,21 € / 1,58 kn od 31. prosinca 2011. ,

- iznos od 0,21 € / 1,58 kn od 31. siječnja 2012. ,

- iznos od 0,20 € / 1,51 kn od 29. veljače 2012. ,

- iznos od 0,20 € / 1,51 kn od 31. ožujka 2012. ,

- iznos od 0,19 € / 1,43 kn od 30. travnja 2012. ,

- iznos od 0,19 € / 1,43 kn od 31. svibnja 2012. ,

- iznos od 0,18 € / 1,36 kn od 30. lipnja 2012. ,

- iznos od 0,18 € / 1,36 kn od 31. srpnja 2012. ,

- iznos od 0,17 € / 1,28 kn od 31. kolovoza 2012. ,

- iznos od 0,17 € / 1,28 kn od 30. rujna 2012. ,

- iznos od 0,16 € / 1,21 kn 31. listopada 2012. ,

- iznos od 0,16 € / 1,21 kn od 30. studenoga 2012. ,

- iznos od 0,15 € / 1,13 kn od 31. prosinca 2012. ,

- iznos od 0,14 € / 1,05 kn od 31. siječnja 2013. ,

- iznos od 0,14 € / 1,05 kn od 28. veljače 2013. ,

- iznos od 0,14 € / 1,05 kn od 31. ožujka 2013. ,

- iznos od 0,13 € / 0,98 kn od 30. travnja 2013. ,

- iznos od 0,12 € / 0,90 kn od 31. svibnja 2013. ,

- iznos od 0,12 € / 0,90 kn od 30. lipnja 2013. ,

- iznos od 0,12 € / 0,90 kn od 31. srpnja 2013. ,

- iznos od 0,11 € / 0,83 kn od 31. kolovoza 2013. ,

- iznos od 0,11 € / 0,83 kn od 30. rujna 2013. ,

- iznos od 0,10 € / 0,75 kn od 31. listopada 2013. ,

- iznos od 0,10 € / 0,75 kn od 30. studenoga 2013. ,

- iznos od 0,09 € / 0,68 kn od 31. prosinca 2013. ,

- iznos od 0,09 € / 0,68 kn od 31. siječnja 2014. ,

- iznos od 0,08 € / 0,60 kn od 28. veljače 2014. ,

- iznos od 0,08 € / 0,60 kn od 31. ožujka 2014. ,

- iznos od 0,07 € / 0,53 kn od 30. travnja 2014.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.817,04 € / 14.097,35 kn⁴ sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče od dana donošenja presude, tj. 22. ožujka 2023. do isplate, a sve u roku od 15 dana, dok se tužiteljica s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 111,43 € / 839,57 kn 4 o d b i j a.".

2. Rješenjem sadržanim u istoj odluci je odlučeno:

"Odbija se prigovor tuženika mjesne nenadležnosti ovoga suda kao neosnovan.".

3. Protiv te odluke žali se tuženik, pobijajući istu, kako proizlazi iz sadržaja žalbe, u dijelu prvostupanjske presude kojem je prihvaćen zahtjev tužiteljice, te prvostupanjsko rješenje u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u nastavku ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači tako da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, a podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu odluku i postupak koji je prethodio njenom donošenju u granicama ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP ovaj je sud utvrdio kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, a nije ostvarena ni bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11) ZPP na koju izrijekom upućuje žalitelj, jer pobijana odluka nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Nadalje, suprotno pravnom shvaćanju tuženika, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije došlo do neprimjene ili pogrešne primjene odredbi ZPP koje bi bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

7. Nije ostvarena ni povreda iz članka 354. stavka 2. točke 3) ZPP na koju također ukazuje tuženik, jer je pravilno prvostupanjski sud odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti zbog razloga koji slijede.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao potrošača za utvrđenje ništetnim dijelova odredaba ugovora o kreditu koji su stranke sklopile 3. travnja 2008. koje se odnose na valutnu klauzulu vezanu za CHF i promjenjivu kamatnu stopu jednostranim odlukama tuženika, te za povrat preplaćenih iznosa kredita uslijed ništetnosti tih odredbi.

