REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Ilica - Selska, Ilica 207

Poslovni broj K-477/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu Sandi Bramberger Ostoić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Anamarije Pinter kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene JŽ zbog kaznenih djela iz članka 149. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne Novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/23 - u daljnjem tekstu KZ/11) u povodu privatne tužbe privatnog tužitelja TŽ, nakon održane javne rasprave dana 3. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika privatnog tužitelja Marina Hraina, odvjetnika u Zagrebu, optužene osobno uz zamjenika branitelja Daria Zadarića, odvjetnika u Zagrebu, dana 3. prosinca 2025. izrekao je, a dana 8. prosinca 2025. objavio slijedeću

p r e s u d u

I/ Optužena JŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer J i OŽ, rođ. T, rođena **.**.1079. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], neudata, bez djece, VSS, magistar novinarstva, zaposlena u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova RH, s mjesečnim primanjima od 4.000,00 eura, suvlasnik kuće u [adresa], bez pokretnina

k r i v a j e

što je

1) dana 12. studenoga 2024. u Zagrebu, u namjeri da naškodi časti i ugledu privatnog tužitelja TŽ, službenika Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, sastavila i uputila pisani prigovor usmjeren protiv osobe privatnog tužitelja Povjerenici za etiku MVEP RH, a za koji dopis je privatni tužitelj saznao 5. prosinca 2024. kada mu je isti dostavljen na očitovanje, te u navedenom dopisu za privatnog tužitelja TŽ navela:

- da svojim sramotnim, protupropisnim i kriminalnim ponašanjem i postupanjem, šteti ugledu hrvatske državne i diplomatske službe, kao i da na taj način šteti ugledu Republike Hrvatske, hrvatske službe vanjskih i europskih poslova, te općenito državne službe Republike Hrvatske;

- da očito nije slučaj da je uspio položiti državni stručni ispit;

- da ima navodnu sveučilišnu diplomu te da je protuzakonito zaposlen i promican u Ministarstvu vanjskih poslova;

- da nije kao hrvatski branitelj bio pripadnik Hrvatske vojske u Karlovcu za vrijeme Domovinskog rata;

- da ima samo završenu osnovnu školu u Travniku;

- da su mu u ratu spaljene sve svjedodžbe;

- da se za vrijeme rata izvukao iz Bosne i Hercegovine i dovukao do Zagreba, te da je platio da ga pripadnici neke vojske, ne nužno hrvatske braniteljske, potajno izvuku iz Bosne i dopreme u Hrvatsku;

- da je upitno je li pripadnik hrvatskog naroda;

- da se za vrijeme rata „uvalio“ u stan u [adresa], možda čak stan nekoga tko je od tamo protjeran;

- da je problematično što je pokraj tolikih visokobrazovanih ljudi u Hrvatskoj u Ministarstvu vanjskih poslova RH bila zaposlena neka skitnica i pobjeguša iz druge države;

dakle, pred drugima je za nekoga iznijela neistinite činjenične tvrdnje koje mogu štetiti njegovoj časti i ugledu, znajući da su neistinite, a djelo je počinjeno na drugi način zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba

2) dana 12. studenoga 2024. u Zagrebu, u namjeri da naškodi časti i ugledu privatnog tužitelja TŽ, službenika Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, sastavila i uputila pisani prigovor usmjeren protiv osobe privatnog tužitelja Povjerenici za etiku MVEP RH, a za koji dopis je privatni tužitelj saznao 5. prosinca 2024. kada mu je isti dostavljen na očitovanje, te u navedenom dopisu za privatnog tužitelja TŽ navela:

- da ne zna tko mu nosi bosansku glavu,

- da je bijedna izbjeglica i pobjeguša iz druge države;

- da parazitizira u državnoj službi i nije radio ništa za hrvatsku državnu službu;

dakle, uvrijedila drugoga, a djelo je počinjeno na drugi način zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba

čime je počinila radnjama pod točkom 1) kazneno djelo protiv časti i ugleda - klevetom - opisano i kažnjivo po čl. 149. st. 1. i 2 KZ/11 i radnjama pod točkom 2) kazneno djelo protiv časti i ugleda – uvredom – opisano i kažnjivo po čl. 147. st. 1. i 2. KZ/11.

II/Te joj se za kazneno djelo iz točke 1. temeljem čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11

utvrđuje

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 100 PROSJEČNIH DNEVNIH DOHODAKA OPTUŽENICE ŠTO U NARAVI IZNOSI 13.300,00 EURA

III/Te joj se za kazneno djelo iz točke 2. temeljem čl. 147. st. 1. i 2. KZ/11

utvrđuje

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 50 PROSJEČNIH DNEVNIH DOHODAKA OPTUŽENICE ŠTO U NARAVI IZNOSI 6.650,00 EURA

IV/ Na temelju čl. 51. KZ/11 optužena JŽ

osuđuje se

NA JEDINSTVENU NOVČANU KAZNU U IZNOSU OD 130 PROSJEČNIH DNEVNIH DOHODAKA OPTUŽENICE ŠTO U NARAVI IZNOSI 17.290,00 EURA

Na temelju čl. 42. st. 6. KZ/11 optužena je izrečenu novčanu kaznu dužan platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti ove presude.

Na temelju čl. 43. st. 1. KZ/11 ako novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u roku koji je određen presudom, a ne postoje uvjeti iz članka 42 st. 7 KZ/11 ista će se naplatiti prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog Zakona.

Na temelju čl. 43. st. 2. i 3. KZ/11 ukoliko se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 mjeseca sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamjeni sa dva sata rada, a ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijenit će se kaznom zatvora.

Na temelju čl. 43. st. 4. KZ/11 kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora sud će jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora, a rad za opće dobro će se zamijeniti sukladno odredbi članka 55. st. 2. KZ/11.

III/ Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – u daljnjem tekstu ZKP/08) optuženoj JŽ se nalaže snašanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 eura kao i plaćanje nužnih izdataka privatnog tužitelja te nagradu i nužnih izdataka njegovog punomoćnika, o čemu će sud naknadno donijeti posebno rješenje.

Obrazloženje

1.Privatni tužitelj TŽ podnio je dana 4. ožujka 2025 privatnu tužbu protiv optužene JŽ zbog kaznenog djela uvrede iz čl. 147 st. 1. i 2. KZ/11 te kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11. Privatna tužba činjenično je usklađena dana 3. prosinca 2025. i to upravo na način kako to stoji u izreci ove presude.

2.Upitana da se očituje na osnovanost optužnog akta optuženica se očitovala kako se ne smatra krivom zbog kaznenih djela za koja se tereti.