9. Odredbom članka 70. stavka 1. ZPP propisano je da se stranke mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan i ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost nekog drugog suda. Prema odredbi stavka 2. ovoga članka, ako je zakonom određeno da su za suđenje u određenom sporu mjesno nadležna dva suda ili više sudova, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi jedan od tih sudova ili drugi stvarno nadležni sud. Sukladno odredbi stavka 3. članka 70. ZPP, pod pretpostavkama iz odredbi stavka 1. i 2. tog članka, sporazum o mjesnoj nadležnosti važi samo ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova, koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa, s tim da ispravu o sporazumu tužitelj mora priložiti uz tužbu (st. 4. navedenog članka).

11. Ovdje je za navesti kako je na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu održanoj dana 29. siječnja 2020., zauzeto pravno shvaćanje prema kojemu je prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta kreditora, klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika, mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti. Stav sjednice odjela od 29. siječnja 2020. je dopunjen na sjednici odjela održanoj 13. listopada 2020. na način da je istaknuto pravno shvaćanje po kojem: "Prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) uvijek uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača ukoliko putovanje od mjesta prebivališta tužitelja (potrošača) do suda mjesta sjedišta tuženika (banke) i natrag traje duže od tri sata."

12. Nadalje, odredbom članka 327. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - u nastavku ZOO) propisano je da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti, te da se na nju može pozivati svaka zainteresirana osoba.

13. U tom smislu valja upozoriti na Direktivu 93/13 EEZ Vijeća (dalje Direktiva 93/13) od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora, koja je u cijelosti implementirana u hrvatski pravni sustav.

14. Tako je odredbom članka 96. stavcima 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07 i 125/07 - u nastavku ZZP/07), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

15. Pravna posljedica takvih odredbi propisana je odredbom članka 102. stavka 1. istog zakona i to na način da je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

16. Vezano za praksu Suda Europske unije, valja upozoriti na presudu Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi (spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98), kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama.

17. Navedenom odlukom sud je zaključio da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluga, treba smatrati nepoštenom u smislu članka 3. Direktive ako su ispunjene temeljne pretpostavke: da nije bila posebno pregovarana, te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

18. U konkretnom slučaju, pravilno je sud prvog stupnja primijenio naprijed izneseno materijalno pravo kada je pobijanim rješenjem utvrdio da je prorogacijska klauzula sadržana u predmetnom ugovoru o kreditu nepoštena, a samim tim i ništetna, a obzirom da se u konkretnom slučaju radi o ugovornoj klauzuli koja nije bila posebno pregovarana i koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama, te bi radi spora nastalog među strankama glede ugovora o kreditu, korisnik kredita (tužiteljica) bio u obvezi putovati u Zagreb, što bi možebitno uzrokovalo financijsku neravnotežu, imajući u vidu trošak putovanja u Zagreb i natrag, kao i za to potrebno vrijeme, te ostale kriterije zauzete u već spomenutim pravnim shvaćanjima ovog suda od 29. siječnja 2020. i 13. listopada 2020, a potvrđeno na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. studenoga 2020.

19. Mjesna nadležnost suda prvog stupnja, kao suda mjesne nadležnosti prebivališta tužiteljice, proizlazi i iz odredbe članka 19. l. stavka 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 75/09, 112/12, 143/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16 128/22 i 156/23) kojom je propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.

20. Slijedom navedenoga, u prvostupanjskom postupku nije ostvarena povreda iz članka 354. stavka 3) ZPP, a žalba tuženika u dijelu u kojem pobija prvostupanjsko rješenje nije osnovana, pa ju je ovaj sud odbio primjenom članka 380. točke 2) ZPP.

21. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim dijelova odredaba predmetnog ugovora koji se odnose na valutnu klauzulu vezanu za CHF i promjenjivu kamatnu stopu jednostranim odlukama tuženika, te za povrat preplaćenih iznosa anuiteta kredita uslijed ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli.