2.1.U svojoj je obrani navela kako drži da se radi o njenom osobnom mišljenju o privatnom tužitelju kod kojih ona u cijelosti i nadalje stoji. To mišljenje o privatnom tužitelju je stekla na temelju ponašanja privatnog tužitelja, onoga što je on sam o sebi izjavljivao, tako da su to sve navodi za koje ona drži da su istiniti. Što se tiče njihovog međusobnog odnosa, u prošlosti (2014. godine) privatni tužitelj je radio kao konzularni djelatnik u generalnom konzulatu u New Yorku, a poslovi koje je on obavljao su bili konzularni poslovi koji obuhvaćaju statusna pitanja hrvatskih državljana, kao što su izdavanje putovnica, hrvatskog državljanstva, viza, prebivališta i sličnih poslova koje kolokvijalno nazivaju "policijskim poslovima" koje u RH obavlja MUP. U isto vrijeme, ona je bila zaposlenica u Službi za državljanstvo i putne isprave Uprave za konzularne poslove u središnjici u Zagrebu, tako da je po prirodi svoga posla obrađivala sve one zahtjeve koji bi se proslijeđivali iz konzularnih predstavništava. Te poslove obavljala je u suradnji sa MUP-om. U jednom trenutku privatni tužitelj je u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova RH počeo slati dopise kojima je iznosio različite primjedbe na njezin rad na način da bi navodio kako ona sramotno postupa, kako diskriminira hrvatske građane te kako svoj posao ne obavlja na vrijeme zbog čega bi građani koji su trebali takvu vrstu usluga trpjeli određene posljedice, a i da krši zakonske rokove. U tom trenutku njih dvoje su se i osobno poznavali čak i vrlo dobro te je ona očekivala da bi on prije nego što je slao takve dopise nadležnima i njezinim nadređenima trebao sa njom razgovarati. Držala je kako su njihovi odnosi bili takvi da su mogli o tome izravno komunicirati. Obzirom da u Ministarstvu imaju zajedničku digitalnu platformu službe za putovnice, to su svi koji su bili unutar toga sustava mogli vidjeti međusobnu službenu korespondenciju pa i to da je privatni tužitelj u više navrata o njoj pisao kako ona nema pravo diskriminirati hrvatske državljane. Očitujući se na navode privatnog tužitelja, a u jednoj od tih svojih navoda on se pozvao na jedan konkretan slučaj za jednog hrvatskog državljana kojemu nije bila izdata putovnica te se ona tada očitovala kako ta putovnica nije izdata iz razloga što konzulat u New Yorku, u kojem je on tada radio, nije ispoštovao upute koje su tada dobivene. On je nju znao i više puta prozivati radi različitih slučajeva na što se i očitovala, te je on smatrao kako ga je ona u svome očitovanju direktno prozvala pa ju je prijavio Povjereniku za etiku Ministarstva. U provedenom postupku povjerenica za etiku je donijela odluku kojom njegovu prijavu protiv optužene nije smatrala osnovanom te su oboje dobili uputu da se u međusobnoj komunikaciji pristupa sa većom pažnjom. Nakon toga privatni tužitelj se, nezadovoljan odlukom povjerenice, žalio Etičkom povjerenstvu Ministarstva koje je donijelo svoju odluku u kojem se utvrdilo da je ona ipak povrijedila etički kodeks, a njega se uputilo da bude primjeren u komunikaciji. Ta odluka je bila 2016. godine, međutim optuženica je za tu odluku doznala tek 6 godina kasnije kada je čistila poštanski pretinac elektronske pošte. Sa tom odlukom tada kada je donesena nije bila upoznata, a onda je doznala da je on tu odluku poslao na niz službenih adresa i kontakata u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova RH s time da je uz to naveo i kako je on godinama upozoravao na njeno diskriminatorno postupanje prema hrvatskim građanima. Upravo ta okolnost da je ona doznala za odluku etičkog povjerenstva, a potom i to da je on okolo slao tu odluku sa svojim komentarom je bio razlog zašto je ona poslala pritužbu povjerenici za etiku koja je od njega tražila očitovanje, a nakon čega je uslijedio njegov zahtjev za ispriku na način da se ona njemu ispriča za to što ga je prijavila. Tek nakon toga je uslijedio ovaj mail od 12. studenog 2024. (koji je predmet ovog postupka). U tom svom mailu optuženica je doista navela sve ovo što piše u privatnoj tužbi, ali to je njezino mišljenje. U odnosu na ove navode za koje se tvrdi da bi se radilo o uvredama ne vidi ništa loše u tome da netko ima "bosansku glavu", to je možda za njega uvredljivo, no ona u tome ne vidi ništa uvredljivo. Ona doista za privatnog tužitelja misli da je bijedan i da parazitira u državnoj službi. Što se tiče navoda vezano uz njegov braniteljski status drži da on nije hrvatski branitelj jer potvrda o braniteljskom statusu mogu biti i krivotvorene, a što se tiče njegovog zapošljavanja u Ministarstvu doista smatra da je u njegovom zapošljavanju bilo nezakonitosti kao što drži da je takvih nezakonitosti bilo i u odnosu na neke druge zaposlenike o čemu je podnosila i službene prijave. Što se tiče očitovanja od 12. studenog 2024. ona ga je napisala na traženje povjerenice za etiku. Naime, optuženica je podnijela pritužbu povjerenici za etiku u odnosu na privatnog tužitelja nakon čega je ona od privatnog tužitelja tražila očitovanje u kojem je on zahtijevao da se optužena njemu ispriča zato što je podnijela pritužbu i tada je on od povjerenice tražio da ona protiv optužene pokrene postupak zbog lake i teže povrede službene dužnosti, a nakon čega je povjerenica u povodu tog njegovog zahtjeva od optužene tražila očitovanje. Svoje očitovanje optuženica je poslala samo povjerenici, nikom drugome, a ona da je smatrala da postoje elementi za pokretanje nekog postupka trebala bi sastaviti izvješće koje se dostavlja čelniku tijela odnosno ministru. Međutim, takvo izvješće ili mišljenje nije sastavljeno niti je dostavljeno, tako da prema njenom shvaćanju ovo očitovanje od 12. studenog 2024. je moglo biti poznato samo povjerenici i privatnom tužitelju i nikome više od toga.

3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid i pročitani su Dopis optuženice JŽ upućeni Povjerenici za etiku Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH dana 12. studenog 2024., uvjerenje da se protiv privatnog tužitelja ne vodi kazneni postupak, diploma Fakulteta političkih znanosti iz Zagreba privatnog tužitelja, svjedodžba o položenom državnom stručnom ispitu privatnog tužitelja, potvrda o sudjelovanju privatnog tužitelja na karlovačkom bojištu tijekom Domovinskog rata, svjedodžba o završenoj osnovnoj školi u [adresa] (1980.g.) te podaci u svjedodžbi završnog stupnja srednje škole u [adresa] (1984.g.), dijelovi materijalnih dokaza o radu privatnog tužitelja koji je pridonio 350.000 USD prihoda u državni proračun tijekom četverogodišnjeg rada u konzulatu u New Yorku, rezolucija Senata New York koja navodi ime privatnog tužitelja i odaje priznanje u sklopu njegovog sudjelovanja u Odboru za obilježavanja 25-godišnjice američkog priznanja Republike Hrvatske, rješenje o primanju privatnog tužitelja u službu MVP iz 1995. temeljem Javnog raspisanog natječaja, upisnik u srednjoj školi u [adresa] iz 1982. gdje se privatni tužitelj izjašnjava pripadnikom hrvatskog naroda, kao i studentski indeks iz 1988.g. , mail korespondenciju vezanu uz prijavu protiv ovdje optuženice za govor mržnje, tešku i laku povredu službene dužnosti te kršenje Etičkog kodeksa. Kao svjedok saslušan je privatni tužitelj TŽ.

3. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, analizirajući i ocjenjujući provedene dokaze zasebno i u svojoj ukupnosti te uzevši u obzir obranu optuženice u svjetlu provedenog dokaznog postupka sud je na nedvojbeni način utvrdio da je optuženica počinila kaznena djela klevete i uvrede kako joj je to i stavljeno na teret privatnom tužbom.

4. Ponajprije, nedvojbeno je da je optuženica autor sadržaja čiji su dijelovi predmet privatne tužbe. Proizlazi to iz pismena u koje je sud izvršio uvid, iskaza privatnog tužitelja ali i iz obrane optuženice.