22. Nije sporno:

- da su stranke sklopile predmetni ugovor o kreditu,

- da je presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. kojima je odlučeno o kolektivnoj tužbi (tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv više tuženika, među ostalim i tuženika u ovom postupku, pravomoćno utvrđeno da su tuženici povrijedili kolektivni interes i prava potrošača i korisnika kredita tako što su potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te se o tome nije pojedinačno pregovaralo, a što je imalo za posljedicu ništetnost navedene ugovorne odredbe,

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. poslovni broj Pž-6632/17 odbijena žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1041/12 od 4. srpnja 2013. u djelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu švicarski franak za koju je vezana glavnica (valutna klauzula),

- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/18-11 između ostalog odbijena i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018 u djelu kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći o njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijske struke, čiju pravilnost tuženik žalbom nije s uspjehom doveo u sumnju, proizlazi kako je tužiteljica u utuženom zbog promjene tečaja CHF u odnosu na početni tečaj preplatila iznose po mjesecima kako je precizirano u dosuđujućem dijelu pod točkom II. izreke pobijane presude, odnosno ukupno 2.888,75 eura.

23. Suprotno žalbenim navodima tuženika iz sadržaja predmetnog ugovora proizlazi kako je tužiteljica pri sklapanju tog ugovora nastupala kao potrošač u smislu članka 3. stavka 1. točka 1. ZZP/07, , dok tuženik nije niti predložio dokaze iz kojih bi proizlazilo suprotno, a teret dokaza da tužiteljica nije nastupala kao potrošač leži na tuženiku.

24. U pogledu informiranosti tužiteljice, na tuženiku kao trgovcu je teret dokaza da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definirane od strane trgovca, s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe, na koju okolnost je prvostupanjski sud saslušao tužiteljicu, čiji iskaz je pravilno ocijenio, pa taj žalbeni razlog nije osnovan. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi kako sud prvog stupnja trebao saslušati i javnu bilježnicu Mirjanu Borić koja je solemnizirala predmetni ugovor, jer ista nije sudjelovala u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora.

25. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da su sporne ugovorne odredbe o vezanosti uz valutu CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke ništetne, jer se u konkretnom slučaju radi o ugovornim odredbama kojima se povrjeđuju prava potrošača, što je utvrđeno u postupku koji se vodio po kolektivnoj tužbi i postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013., što ima za posljedicu ništetnost navedenih ugovornih odredbi.

26. Za ocjenu valjanosti ugovorenih odredbi mjerodavan je ZZP/07 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora. Odredbom članka 99. ZZP/07 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

27. O tome da je u potrošačkom ugovoru o kreditu nepoštena ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva bez ugovorenih parametara, u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, zauzeto je pravno shvaćanje u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po tužbi radi zaštite kolektivnih prava i interesa na koju se tužiteljica pozvala u svojoj tužbi u skladu s odredbom članka 502. c ZPP kojom je propisano proširenje subjektivnih granica pravomoćnih presuda kojim su prihvaćeni zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i kasnije u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

28. S druge strane presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (potvrđenom presudom VSRH broj Rev- 2221/18) utvrđeno je da je između ostalog i tuženik od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim posebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu.

29. Naime, što se tiče valutne klauzule Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi pod poslovnim brojem Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u kojoj je odlučivao u revizijskom postupku između ostalog jesu li ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke, među kojima je i ovdje tuženik, sklapali u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita, potrošačima, a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak povrijeđeni kolektivni interesi prava potrošača, odnosno jesu li iste bile nepoštene i ništetne, utvrđujući da su tužene banke, među kojima je ovdje tuženik, u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošača u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama, pa su time postupile suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) u razdoblju od 6. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., te suprotno odredbama članka 96. i 97. ZZP/07. To nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugorova o kreditu s tužiteljem ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu i to na način da je dogovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a o tome se nije pojedinačno pregovaralo.

30. Stoga ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje, te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za razloge pravne valjanosti spornih odredbi konkretnog ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, koje je pitanje sud riješio i na individualnoj razini ovog konkretnog parničnog spora uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19 - u nastavku ZZP/14) odnosno članka 126. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22 - u nastavku ZZP/22), te članka 502.c ZPP.

31. Odredbom članka 118. ZZP/14, koji je bio važeći u vrijeme pokretanja ovog postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, odnosno da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, a gotovo na identičan način to propisuju i odredbe ZZP/22.

32. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19 - u nastavku ZPP/19), na temelju članka 502.c ZPP vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022).

33. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetnih odredbi nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Načelo savjesnosti i poštenja iz članaka 4. ZOO općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati interes obiju strana, prilikom zasnivanja obveznog odnosa biti otvoreni, iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda. To načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi. Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je ništetan dio predmetnog ugovora o kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu jednostranim odlukama tuženika. .

34. Slijedom navedenog, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da su sporne ugovorene odredbe ništetne, jer se u konkretnom slučaju radi o ugovornim odredbama kojima se povrjeđuju prava potrošača, a što ima za posljedicu njihovu ništetnost, te je pravilno primijenio odredbu članka 1111. ZOO u svezi s odredbom članka 323. ZOO kada je tuženiku naložio da tužiteljici isplati utužene iznose preplaćenih iznosa anuiteta kredita uslijed ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli.

35. Sudu u načelu nije dopušteno revidirati nedopuštenu ugovornu odredbu. Naprotiv, stranke su slobodne i nepoštenu ugovornu odredbu same izmijeniti ili zamijeniti, pri čemu ni takva izmjena tada ne smije ukloniti prava potrošača koja mu pripadaju na temelju neobvezujuće prirode zamjene (stare) odredbe, kao što je podnošenje zahtjeva za povrat novca. Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda EU kada se neka odredba proglasi nepoštenom i stoga ništavom, na nacionalnom sudu je da se u skladu s člankom 6. stavkom 1. Direktive vijeća 93/16 EEZ od 5. travnja 1993. u nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima izuzme iz primjene tu odredbu kako ona više ona ne bi imala obvezujuće učinke na potrošača, osim ako se potrošač tome protivi (vidjeti osobito presudu u premetima C-618/10 odnosno C- 70/17 i C-179/17). Iz toga slijedi da nacionali sud nije ovlašten mijenjati sadržaj nepoštenih odredbi jer bi u suprotnom bio uklonjen odvraćajući učinak na prodavatelje robe odnosno pružatelja usluge koji nastaje samom neprimjenjivošću takvih nepoštenih odredbi na potrošača (presuda od **.**.2006. ŠČ i dr. C-154/15, C-307/15 i C-308/15). Tako je sud EU smatrao da obveza nacionalnog suda da izuzme iz primjene nepoštenu ugovornu odredbu kojom se nalaže plaćanje iznosa za koju tvrdi da su neosnovani ima odgovarajući restitucijski učinak u pogledu tih iznosa.

36. Kako se pak imovina tuženika bez osnove povećala, što je utvrđeno provedenim financijskim vještačenjem, koje je prvostupanjski sud pravilno prihvatio, to je tuženik dužan tužiteljici vratiti utužene iznose zajedno s kamatom koja je u skladu s člankom 1115. ZOO teče na svaki pojedini mjesečni pretplaćeni iznos anuiteta od dana stjecanja (plaćanja pojedinog anuiteta) kako je to navedeno u pobijanoj presudi. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovorne odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO pripada pravo na zatezne kamate od uplate, odnosno od dana kada je tuženik stekao utuženi iznos na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

37. Nadalje, pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda kako pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

38. Osim toga navedeno pravno shvaćanje je u skladu s pravnim shvaćanjem Europskog suda u spojenim predmetima C-698/18 i C-699/18 od 9. srpnja 2020. prema kojoj članak 2. b , članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se protivi tumačenje nacionalnog prava prema kojem sudska tužba za povrat iznosa koji su neosnovani uplaćeni na temelju nepoštene odredbe sadržane u ugovoru sklopljen između potrošača i trgovca podliježe roku zastare koji teče od dana kada je taj rok u cijelosti ispunjen, kada za slične tužbe, koje se temelje na pojedinim odredbama nacionalnog prava, taj isti rok počinje teći tek od sudskog utvrđenja osnovanosti tužbe radi utvrđenja nepoštenosti pojedinih odredaba predmetnog ugovora, što je u suprotnosti s načelom ekvivalentnosti.

39. Odluka o parničnom trošku pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavka 2. ZPP, a obračun tog troška tuženik žalbom nije osporio.

40. Slijedom navedenog, dakle, valjalo je na temelju odredbe članka 368. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Split, 3. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Marko Pribisalić