5. Ispitan kao svjedok privatni tužitelj TŽ naveo je kako poznaje optuženu unatrag 10 ili 15 godina obzirom da su oboje zaposlenici Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH. Znali su se sretati po hodnicima, međutim nisu nikad neposredno surađivali. Prije otprilike 8 godina u odnosu na gospođu JŽ, koja je tada radila na putovnicama, podnio je jednu predstavku o njezinom radu Etičkom povjerenstvu koje je 2016. donijelo odluku da je gospođa povrijedila etički kodeks. Ta odluka je i otpravljena te 2016. iako ona tvrdi da ju nije dobila, pa jedino u tome vidi razloge zašto je ona poslala ovaj inkriminirani mail jer oni nikakvih drugih odnosa nisu imali. Tim njezinim mailom teško je oklevetan, ona je tu iznijela cijeli niz neistina i uvreda na njegov račun pa je uz privatnu tužbu dostavio i materijalnu dokumentaciju o tome da su njezini navodi neistiniti. Za ovaj tekst je doznao kada mu je od povjerenice za etiku MVP RH dostavljen optuženičin dopis na očitovanje, a kojom prilikom se očitovao i dostavio svu dokumentaciju u kojoj je pobijao tvrdnje koje je optužena iznijela u svom dopisu. Tada kada je dostavio svoje očitovanje, isto je uz dokaze dostavio i optuženoj te je tražio da se ona samo pismeno ispriča, međutim nakon toga je uslijedilo još proširenije iznošenje uvreda i kleveta na njegov račun i upravo ta činjenica je dovela do toga da je odlučio podnijeti privatnu tužbu jer mu inače uopće i nije u interesu da dolazi na sud. U [adresa] je došao sa obitelji 1977. te je u [adresa] završio i osnovnu i srednju školu. Koliko mu je poznato optužena nema veze s [adresa]. Sa sadržajem inkriminiranog dopisa sigurno je bila upoznata povjerenica za etiku, a koja po službenoj dužnosti šalje taj dopis ministru IŽ, potom je sa dopisom bio upoznat i glavni inspektor. Povjerenica za etiku je, uz suglasnost ministra, optuženici izdala opomenu upravo radi ovog dopisa i to zbog neprimjerenog i vulgarnog teksta koji je objavila. Njemu je ta opomena dostavljena na znanje. Optuženica je mogla znati da će sa sadržajem biti upoznato više ljudi jer zna da povjerenica za etiku mora provesti istragu u koju su uključeni drugi ljudi, a osim toga o sadržaju mora izvijestiti i svoje nadređene. Na pitanje branitelja da li je trpio kakve posljedice zbog optuženičinog dopisa odgovorio je da u profesionalnom smislu nije mogao trpjeti nikakve posljedice jer je za svoj rad ocjenjen najvišim ocjenama te je već tri mandata u diplomatskoj službi, a što se tiče privatnih posljedica trpio je obzirom da se radi o uvredljivim i klevetničkim izjava, imao je nemir i bio je u šoku da se netko usudi ovako iznositi laži. Ono što je optuženica o njemu iznosila sigurno nisu dojmovi jer je ona tu navodila da on nije položio stručni ispit, da nema diplomu, da je završio samo osnovnu školu. Stupanjem u službu provjerena je sva njegova dokumentacija, a osim toga prošao je i sigurnosne provjere.

6. Analizirajući, tako, dokaze koje je predočio privatni tužitelj (iako kod kaznenih djela protiv časti i ugleda teret dokazivanja istinitosti vlastitih izjava pada na optuženika) sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženica na račun privatnog tužitelja iznijela cijeli niz neistinitih činjeničnih tvrdnji koje se odnose na privatnog tužitelja, a koje su pobliže opisane u točki 1. izreke ove presude. Optuženica je te tvrdnje navela kao da su istina, kao da su se dogodile u stvarnosti navodeći da se on sramotno, protupropisno i kriminalno ponaša te tako šteti ugledu hrvatske državne i diplomatske službe, kao i da na taj način šteti ugledu Republike Hrvatske, hrvatske službe vanjskih i europskih poslova, te općenito državne službe Republike Hrvatske iako je nedvojbeno da se protiv njega ne vodi niti jedan kazneni postupak, kako nije osuđivan niti bi mu bila izrečena kakva sankcija u vezi profesionalne djelatnosti već je, dapače, ocjenjivan kao uspješan čak i sa stranim priznanjima za svoj rad; nedvojbeno je da je položio stručni ispit, da nije navodno stekao sveučilišnu diplomu već je 1992. diplomirao na Fakultetu političkih znanosti, kako je zakonito zaposlen, hrvatski branitelj, završio osnovnu (1980. godine) i srednju školu (1984. godine) u [adresa], da se već od 1982. godine deklarira kao O. Sve ove okolnosti lako su provjerljive pa da je optuženica htjela mogla ih je doznati, a ne iznositi laži o privatnom tužitelju kao da su istina. Izričaj koji je optuženica upotrijebila očito su usmjerene da se derogira čast i ugled privatnog tužitelja, da ga se omalovaži kao osobu, ali i kao djelatnika u diplomatskoj službi pri čemu se optuženica nije libila iznijeti i svoj isključivi i uvredljivi stav i prema ostalima, onima za koje si uzima pravo negativno komentirati njihovo podrijetlo, nacionalnu pripadnost ili obrazovanje pa i prema vlastitom poslodavcu za kojega tvrdi da u službu prima osobe koje ne zadovoljavaju uvjete ili „da je problematično da pokraj tolikih visokoobrazovanih ljudi u Hrvatskoj u Ministarstvu vanjskih poslova RH zapošljavanju neku skitnicu i pobjegušu iz druge države“. U pogledu navoda optuženice koji su opisani u točki 2. izreke ove presude kad ona za privatnog tužitelja navodi da ne zna tko mu nosi bosansku glavu, da je bijedna izbjeglica i pobjeguša iz druge države te da parazitizira u državnoj službi i nije radio ništa za hrvatsku državnu službu razvidno je da optuženica o privatnom tužitelju koristi izričaj koji je očito usmjeren na njegovo omalovažavanje i ponižavanje pri čemu količina i intenzitet iznesenih uvreda upućuju na to da inkriminirane riječi optuženica iznosi isključivo u cilju gaženja časti i ugleda privatnog tužitelja čime vrijeđa privatnog tužitelja.

6.1 U kontekstu tih utvrđenja sud isključuje postojanje okolnosti iz čl. 148.a KZ/11 na koje se poziva obrana u završnoj riječi. Naime, tvrde kako je optuženica svoje stavove o privatnom tužitelju iznijela zbog zahtjeva povjerenice za etiku da se očituje na prijavu koju je podnio privatni tužitelj pa da je ona, ukoliko bi se i radilo o kaznenim djelima protiv časti i ugleda, to počinila u okviru obavljanja svoje dužnosti. Međutim, optuženičin izričaj, unatoč tome što se doista radi o postupanju prema zahtjevu, upućuje da se ona ne referira na prijavu privatnog tužitelja koja je po svom sadržaju vrlo štura i suhoparno činjenična već ona taj zahtjev iskorištava ne bi li o privatnom tužitelju iznijela inkriminirane stavove.

7. Nadalje, optuženica se brani kako se radi o njezinom mišljenju o privatnom tužitelju te da ona ima slobodu izražavanja svoga mišljenja držeći da ga, bez ikakvih ograda, ima pravo iznositi. Sud, međutim, upućuje kako u civiliziranom svijetu sloboda govora podrazumijeva odgovornost prilikom izražavanja stavova, iznošenje kritika ali bez ponižavanja drugoga (i/ili drugačijega), iznošenje neslaganja ali bez omalovažavanja pa sloboda izražavanja mišljenja nije neograničena jer ona podliježe ne samo procjeni tih stavova u javnosti, ocjeni organa kaznenog progona (ukoliko dođe do kaznenog progona) već je ponajprije ograničeno pravom ostalih ljudi na njihovu čast i ugled koji, nepobitno, pripadaju svakom čovjeku. Optuženičino „mišljenje“ svodi se na zlonamjerne i vulgarne laži o privatnom tužitelju (a i ostalih koje spominje), na izričaj koji je uvredljiv čak do te mjere da se može karakterizirati kao govor mržnje.

8. Stoga nema nikakve dvojbe da su se u radnjama optužene ispunila sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenih djela za koja je oglašena krivom. Naime, u pogledu kaznenog djela klevete iz točke 1. izreke ove presude neupitno je da je optuženica za privatnog tužitelja iznijela cijeli niz laži, iznijela je činjenice o njemu koje ne odgovaraju istini, a čega je bila svjesna. U odnosu na kazneno djelo uvrede iz točke 2. izreke ove presude nedvojbeno je da je ona o privatnom tužitelju iznijela negativne vrijednosne sudove koji su i objektivno podobni da naštete časti i ugledu privatnog tužitelja. Optuženica je sve navode o privatnom tužitelju iznijela upravo sa namjerom da našteti časti i ugledu privatnog tužitelja pa je oba kaznena djela počinila sa onim oblikom krivnje koji se naziva izravnom namjerom svjesna svoga postupanja te želeći ishod, a to je ponižavanje i obezvrjeđivanje privatnog tužitelja, pri čemu nije utvrđeno da bi ona bila narušene ubrojivosti ili da postoji ijedna okolnost koja bi isključivala protupravnost.

9. Sud je prihvatio stav privatnog tužitelja da je optužena počinila kvalificirane oblike kaznenih djela protiv časti i ugleda jer je sadržaj onoga što je optuženica iznijela postalo dostupno većem broju ljudi, a čega je ona bila svjesna jer se radi o postupku unutar tijela koje provodi službenu proceduru u koju je uključeno više osoba. Naime, sadržaj je postao dostupan povjerenici za etiku Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH, potom Uredu ministra i samom ministru kao i djelatnicima Inspektorata službe vanjskih poslova. Da je tome tako proizlazi ne samo iz iskaza privatnog tužitelja već i iz sadržaja mailova u koje je sud izvršio uvid gdje se, osim Povjerenice za etiku, spominju i Inspektorat službe vanjskih poslova (koji su proslijedili mail, a potom im je i proslijeđeno inkriminirano očitovanje optužene) kao i ministar koji je, prema navodima maila povjerenice za etiku, izvješten o „cijelom predmetu“.

10. Slijedom iznesenoga sud je optuženicu oglasio krivom zbog kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11 te kaznenog djela uvrede iz čl. 147. st. 1. i 2. KZ/11.

11. Prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne koja će se primijeniti prema optuženoj sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje su od utjecaja da bi kazna za nju bila blaža ili teža. Stoga joj je olakotnim cijenjeno što je do sada neosuđivana osoba, kako kazneno tako i prekršajno. Otegotnim je cijenjena njezina upornost u iznošenju klevetničkih i uvredljivih navoda na štetu privatnog tužitelja (što se nastavilo i nakon ovdje inkriminiranih navoda, pa čak i na raspravi pred sudom), potpuno pomanjkanje samokritičnosti prema izričaju kojeg koristi i ponašanju, a i činjenica da je iznesenim navodima obezvrijedila i osobe koje su drugačijeg podrijetla, nacionalne pripadnosti, pa i hrvatske branitelje (jer, kako kaže, zna se kako su potvrde o braniteljskom statusu često krivotvorene), zaposlenike Ministarstva ( jer se u državnoj službi očito zapošljava na nelegalne načine) pa čak i vlastitog poslodavca (jer zapošljava one bez adekvatne stručne spreme, suspektnog kriminalnog profila, skitnice i pobjeguše).

12. Za kazneno djelo klevete iz čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11 predviđena je novčana kazna u visini 500 dnevnih dohodaka, dok je za kazneno djelo uvrede iz čl. 147. st. 1. i 2. KZ/11 predviđena novčana kazna u visini od 180 dnevnih dohodaka. Imajući u vidu sve ranije iznesene okolnosti u pogledu optuženice te načina počinjenja i pobuda kaznenih djela za koja je oglašena krivom, sud joj je za kazneno djelo iz čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11 izrekao novčanu kaznu u visini od 100 dnevnih dohodaka dok joj je za kazneno djelo iz čl. 147. st. 1. i 2. KZ/11 izrekao novčanu kaznu u visini od 50 dnevnih dohodaka da bi joj, potom, primjenom odredaba o stjecaju izrekao jedinstvenu novčanu kaznu u iznosu od 130 dnevnih dohodaka. Imajući u vidu da je optuženičina plaća 4.000,00 eura jedan njezin dnevni dohodak iznosi 133,00 eura pa je dužna platiti jedinstvenu novčanu kaznu u iznosu od 17.290,00 eura u ostavljenom roku od šest mjeseci od pravomoćnosti presude. Optuženica je ujedno upozorena i na sve pravne posljedice ukoliko novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u roku koji je određen presudom. Sud je mišljenja kako će se upravo ovako izrečenom kaznom utjecati na optuženicu da ne čini nova kaznena djela, da se suzdrži od neprimjerenog i vulgarnog izražavanja u javnom prostoru.

13. Optuženici je naloženo snašanje troškova ovog kaznenog postupka i to u iznosu od 300,00 eura kao paušalnog iznosa, a koji odgovara kako složenosti i trajanju ovog kaznenog postupka tako i imovinskim prilikama optuženice. Naloženo joj je i snašanje troškova privatnog tužitelja koje je imao u povodu ovog kaznenog postupka, o čemu će sud naknadno donijeti posebno rješenja.

14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 3. prosinca 2025.

Sudac:

Sanda Bramberger Ostoić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud, kao sud II stupnja.

DNA:

1. Privatni tužitelj TŽ – e HP

2. Punomoćnik privatnog tužitelja Marino Hrain, odvj. – e. kom.

3. Optužena JŽ – e HP

4. Branitelj Nino Čosić, odvj. - e kom.